burek

Hasta la victoria siempre!

28.09.2013.

Bolonjski proces i BiH: DR DUDUK TREHA NA SVAKIH 50 BOSANACA!

"Znas, ja sam zavrsio pravo u Tuzli", prekida me jedan momak ovoga ljeta u gradu na Jali, tokom nekog obicnog razgovora, ozbiljno iskreno glavu, malo zatvori oci, ponosno i odvazno, e da bi mi, je li, porucio s kim razgovaram. Slucajno ga znam kao dokolicara, bez ozbiljnijega talenta i ljubavi prema knjigi, ali eto, covjek je diplomirani pravnik. Masallah, neka nam diplomaca makar bio i nezaposlen, ali je eto svrsenik jednog od oko 35 sto drzavnih sto privatnih univerziteta u BiH.

Helem, vecina vas zna da je ljetos navrseno deset godina od kako je Bosna i Hercegovina potpisala Bolonjsku deklaraciju i obavezala se da ce provesti sve zahtjeve i norme koje ona podrazumijeva. Nazalost, niti jedan nas fakultet nije akreditovan, odnosno nema certifikat uskladjen s bolonjskim principima visokog obrazovanja!?

 Za dublju je analizu koliko li su  tome doprinijela ukupna drustvena kretanja u BiH, slaba materijalna podloga i opca besparica gdje ministarstva nemaju novca ni za papir za kopir aparate (ako ih ima) u skolama, rasirena korupcija i nepotizam .

Ipak, ima univerzitetskih profesora spremnih pogledati istini u oci koji otvoreno govore "o degradaciji studiranja koje vise lici na srednjoskolsko", kako veli dr Mujo Slatina, univerzitetski profesor iz Sarajeva. Tako je i s postdiplomskim studiranjem. Jadna li nam majka sta se sve nije upisalo u magistre i doktore u Bosnjaka, Srba i Hrvata zemljice Bosne! Jedna mi prijateljica, inace magistrica s njemackog univerziteta veli kako ju je naprosto stid staviti ispred imena da je magistar (mr) ' kad je to haman svako postao u Sarajevu'. Dobro, pretjeruje, ali cete razumjeti sta je htjela kazati. 

Dakle, dovoljno vam je skupiti 12 000 KM i paziti da vas u Sarajevu ne zgazi tramvaj i eto gospodina nazad u provinciju s doktorskom titulom. Makar bio na birou i bez ikakvog radnog iskustva, ili pak radio u srednjoj skoli.

U samo nekoliko minuta ovaj nevjerovatni bosanski fenomen su 'na segu' ismijali bivsi clanovi 'Nadrealista" Zenit Djozic i Elvis J. Kurtovich. Nikada nam zemlja nije imala vise svrsenika fakulteta svih profila, imala toliko magistara i doktora a istovremeno bila nepismenija i jadnija, gdje skoro niko ne cita jer ili nema para, ili vremena da smo postali 'duduk nacija' s doktorima nauka na svakih 50 Bosanaca.

Ko jos nije imao prilike pogledati sjajni skec "Dr Duduk Treha", evo prilike ispod.  Vjerujemo da cete prepoznati dr Duduka Trehu za manje od 30 sekundi u svojoj ulici, kvartu, selu...

24.09.2013.

Popis kao potvrda da nista u BiH nije gotovo: KOGA CE BITI VISE, TUGO NASA!?

Pogledao sam na Laktashenkovoj haber kutiji najnoviju tv emisiju o Popisu u BiH. Cim sam vidio Sejfudina Tokica u studiju RTRS u Banja Luci, znao sam da ce biti zanimljivo. Do njega su sjedila dva djuturuma iz Laktashenkove gubernije, kobajagi strucnjaci-demografi. Dovoljno je bilo samo da otvore usta i da ti je sve jasno da su izasli ispod 'Dobricinog sinjela' , ali, majcin sine, zvijezda 'negativac' je ipak bio prposni hercegposanski poskok, nesto kao Ivan Susnjar, novinar, sta li, hercegbosanskog portala, pazi sad - Poskok!?

Vise je napada i niskih udaraca dobio Sejfo, bivsi zadrti socijaldemokrata a danas jedan od lidera kampanje "Bitno je biti Bosnjak", od tog 'novinara" nego od 'domacih iz Republike Mrske zajedno. Bila i neka hanuma iz nadleznih sluzbi za Popis.

Sejfudin prenervozan, zbog dodikovski primljene emisije, ali britak i direktan da se nevjesta voditeljica gubila na momente od njegovih upadica.

 Kako god, ne zna covjek sta bi kazao. Kada vidite kampanju koju vode bosnjacke organizacije, ma sta licno mislite, prepadnete se, posebno iz perspektive ljudi koji ne zive u zemlji pa ne znaju 'da je bas dotle doslo'. Nista u Bosni nije zavrseno,ocigledno, to mi je jedino sto danima zakljucujem pred Popis koji pocinje narednog utorka.

Sta ce biti od BiH nakon sto se popisu njeni ljude, kuce, stanovi, stoka, njena polja, sume? Niti jedan drugi podatak u unutarnjim bh. relacijama nije bitan nego pitanje koliko ce biti Bosnjaka, Srba, Hrvata, Bosanaca... Arogantni novinarski poskok u studiju je izvalio da ocekuje milion Srba (!?) samo u Mrskoja, Tokic je samouvjeren da ce Bosnjaka biti izmedju 53-55%.

Kontam, hoce ako sifrarnik termin Musliman bude prepoznavao kao Bosnjak, a to valjda bi trebalo i biti, ako sam dobro razumio. Svu silnu energiju a posebno novac bosnjackih udruga, po meni, mozda nije ni trebalo uloziti koliko insistirati na najlogicnijem- traziti da se narod koji se na posljednjem popisu (1991) izjasnio kao Musliman sada 'sifrira' u konacnom zbiru kao Bosnjak jer su njegove vodece nacionalne, kulturne i vjerske institucije tako uradile 1993 g. Ne izmislile, nego vratile staro ime, dakle. Cijenim da je sav probleem tu a da je strah od tolikog broja Bosanaca ne bas opravdan. Strucnjak iz studija, porijeklom iz Zvornika, nespretno je rekao da se 'boji da popis ipak ne propadne zbog dolaska tolikog broja bosnjacke dijaspore sto je , je li nepouzdan uzorak jer 'ljudi ne zive u BiH' i slicne teze..' na sto je Tokic rekao 'dobro cemo to zapamtiti'!?

Pisali smo na Bureku vec jednom, kada cemo u BiH moci jednom odahnuti i ne zivjeti pod pritiskom od slijedecih izbora, dogovora 'sestorke', poteza gubernatora iz Laktasha. "Boj se ovna, boj se govna, kad' cu zivit', prisjetio se Mesa Selimovic u svojoj literaturi stare bosanske izreke a koja mi ne izlazi iz glave posljednjih godina. Sad cemo strahovati od Popisa i strepiti 'cija ce biti Bosna"!?

Pregrmit ce, uvjereni smo, bosanska zemljica i ovo iskusenje, ma koliko Bosnjaka ili Srba bilo u njoj. Ako nista ovo je vrijeme slatkih bosanskih pobjeda. BiH prvi put idu na Svjetsko prvenstvo u fudbalu, zar ne? Dobro, ne jos zvanicno, ali na Kurban bajram, prilozit cemo i taj kurban na oltar domovine i - veseliti se svi zajedno.  Za inat dusmanima. Samo strpljivo.

