Jeste li culi za slijedeca imena: Hajrudin Mesic, Izet Nanic, Adil Besic, Mehdin Hodzic, Nesib Malkic, Safet Zajko, Midhat Hujdur-Hujka, Enver Sehovic i Safet Hadzic i znate li sta im je zajednicko? Vjerovatno jeste, ali cemo ponoviti, rijec je o odabranim herojima odbrane BiH, svi odreda nosioci Ordena heroja oslobodilackog rata koje je davalo Predsjednistvo R BiH a kako je nakon 1994 godine ukinuto vise ih niko nije dobio. Vjerovatno je to bilo presudno da se u necijoj ”redakciji” odluci da su oni najveci junaci odbrane BiH, od hiljada junaka od Bihaca do Gorazda. Svi navedeni su i nosioci znacke ´´zlatni ljiljan´´ i poginuli su herojskom smrcu, najveci dio u prvoj godini agresije na BiH – 1992 godini.
Mislim da o svakom heroju, Allah im dzennet dao, znam sve napamet, odakle su, gdje su se borili i kako su herojski poginuli. Naucio sam to tokom agresije na BiH iz postovanja prema njihovoj zrtvi. Tako znam pouzdano da su svi poginuli u maskirnoj uniformi, u zestokoj borbi s cetnicima, junackom smrcu. Svi osim jednog – Safeta Hadzica. On je poginuo u kravati i s aktovkom u rukama! Rijec je o predratnom aktivisti SDA Novi Grad Sarajevo, osobi od visokog povjerenja Alije Izetbegovica i najuzeg rukovodstva Patriotske lige BiH koji se brinuo za pripremu odbrane BiH u glavnom gradu nase zemlje. No, iako je bio uposlenik Vodovoda i kanalizacije, da se razumijemo, ne na nekoj rukovodnoj funkciji, posthumno je cak odlikovan cinom generala Armije RBiH (!?).
Evo kratke price nakon citanja kilometar razlicitog stiva o dobrai BiH.
Rahmetli Safet Hadzic poginuo je nevjerovatno naivno, na kapiji fabrike namjenske industrije ”Pretis” u Vogosci. Zagovornici raznovrsnih komplot teorija i zavjera cak tvrde da je mozda i namjerno – gurnut u smrt. Evo sta je bilo.
Posto su prethodni dan (preciznije u noci 17 na 18.aprila 1992) Vikicevi specijalci MUP-a BiH nevjerovatno hrabrom i uspjesnom akcijom koju je predvodio Kemal Ademovic, jedan od pomocnika Dragana Vikica s tridesetak pripadnika Specijalne jedinice MUP-a RBiH uz pomoć združenih jedinica Teritorijalne odbrane izuzelo dio naoružanja iz kruga tvornice “Pretis” u Vogošći. U veoma dobro organiziranoj akciji, bez ispaljenog metka (jedan je nespretno ispalio rahmetli Dzevad begic Dzilda, vodja navijaca FK Zeljezsnicar) pod okriljem noci i kljucnim saveznikom – magli, do pet sati ujutro ti junaci su izvukli 1.100 protivoklopnih raketa i kamion minobacačkih granata koje će se kasnije pokazati presudnim za odbranu grada. Grupa oko Safeta Hadzica htjela je istu radnju ponoviti i sutradan, premda je na kljucnom sastanku na Kobiljoj Glavi u noci 17/18.april izasao sa sastanka ´´s njegovim ljudima´´ tvrdeci da je akcija suluda i bez ikakve sanse za uspjeh.
Kada su rano ujutro culi da je Kemo Ademovic s njegovim specijalcima i pripadnicima TO pokupili vrijedan plijen u ´´Pretisu´´, tvrde to kljucni svjedoci, Safet je htio da in bude dio tog uspjeha. U ranu zoru krecu s kombijem, bez ikakve pripreme i sadejstva s ostalim jedinicam, nesvjesni velike opasnosti!?
Iako je Kemo Ademovic akciju izveo preko Teretnog ulaza u fabriku, da li iz neznanja ili totalne naivnosti, grupa Safeta Hadzica je krenula na glavni ulaz.
´´Stoj, ko ste vi?´´-upitat ce jedan od portira Safeta koji je u jakni, s kravatom i aktentasnom, nenaoruzan (!?) izlazio iz kombija.
´´Nasi smo, polahko!´´-odgovorio je.
´´Ko´´, ponovili su zastitari dok je prislanjao cijev puske u Safetov trbuh.
On ju je sklonio drskim pokretom kazavsi polahko, bolan, momak, ne sekirajte se nista!
U tom trenutku neko ce iz grupe reci -´´iz Teritorijalne odbrane BiH´´ a zastitar je samo napravio korak u stranu i znakom ostalim prikrivenim cuvarima, zapravo pripadnicima SDS paravojne formacije, dao do znanja da pucaju. Rahmetli Safeta je sasjekao rafal po sred trbuha i podlegao je na licu mjesta kao i ostali pripadnici grupe. Prezivio je samo jedan, iako tesko ranjen. Od tada, ova bitna fabrika zbog punih magacina koji su bili u sastavu namjenske industrije BiH nece biti u rukama branilaca Sarajeva sve do reintegracije tog podrucja 1996 godine kada su ih cekale prazne i opljackane hale.
U ovoj akciji, koja je vise bila glupost nego herojstvo, govore to brojni akteri prve, potpuno uspjele akcije, nije na odmet ne spomenuti da je Hadzica cak Kemal Ademovic, zamjenik komandanta specijalne policije odvracao jer je prerizicno i ”da nas cekaju) poginuli su i Sead Velić, Nermin Zeljković, Fahrudin Čavčić, Almir Islamović i Senad Čirić. Neshvatljivo losa procjena tada vaznog covjeka u pripremi odbrane Sarajeva iako se u mnogim izvjestajima navodi ´´slab sistem komuniciranja i veze branilaca!
No, koliko god je Safetov doprinos odbrani Sarajeva i BiH veliki, ne mogu se oteti utisku da je neko stranackog aktivistu SDA, koji je ne samo dobio cin generala (!?) a prakticno pravog okrsaja u prve 2-3 sedmice i nije bilo, nego je cak i ulicu u Sarajevu, , neko je r.Safeta stavio ispred neustrasivih komandanata Armije R BiH poput Zaima Imamovica, Ejuba Golica, Avde Palica, Senahida Bolica Bole, i desetina drugih nosilaca ”zlatnog ljiljana” koji su godinama, pod mecima i granatama vodili odlucujuce bitke za odbranu BiH. Na zalost, njih u stranackoj selekciji SDA nije bilo ni blizu ”devetorice probranih sehida”, kako je cak i jedna ilahija spjevana a koja ima veliki broj pregleda na youtube.
Tako je to kada stranka ispisuje historiju.
