burek

Hasta la victoria siempre!

25.02.2015.

Breaking news: BLOGGER.BA IDE DALJE!

Kada su svi poceli odbrojavati dane do odlaska u historiju nekada vrlo popularnog blog servisa blogger.ba a vecina se uglavnom pozdravila i poselamila s citaocima s oprostajnim prilozima, bas kao i mi na Burek blogu, stigla je vijest - ima da ga bude! Tako je blogger.ba servis umjesto kraja u nedjelju 1. marta, dobio jos jednu sansu. Pomalo neocekivano i neshvatljivo kao i vecina stvari u BiH, ali pojas spasa nije stigao iz nase zemlje vec iz - Novog Sada. Spasiteljica se zove Dragana Djermanovic cija kompanija "Pepper Communications" je u posljednji tren otkupila blogger.ba od sarajevskih vlasnika. Rijec je, kako se kaze, o strastvenoj blogerici koja je lijepo zivjela od bloga, jako cijeni njegov drustveni znacaj pa je prepoznala i poslovni interes u spasavanju prvog i najveceg be-ha blog servisa iz susjedne zemlje. "Ovo za mene nije akvizicija ili kupovina, već prilika da unaprijedim blogosferu. Mnogi bi takvu priliku odbili i da im plate, ja sam platila da bih je dobila. Za mene je ovo veliki lični i profesionalni poduhvat. Blogosfera je zapuštena, blogeri su mnogo manje povezani nego 2009. ili 2010. godine, a njihov doprinos razvoju javnog dijaloga možda nikad nije bio potrebniji društvu", kazala je Dragana. Obecala je Dragana potpunu autonomnost blogerima, mogucnost da i sami zaradjuju od posjeta, da blokiraju oglasivace koje to zele, lakse pristupaju objavi vijesti i ostalih sadrzaja na blogu, sto zvuci privlacno, no da li ce biti i ostvarivo s necim sto odavno nema bas neku atraktivnost u virtualnom svijetu BiH i zemalja na nasem govornom podrucju, tek cemo vidjeti. Ne znam kako ce sve ovo ici s Burek blogom, ali ako nam je data sansa, hajdemo je pokusati iskoristiti, pa kako Bog da!

23.01.2015.

Kraj blogger.ba: A SAD ADIO!

Kao sto smo se i pribojavali, bilo je pitanje dana a sada je i ozvaniceno, blogger.ba od 1.marta prestaje s radom i ko je sta napisao-napisao je, moze download tekstove koje je napisao, ili se halaliti. Sta da se radi. Ako jos neko navrati na Burek blogovu trpezu do 1marta, zahvalit cemo mu se kao i svima koji su nas citali, pratili ili doprinijeli da ovaj blog bude u uskom krugu najcitanijih, vec vise od osam godina. Objavili smo 1977 postova, imali preko 12500 reakcija, dugo imali od 1000-1500 posjeta dnevno sto je bilo vrlo dobro da nas je drzalo u Top 10 jako dugo. pa i do posljednje liste, ako pritisnite 'najposjeceniji' blogovi. Hvala i svako dobro!

13.01.2015.

dr Slavoj Zizek: IZOLACIJA JE PUT ZA MIROLJUBIV ZIVOT BEZ RATOVA!

Citam odlican intervju dr Slavoja Zizeka Jutarnjem listu gdje govori kako se ratovi i postosenja mogu izbjeci i ponudio primjer nekih civilizacija. "U Japanu, šogunat obitelji Tokugawa, Edo razdoblje, to je bilo 17., 18. i 19. stoljeće - vlast šoguna svjesno se odlučila za izoliran, miroljubiv život. Uspjelo im je to održati punih 250 godina. Nisu ratovali i lijepo su živjeli, razvijala se kultura, pjesništvo... Dakle, moguće je", veli dr Zizek. Iskreno, blisko mi je ovo, slicno sam razmisljao jedared, ali kako se izolirati u dananjem dobu, kako cijele narode i drustva izdvojiti, odvojiti od svjetskih tokova gdje ako nisi aktivni onda si - pasivni igrac? (...)"Danas je neko opasno razdoblje. Vidim neku opasnu paralelu sa stanjem prije prvog Svjetskog rata, kad je Engleska počela slabjeti, Njemačka jačati. Sad se slično događa Sjedinjenim Američkim Državama, a pojavile su se dvije nove super sile. To su Kina i Rusija. Prije sto godina centar nesporazuma bio je Balkan, danas je to Bliski istok. Uz to, užasno je kako nas mediji posljednjih mjeseci bombardiraju: “novi hladni rat, treći Svjetski rat...”. Prije Prvog svjetskog rata svi su bili svjesni što se sprema, znali su to apstraktno i intelektualno - ali nitko, zapravo, nije zaista vjerovao da se može desiti veliki rat. Onda se dogodilo. To je zanimljiv psihološki mehanizam", dodaje dr Zizek.

06.01.2015.

Putovanja Burek bloga: "PUTUJTE DA BISTE VIDJELI KAKO SU PROSLI ONI PRIJE VAS!"