"Sabur, nam i inat u nama- silan bosanski" , kako kaze pjesma!

11.09.2013.

Slovacka-BiH 1:2, BiH na SP u Brazilu: INAT U NAMA, SILAN BOSANSKI!

Ima li Bosanca koji voli BiH da ne zna sta se sinoc desilo malo prije 22 sata?

Tesko.

Cak i oni operisani od fudbala, a korisnici, recimo FB, mogli su vidjeti nevidjenu nervozu i uzbudjenje tokom cijeloga dana u iscekivanju utakmice u slovackoj Zilini, ali i euforiju kada je omaleni Izet Hajrovic, rodjen u Svicarskoj, ispalio bombu s oko 25 m prema golu slovackog golmana Mucha i - donio pobjedu (2:1) vrijednu plasmana na Svjetsko prvenstvo u Brazilu naredne godine.

Bit ce to, jer nesumnjamo u trijumfe nad Lihtenstajnom i Litvanijom u preostala dva kvalifikaciona kola, prvo veliko takmicenje koje ce vidjeti BiH u najpopularnijem sportu u zemlji iako su nasi igraci i vodjstvo reprezentacije prezivjeli cetiri uzasna dana od velikog kiksa (0:1) u petak navece, u Zenici, od istog protivnika.

 Sta se sve nas i najveci bosanski nesretniki luzer nije nagovorio nasoj ekipi, Dzeki, Spahicu, selektoru Susicu, sto u virtualnom (forumi, FB...) svijetu sto u stvarnom zivotu, na ulici, kafani, u jos jednoj potvrdi kako nam malo fali da padnemo u ocaj , ali i euforiju. Srecom, golovima Zvornicanina Ermina Bicakcica te Izeta Hajrovica, sve se tumbe okrenulo u posljednjih 20 minuta utakmice. Pobijedio je, cini se 'onaj inat u nama, silan bosanski', kako kaze pjesma o cuvenom Husein-kapetanu Gradascevicu, simbolu borbe za bosansku nezavisnost iz prve polovine XIX stoljeca a neobicno je da nam je radost donio momak koji prakticno nema nista s Bosnom po rodjenju, cak ni po roditeljima (Bijelo Polje), ali jeste rijec o Bosnjacima koji su nakon Bijelog Polja stigli do Makedonije, potom do Sarajeva odakle 1987 g. idu u Svicarsku. Tamo ce se 1991 g. roditi beba po imenu Izet Hajrovic koja ce trasirati put BiH na prvo Svjetsko prvenstvo u fudbalu male balkanske zemlje.

Tesko je naci pravu rijec, ali u onoj bombi iz Izetove ljevice izletila je sva bosanska kolektivna frustracija, bijes, napetost, tuga i cemer zbog zemlje u kojoj zivimo i sta joj cine da ne prodise. E, sve je to onako silovito uletilo u mrezu slovackog golmana da je tek na filmovima na youtube koju postavljaju navijaci sa stadiona, vidljivo kakva radost je zapljusnula sve one koji su bodrili nas tim.

Velika je ovo pobjeda male zemlje koja ce na najvecoj smotri napokon moci pokazati ljepse lice, tesko unakazeno ratom i mucnom obnovom drustva i povjerenja da nekad pomislimo da je najbolje da nas nestane i nema, i tako skratimo muku sebi i drugima. Od sinoc nekako sve ima smisla, mozda zbog naseg ujedinjenja u trijumfu pred kojim ni nesretni Rajko Vasic i secesionisticka bulumenta gubernatora Laktashenka nece stajati ravnodusno.

Znaju oni dobro da su pod BiH zastavom sinoc bili i Zvjezdan Misimovic, Miroslav Stevanovic, Ognjen Vranjes, Boris Pandza, Toni Sunjic, a to nosi snaznu poruku i na Grmecu, Semberiji, Trebinju, Kalinoviku, Bosanskoj Gradisci, gdje se silno trude da Bosne a i Hercegovine dsto manje bude dok - ne zgasne. E, nece. Gorjet ce, makar do juna i Brazila naredne godine. Zato, treba se znati i radovati i vec sada poceti pripremati za Brazil gdje nas neki vide kao opasnog "dark horse", koji bi mnogima mogao pomrsiti racune. Zasto da ne! Brazil - Here We Come!

01.09.2013.

Putovanje egipatskog princa u BiH 1900 godine: MUHAMED ALI-PASA U SARAJEVU NA POCETKU 20 STOLJECA!

Putovanje egipatskoga princa Muhammed Ali-pase u BiH 1900 godine i kraci putopis o tome nece vas ostaviti bez daha poput kvalitetnog putopisa Kroz Bosnu i Hercegovinu" , Svedjanina dr Augusta Heimera par godina poslije, ali je svakako korisno za procitati. Evo ilinka za kompletni tekst.

Ovaj grad je, kao i ostali evropski gradovi, uredan i velik. U njegovu izgradnju je uložen maksimalan napor, a između zgrada je ostavljen prostor koji osigurava preglednost i otkriva unutrašnji izgled grada. Njegovim ulicama prolazi parni tramvaj koji spaja željezničku stanicu sa centrom grada. Tu je i električni tramvaj, kakav imamo i u Egiptu, samo što tamo vozač stoji u sredini, a ne naprijed kao ovdje. Ulica koja vodi od stanice do trga velika je i široka. Dijeli se na tri trake – jedna je samo za tramvaj, druga je za automobile, a treća za bicikle i konje. Sa obje strane ulice ima puno kafana, dućana, a iznad njih se nalaze stambene prostorije i visoke četverospratne zgrade.

Dok smo prolazili ulicom i razgledali okolo, vidjeli smo kasarnu Kršla.[9] Ona je ogromna, raskošnog izgleda i grandiozne strukture. U njenom dvorištu smo vidjeli nekoliko oficira kako stoje na ulazu u mali park. Vozač nam je rekao da taj ulaz vodi do sastajališta i do kluba oficira. Prošli smo pored kasarne, razgledajući lijevo i desno od tvrđave i kule po okolnim brdima, dok nismo ušli u ulicu koja vodi do hotela. Tamo smo zatekli masu oficira i raznih ljudi. S obirom da su ovdje službenici obučeni u vojne uniforme, posjetiocu se, pogotovu ako je stranac, čini da je u toku neka vojna kampanja ili da se našao usred goleme vojske. Prošli smo skoro do kraja ulice kada se naše vozilo zaustavilo ispred hotela. Požurili smo ka ulazu gdje nas je čekao vlasnik hotela koji je bio porijeklom Mađar.[10] Pored njega je stajao šef posluge koji se držao kao da je predsjedavajući. Tražili smo dvije sobe sa zajedničkim ulazom, ali pošto je bila velika gužva u hotelu, o čemu ćemo kasnije govoriti, nisu nam mogli ispuniti želju, pa su nam dali dvije sobe – broj 10 i broj 4. Bogu smo zahvalili što uopšte imaju i te dvije sobe, pa makar i ne bile susjedne. Bolje su i takve nego nikakve.

