burek

Hasta la victoria siempre!

20.10.2015.

Damir Beljo, bokser iz Mostara: HEROJ U BOŠNJAKA!?

Damir Beljo, profesionalni bokser iz Mostara, prije nekoliko dana u Sirokom Brijegu je odbranio titulu prvaka u 'kruzer' kategoriji po WBA. No, kako to samo kod nas biva, titula koja bi sigurno krasila sportske stranice tek jedan dan, postala je pravi hit, ali manje zbog sportskih dometa koliko jednog bizarnog detalja koji odslikava današnju Bosnu i Hercegovinu. Nacionalizmom i mržnjom zadojeni lokalni Hrvati, bez ikakvoga razloga, kao da ih je jučer granatama zasuo general Atif Dudakovic, počeli su zviždati himni BiH pred početak meča a Damir, očigledno prvo sportista pa onda Hrvat, pokretom ruke ušutkao je gledalište, ne bi li, valjda spriječio skandal bar pred strancima i zbunjenim tv gledateljstvom jer mi domaći smo ionako navikli. Bio je to okidač da ga sarajevski, ili kako to pežorativno vole kazati neki-bošnjački mediji, istu noć postave na pijedestal bosanskog heroja i patriote da čovjek teško da ima vremena za ikakve privatne obaveze proteklih nekoliko dana od silnih poziva za tv i radio gostovanja u Sarajevu, intervjue za novine i portale. Damir se slavi kao general Armije BiH koji je iz opkoljenog ratnog Goražda stigao u Sarajevo na mali predah. Prosto za nepovjerovati gdje su nas doveli nacionalizmi u današnjoj BiH da se divimo i u junake promoviramo i ljude koji učine i tako malu gestu u znak pažnje prema zemlji u kojoj je rodjen. I niko da spomene da se pred mec pjevalo 'hrvatskoj zemlji Hercegovini', da se u kadar u ringu, pred početak meča napadno gurala zastava takozvane Herceg-Bosne, ratnog fašističkog projekta hercegovackoga HDZ kojem je suđeno i presuđeno na Haškom tribunalu, ništa to nije bitno, nasem Bosnjaku je najvažnije da je Damir Beljo, mostarski Hrvat, utišao zvižduke nacionalistickih Hrvata iz Sirokog Brijega na himnu BiH! O, tugo naša!

08.10.2015.

Nove knjige: LAKTAŠENKO NARUČIO 'ISTORIJU MRSKE'!

Republika Mrska, ili kako su je nazvali Dobrica Cosic i drugi velikosrpski ideolozi, 'Jedini ratni plijen' Srbije u posljednjim balkanskim ratovima prije dvadesetak godina, usla je i u knjige. Milorad Dodik, izvodjac velikosrpskih radova mirnim sredstvima, iako u dugovima do guse, nalazi novac da masno plati autore koji su napisali prvu knjigu 'Istorija Republike Mrske' i danas je svecano predstavili javnosti. Zanimljivo da je jedan od autora dr Nenad Kecmanovic (drugi je Cedomir Antic), bivsi popularni sarajevski profesor koji se preko noci od reformiste Ante Markovica odmetnuo u cetnike. Treba li uopce kazati da ukoriceno izdanje cudovista napravljenog na logorima, nozu i puski ni slova nema kako je sklepana ta TVORevina unutar granica medjunarodno priznate Bosne i Hercegovine, gdje su logori, opsada Sarajeva? Treba li i pomisliti da u knjizi ima pasus o Srebrenici, pogromu Bosnjaka i Hrvata gdje god je linija fantomske republicice zadirala u 'srpski etnicki' prostor? Naravno da nema , to se nije desilo, lagat cemo do Sudnjega dana, u suprotnom tada to ne bi mogla biti republicica i drzavica bosanskih Srba koja je ubijala 4 godine nesrbe da bi se podigao opoganjeni i okrvavljeni prostor u koji ce se potrpati bosanskohercegovacki Srbi a gdje ce danas govoriti o slobodama i demokraciji. Najgrotesknije i najtuznije da dva , kvaziakademika prilikom promocije knjige kazu kako je ovo ' trijumf naucne istine'!? Sjajan osvrt na promociju knjige bescasca i srama naruceno iz banjaluckoga gnijezda genocid republicice ponudio je Petar Lukovic i vrijedi procitati: http://www.e-novine.com/region/region-bosna/126774-Zaeerena-istorija-bez-genocida.html

24.09.2015.

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN

Muslimani u cijelom svijetu obiljezavaju drugi najveci blagdan u toku godine - kurban ili hadzijski bajram. U istom danu se klanja kurban, sto mogu svi muslimani uciniti kod svojih kuca i posjecuje Mekka i Medina u tzv.danima hadza kako bi ispunili petu islamsku duznost - hadz, krunu prakticnog zivljenja svakog muslimana! Zato je ovaj dan poseban. Neka je hairli i bericetan svima. Bajram serif mubarek olsun!

22.09.2015.

Alma Đozić (1969-2015)- OTIŠLA JE BOSANSKA LAVICA IZ AMSTERDAMA!

