Akademik prof. dr Muhamed Filipovic (1929-2020): NEZABORAVNIH PET MINUTA S PROFESOROM

Jucer je u Sarajevu preselio akademik prof.dr Muhamed Filipovic, umirovljeni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, filozofski pisac i mislilac, politicki djelatnik i erudita kojeg ce pamtiti generacije Bosanaca i Hercegovaca.
Skoro da nema nista bitno u politickoj i kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine od sredine sezdesetih do kraja prosloga stoljeca a da profesor Tunjo, kako su ga zvali njegovi studenti i cijela akademska zajednica, nije bio sudionik i aktivni ucesnik tih zbivanja. Bas svih, od nekih blistavih s kraja sezdesetih do neshvatljivih i razocaravajucih poteza u njegovoj poznoj zivotnoj dobi.
Mi, studenti Filozofskog fakulteta s neskrivenim divljenjem i respektom smo gledali u njegovu upecatljivu pojavu. Osim hodnika Filozofije zivotni putevi nam se nikad nisu dodirnuli pa tako ni pozdravili i pogledali u oci. Sve do jednog ljetnog dana 1990 godine. Iako odlicni djaci, nama, grupi svrsenika Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu posljednja komunisticka utvrda na Filozofskom fakultetu bio je Dzafer Poljak, sef Studentske sluzbe.
Otjerao nas je s vrata kao posljednje jadnike.
Izo Mustafic i ja tuzni u velikom holu fakulteta gdje je uvijek bilo kao u kosnici. ´´Imam ideju´´, kazem Izetu.
´´Hajmo Tunji, ako iko moze pogurati u ovom trenutku moze on.´´
Naime, kao pasionirani citalac stampe upratio sam i angazman prof.Filipovica. Mozda 7-8 mjeseci prije toga Tunjo je prakticki sam pokrenuo ´´Forum za zastitu individualnih i tradicijskih prava Muslimana´´. Bilo je to prije ikakve sudske registracije ijedne politicke partije u BiH.
Pokucamo na vrata kabineta prof. Tunje i ponizno pozdravimo. Pamtim stisak te mrsave i koscate profesorove ruke. Predstavimo se kratko a onda preuzmem inicijativu.
´´Dragi profesore, ne da nam Dzafer da upisemo fakultet samo zato sto nam je diploma medrese!, ispalio sam ko iz topa, ´´ in medias res´´. To je sramota, sta je ovo? Ne znamo sta se moze uraditi, ali mi znamo da imate onaj Forum pa eto. Znate, mi smo svi odlicni ucenici…´´ htio sam podebljati nasu pricu a profesor me prekinuo.
´´Pa nije moguce, sta im je! I tako vam rekao? – provjeravao nas je malo profesor a vec je bio ljut i mlatarao s isukanim koscatim rukama nad stolom.
´´Gdje su vam te prijave? – pitao me.
´´Evo ih, popunjene´´- odgovorim.
´´Ostavite ih na moj sto i javite se sutra, nece to ici tako!´´
Sve je trajalo oko 5 minuta.
Sutra se javimo i vidi, bogme nas zovu na neki predprijemni, kao svrsenici osnovne skole. Nimalo jednostavan predprijemni, ali mi puni znanja ´´pojedemo´´ ga. Kroz sedmicu dodje posta da sad serbes mozemo s ostalim svrsenicima srednjih skola na pravi prijemni. Polozimo i to i osvjetlamo obraz dragog profesora. Kasnije i s diplomom, bezbeli.
Toga sam se sjetio veceras s najavom sutrosnje dzenaze prof. Filipovicu. Ako ima top 5 bosanskih erudita posljednjih 50 godina u Bosni i Hercegovini, profesor Tunjo bi sigurno bio medju njima. Nezaboravna su njegova predavanja i vickaste opaske. Jedna od njih kruzi kao urbana legenda iako se desila prije naseg ulaska u hol Filozofije dok je profesor jos bio srednje dobi.
Dvije brucoskinje blizu sirokog stepenista u prizemlju fakulteta komentiraju profesore koji se penju prema kabinetima. Jedna ce primijetiti i ispratiti mrsavu pojavu jednog od njih s sesirom.
´´Vidi ovog, mrs´o, nigdje mu guzice!´´, rekne jedna i ne znajuci o kome se radi. Profesoru ni to ne promakne, imao je uho za sve. Povrati se par koraka nazad prema brucoskinji, unese joj se u lice, podigne mrsavi kaziprst i odbrusi.
´´Tacno je, kolegice, ali je zato naprijed Ajfelov toranj!´´
Takav je bio cijeli zivot.
Snagom erudicije, sto je najbolje pokazivao u javnim debatama, prosto receno ´´rasturao´´je sagovornike. Pamtit cu ga kao takvog uz zahvalu za onih nezaboravnih pet minuta u njegovom kabinetu, negdje u danima SP u fudbalu u Italiji…
Veceras sam shvatio da je bio vrsnjak mojoj rahmetli mami Ajni.
Neka ti je rahmet dusi, dragi profesore.
Inna lillahi we inna ilejhi radziun!
burekblog
"Najvece je slovo sto se samo sluti najdublje je ono sto u nama - cuti!" (Mehmedalija Mak Dizdar)

3 komentara

Komentariši