U deset sati ujutro zatražili smo čaj i mlijeko da utolimo glad jer nismo bili doručkovali. Došao je šef posluge i čuvši mene i mog prijatelja kako razgovaramo na francuskom jeziku, pokušao se i on uključiti u razgovor, iako nije znao francuski. Grozno se i nepravilno izražavao. Nije očekivao da znamo njemački jezik koji je dosta poznat u ovoj zemlji. Možda bi se bolje sporazumjeli da smo pričali njemački. Kada smo mi ipak počeli pričati njemački, on je, suprotno našem očekivanju, i dalje pokušavao razgovarati na svom lošem francuskom, a Bog sami zna, mislio je da će nas na taj način obradovati. U međuvremenu naša posluga je stigla u hotel koja se, nakon cjenkanja i nagodbe, smjestila, a da se nisu prijavili kao naša pratnja. Zatim je Muhamed Džafer Šamaširdži donio moju torbu u sobu. Sa njim je došao i jedan hotelski službenik kako bi uzeo podatke o nama kao gostima hotela. Ja sam uzeo cedulju i napisao da je Muhsin-beg Egipćanin, da živi od svog imetka i bogatstva, i da nije službenik. O sebi sam naveo da sam Muhamed Ahmed-beg iz Tante u Egiptu i da sa sobom imam trojicu sluga. Nakon što nas je još ponešto upitao, a mi mu odgovorili kako smo htjeli, tražio sam da mi pronađu jednog mog prisnog kolegu sa studija u austrijskoj školi kako bi nam bio dobar vodič za sve što želimo saznati i otkriti o ovom gradu. Riječ je o mom prijatelju Muhamed Bakir-begu, ali sam nažalost saznao da se on nalazi u Tuzli, koja je oko tri sata vožnje od Sarajeva. Imao sam još jednog prijatelja, gospodina Petrovića, koji je obnašao funkciju konzula u gradu Valoni, u zemlji Arnautskoj,[11] ali ni on nije bio u Sarajevu. Saznao sam da je njegov mlađi brat tu, pa sam zatražio da ga pozovu da dođe u hotel.

Ubrzo su mi javili da će on za sat i po doći. Mislio sam da ću u međuvremenu imati prilike da se odmorim. Želio sam presvući prašnjavu garderobu i izbanjati stopala. Ali, dostava garderobe je zakasnila mnogo više nego smo mi pretpostavljali, što me je do te mjere naljutilo da sam naredio Muhamed-agi da iznajmi kola i hitno ode do stanice po naše stvari. Hotelska kola koja prenose torbe su čekala naredni voz kako bi pokupila prtljag iz oba voza. S obzirom da će najmanje četrdeset minuta proteći dok Muhamed-aga ode i dođe sa stanice, odlučih da se u međuvremenu presvučem, te sam se obrijao, stavio fiksator za brkove i opustio noge u toplu kupku. Došao je šef posluge i obavijestio me da je g. Petrović došao i da želi ući da me pozdravi. Zamolio sam da gost malo sačeka dok se obučem i posušim noge. Međutim, on se vratio i rekao da g. Petrović smatra da nema smetnji da on bude primljen, te ni ja ne nađoh razloga da ne odobrim prijem. Kada je ušao, nisam ga prepoznao kao da ga nikada ranije nisam vidio. Bio je to bradati mladić. I sam Bog zna koliko sam se začudio i zbunio kada sam vidio nepoznata čovjeka takvog izgleda. Ali šta sam mogao, bio sam prinuđen da ga sa nogama u vodi i ogrtačem na ramenima ljubazno dočekam. Prije nego što smo počeli razgovor, izvinuo sam se što ga dočekujem u ovakvom stanju. Kad sam se uvjerio da je on brat mog prijatelja, pitao sam ga kako su mu braća i gdje se nalaze. Odgovorio je da je stariji brat još uvijek u Valoni, a drugi u Szabadki koja je udaljena od Sarajeva oko 4 sata putovanja. U toku razgovora nije spomenuo da on još uvijek ne zna s kim razgovara sve dok me nije zamolio da mu dam svoje ime kako bi putem telegrafa izvijestio svog brata da smo mi stigli u prijestonicu. Više nisam mogao od njega kriti svoje pravo ime, ali sam mu rekao da bih volio da ne govori o nama nikom, izuzev svome bratu. Nisam ovo još ni izgovorio, a on je već ustao i ponovo mi uputio pozdrav rekavši: “Neka se pamti, gospodaru moj, da ja sada stojim pred bratom Njegovog uzvišenog veličanstva kediva!” Tada mi je jedino preostalo da i ja ustanem i uzvratim na njegov novi pozdrav, iako su mi noge još uvijek bile u vodi. Sjeli smo i pričali o raznim temama koje su me razvedrile i obradovale te podsjetile na protekla vremena, krasne godine, kada smo još u ranoj mladosti bili zajedno, skupa sa našim porodicama. Iz njegove priče sam saznao da je on najmlađi i da ima oko 24 godine, iako je izgledao kao da mu je skoro 38 godina. Zamolio je da ide nakon petnaest minuta razgovora, ali prije nego što je izašao izrazio je želju da se prema njemu odnosim kao i prema njegovoj braći, te da imam povjerenja u njega kao i u njih, dodavši da mi je na raspolaganju za cijelo vrijeme mog boravka u gradu. Zahvalio sam se na ljubaznosti, ali sam već bio odlučio da u obilazak grada krenem tek idućeg dana.

Nisam želio da tog istog dana zamaram ovako prijatnog i dopadljivog čovjeka. No, on je insistirao da se odmah dogovorimo kada ćemo krenuti u razgledanje grada, i toliko je bio uporan da nisam imao drugog izbora nego da mu dozvolim da za dva i po sata dođe do mene, nakon čega je otišao. Bilo je podne, vrijeme ručka, te sam požurio da se obučem poslije čega sam krenuo ka trpezariji. U hodniku, prije nego ću proći do sobe mog prijatelja Muhsin-bega, prišao mi je neki čovjek pedesetih godina. U tom momentu nisam znao šta želi od mene, ali sam na njegovom licu pročitao da je riječ o prevarantu. Dao mi je vizit kartu gdje je pisalo da je prevodilac. Na prvi pogled, u kartici sam pročitao jedino da se zove Husein. Užurbano mi je poče objašnjavati da on poznaje puno Egipćana, među njima i Izet-bega, turskog sekretara Njegove ekselencije kediva. Rekao sam mu da mi trenutno nije potreban, a ako mi zatreba da ćemo ga pozvati. Kada sam ponovo pogledao karticu, uočio sam da na njoj piše Husein Olmutz Paša.[12] Saznao sam od njegovih poznanika da je prozvan ovim imenom zato što je bio u zatvoru u gradiću Olomucu kada su Austrijanci okupirali Bosnu. Na drugoj strani kartice odštampao je nazive mjesta koje turisti treba da posjete. Ta mi je kartica bila od velike koristi jer sam iz nje odabrao najbolja mjesta koja ću posjetiti sa g. Petrovićem. Prepisao sam nazive tih mjesta na jednu od vizit-kartica, a to su: prvo – Antikhana, drugo i treće – Begova džamija i Husrev-begovo turbe, če­t­vrto – Šerijatska škola, peto -Tvo­rnica ćilima, šesto – Stara srpska crkva, sedmo – Bazar, osmo – Fabrika duhana, deveto – derviški zikr, deseto – Kursiluk[13] i jedanaesto – Kozija ćuprija. Kada sam se našao sa Muhsin-begom, sišli smo zajedno u restoran. Stigli smo do prostorije koja je bila prilično tamna, sa vrlo malo svjetla i dosta nas je podsjećala na bečki restoran. Kada smo ušli, vidjeli smo mnogobrojne službenike i nekoliko oficira, a među njima i skupinu admirala. Bili su to otmjeni, krupni ljudi, a svaki od njih je sjedio u pročelju trpeze sa nižim oficirima oko sebe koji su odavali utisak da su pristojni, pokorni i da se dodvoravaju svojim čelnicima. Kada smo mi ušli, svi su nas dvojicu, lijepo obučenih i elegantno sređenih momaka sa fesovima na glavi, začuđeno gledali. Uputili smo se ka stolu i sjeli. I mi smo se njima čudili ništa manje nego oni nama. Kada smo vidjeli kako ručaju, ogluhli smo od zveketa njihovih viljuški i kleptanja kašika i doimalo se kao da orkestar svira, odjekuju trube i lupaju bubnjevi. Tu je sve, počevši od hrane, posuđa do ustrojstva posluge i načina posluživanja bilo ružno i banalno, a najružnije je bilo to što ljude koji ne nađu mjesto trpaju za stolove drugim gostima koji su već posluženi. Smiješno je bilo vidjeti vlasnika ovog hotela kako oponaša gazdu nekog velikog hotela dok prolazi između gostiju nadajući se da će čuti neku pohvalu ili slično. Na njegovu sreću, nije nam prišao jer sigurno bi čuo ono što mu se ne bi dopalo. Smučilo mi se od buke, brujanja i ponašanja ovih ljudi, te nisam imao drugog izbora osim da napustim restoran i vratim se u svoju sobu u nadi da će me osama i tišina moje sobe rasteretiti i osloboditi ove tjeskobe. Tačno u pola tri došao je gospodin Petrović. Pozdravio sam ga rukujući se sa njim i potom ga upoznao sa svojim prijateljem Muhsin-begom. Odlučismo da izađemo, te mu pokazah vizit-kartu čovjeka koji me zbunio svojom posjetom. On mi je savjetovao da ipak uzmemo tog prevodioca.