Jucer nas je napustila i na bolji svijet otisla dr Alma Djozic, Bratuncanka koja je posljednjih 20 godina zivota, prakticno polovicu svog kratkog, ali uspjesnog zivljenja, provela u Amsterdamu. Sta je samo stalo u jedan zivot, koliko iskusenja, ali i velikih pobjeda vrijednih divljenja, tesko je pobrojati. Znam da se rodila u Bratuncu 14 maja 1969 godine iz ugledne gradske familije Djozic gdje se postovala knjiga, obrazovanje opcenito, kult komsiluka, odanost porodici i tradiciji. Iako je rano ostala bez oca, mama je uspjesno odhranilu nju i brata Aladina pa je studirala stomatologiju u Sarajevu i Zagrebu, u ratu specijalizaciju zavrsi u Grazu a izbjeglistvo je odvede u Amsterdam 1995 godine. Gospoda, holandski fakultetski profesori joj odmah brutalno otvoreno rekli: "Nista ti papiri ne vrijede, hajde ti fino ispocetka, ako hoces!" I ona se, uporna kakva jeste, prihvati knjige i za 10 godina zavrsi fakultet i cak doktorira na dentalnoj medicini na temu 'boje zuba', tako nekako, na Univerzitetu Amsterdam. Pobijedila je i gubitak blizankinja u trudnoci. Nedugo poslije, ponovo je zatrudnila i rodila jednu pa tri godine kasnije i drugu curicu, danas zdrave i lijepe djevojcice od 11 i 8 godina. Sve je stizala, nevjerovatne energije da sam se nekad osjecao kao 'truba' pored takve 'zene zmaja', kako vole u Bosni kazati. Otvorila Alma i stomatolosku ordinaciju nekad 2011 godine i pocela uzivati nekih pola godine u plodovima mukotrpno stecene pozicije u holandskom drustvu. Bolno kihanje odvelo ju iznenada porodicnom doktoru, jednog kisnog oktobra prije tri godine. Cak 16 sedmica ljekar joj davao paracetamole, govoreci ma nije to nista. A ona na kraju nije mogla spavati osim u nekom sjedecem polozaju koju minutu. Napokon je holandski doktor porodicne medicine posalje na rendgen odakle je hitno upute u bolnicu. Javila nam se sms porukom. "Samo da vam javim da lezim u bolnici i imam, na zalost, rak pluca i kicme", glasila je kratka poruka koja me sledila negdje u ponoc. Kako, zasto? Dali su joj 3 mjeseca zivota a ona je nevjerovatnom borbom i hrabroscu, discipliniranim rezimom ishrane i ponekom operacijom izdrzala 30 mjeseci! Sve do pet sati u ponedjeljak 21 septembra! Tada su se ugasile lijepe oci pametne Djozicke koja je genetski ponijela Podrinja (Bratunac) po ocu a po mami Tesnja i Sarajeva, sto je haman bilo dovoljno da se trajno veze za Bosnu pa i iseljenistvo u dubini duse dozivi kao patnju, znaju to samo njeni najblizi. Zbog naucnog rada, neobicne energije i ideja spremnih podijeliti s drugima, kao i nesebicne ljubavi za sve, izabrana je i za predsjednicu Naucnog kluba BiH Holandije. Sve je to znala nositi ova ponajveca bosanska heroina Amsterdama, prava lavica, holivudske ljepote. U bolesti je napisala i prvu knjigu proze "BIjeli tunel", gdje je pokazala i sjajan talenat za knjizevnost a citaocima otkrila i dio velike borbe za zivot pritisnut opakom bolescu! Nakon promocija u Amsterdamu, Sarajevu i Tuzli, imala je i planove za novu knjigu... Danas je dzenazom ispracena od velikog broja prijatelja, kolega i poznanika na posljednji put u Sarajevo gdje ce u subotu biti ukopana na mezarju Vlakovo. Neka je rahmet njenoj napacenoj dusi koja je uprkos svim iskusenjima bila vedra i cila do posljednjeg dana iako je tijelo potpuno izdalo. "A ti, o duso smirena, vrati se svome Gospodaru zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa udji medju robove moje, udji u dzennet Moj!"(Kur'an)

31.08.2015.

Mersiha Cokovic: DANSKA IZBJEGLICA IZ BiH SADA PROTIV IZBJEGLICA!?

Cega se pametan stidi, budala se ponosi, moglo bi se kazati za izvjesnu Mersihu Cokovic, bh. izbjeglicu u Danskoj koja je iz rodnog Visegrada protjerana 1992 godine. Tridesetsestogodisnja gospodjica okomila se u jednom danskom listu na izbjeglicki val iz Sirije koji se pokusava dokopati zemaljaa zapadne Evrope. Po njoj, te su nesretne izbjeglice sada prijetnja i njenoj novoj domovini cijim desnicarskim krugovima ova imigrantkinja se pokusava dopasti na vrlo degutantan i nepotreban nacin, e da je vjerovatno iznenadila i same Dance. Pokondirena Visegradjanka sikce na poglavito muslimanske izbjeglice iz Sirije u islamofobicnoj kolumni pod nazivom "Zatvoriti granice": “Danci su već umorni dajući za samo jednog kriminalca sedam miliona kruna koji nikada nije doprinio društvu niti će doprinijeti. Umorni su od muslimana i islama koji ispunjavaju naše društo, gdje je došlo dotle da je na mnogim mjestima ukinuta svinjetina i alkohol, radi praktizirajucih muslimana” (!?) U jednoj tolerantnoj zemlji cija desnica vise nije jaka, ovakve rijeci mogu postati dobro dosle samo ultra islamofobicnim grupacijama koje slabe u Danskoj a bit ce golema sramota bosanskohercegovackoj zajednici u ovoj zemlji koja zna sta je biti izbjeglica, bjezati od rata i potraziti zastitu u svijetu, kao sto su je dobili od Danske. Bruka i sramota, visegradske Mersihe. Neka se ono docepalo Danske a drugi neka pocrkaju u izbjeglickoj muci! Evo je na slici. Zasluzila je i direktno javljanje i protest, bar preko Facebook-a, kao sto smo mi to jutros ucinili, zbog bruke nanesene svim izbjeglicama koji su negdje danas nasli utociste i spas! Da ne govorimo o Bosancima i Hercegovcima koji vise no iko danas u svijetu treba da razumije sta je biti - ratni izbjeglica!

25.08.2015.

SP u atletici: AMEL TUKA DONIO PRVU MEDALJU BOSNI I HERCEGOVINI!

