Hakija Husejnovic, Srebrenicanin, britanskim lordovima: ´´ZNATE VI DOBRO STA SU ONI NAMA URADILI!´´

Covjek na slici zove se Hakija Husejnovic. Rodom iz Suceske kod Srebrenice. Ovaj nesretnik je dozivio, a eto Bozijom voljom i prezivio mozda najvece zivotno iskusenje – strijeljanje! Jedan je od rijetkih koji su pred srpskim eskadronima smrti jula 1995 godine – ostali zivi.
Ni sam ne zna kako, ali je gazeci preko stotina leseva i danonocnim skrivanjem stigao na slobodnu teritoriju pod kontrolom Armije BiH.
Hasan Nuhanovic mi kaze da je u svojim iskazima pred Haskim tribunalom pokazao sjajan stav i inteligenciju.
´´Poput doktora nauka, Hakija je govorio hirurski precizno, cini mi se bolje nego iko, a znam mnogo Srebrenicana koji su svjedocili, izdvajajuci najbitnije od onoga sto je prezivio u svom iskazu pred sudijama Tribunala´´, veli mi Hasan.
Pozelio sam vidjeti i upoznati Hakiju.
Desilo se to prije par sedmica kad sam cuo slijedecu pricu.
Pozvalo Hakiju, kao haskog svjedoka i teskog stradalnika koji je uspio prezivjeti i srebrenicka polja smrti, bilo je to prije 4-5 godina na svjedocenje u London, pred Dom lordova. Hasan je sve, kao i nebrojenu puta do tada, pripremio, britanska ambasada je sve platila i trebalo je krenuti.
Hakija nevoljko pristaje, sit svega.
Britanci ga ustificali ko momka, jer valja pred stati pred visoko drustvo britanskih lordova da cuju iz prve ruke sta je to bilo u Srebrenici. Platili i hotel pred jutarnji let iz Sarajeva.
Hasan ga zatekne u hotelu u odijelu i jednoj cipeli. Druga noga u -papuci. Dan prije polaska, u nekim poljskim radovima, Hakiji predje preko noznog prsta motokultivator i nateceni prst ´´kao jabuka´´ nije mogao u cipelu. Iz britanske ambasade jedva prihvate objasnjenje. Gdje ces u papuci pred lordove.
Takav Hakija, s papucom i natecenim prstom pojavi se u najvisem drustvu britanskog plemstva.
Pred punom dvoranom, prozovu Hakiju da im se obrati. Ustane nas Hakija, stane pred govornicu i pocne razgledati po sali. Lijevo desno. Tajac. Nikad Hakija da pocne.
Hasan se promeskolji, nagne se i dobaci mu da napokon pocne, sta vise ceka. Stoji Hakija ponosno i pomalo skilji ocima i skrguce zubima a sa strane poput upaljene lampe u dvorani strci ona papuca iz Sarajeva i nabrekli nozni prst.
Nelagoda u dvorani.
Bit ce nesto, ipak.
Nagnu se Hakija malo na mikrofon i poce.
´´Znate vi dobro sta su oni nama uradili!- rece Hakija okupljenoj lordovskoj sviti i gegajuci se ode do mjesta u prvom redu.
Ni muha se ne cuje u dvorani.
Nikome nista nije jasno. Sta se desava?
Hasan bi najradije opsovao, naginje mu se i ostro dobacuje.
´´Sta ti je, covjece, zar sam te mjesec dana spremao da kazes jednu recenicu i poslije tolikog puta da dodjemo ovdje!? Idi, bolan, se vrati i nastavi!´´
´´Hasane, ja sam svoje rekao sto sam imao reci´´, mirno je odgovorio nas Hakija gordo i stalozeno, s podignutom bradom gledajuci tupo u neku tacku na zidu.
Tako je i bilo.
Hakija je svoje rekao. Lordovi ostali zabezeknuti, skoro svima bilo neugodno.
Srebrenicanin iz Suceske  tako je jednom recenicom rekao bolje od najspreljenijeg govora koji se mogao zamisliti.
Zbog ovoga htjedoh ga upoznati, stisnuti ruku i zahvaliti mu se za takvo drzanje godinama svjedoceci o srebrenickom dzehennemu a i dati mu malo novcane podrske.
I desilo se to napokon u Podlugovima kod Ilijasa, gdje zivi bez prakticno ikakvih primanja s kceri, zetom i njihovom djecom.
S grupom prijatelja skupili smo mu 720 KM. Bajramluk jer smo bili par dana pred Kurban bajram.
Halal olsun, Hakija i da nam jos pozivis, ako Bog da.
burekblog
"Najvece je slovo sto se samo sluti najdublje je ono sto u nama - cuti!" (Mehmedalija Mak Dizdar)

Komentariši