(...) U Bosni sam vidio da se muslimani, Bogu hvala, na najbolji način, čvrsto i istrajno drže svoje vjere, da je vole, da čuvaju svoju kulturu i običaje, bez obzira što ih pritijesniše teška vremena u kojima su postali tuđe sluge, nakon što su bili gospoda i časnici. Drugi njima sada upravlja nakon što su oni bili velikani, vođe i uglednici. I van svake je sumnje da će oni,ako Bog da, za svoju odanost, postojanost i nepokolebljivost doživjeti slavna vremena u kojima će se, uz Božiju pomoć, visoko uzdići. Ko poznaje muslimanske moralne vrijednosti i tradiciju, taj zna da su muslimani takvi svugdje, na Istoku i na Zapadu, bez obzira na njihov jezik i boju. Uvijek imaju istu nadu i isti cilj kao da su strijele odapete iz istog luka. Naći ćeš indijskog Muslimana kako brine za svoga brata u Maroku i želi mu da bude sretan. Također vidiš Bosanca zaljubljenog u njegovog osmanskog brata, i želi pod njegov suverenitet. Vjernici su braća. Ne mogu ih u toj neograničenoj privrženosti promijeniti rasne ni etničke razlike, niti teritorijalne podjele i udaljenosti. (U islamu nema nacionalizma). Islamske su zemlje rasute po zemaljskoj kugli, podijeljene na plemena i narode koji kao da su povezani strujnim žicama, koje povezuju ta udaljena srca najčvršćom vezom, tako da se čini da je islam jedno tijelo. Ovo je, zaista, jedna od Božijih tajni!! Jednom dušom diše to razgranato tijelo. Ako mu se probodu prsa na Istoku, naprsnuti će se njegov bok na Zapadu, ili ako mu se ukrute leđa u Carigradu, porasti će mu snaga u Bagdadu. Hej ljubljeniče islama, da si ti samo vidio kako muslimanski svijet osluškuje vijesti o svojoj udaljenoj braći, koliko se obraduju posjeti svog brata iz daljina da proslave njegov dolazak! Okupe se oko njega hvatajući mu svaku izgovorenu riječ, pitaju ga za njegov narod u nadi da čuju dobre novosti kojima će liječiti i utješiti njihova ranjena srca, ili, ne bi li ugledali svjetlo predskazanja da se islam budi nakon što je pokleknuo i oslabio. Molim ti se, Gospodaru moj, da zacijeliš njihove rane, da učvrstiš njihove stope, da učiniš da njihova riječ bude riječ sloge, da ih podržiš Tvojim duhom, da ih podstakneš na rad i marljivost kako bi korigovali svoje greške i bili pobjednici ove životne bojišnice. I molim Allaha da sačuva muslimanske vladare i časne prinčeve, svjetionike vjere, čuvare dragog nam šerijata.[14] Molim Ti se da podržiš njihovu vlast, da njihova riječ bude gornja, da ojačaš njihovu snagu i moć, podržiš im carstvo i zemlju, a posebno njegovu visost nasljednika veličanstvenog hilafeta, čuvara vjere i vjernika, širitelja pravde, gospodara krune i žezla, gaziju[15] na Allahovom putu, sultana Abdul-Hamida hana,[16] da ga Bog učini vječitim pobjednikom i pobjedi saveznikom, slava mu se pripitomila i sa njime udomila dokle god jezik insanski[17] zbori i romori.

29.08.2013.

Sta je nama Bosna? NAS POVEZUJU - PORAZI!

(...)Bio je nesretan zbog svega sto se dogodilo, ali kad se nasao na ulici, pomislio je: A zasto bih se ja, ustvari, sastajao s Bosancima? Sta me vezuje s njima? Domovina?

Kad bi svaki od njih rekao sta zamislja kad kaze "Bosna", slike koje bi se pojavile bile bi sasvim raznorodne, bez icega zajednickog.
Ili kultura?

A sta je to?

Muzika, poezija?

Mak Dizdar, Branko Copic, Dusko Trifunovic, Abdulah Sidran...Da. Ali sta ako Bosanac nema smisla za poeziju?

Veze se naglo rasplinjuju.

Koliko ih je procitalo i dva retka iz njihovih knjiga.

Te ljude povezuje samo njihov poraz, povezuje ih predbacivanja koja upucuje jedan drugome.

26.08.2013.

Stop prosjacenju: ZNATE LI ZASTO DJECA NA RUKAMA PROSJAKA UVIJEK - SPAVAJU?

Ljetos mi je u Sarajevu policajac, u trenutku kad sam htio udijeliti 2 KM nani s mahramom, dobacio da to niposto ne cinim jer dnevno zaradjuju od 200-300 KM!? Organiziranom prosjacenju je tesko stati ukraj malo zbog Balkanaca mehkoga srca koji tesko razlucuju ko se krije iza ispruzene ruke a malo i zbog sve tezeg zivota u kojem se izgleda najbolje snalaze upravo organizatori tog unosnog posla. No , slijedeca prica je nesto posve drugo. Procitajte i dobro razmislite kad slijedeci put odlucite udijeliti milodar na ulici.

U blizini metro stanice sjedi ženska osoba neizvjesne starosti. Kosa joj je čupava i prljava, pogled joj je žalostan. Žena sjedi na prljavom podu, a pored nje leži torba. U toj torbi ljudi bacaju pare. …Na rukama žene, spava beba stara godinu ili dvije.