Na Svjetskom prvenstvu u Pekingu prije pola sata, Amel Tuka, najbolji atleticar BiH donio je bronzanu medalju nasoj zemlji, prvu medalju u atletici za Bosnu i Hercegovinu i vjerovatno najvredniji trofej od njenog sticanja nezavisnosti. U uzbudljivoj utrci na 800 m, jednoj od najpopularnijih disciplina u svijetu, iako je vazio za jednog od glavnih favorita, Amel je ocigledno podlegao pritisku i nervozi zbog prvog nastupa na ovakvom takmicenju, ali ipak i bronza oko njegovog vrata sjaji zlatom danas za svakog navijaca u BiH i njenom iseljenistvu. Znacenje imena Amel na arapskom jeziku je 'radin, vrijedan', a kako Latini kazu 'da je ime znak', tako je i mladi Kakanjac, iako je poceo trenirati popularnu kraljicu sportova prije samo sest godina, potvrdio i pokazao i da se medju bosanskim brdima, radom i trudom mogu roditi svjetski sampioni i atleticari o kojima ce s respektom pricati u svijetu. Tako je bilo danas prije, za vrijeme i poslije utrke kada su komentatori "Eurosporta" uglavnom pricali o bh.asu i njegovoj taktici, sansi pa i podbacaju na kraju jer su mnogi misljenja da on najbolje od svog potencijala ipak nije iskoristio. Kako god, BiH, Kakanj, Zenica i drugi gradovi danas slave, s razlogom. Veliki sampion donio nam je tek u 24-oj godini prvu medalju a tek ce, ako Bog da donositi odlicja s najvecih svjetskih smotri, kao godini, na Olimpijadi, pa Evropskom prvenstvu. Cestitke Amelu Tuki na sjajnom izdanju u Pekingu a valjda mu se Sarajevo, Zenica i Kakanj oduze jednakim docekom kao sto su priredili mladim kosarkasima U16, evropskim prvacima, sto je ipak neuporedivo manje vrijedan uspjeh u svijetu sporta! Bravo i hvala ti Amele!

16.08.2015.

EP u kosarci do 16 godina: BOSNA I HERCEGOVINA PRVAK EVROPE

Nikada Bosna i Hercegovina od osamostaljenja 1992 godine nije bila prvak Evrope ili svijeta ni u jednoj sportskoj disciplini, ekipno, kao drzavna selekcija. Bila je u klupskom prvenstvu i to u sahu a to je ostvarila dok je granatirano Sarajevo 1992 g. a ucinili su ga bas Sarajlije iz SK `Bosna`, Predrag Nikolic, Bojan Kurajica itd., sve do veceras, kada su nas sve razgalili djecaci do 16 godina, na Evropskom prvenstvu u kosarci u Litvaniji.Maestralna partija protiv domacina Litvanije naseg najboljeg igraca Dzanana Muse, s 33 poena, pa Sanija Campare, Njegosa Sikirasa, Lazara Mutica, Emira Cerkezovica, Vedrana Mirkovica, Amara Barukcije, razgalila je srca svih Bosanaca i Hercegovaca. Cijeli mec finala BiH je vodila i izdrzala veliki pritisak u finisu koji je napravila domaca publika, ali i suci, s nekim neshvatljivim odlukama. Bosna i Hercegovina je prvak Evrope i ovi djecaci zasluzuju sutra docek kakav su imali fudbaleri, zanimljivo iz iste zemlje prije skoro dvije godine. Litvanija- Bosna i Hercegovina 83-85!!! Bravo, i veliko hvala nasoj djeci, kosarkaskoj buducnosti BiH!!

13.08.2015.

Plava poliklinika Tuzla: DEBELA KM KOVERTA I TRETMAN PACIJENATA KAO NA FABRIČKOJ TRACI!

Postovani, U julu sam vam, naski receno, 'nabacio' cak dva pacijenta iz Prijedora. Desilo se tako, ljudi posjetili Tuzlu i na pricu da bi se rado pregledali zbog nekih tegoba, predlozim im PLavu polikliniku. Nahvalio sam vas a da nisam ni znao sta hvalim, vodjen blesavim lokalpatriotizmom, pod dojmom nekih fotki iz vasih reklama. I razocarao se, na zalost, iskreno receno.
Ljudi su htjeli pregledati vid a dosli su pred sprave koje ima svaki ducan koji prodaje naocale, s vrlo povrsnim pregledom iz kojeg nista bitno nisu doznali sto su vec znali i iz tv emisija a koji je sveukupno trajao oko 5 minuta!? Sve je bilo isto i s gastroenteroloskim pregledom kao i pregledom debelog crijeva (rektoskopija).
Kao neko ko je sve gledao sa strane, gospodo, iznenadjen sam da pacijente bukvalno uzimate i tretirate kao na fabrickoj traci, jer ocigledno nemate vremena u silnoj zelji za zaradom. Isto misle i to dvoje supruznika, da ne pomislite drugacije, ali oni nemaju petlje da se pozale! Gdje je ona prica kako u privatnoj praksi napokon pacijenti dobiju malo vise ljudskog tretmana cega nema, zbog ogromnih redova i predugog cekanja na listama u drzavnim bolnicama!?
Znam da vam se ovo nece dopasti, ali govorim jer sam svemu bio svjedok u vasoj poliklinici gdje se u cekaonici i oko recepcije nije znalo 'ko pije a ko placa'. Necu vas vise nikome preporuciti jer ovi ljudi sta su dobili za 350 KM (penzija moje mame!) je - mizerno!"

Ovo je pismo koje je moja malenkost prosle sedmice napisao "Plavoj poliklinici" u Tuzli razocaran tretmanom pacijenata u ovoj privatnoj medicinskoj ustanovi u BiH a koja se hvali vrhunskom uslugom, opremom i cim sve ne.
Cetiri brzinska pregleda kao na traci, recepcija pritisnuta musterijama bez ikakvoga reda, ispiranje, recimo usiju jednoj curici gdje voda prsce skoro po nama pred recepcijom jer vrata se nemaju kad zatvoriti u takvoj guzvi i slicno samo je dio tog haoticnog dekora!? Ali zato jedna uposlenica na recepciji nosi kovertu u koju vise i ne moze stati novac od 'intervencija na traci'. Nabrekla je od kaemova, zaradilo se odlicno, slaze li slaze. Po pultu recepcije poredani jedan do drugog ljekarska uvjerenja, ona idu ekspresno, kazu nam. U hodnicima puno svijeta ceka upravo to. Grdne rane, kako kazu Krajisnici nasi, kako se samo to rutinski izdaje.
To je privatna praksa u BiH kojoj se hiljade ljudi prinudno okrecu iako i za najmanji pregled moras dati najmanje 80 KM! Ljudi nekako nadju pare jer su redovi u bolnicama predugi, ceka se po par mjeseci za obicnu intervenciju specijaliste! I da, dobio sam odgovor iz "Plave poliklinike". Izvinjavaju se, 'desava se', voljeli bi popraviti dojam i slicne frazetine stoje u e-mail poruci. Hvala, ali ne preporucio vas ja nikom vise!

