Amsterdamski maraton-trideset prvi put!

Godinama sam propuštao vidjeti uživo amsterdamski maraton iako prolaze od moje zgrade nekih 300 metara. Uvijek me 15 oktobra put negdje drugdje vodio. S osjećajem stida što ne odam počast ljudima impresivne snage i izdržljivosti ove godine sam odlučio pozdraviti i zapljeskati preko 22 000 maratonaca čime je sa 2 500 takmičara više srušen rekord iz 2005 g. Oni su, nakon starta na Olimpijskom stadionu, više od pola sata, neki u velikim grupama,  neki usamljeni, da mi ih prosto bilo žao gledati, hitali pored nas grabeći prema dalekom cilju od 42,195 km. Helem, ovogodišnje 31-o izdanje ING Amsterdam marathon bio je istinski praznik i za one koji s atletikom i sportom nemaju nikakve veze. Cijeli grad skoro izađe bodriti hiljade maratonaca po kome je ovaj maraton u svijetu jedan od najmasovnijih. Divio sam se prvoj grupi afričkih crnaca. Bili su vrlo mršavi, poput gazela, tankih nogu čiji su se mišići nekako još više ‘pokupili’ na amsterdamskoj maziji od tek 13 stepeni s nezaobilaznim vjetrom koji nas je svako malo tjerao u zaklon obližnje zgrade. Znao sam da među Afrikancima bjelci nemaju šta tražiti. Upravo iz te grupe bio je i pobjednik Kenijac Solomon Bushendich s vremenom 2.08.52. Čovjek koji je debitirao u Amsterdamu u finišu je na opće iznenađenje slomio njegovog puno poznatijeg sunarodnjaka Bernarda Barmasaia sa samo 2 sekunde prednosti. Takav se finiš ne viđa baš šesto u maratonu što je oduševilo brojne gledaoce u ciljnoj ravnini. Kad čovjek vidi tako uvjerljivu pobjedu Afrikanaca u najdužoj atletskoj disciplini pomisli da je u afričkim zabitima najvažnija misija atletskih radnika- ljudima podijeliti dobre patike i atletičara ćeš lahko dobiti za koju godinu. Koliko je trebalo Bushendichu nije mi poznato ali će njegova karijera, zasigurno, nakon holandske prijestolnice, ići uzlaznom putanjom. Kako god, da li iz nekadašnjih emocija prema zemljama iz Pokreta nesvrstanih ili teško izbrisive predodžbe o sirotinjskom ‘crnom kontinentu’, pobjeda Kenijaca, koji su pokupili najvrednije nagrade organizatora, i ovaj put me iskreno obradovala.

U ženskom maratonu pobijedila je Rose Cheruiyo, također iz Kenije, koja je potvrdila dominaciju te centralnoafričke zemlje na ovogodišnjem amsterdamskom maratonu.

Našeg su Kerima, opet, više zanimali helikopteri u niskom letu odakle su, u stvari, šicale kamere holandske televizije, koje su sve uredno u direktnom prijenosu prenijele ‘urbi et orbi’!

Posted by Forehand

burekblog
"Najvece je slovo sto se samo sluti najdublje je ono sto u nama - cuti!" (Mehmedalija Mak Dizdar)

5 komentara

  1. @starisa, hvala hvala.
    @documentary, ovo je tek zagrijavanje, vidjet ces kad krenu spin, slice, backhend dijagonale, ako Bog da!A, nasi? Hm, bio je neki Suleyman, vjerovatno iz familije Mswarati Mbone koja nije primila u kucu krscanskog misionara!
    @blobe, neces se ljutit’ sto je burek u zvrku?:) Allah razola!

Komentariši