“Bogorodica s bebom” – brojni prolaznici će donirati novac. Narodu naše vrste-uvijek je žao onih koji imaju manje sreće.

Pomaganje, izgleda kao. “Dobar posao” …

Prošla sam pored prosjakinje. Nisam dala nikakav novac, jer sam znala da je to banda! Pogon prevara i novac prikupljen od prosjaka će imati onaj ko kontrolise prosjake na tom području. Ti ljudi posjeduju brojne luksuzne nekretnine i automobile. Oh i prosjak također dobiva nešto, naravno “bocu votke u večernjim satima i sendvič pljeskavicu ili sl..

Mjesec dana kasnije .. prolazak pored prosjakinje … i kao grom koji me je iznenada udario …. Ja stajem u prometnoj raskrsnici, zurim u bebu, obučenu kao i uvijek u prljave trenirke. Shvatila sam da je izgledalo “pogrešno”, dijete u prljavoj metro stanici od jutra do večeri. Beba je spavala. Nikada nije zajecala ili vikala, uvijek spava, s licem okrenutim ka koljenu jedne žene koja je najvjerojatnije bila njegova mama.

Da li neko od vas, dragi čitatelji, ima djecu?

Sjetite se koliko često su spavali u dobi od 1-2-3 godina? Sat dva, maksimalno tri (ne uzastopna) popodne dremka, pa opet – pokret.
Za mjesec dana, svaki dan u šetnji u podzemlje, nikada nisam vidjela da je dijete budno! Pogledala sam u to sitno biće licem okrenutim ka koljenu majke a zatim na tu ženu prosjaka i moja sumnja je postupno formirana.

- Zašto da spava sve vrijeme? Pitala sam, zureći u bebu.

Prosjakinja se pravila da me ne čuje. Spustila je oči i sakrila lice u kragnu svoje bijedne jakne. Ponovila sam pitanje. Žena ponovno podiže pogled. Ona pogleda negdje iza mojih leđa, krajnje iritantno.

- Konačno promrmljala je: odjebi!

-Zašto on spava? Skoro sam zaplakala …

Iza mene je neko stavio ruku na moje rame. Osvrnula sam se. Neki starac me je gledao s neodobravanjem: – Što hoćete od nje? Zar ne vidiš koliko je napaćena … Eh … On izbroji neke kovanice iz džepa i baci ih u torbu prosjakinja.

Sljedeći dan sam zvala prijatelja. To je smiješan čovjek sa očima kao što su masline rumunjske nacionalnosti. On je samo uspio završiti tri i po godine obrazovanja. Ipak potpuni nedostatak obrazovanja ga ne sprečava da se kreće na gradskim ulicama u vrlo skupim inozemnim automobilima i živi u kući sa bezbroj prozora i balkona. Od tog mog prijatelja sam uspjela saznati da je ovo posao, unatoč prividnoj spontanosti, jasno organiziran. Prosjačenje je organizirano od strane kriminalnih bandi! Djeca se koriste u “zakup” iz obitelji alkoholičara, ili jednostavno ukradena.

Potrebno mi je da dobijem odgovor na pitanje – zašto je beba spava? I dobila sam ga

Moj prijatelj je pričao, potpuno običnim smirenim glasom koji me je ostavio u šoku, baš kao da je govorio o vremenskom izvješću:

-Oni su na heroinu, ili votki …

Bila sam zapanjena. “Kko je na heroinu? Kome – vodka?”

On je odgovorio:

dijete, tako da ne vrišti. Žena će sjediti cijeli dan s njim, zamislite kako bi ono moglo biti dosadno?

Da bi beba spavala po cijeli dan, potrebno je dati joj alkohol ili drogu. Naravno, organi djece nisu u stanju nositi s takvim šokom. I djeca često umiru. Najstrašnije – ponekad djeca umiru tokom “radnog dana”. I imaginarna majka mora održati još jedno mrtvo dijete na rukama do navečer. To su pravila. I prolaznici će baciti pare u njenu torbi, vjerujući da su moralni. Pomagajući” majci” …

… Sutradan sam otišla kod iste stanice metroa. Skrivajući se iza lažnog novinarskog identiteta, i bila sam spremna za ozbiljan razgovor. Ali, razgovor nije uspio. Ali, ispostavilo se sljedeće …

Žena je sjedila na podu i u njenim rukama je držala dijete. Kada sam joj postavila pitanje o dokumentima o djetetu, i, što je najvažnije, gdje je jučerašnji dijete, ona je jednostavno sve ignorirala.

Moja pitanja nisu bila ignorirana od strane prolaznika. Rečeno mi je da sam bila izvan sebe, vrištim na prosjakinju s djetetom … Jedna stvar je ostala, pozvati policiju. Kada je policija stigla, prosjakinja sa bebom je nestala. Stajala sam dugo i razmišljala kako se ja u stvari samo “borim s vjetrenjačama”.

Kada vidite u metrou, na ulici i sl.. žene s djecom, prosjakinje, razmislite prije nego što vam se ruka lati za novac. Razmislite o tome, da nije bilo te vaše milostinje, ovakav biznis bi umro. Takav posao bi trebao umrijeti, a ne djeca-na drogama ili alkoholu. Ne gledaj na spavanje djeteta s ljubavlju. Pogledajte horor …

Pošto čitate ovaj članak, sada znate zašto-dijete spava u rukama prosijaka!

Ako kopirati ovaj članak na vašem zidu ili ga jednostavno podijelite, i vaši prijatelji će ga pročitati!

A kada odlučitee ponovno otvoriti svoj novčanik da bacite novčić prosjaku, zapamtite da ovakvo milosrđe može koštati život drugog djeteta.

20.08.2013.

Pogodite: STA JE NA SLICI?

Sta je na slici koju donosimo u prilogu, pitali su danas neki poznati svjetski blogeri pa da i mi pitamo ovdje? Odgovor je u komentarima!

19.08.2013.

Laktashenko i BiH: DO SAMOSTALNOSTI RS BEZ RATA!?

Vatru je potpalio Zeljko Komsic ("i sam cu uzeti oruzje ukoliko RS proglasi samostalnost') i nije trebalo dugo cekati da odgovori Laktashenko i plamenovi su bili za cas visoko u bosanskom nebu.

Neformalni vlasnik manjeg bh. entiteta izvjavio je tako sinoc u Trebinju da ce "RS samostalnost ostvariti politickim sredsvima a ne oruzjem".

Nesto tu ne stima, ako se samo malo osvrnemo na dramaticna zbivanja koja su vodila raspadu bivse Jugoslavije, pocetkom devedestih. Velikosrpski mudraci su tada otvoreno govorili da ni jedna drzava nakon disolucije slozenih tvorevina nije nastala bez rata i krvi s jasnom porukom Sloveniji, Hrvatskoj i BiH koje su izabrale put u samostalnost.

Uz pomoc JNA i pokazali su da je to tako, ali danas iz Laktashenkove gubernije porucuju drugacije. Oni bi da Republika Mrska izbori samostalnost mirnim putem i politickim sredstvima!?

Treba li im citirati Dobricu i njegove beogradske SANU pajdase!?

29.07.2013.

Zavrsen 7.Burek blog Open: POBJEDNIK MIRZA NUKIC!

Na terenima Teniskog kluba “Zmaj od Bosne” sinoć je završeno sedmo izdanje “Burek blog Open-a”, teniskog turnira za rekreativce u organizaciji Burek bloga.