10.08.2015.

Brega nacionalistickim mostarskim poskocima: "O, BELLA CIAO!"

Sedmog augusta, u petak, dakle, prije samo tri dana, Goran Bregovic je pod mostarskim Bijelim Brijegom odrzao veliki koncert Bijelog dugmeta, zapravo, batrljci koji su ostali od slavne grupe da sta zarade prije svih oni u njegovoj velikoj sjeni: Ale(n)Islamovic i Mladen Vojicic Tifa! Bio je tu i Goranov nezaoibilazni "Orkestar za svadbe i sahrane!" Dobra svirka bila, kazu mnogi. I zamislite, Goran koncert otvori s partizanskom pjesmom italijanskih antifasista "O, bella ciao!" I ne bude to dovoljno starom liscu koji je dosao nabrzaka zaraditi lovu prodajuci nostalgiju i lazne emocije Mostarcima i ostalim Hercegovcima tu vecer na kultnom travnjaku prognanog kluba FK "Velez". Goran zapjeva iz sveg glasa: "Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo, matero i maceho, tugo moja i utjeho!" I preko 5000 grla za njim zapjeva, hori sve, kazu svjedoci. Sta bi samo rekli danasnji Tutini i Stelini sljedbenici ratnih ideja na tzv. zapadnom dijelu obale, stolnom gradu Hrvata, kako je ljutito, valjda Bosnjacima, prije tri godine porucio Dragan Covic!? Navijaci "Svinjskog", HDZ junose i ostali, gdje li su samo bili!? Helem, ne sjecam se gdje je i kada posljednji put Brega pjevao "Pljuni i zapjevaj", jer nije bas pametno je imati na repertoaru, znamo svi, prije svih zbog hrvatskih desnicara i srbijanskih rojalista. Ali je tu vecer, Goran bas potegao partizansku "Bella ciao" i "Jugoslaviju" iz Dugmetovih bisaga, da se fasisti neki put, bar kasnije, kad se sjete ko i kako im je sukno u njihovom gradu, bar prekrste! Dok su dosli sebi, sta im uradi lukavi i mudri sarajevski mangup bez premca, Goran je vjerovatno vec presao Ivan sedlo! Iako mu vecina bh.patriota nije oprostila odlazak u Beograd 1992 godine, muzicar kome struka zamjera plagijatstvo i svasta nesto umio se cijeli bogati zivotni vijek dopasti i najvecim kriticarima pa i onima koji ga ne mogu smisliti zbog prevrtljivosti. Tako je pokupio i moje simpatije u petak navecer! Hej, smisljeno, sracunato ili ne, otpjevati "Bella ciao" i "Pljuni i zapjevaj, u brlogu hercegovackih nacionalistickih poskoka mi je uljepsalo dano!!? Golemo, brate!

06.08.2015.

BOSANAC KAMENKO LOVI GUNNAROV REKORD!

Gunnar Garfors (na slici) se pohvalio da je posjetio bukvalno svaku zemlju na svijetu, njih 198 i o tome objavio knjigu jednostavnog naslova - "198". Mediji spominju nevjerovatne fotografije koje je objavio iz najzabitijih dijelova svijeta. Bas zavidim tom covjeku s norveskim pasosem, ali ovog jutra se odmah prisjecam Bosanca iz Travnika, zove se Kamenko Bulic. Taj sociolog po zanimanju s amsterdamskom adresom, izrazito je radoznala dusa. Ako sam dobro zapamtio, vec je posjetio 130 zemalja svijeta i ne namjerava se okaniti. Svako malo mi raportira o posjeti toj i toj zemlji te planu za narednu destinaciju. Ali, za razliku od obicnih putnika, nas Kamenko ode po mjesec-dva u transilvanse sume, hoda bespucima Litvanije, Kanade, Koreje, Maroka, Juzne Afrike, sto bi rekli, posve temeljit putnik koji ne ide da bi tek upisao posjetu jednoj zemlji vec da je upozna u njenoj provinciji, brdima i susretima s najobicnijim ljudima, daleko od svjetala prijestolnice. Morat cu se danas javiti Kamenku i kazati za Gunnara. Red je da mu jos vise zapuse za vratom i izjednaci ovaj rekord. Sta je jos sezdesetak zemalja za posjetiti da se i on upise u odabrani citab - '198'!?

05.08.2015.

BOSANSKI GAZIJA, IZET NANIC (1995-2015)

Prije dvadeset godina, napustio nas je veliki buzimski vitez, rahmetli Izet Nanic. Malo je takvih junaka bosanska mati rodila. Od prvog do posljednjeg dana agresije na BiH rahmetli Izet je pokazao da ima srce koje nose samo pravi lavovi. Vodio je najbolju jedinicu Petog korpusa Armije BiH, bio komandant 505.Buzimske viteske brigade, kome su komplimente izricali i najozloglaseniji cetnicki oficiri koji su vodili nekoliko operacija u tom kraju u cilju sloma "Sile nebeske". Do posljednjeg dana je ostao neustrasiv i najmanje pazio na sebe. Samo da je nosio prsluk, sto je kao visoki oficir Armije BiH morao, posthumno odlikovani general Armije BiH Izet Nanic bi danas ponosno krocio svojom Bosanskom Krajinom. Nije, i zato ga je jedno zrno zauvijek otgnulo od Gazija Buzima. Neka je rahmet dusi prekaljenog ratnika zbog cega jos uvijek svicu slobodarske zore u Cazinskoj krajini! El-Fatiha!