U kvalifikacijama, prvog dana turnira, nastupilo je 16 rekreativaca iz Tuzle a prikazan je dobar tenis uz nekoliko vrlo uzbudljivih mečeva. U polufinalu smo gledali ponovo izjednacen duel proslogodisnjih finalista Damira Selimovića i Mirze Nukića a ovaj put se bolje snasao Nukic pobjedom od 6:4 u gemovima.

Drugi polufinalni susret je ponudio manje neizvjesnosti. Kemal Arifhodzic je s 6:2 poslao na tribine Edina Aganovica i izborio prvi nastup u zavrsnici turnira.

U finalnom meču, za manje od sat vremena, Mirza Nukić je preokretom, nakon 1:4 zaostatka stigao do zaslužene pobjede nad Kemalom Arifhodzicem. Bilo je 9:6 a za osvojeno prvo mjesto pripao mu je pehar organizatora cime je Nukic postao sedmi pobjednik “Burek blog Open-a” na kojem je u sedam godina nastupilo blizu 50 teniskih rekreativaca iz Sarajeva, Gracanice, Kalesije i Tuzle.

Za igrace i posjetioce i ove godine je sluzen burek a uz tenis su sklopljena i nova prijateljstva zaljubljenika u ‘bijeli sport’..

Vrijedi kazati da smo kao organizatori zadovoljni odzivom igraca kao i ukupnom atmosferom na turniru, kako na terenima tako i na tribinama pa smo sa zadovoljstvom zakazali okupljanje i naredne godine.

P.S.

Da ne bude zabune, na slici je 14 igraca a ne 16, kako smo napisali posto su dvojica vec bili na 'cetvorki' i nismo ih mogli cekati  da dodju!:)

18.07.2013.

Tuzla: SEDMI 'BUREK BLOG OPEN', TENISKI TURNIR REKREATIVACA, TUZLA 27 i 28 JULA

Uz lijepo ljeto u Tuzli, naredne subote i nedjelje, 27 i 28 jula, Burek blog organizira “7. Burek blog Open”, teniski turnir rekreativaca.

I sedmu godinu zaredom turnir će se održati na terenima TK “Zmaj od Bosne’ a otvorenog je karaktera. Dobro došli su svi rekreativci stariji od 18 godina.

Prvog dana predviđeni su kvalifikacioni mečevi po grupama a u nedjelju završnica turnira: četvrtfinale, polufinale i finale. Kotizacija iznosi 15 KM za koju organizator garantira najmanje tri meča svakom igraču.

U cijenu su uračunati: zakup terena, pehar, loptice te zakuska (burek). Turnir se igra u jedan dobiven set a samo finalni meč u devet gemova.

Prijave slati na e-mail: burekblog@gmail.com ili mobitel 062 633 362!

Dobro došli!

11.07.2013.

11.juli 1995-11.juli 2013: SREBRENICA- NIKAD ZABORAVITI

Danas je u Srebrenici klanjana dzenaza za 409 Srebrenicana zvjerski ubijenih u julu 1995 g. nakon pada enklave u ruke srpske vojske pod komandom ratnog zlocinca Ratka Mladica. Hiljade ljudi iz cijelog svijeta stiglo je odati pocast nevino stradalim ljudima. Mezaristan je sada narastao na preko 6000 ukopanih zrtava najveceg genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. I Bosanci i Hercegovci u Holandiji danas su se pridruzili Srebrenicanima Marsom mira od Wassenaara do centralnog trga Het Plein u Den Haagu na kojem se na centralnoj komemoraciji okupilo oko 500 posjetilaca. Sve ce biti i proci , ali Bosne i Hecegovine i sjecanje na uzas ubistva preko 8000 nevinih muskaraca i zena Srebrenice, nikad nece izblijediti. Neka je rahmet dusama ubijenih u Srebrenici.

09.07.2013.

RAMAZAN SERIF MUBAREK OLSUN!

S aksamskim vremenom sinoc zapoceo je ovogodisnji ramazan a od zore jutros i prvi dan posta. Svima koji su zapostili zelimo da hairli docekaju bajram a dusu i tijelo okrijepe. Ramazan serif mubarek olsun!

05.07.2013.

Holandski X Factor: POBJEDNIK BOSANAC HARIS ALAGIC!

Senzacionalni pobjednik ovogodisnjeg holandskog X Factora je Haris Alagic, 18-godisnjak bosanskih korijena. Veliki talent sou koji privuce oko dva miliona gledalaca svakog petka zavrsen je na odusevljenje bh.zajednic e u Holandiji. U velikoj konkurenciji od 15000 takmicara, nas supertalentirani Prijedorcanin po roditeljima prosao je suvereno, od prvog nastupa. Pobrao je Haris u svih sedam nastupa komplimente zirija i publike a cak 64% glasova gledalaca u finalu nije stvorilo nikakvu dvojbu ko je najbolji. Cestitke familiji Alagic, ratnim bh. izbjeglicama ciji se sin 1995 g. rodio u Eindhovenu.

02.07.2013.

Hrvatska u EU: VALJDA NIJE 'EUROPSKI 'MUSLICI' - STOJ, OSTALI NAPRIJED'!

Od jucer su zapadni susjedi Bosne i Hercegovine u Europskoj Uniji. Cestitamo, Hrvati. Nasi istocni komsije, Crnogorci pak vec pregovaraju s Briselom a Srbija samo sto nije sjela za isti sto. Ne upada li vam nesto u oci: jedini van europskog drustva na Balkanu su: Albanija i Kosovo, dvije zemlje s muslimanskom vecinom, Bosna i Hercegovina ciji muslimani cine relativnu vecinu u zemlji!? Pretpostavka je a to bi popis u oktobru trebao potvrditi. Ovome treba pridodati i Makedoniju, zemljicu s brojnom muslimanskom munjinom, autohtonom. O Turskoj se vec sve zna i cetiri decenije pregovaranja i natezanja s 80 milionskom drzavom postali su smijesni, naporni i neubjedljivi i samim Europejcima. Nadamo se , jos uvijek, da je sve splet okolnosti, nesposobnosti, balkanskog nemara, tvrdoglavosti, apatije i rada 'na guranje' Tirane, Skoplja, Sarajeva i Pristine jer , inace tesko neko nece moci ne prigovoriti kako Brisel kao da time salje poruku: "Europski 'muslici' - stoj, ostali -naprijed!

28.06.2013.

Gavrilo Princip: TERORISTA, NEGO STA!

Danas je Vidovdan jedan od vaznijih datuma iz kalendara Srpske pravoslavne crkve (doduse i Bugarske ortodoksije) a na Balkanu je ostao upamcen po pucnjima 28 juna 1914 godine u Sarajevu kada je Gavrilo Princip ubio austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda a sto je bio okidac velike svjetske ratne katastrofe. Nedavno se i na holandskom nacionalnom programu (kanal 2) pozabavili ovim likom u dokumentarnom filmu, u stvari filmovanoj verziji holandskog bestselera Geerta Maka o sto godina evropske historije. Geert se bavio ovaj put upravo Gavrilom Principom, ciji ce pucnji biti neposredan povod za pocetak Prvog svjetskog rata. Autor filma je pronasao jednog Principa istoga imena (Mile Gavrilo) vrlo ponosnog na bivseg clana Mlade Bosne, srpske nacionalisticke omladinske organizacije. Neko me davno uvjeravao da je rijec o partizanskoj familiji, izmedju ostaloga jer je i bivsi urednik sarajevskih Vecernjih novina bio Sergije Princip, ako ga se ko uopce vise sjeca premda je zbrisao iz Sarajeva pocetkom rata. Helem, u filmu se to ne moze zakljuciti. Gospodja iz familije Princip je bila u opkoljenom Sarajevu cijeli rat a njen necak, koji ce u karadzicevskom stilu u filmu govoriti o Principu i posljednjim ratovima na Balkanu - bio je cijeli rat u cetnicima!? On ce cak i pokazati mjesto gdje je ranjen u borbama! Bivsi pripadnik cetnickih formacija ce s autorom filma posjetiti Muzej u Sarajevu gdje je nekada bio Muzej Mlade Bosne i razocarano ga napustiti. Ovo je muzej Austrougarske monarhije a ne nekadasnji muzej Mlade Bosne-pisao je skoro u bijesu u knjigu utisaka Mile Gavrilo Princip povrijedjen da se njegov davni predak sada naziva teroristom. Iako ga u novoj drzavi BiH zovu teroristom on je za mene heroj, kaze ova Sarajka iz familije Princip. Iako je vrlo tesko braniti tu tezu s obzirom kada se znaju programski ciljevi mladih srpskih nacionalista koje je obiljezio sin srpskog postara iz okoline Bosanskoga Grahova, vecina danasnjih balkanskih Srba Principa svrstava skoro u svece velikosrpstva. Pucnji na austrougarskog prestolonasljednika Franca-Ferdinanda koji su ga usmrtili zajedno sa njegovom zenom Sofijom i neobjasnjivo glupavo osiguranje jednog drzavnika u Sarajevu na Vidovdan 1914 g. nesumnjivo su bili teroristicki akt. Srbi su tada kao i poslije rado uzeli rolu onih koji ce pokrenuti veliki tocak svjetskog rata i nasilja sto i danas neki prizeljkuju kada se treba odluciti sudbina bivse autonomne pokrajine Kosovo. Sada vise nista nije isto-pa makar bile i ruske rakete u Malom Zvorniku.

19.06.2013.

Peticija "Cuvara Omarske" Ujedinjenim narodima: SUSPENDUJTE THEODORA MERONA!

Skoro 7000 clanova Facebook grupe Cuvari Omarske /Guardians of Omarska pokrenuli su prije nekoliko dana peticiju kojom se od Ujedinjenih naroda trazi pokretanje istrage protiv Theodora Merona, predsjednika Haskoga tribunala.

Povod za ovako zestoku reakciju i akciju prezivjelih prijedorskih logora smrti i onih koji ih podrzavaju je skandalozno pismo danskog sudije Frederika Harhoffa u kojem tvrdi da je americki sudija izgubio svaki kredibilitet zbog pritisaka i ucjena prema nekim sudijama a koje su bile kljucne u oslobadjajucim presudama srbijanskim i hrvatskim osumnjicenicima za ratne zlocine po osnovu tzv. "udruzenog zlocinackog poduhvata (Simatovic", Stanisic i Gotovina).

 Pored istrage, Cuvari Omarske traze i suspenziju sudije Merona s mjesta predsjednika Haskog tribunala koji se pretvorio u sud kojim upravljaju politicki interesi i zahtjevi. Pismo danskog sudije uzdrmalo je svijet i pravi je povod da se, koliko god dometi bili mali, pridruzite ovoj legitimnoj akciji Cuvara Omarske. Ukoliko ste suglasni, peticiju mozete potpisati naovom linku.

11.06.2013.

Bh.tenis: VELIKA POBJEDA MIRZE BASICA!

Jos od proslogodisnjeg umirovljenja Amera Delica bh. tenis ceka na nastup nekog naseg igraca na najvecoj sceni. Posrecilo se to danas Mirzi Basicu u njemackom gradu Halle, gdje se igra Gerry Weber Open, veliki ATP turnirduge tradicije,  nagradnog fonda od 779 000 eura.
Nas mladi Sarajlija, trenutno 240 teniser svijeta, je spletom okolnosti izborio glavni turnir kao 'sretni gubitnik (lucky loser) posto je u kvalifikacijama, nakon dvije sjajne pobjede izgubio u trecem kolu od Jimmy Wanga, iz Tajvana. Tako je nas sreckovic u prvom kolu dobio Poljaka Jerzy Janowicz, 22 igraca svijeta.
Mirza je napokon pokazao kakav talenat posjeduje sjajnom igrom bacio je nakoljena jednog od najboljih seervis igraca u svijetu. Bilo je 2:1 u setovicma, 7:6,3:6, 7:6. Mirza je ovom pobjedom dobio 26 poena i sto je jos vaznije skoro 12000 eura, najveca nagrada jednog naseg tenisera ostvarena na nekom ATP turniru posljednjih godina.
 Lijepa je to nagrada za golemi trud naseg igraca u kojeg je otac, inace ljekar, investirao sve. Sada e u prilici da mu se ulozeno vrati. Sutra, u durgom kolu Mirzu ceka Nijemac ruskoga porijekla, Misha Zverev. Ponovi li danasnju igru, Basica ceka u cetvrtfinalu ogled s najvecim teniserom svih vremena - Rogerom Federerom. Svaka cast, Mirza. Ucinio si nas danas ponosnim

06.06.2013.

JMBG revolucija u Sarajevu: PRVI POSLIJERATNI JEDINSTVENI KRIK GRADJANSKE BiH?

Erupcija nezadovoljstva gradjana Sarajeva zbog neucinkovite vlasti na drzavnom nivou i protesti ciji je neposredni povod visemjesecno odlaganje odluke o JMBG nosi samo jedno pitanje - koji su dometi ogorcenih demonstranata pred Skupstinom BiH, gdje je prije 21 godinu prakticno krenula oruzana agresija na BiH Srbije i Crne Gore?

Demonstranti su, sto je za nepovjerovati poznavajuci nas posljednjih 18 godina - vrlo uporni, drze kao taoce clanove Parlamentarne skupstine BiH, ali i oko 350 stranaca, ucesnika jedne Medjunarodne konferencije. Stranci ne mogu da vjeruju sta je problem obicnih gradjana u BiH jer takvo sto je nezamislivo u njihovim zemljama, ali nama je postala svakodnevnica.

Kako god, protesti se nastavljaju, sutra dolazi pomoc s protestantima iz Banja Luke i jos nekih gradova BiH a politicari i analiticari vec ovore kako poslije danas nista vise nece biti isto u BiH. Laktashenko bi, da moze, vec prekosutra proglasio otcjepljenje bh. entiteta koji se zove nesto poput Republika Mrska, poslao i specijalnu policiju, da je u nadleznosti da evakuira, kobajagi ugrozene srpsje zastupnike, ali nista vise nije isto i na pomalo benigni nacin, vrisak obicnog covjeka u BiH koji je dvije decenije skoro talac nekompetentne vlasti i nefunkcionalne drzave jaci je nego ikada.

 I pored podmetanja medija iz Banja Luke o politicki motiviranom skupu 'bosnjacke politike', drustvene mreze su donekle osujetile perfidne lazi i propagandu medija Dodikovih medijskih truba. Ohrabruje i drzanje medjunarodnih predstavnika u BiH kao i policijskih organa nase zemlje, bar za sada, koji se ne zele mijesati u mirne proteste gdje nije bilo nikakve upotrebe sile izuzev zahtjeva da se zakon o JMBG usvoji kako bi sva novorodjena djeca napokon mogla biti upisana u maticne knjige.