04.08.2015.

TUZLANSKI VOLONTERI

Prije par dana razgovarah s dvojicom tuzlanskih volontera. Onih iz neformalne grupe volontera, kako ih stampa naziva, a sto su prije par dana cistili krug i postrojenja Fabrike deterdzenata "DITA". Uzivanje mi je bilo slusati dva mlada covjeka kako iz nicega, svojom energijom, troseci vlastite slobodne dane okupljaju i po 50 ljudi da pomognu jednoj firmi osudjenoj na vjesala. Nasli su i donatore za sendvice, osigurali besplatni prijevoz i lijepa prica je krenula. Velim im kako bi bilo divno da se formira Centrala volontera, tako nekako, po uzoru na zapadne zemlje, gdje bi se osmisljavale akcije i sirila svijest o dobrovoljnom radu od opce koristi jer neke zemlje, poput Holandije s 6 miliona volontera, naprosto ne bi mogle funkcionirati bez tih dobrovoljaca. U BIH je sve nekako u pionirskim koracima pa i volonterstvo, ali primjer iz Tuzle, gdje univerzitetski profesor ne zali sto ce obuci radno odijelo i lopatati, uzeti metlu i cistiti neku fabriku da ih ohrabri u nakani da stanu na zelenu granu. Bravo, Edine i ostali da iz Tuzle potice jos jedna kvalitetna ideja!

20.07.2015.

Završen 9.Burek blog Open: SAMED MULAHUSEJNOVIC ODBRANIO TITULU!

Sinoć je na terenima TK Zmaj od Bosne završen 9."Burek blog Open", Tuzla 2015, tradicionalno druzenje teniskih rekreativaca. Pobjednik je Samed Husejnovic iz Srebrenika, branilac pehara od prošle godine! Nakon zanimljivih kvalifikacionih mečeva u četvrtfinalu dvodnevnog turnira postignuti su slijedeci rezultati: Mirza Nukic-Edin Cipurkovic 6:4, Samed Mulahusejnovic- Edin Aganovic 6:2, Eldar Hadziefendic-Miralem Sabic 6:0, Danijel Stjepanovic-Samir Osmanović 6:1! Polufinale: Samed Mulahusejnovic -Eldar Hadziefendic 6:3 i Mirza Nukic -Danijel Stjepanovic 6:2! Finale je ponudilo najkvalitetniji tenis gdje je 23-godišnji Samed ipak pokazao vise od Tuzlaka Nukica. Konačni rezultat glasio je: Samed Mulahusejnovic -Mirza Nukic 9:4. Organizator je zadovoljan ukupnom atmosferom i još jednim ugodnim druženjem teniskih rekreativaca kojima se ove godine prvi put pridružio i jedan stranac! Bio je to Mark iz Škotske, tuzlanski zet, koji je uživao u igri i druženju s novom grupom bosanskih prijatelja! Za iduću godinu je najavljeno deseto jubilarno izdanje Burek blog Opena. Na slici Samed s pobjednickim peharom i finalistom NUrkicem.

12.07.2015.

9.'BUREK BLOG OPEN', TUZLA 2015 18 i 19 JULA

Narednog vikenda, 18 i 19 jula, subota i nedjelja, na rasporedu je 9."Burek blog Open", Tuzla 2015 godine, teniski turnir rekreativaca. Turnir ce se odrzati na terenima TK "Zmaj od Bosne" a za razliku od ranijih godina ovaj put su sponzori osigurali novcane nagrade za pobjednika i drugoplasiranog. Prema formatu takmicenja igraci ce biti razvrstani u cetiri grupe a prvi dan su predvidjene kvalifikacije. Drugi dan u istom terminu igrat ce se mecevi cetvrtfinala, polufinala i finala. Kao i do sada, igra se na jedan dobijen set a finale do devet osvojenih gemova. Kotizacija je 20 KM u sto je uracunato najmanje tri meca u grupnoj fazi za svakog ucesnika, zakup terena, nove loptice ya sva cetiri terena i pobjednicki pehar. Prijave se primaju do petka navece, 17 jula na telefon 062 633 362 ili e-mail burekblog@gmail.com. Turnir pocinje u subotu u 19 sati, a izvlacenje grupa je u 18 i 30 sati kada je i uplata kotizacije. Sponzor utirnira je kafe Pink Panter Stupine, Tuzla. Dobro dosli! Burek blog!

22.06.2015.

Zloslutna sutnja nakon hapsenja Orica u Svicarskoj: ZASTO NASER NIJE JOVAN DIVJAK?

Kako gledati i 'citati' poprilicnu sutnju nakon hapsenja srebrenickog generala u penziji Nasera Orica u Svicarskoj? Kada se sjetimo hapsenja generala Jovana Divjaka u Austriji i Ejupa Ganica u Engleskoj, osim reakcije SDA i uspavanih borackih udruzenja, Naser Oric izgleda kao da je dat u kurbane krvozednoj Srbiji, koja vjerovatno ne bi imala boljeg poklona za Vidovdan nego se docepati nesudjenog ratnog trofeja i napokon malo umiri nezadovoljne velikosrpske nacionaliste. Nije li neuobicajeno nediplomatskom izjavom to potvrdio i sam srbijanski premijer Vucic jucer: "Ko je taj majčin sin koji će tražiti da se Orić ne procesuira!?" Zasto Bosnjaci ili bolje kazano njena huda hadum bosnjacka politika nema vise ni glasa da krikne nakon hapsenja jednog od njenih ratnih heroja? Bakir Izetbegovic kao da je jedini koji nesto pokusava, ali sve lici kao da se nesto krupno valja iza brda pred dvadesetu godisnjicu tuznog sjecanja na genocid u Srebrenici, ali i Rezoluciju o istom gradu koja se sprema u Ujedinjenim narodima a zbog koje strepi Srbija vise no ikada u protekle dvije decenije. Najagilnija u svemu oko odbrane Orica u svicarskom zatvoru, njegov advokat Vasvija Vidovic, jucer je prvi put otvoreno priznala da je "jako zabrinuta za sudbinu srebrenickog komandanta"! Doslo je to nakon i sluzbenog zahtjeva Ministarstva pravde Srbije za izrucenje Nasera Orica toj zemlji sto je dodatno podiglo tenzije. Kako se samo digla 'kuka i motika' kad je uhapsen general Jovan Divjak a tek profesor i vlasnik privatnog univerziteta na Ilidzi, dr Ejup Ganic! Proteklih desetak dana za Nasera nije pokazana takva briga i to treba da je sramota svih izabranih Bosnjaka u organe vlasti u BiH. Ako je Haski tribunal kazao svoje, valjda Svicarci ne budu saucesnici u besramnoj velikosrpskoj kampanji i lovu na Nasera Orica!

18.06.2015.

Ramazan serif mubarek olsun!

S ezanom aksamskoga namaza sinoc, muslimani cijelog svijeta usli su u mjesec posta - ramazan, tokom kojeg od zore do aksama provode bez jela, pica, pusenja i seksualnih kontakata a uz pregrst ibadeta. Ramazanski bajram je u petak, 17 jula. Postacima zelimo lahak post i svako dobro u narednom mjesecu. Ramazan serif mubarek olsun!

27.05.2015.

Roland Garros: DAMIR DZUMHUR ZA HISTORIJU!

Danas je veliki dan tenisa u Bosni i Hercegovini. Vec sada mozemo kazati, najbolji teniser nase zemlje svih vremena, Damir Dzumhur, prosao je u trece kolo jednog od najvecih teniskih turnira u svijetu - Roland Garros. Nakon pobjede nad Rusom Mikhail Youzny (predaja kod 2:0 za naseg igraca) u prvom kolu, u drugom kolu pariske sljake u Bulonjskoj sumi, pao je Kipranin Marcos Baghdatis. Bilo je 3:1, 6:4, 6:3, 4:6 i 6:2 za mladoga Sarajliju. U pitanju jevelika pobjeda koja ce Damiru osigurati 90 ATP bodova i dobru zaradu - 85000 eura. Sve je danas funkcioniralo u Damirovoj igri, cvrsta igra s osnovne linije, solidan servis, odlicni drop shot udarci koji su izludili iskusnog Kipranina, do mirnoce u zavrsnim gemovima, koja mu nije bila saveznik u vecem dijelu karijere do sada. I kao slag na tortu je najava slijedecog kola. Damir ce kao za nagradu za veliki uspjeh na megdan najvecem teniseru kojega je ljudski rod mogao vidjeti - slavnom Rogeru Federeru. Mec se igra prekosutra i pretpostaviti je na centralnom terenu Philippe Chatrier. Bravo, Damire.

25.05.2015.

25.maj 1995-25 maj 2015: KAPIJA PAMTI!

Bilo je oko 20 sati i 35 minuta tog 25 maja 1995 godine, jos sam sjedio kuci na Brcanskoj Malti u Tuzli, obucen i spreman na izlazak. Gledao sam nezainteresirano tv pa ustajao i iz neobjasnjive nervoze isao u sobu pa se opet vracao i bacao pogled na neki bezvezni program neinventivne i sterilne lokalne tv i stalno odugovlacio polazak. "Hajd’ jos pet minuta, rano je, vidi nije se ni smrklo kako treba", kao da sam govorio sam sebi. Vec je par minuta proslo 21 sat kada sam napokon obucen krenuo ka izlaznim vratima. Upravo tada na lokalnoj TV Tuzla pojavio se crni telop "Specijalni program" ili Vanredne vijesti, tako nesto. Slika koja blago koci kretnju i ledi pogled. "Sta li je?" Iako se malo prije culo kao neka prigusena, detonacija, mislio sam, odnekud daleko, ili je pojacan tv nadjacao vanjske zvukove, ne znam, ali za par minuta cemo cuti da se deset minuta prije toga na Kapiji, srcu tuzlanske carsije, desio masakr. Tu noc, a da niko nije htio povjerovati u vijest, ni prije ni poslije, ubijen je 71 Tuzlak. Taj sok i uzas ‘tuzlanskog Dana mladosti’ i danas me jednako ‘presijece’ kad se prisjetim najstrasnijeg dana novije historije Tuzle. Prosjecna starost tih mladica i djevojaka nije bila veca od 23 g. a samo 10-15 minuta me dijelilo da budem zajedno s njima jer - gdje ces izaci u Tuzli a da ne odes ‘vopra’ na Kapiju. I bio sam tu skoro svaku noc, u isto vrijeme kada je granata 25 maja pokosila toliko mladih ljudi. Ipak, tu majsku noc nesto me zadrzalo kuci. Koliko znam zlocin u Tuzli najveca je smrt ‘u jednom trenu’ u Bosni i Hercegovini tokom agresije. Najbliza joj je cesto zaboravljen zlocin u Srebrenici, ne nakon pada tog grada u ruke srpskih zlocinaca nego nesto prije, na fudbalskom igralistu gdje je jedna granata ubila 67 Srebrenicana. Mozda zaborav pobijedi, ali taj muk i trenutak kada je zanijemio grad, nikada se nece zaboraviti. Znam da sam sutradan poranio i bio medju prvima na Kapiji i svjedocio zastrasujucu sliku: na malom prostoru, ogradjen policijskom trakom – kao da je jos cucala smrt. Iako su ubijeni i ranjeni vec bili na tuzlanskoj Klinici dijelovi ljudskog tijela jos su bili zalijepljeni, bukvalno zalijepljeni na okolne zgrade, na krovovima je bilo ljudskih stopala, otkinutih nogu…Jedna slika ostala je trajno u memoriji, ona na prosekturi Klinike u Tuzli, kada sam hodao medju vise od 60 lijepih i mladih lica ugaslog pogleda a oci suze, gusis se i hoces da puknes od tuge. Jedna mati je pronasla kcer i to je bilo previse tuge na tako malo kvadrata. Izletio sam napolje. Granata je pala tacno na mjesto gdje se svaku noc okupljalo bar 500 momaka i djevojaka, starijih u setnji, prodavaca kokica, sjemenki... Osim 71 poginulih zabiljezeno je preko 200 tesko i lakse ranjenih Tuzlaka. "Ovdje se ne zivi samo da bi se zivjelo, Ovdje se ne zivi samo da bi se umrlo Ovdje se i umire da bi se zivjelo" Ovi stihovi Maka Dizdara i danas stoje na spomen-obiljezju Kapija, u centru starog dijela grada, kao vjecno podsjecanje na zlocin i mladost cija je radost zgasla u jednom trenu. Sjecam se price pokojnog Branislava Pere Stumpfa, bivseg muzickog urednika Radio Tuzla. Njegova se kci negdje u 20 i 50 minuta nasla s momkom, bas negdje kod "Ismeta i Mese", u pjesackoj zoni, nekih 4-5 minuta pjeske od Kapije. Momak bio vrlo nepristojan i maliciozan, pricao nam je pokojni Pero. "Je l’ ti to, majke ti ‘maja’ od tate Pere?"- kazao je bezobrazno i nepristojno djevojci, Perinoj kcerki. "Sram te bilo", vrisnula je, okrenula se i u placu otrcala kuci. Prezivjela je zbog ‘tatine maje’. Momak je produzio prema Kapiji i bio tesko ranjen a Pero je u radio Tuzli, slusao sam ga, jednom prilikom rekao vrlo odlucno. "Ne daj Boze da su je ubili. Nasao bih tog dinamita, svezao ga, i sacekao negdje Radovana na pregovorima o BiH!" Puno je prica o tuzlanskoj Kapiji, jer je grad u to vrijeme bio prepun setaca pred vece, sto su dobro znali zlotvori iza haubica s Ozrena. Treba li uopce govoriti da su ozrenski velikosrpski ‘izvodjaci radova’ osim bosnjacke djece i odraslih ubili i desetak tuzlanskih Srba, Hrvata, djece iz mjesovitih brakova, da je medju ubijenim i ranjenim bilo studenata iz Gradacca, Gracanice, Srebrenice, Kalesije.. Tuzli, gradu koja se istinski, i tokom najteze agresije na BiH, vlastitim primjerom nametao kao spasonosni model opstanka multietnicke zemlje, bilo je planirano ubistvo 25 maja 1995 g. No, grad je prezivio i odbranio vrijednosti za koje ‘se i umire da bi se zivjelo’. Kapija, Tuzla i Bosna i Hercegovina – pamti! Neka je rahmet i mir dusama poginulih. Nikada ih zaboraviti necemo