Tesko je dokuciti dokle mogu dobaciti demonstracije u Sarajevu, ima li uopce razloga za euforiju i neku veliku pobjedu demokracije, ali treba biti objektivan i kazati da je ovo prvi poslijeratni krik jedinstvene gradjanske BiH, ma kako to tesko izgledalo za povjerovati nakon tek jedan i po dan protesta.

U historiji su velikim dogadjajima cesto prethodili vrlo bizarni povodi.  U Sarajevu sve lici da ce se nesto krupno desiti, nekima sve neodoljivo podsjeca na pocetak rata 1992 godine, preplaseni su a vecina nas se potajno nada, da ce sve ipak biti na selamet nesretnoj i tuznoj zemlji.

04.06.2013.

Koalicija "Prvi mart" u Holandiji: UMJESTO PARA U KOVERTI PONESITE - REGISTRACIJSKE FORMULARE ZA GLASANJE!

Ne znam da li se na unutrasnjopolitickom planu ista bolje desilo u Bosni i Hercegovini unazad 15 godina a mozda i duze od formiranja gradjanske koalicije "Prvi mart" na celu s Emirom Suljagicem. Samo strah u medijima manjeg bh. entiteta sto su proziveli ti mladi ljudi - uglavnom povratnici dijela BiH kojim gospodari Milorad Dodik, dovoljan je pokazatelj uspjeha te hrabre i odvazne grupe Podrinjaca i Kozarcana, prije svih , da spase sto se spasiti danas da za buducnost BiH. A moze se spasiti - izlaskom na izbore, odnosno prvo registracijom pa glasanjem u entitetu BiH koji se zove nesto slicno kao Republika Mrska.

E, trojica aktivista koalicije "Prvi mart" stigli su prosle sedmice i u Holandiju da zemljacima ispricaju zasto je vazno da se registriraju i glasaju i kakva se sansa pruza Bosnjacima, mozda i posljednji put, da promijene tzv. realnost na terenu. Emir Suljagic, Mirsad Duratovic i Almir Salihovic prevalili su oko 1700 km da bi u Roermondu, Den Boschu, Arnhemu, Rotterdamu i Amsterdamu 'face to face" raseljenim Bosancima i Hercegovcima, kazali sta im je cilj, sta im je ciniti i kako iseljenistvo moze pomoci u tom planu.

Necu ovdje pisati o nasoj bruci da ljudima koji su prevalili toliki put na skup dodje 15 gariba, od kojih vjerovatno 14 glasa vec 20 godina, svakodnevno radi za BiHi upoznati su o svemu i svacemu kada je domovina u pitanju tako da njima i ne treba vaziti o vaznosti registracije za izbore, koliko je sve nas koji smo ih slusali dirnula odvaznost, hrabrost, posvecenost, temeljitost i samouvjerenje tih ljudi da istraju u svojoj namjeri. Oni s osmijehom idu na informativne razgovore s inspektorima Laktashenkove gubernije, odvazno u brk skresu policiji manjeg entiteta 'da 'vise nikada nece raditi s Bosnjacima sto su radili 1992 g. ' i slicno i idu dalje uz sve rizike posla koji su preuzeli prosle godine.

Koalicija "Prvi mart"  je postala pravi pokret s velikom podrskom Bosnjaka kako u domovini tako i iseljenistvu pa i pored slabe posjete na skupovima u Holandiji, oni koji su dosli obavezali su se da ce raditi neumorno do oktobra 2014 godine da omasove ovaj pokret, upoznaju , prije svih Bosnjake zasto je vazan izlazak na izbore, registriraju ih a potom aktivno rade da ti ljudi i glasaju kada dobiju glasacke listice putem poste. ne treba zaboraviti da je na proslim izborima registrirano 30000 a samo 18 000 glasalo!? Dakle, iako je ucinjen napor da se ljudi rehistriraju, mala je bila fajda kada su ljudi glasacke koverte bacili u korpu za smece jer su imali preca posla!?

"Znamo koliko pomazete rodni kraj, ali ovaj put umjesto para u koverti ponesite registracijske formulare za glasanje u BiH"- rekao je Mirsad Duratovic pred cetrdesetak okupljenih zemljaka u Amsterdamu. Suljagica i njegovu koaliciju "Prvi mart" treba podrzati, volonterski, agitirati, prosiriti pricu, finansijski pomoci jer, ponavljamo, malo je dobrih stvari nasoj zemlji tako vrijedno spomena u posljednjih deceniju i po kao projekat te koalicije - o cijim se osnovnim smjernicama u radu, aktivnostima kao i broju bankovnog racuna moze vise pronaci na dobroj i cesto osvjezivanoj  web stranici www.prvimart.ba/

Ako je Ambasada SAD u Sarajevu mogla nedavno dati 20 000 dolara donacije tim ljudima za sjajan posao koji rade, valjda mozemo i mi s bar 50 do 100 eura pomoci jedan pravi pokret za vracanje dostojanstva i vjere da bitka za domovinu jos nije izgubljena.

Kako smo vidjeli na skupovima u Holandiji, koalicija  "Prvi mart" ce imati puno pomagaca u njihovo akciji u zemlji tulipana a ne bude li ovaj blogger. ba servis rahmetlija ubrzo - bit ce toiskreno  i Burek blog, sve do jeseni 2014 godine, ako Bog da. 

30.05.2013.

Nakon posljednjeg hakerskog upada: KRAJ BLOGGER.BA?

Nije od jucer poznata cinjenica da blogger.ba biljezi manju posjecenost, da su se blogeri ulijenili, ugasili blogove ili pak zaboravili kada su posljednji put napisali post. Mozemo to jednostavnije kazati - nije blogger sto je nekad bio, ali ipak opstaje, najcesce pocascen posjetom preko google i ostalih trazilica.

I sve to znamo, no hakerski upad prije 5-6 dana, kako kazu zvanicni predstavnici blogger.ba servisa, i potpuna blokada nekoliko dana korisnickih racuna bez ikakvoga objasnjenja, brisanje skoro svih postova objavljenih u maju, prije svega, tezak je udar na posrnuli blog servis blogger.ba, koji je ipak jos uvijek najposjeceniji blog servis u Bosni i Hercegovini.

Tako je i nas burek blog, zbog potpunog zatajenja servisa, izgubio najveci dio postova napisanih u maju, uzgred, vrlo citanih. Tako smo, recimo, posljednji dan pred hakerski upad imali preko 1000 posjeta za desetak sati, najvecim dijelom zbog posta povodom 18 godina od tragedije na tuzlanskoj Kapiji. Sada ga nema kao i jos par posvecenim tuznim datumima iz bliske historije BiH.

I to nije sve.

Netragom je na counter-u Burek bloga nestalo preko 12 000 zabiljezenih posjeta a novi, iako 'live traffic feed' sugerira drugacije ne zabiljezi niti jednu posjetu pola dana, sto se nije zabiljezilo nikada u sest godina postojanja ovog bloga!? Poslije svega, postavlja se pitanje, a  da ni sam ne znam, ima li ovo vise smisla!?

Ha, usamljeni blogger. ba veterani?


Noviji postovi | Stariji postovi

burek
<< 08/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1270802

Powered by Blogger.ba