29.04.2015.

Sadaka IZ BiH za Austriju: BOSANSKI SIROTANOVIĆI I BJEDNIĆI POMAŽU DIJASPORU U GRAZU!?

Vijest zvuci kao skec popularnih "Nadrealista": "Nakon dzume namaza u cijeloj BiH i bosnjackoj dijaspori narednog petka Islamska zajednica BiH organizira sergiju za pomoc izgradnji dzamije u austrijskom Grazu!?" Provjerim, fakat tacno, vijest je na zvanicnoj stranici Rijaseta IZ BiH koji je odlucio pomoci bh.dijasporu u drugom najvecem gradu Austrije gdje grade veliku dzamiju s munarom (na slici). Kao dijete, sjecam se, sedamnaesti dan ramazana bio je osim Dan pobjede na Bedru i tzv. Dan dijaspore. Tada se diljem BiH po svim dzematima skupljao novac kojim su se pomogali dzemati u Austriji, Njemackoj...U meni se nesto vec tada bunilo. Kako to da mi iz BiH pomazemo ljude koji na odmorima dolaze graditi goleme kuce, kupuju stanove i svi s dobrim autima? No, tako je bilo. Matica je smatrala da treba pomagati male dzemate bh. iseljenistva u nastajanju i nije bilo pobune, "hairli i halal bilo sto god skupimo'. Par decenija poslije nema vise Dana dijaspore, ali ima akcija. Iako po mnogim statistikama vise od pola BiH jedva prezivljava, familije su u ocaju kako pregurati mjesec ako se i ima kakva 'platica', Rijaset je donio nevjerovatnu odluku da bosanski 'sirotanovici i bjednici', nakon sutrasnje dzume dadnu nesto para Bosnjacima u austrijskom Grazu 'da bi i oni imali reprezentativni objekat kojim ce se ponositi', kako stoji u proglasu!? Prije 6-7 godina dolazio je ljubljanski muftija u Zenicu na donatorske iftare za otplatu vjerovatno u historiji ljudskog roda najskuplje placenog zemljista po m2 - 4,65 miliona eura. Uzeli pare od zenickih privrednika koji su donirali fine iznose, kako je prenijela stampa i - otisli. Halal olsun! Da se vratimo akciji za austrijski Graz. Nekoliko mi imama i uposlenika IZ BiH kratko govorilo, kao da se boji Big Brothera: "No comment", "Alasselamet" i slicno. Premda je baska pitanje prioriteta, jer BiH grca u problemima od siromastva na svakom koraku, postavlja se pitanja ima li kraja akcijama u kojima ponajsiromasnija zemlja Evrope, gdje samo Moldaviju uspijeva ostaviti na neslavnoj listi da joj gleda u ledja, pomaze vlastitu iseljenicku zajednicu! Baska je pitanje odkud obraz IZ Bosnjaka Austrije da trazi novac od jadne matice! Ovo fakat nidje na svijetu nema! Sta se desava s nama!? "Mene stid, nemam drugog komentara!" Tako mi i jedan bosanski efendija sinoc odgovorio, slozivsi se sa mnom! Evo i linka ko ne vjeruje: http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=22183%3Au-petak-sergija-za-dzamiju-u-gracu&catid=201&Itemid=457

24.04.2015.

"Genocid" ili 'masakr" nad Jermenima?: "KAKVA SREBRENICA, A GENOCID TURAKA NAD NAMA!?"

Skoro dvije decenije, svaku priliku koristim da progovorim o genocidu u Srebrenici pa tako bi i jedared, prije desetak godina, u multinacionalnoj druzini u Amsterdamu. Bez velikih rijeci i emocija, drzeci se samo fakata i sudskih procesa u Haskom tribunalu zavrsio sam izlaganje o vise od 8000 nesretnika 'koji su bili u pogresno vrijeme na pogresnom mjestu, pa jos se zvali drugacije i bili druge vjere u odnosu na progonitelje", kad skoci jedna narogusena mrsavica i skoro prijeteci rece: "A sto su nas Turci pobili i genocid ucinili!?" "Kakvi Turci, o cemu vi pricate, vidite da je tema genocid u Srebrenici?", velim mladoj dami koja s debelim dzemperom na sebi nije imala 45 kg. Moderator je prekinuo kratku i besmislenu debatu koja sigurno ne bi vodila nicemu, a meni je brzo kroz glavu proslo da nema sumnje da je djevojka Jermenka, i da je vrisnula zbog boli koju nosi njen narod od proljeca 1915 godine u pozaru Prvog svjetskog rata. Dojam su mi ipak popravile dvije Filipinke. Pridju mi i kazu mi kako su znale o Srebrenici jos kad se genocid dogodio, dakle 1995 godine, dok su jos bile u njihovoj domovini. "Kakav uzas!", vele dvije sitne djevojke, s neskrivonom sucuti za najvecom bosanskom tragedijom. Zamislite, dvije mlade cure, na kraju svijeta, na nekom od filipinskih otoka cule su i nose spoznaju o genocidu u Srebrenici!? Helem, danas je ravno 100 godina od onoga sto Jermeni nazivaju genocidom nad njihovim narodoma, ali i sve veci broj zemalja svijeta, da budemo iskreni, dok ga Turci negiraju i nazivaju tek 'Jermenski masakr". Kako se tesko dolazi do suglasja o imenovanju uzasnog pogroma Jermena, tako nema jedinstva ni u broju zrtava. Po nekima je rijec o 800 000 ljudi ili manje dok jermenska strana tvrde da je ubijeno i cijelih 1,5 miliona ljudi. No, nema sumnje da su brojke goleme. Jermeni su pripadnici najstarije nacionalne crkve koja pripada tzv.istocnoj ortodoksiji pa je otuda od strane Osmanlija, cije je carstvo vec bilo u odumiranju, u Prvom svjetskom ratu, cijela jermenska manjina na istoku zemlje tretirana kao 'ruskim petokolonasima' jer Moskva i Stambol su, kao sto je poznato, bili na razlicitim stranama u ratu. U nauci su podijeljena misljenja a mi cemo prenijeti stav bivseg autora Burek bloga 'pro et contra" teme je li bio u pitanju genocid ili masakr! "Na historijskom procesu u Nürnbergu, sredinom XX vijeka su vodje nacisticke Njemacke osudjene za novi zlocin - genocid. Ova pravna kategorija primijenjena ja tada prvi put da se oznaci ono sto se desilo Zidovima u II svjetskom ratu. Pitanje koje se odmah moze postaviti je je li definicija genocida data ovom prvom presudom retroaktivna tj. - mogu li se i slicni zlocini iz proslosti okarakterizirati kao genocid? Razumno bi bilo pretpostaviti da se ne radi o retroaktivnoj kategoriji iz dva razloga: 1) Ako cemo se vracati unazad, zasto ne bi isli do Dzingis-Kana? On je napravio dosta tih genocida, hajde da ga osudimo. Iz ovog se vidi kako je sama pomisao da istrazujemo Dzingis-Kanove genocide ismijavanje pojma genocida, pa je svakom jasno da se negdje u historiji mora povuci crta prije koje se jedan zlocin ne smatra genocidom, a nakon koje se taj isti zlocin smatra genocidom. U nasoj civilizaciji i pravnoj nauci radi se o 1945. godini. 2) Tek 1945. je civilizacija dovoljno sazrela da definira i oznaci genocid kao neprihvatljivo ponasanje. Nazalost, svjedoci smo da se genocidno divljanje srbijanske vojske po Sandzaku i Kosovu 1912. itekako toleriralo a snom o velikoj Srbiji opijene vojnike je u divljackom orgijanju tada zaustavila tek jadranska obala u albanskoj luci Drach (iz koje su se kasnije morali povuci). U to doba bilo je sasvim u redu napasti iz cista mira drugu drzavu kad se osjetis da si jaci, pobiti, popaliti, popljackati i nastaviti dalje kao da se nista nije desilo. Nema UN-a, nema suda u Haagu, nema osude medjunarodne zajednice. Kada smo dovoljno sazreli da shvatimo kako takvo ponasanje nikud ne vodi (odnosno da vodi u totalnu osvetu i globalno unistenje koje je sa novim efikasnijim oruzjima postalo itekako moguce) uveli smo 1919. zlocin agresivnog rata a 1945. i zlocin genocida, ali ne da bismo istrazivali sta je bilo decenijama i stoljecima ranije nego da bi oni koji planiraju nesto slicno u buducnosti bili pokolebani u svojoj namjeri znajuci da ih ceka osuda i kazna. Armencima koji ovih dana oplakuju svoje mrtve iz I svjetskog rata i lobiraju za svoju stvar u cijelom svijetu puno srece i uspijeha, no isto tako i preporuka da kad se vec bave genocidima koji su se desili prije nego je zlocin genocida bio definiran pokusaju malo prouciti i stvari koje je radio Staljin. Razmjere genocida u bivsem SSSR-u kojeg je Armenija bila dio sigurno zasluzuju da budu istrazene i to ce armenskim naporima za otkrivanje istine barem dati notu dosljednosti. Hvala, Jasmine!


Noviji postovi | Stariji postovi

burek
<< 02/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1860008

Powered by Blogger.ba