Godinama smo na Burek blogu ispisivali i putopise s nasih brojnih putovanja. Vecina je dobila poveliku citalacku paznju, uz ne malo vrlo ugodnih komplimenata kao i, a ne bismo bili to sto jesmo, podsmijeha, zluradih opaski i slicno. Naravno, pisali smo s ciljem da navratimo jos nekoga ko zaluta na ovu stranicu ili nekim cudom je izgugla, kako je uobicajeni ulaz na blogger.ba posljednjih godina i ode i vidi sto su nase oci vidjele. Rukovodili smo se i onom kur'anskom: Putujte da biste vidjeli kako su prosli oni prije vas", u cemu je nesumnjivo golema mudrost. Putovanja moje malenkosti su, simbolicki, pocela s Orijenta. Iz Istanbula, dva puta, a zavrsila, bar za sada, na rubovima sirokog Mediterana. Putovanja oplemenjuju, sire vidike, obrazuju, i u normalnim komunikacijama s ljudima ne treba puno da shvatite kako su svjetski putnici - jednostavni i nagodni ljudi, neoptereceni, 'siroki', prije svega jer su vidjeli drugacije i drugo od onog kutka gdje si rodjen i odrastao. Nema onog osjecaja tjeskobe ljudi kojima je 'kucni prag najveca planina' Iako mislimo da smo tek na pola puta, podari li nam dragi Bog jos zivota, i danas rado podijelimo s prijateljima i poznanicima korisna iskustva s posjeta mnogim selima i gradovima zemalja, prije svega mediteranskog okruzenja. S radoscu se sjetim istanbulskog Fatiha, Fenera, azijskog dijela grada, crvene tvrdjave u Malagi, carobne Alhambre u Granadi, divne Meskite u Kordobi, portugalskog Algarve, Lagosa, Sagresa, divnog Lissabona, Khanije na Kreti, Marrakesha o kojem je najljepse price ispricao rahmetli Zulfikar Zuko Dzumhur, Tenerifa, Palma de Mallorce, Sicilije, Azurne obale i bisernih gradova poput Nice, Cannesa, Monte Carla, Barcelone, Pariza, Engleske...a oci sve gladnije i zeljnije novih, nevidjenih slika mjesta o kojima smo tek citali ili culi. Bitno je kazati da nam je poslo za rukom da u ovim putovanjima temeljito vidimo cijele otoke, regije, mnostvo gradova jer se nikada nismo zadovoljili 'penzionerskim' izlezavanjem na plazi sto mnogi nasi cine. Helem, nedavno sam pricao s prijateljima koji nikako da se otmu tegu koji ih prizemljuje i ne da maci na duzi put u Tuzli, a nije da nemaju novca. Kazu, nema vremena! Modernom covjeku i jeste vrijeme najveci problem i on je upravo prag kao najveca planina Bosancu, iz price o trebinjskom begu a koju je pozajmio i Ivo Andric. Osigurate li budzet, vrijeme se naprosto mora ukrasti od svakodnevnice na koju smo navikli i tada vise prepreka nema.Ako je bh.iseljenistvo bilo u golemoj prednosti s jeftinijim aranzmanima, dolazak low cost aviokompanije WizzAir na tuzlanski aerodrom iz vec desetak evropskih gradova, znacajno je snizio cijenu svakog buduceg putovanja i Bosanaca i Hercegovaca. Svaki 'travel' nije nuzno i skup, kako se uvrijezeno misli, a tu morate pokazati vjestinu i strpljivost u direktnim 'booking' od aviona, hotela do 'rent a car'. I ne zaboravite se podrobno informirati o lokalnim adetima. Iako smo to dobro znali i p primijenili u praksi, jedan posjetilac nam se pokusao narugati na putopis iz Maroka sto smo se, recimo cjenkali s taksistom na aerodromu u Agadiru a rijec je o prvoj preporuci putnika u tu zemlju. Naime, Marokanci ne poznaju rijec taksimetar, kao sto ne znaju, niti ih zanima sta je 'airco', kako smo pojasnili u tom putopisu. Otvoris prozor, zapravo oba, i - eto ti 'airco!, kako nam je pojasnio jedan taksista! :) Javit cemo se ubuduce s jos nekim prakticnim savjetima za putovanja koje cemo rado podijeliti s nasim citaocima a koja su nama pomogla.

05.01.2015.

SRETNA NOVA 2015 GODINA

"Najvece je slovo sto se samo sluti, najdublje je ono, sto u nama - cuti" (Mak Dizdar) S malim zakasnjenjem , Sretna nova 2015 godina.

29.11.2014.

"Zbijeg-Put u Srebrenicu", Hasan Nuhanovic: EP O CETVEROGODISNJEM GENOCIDU NAD BOSNJACIMA PODRINJA!

Sinoc sam zavrsio citanje knjige "Zbijeg-Put u Srebrenicu", autora Hasana Nuhanovica, tragicno stivo o srpskoj kampanji etnickog ciscenja gornjeg i srednjeg Podrinja, preciznije Vlasenice, Bratunca i Srebrenice i okoline od aprila 1992 godine do ljeta 1993 godine. Knjiga mi jos ne da mira iako sam ih jako puno procitao od rane mladosti, jer Hasanov uzbudljivi ratni roman je tesko usporediv i sa jednom. Prosto je neshvatljivo s cim se sve nije suocio jedan 24-godisnjak od proljeca 1992 godine iz solitera u Vlasenici u vrlo zgusnutom periodu svakodnevne borbe za goli zivot i prezivljavanje u potpunom neznanju i naivnosti da je s porodicom upao u vrtlog, vise od tri godine pazljivo spremanog genocida u Bosni i Hercegovini. U ovoj knjizi mozete pronaci nesto od drame nesretne Anne Frank, ili nekog recimo jevrejskog autora o stradanju Jevreja od Varsavskoga geta koji ce prezivjeti sve strahote nacizma, odlaska u logore smrti pa mozda iznenadnog povratka u neku fabriku spasa iz filma "Schindlerova lista" koja ce ga ostaviti medju zivima. Hasan Nuhanovic, u domovini i iseljenistvu siroko poznat kao 'bivsi prevodilac Holandskog bataljona' dobro je zadeverao drzavu Holandiju 13 godisnjim sudskim procesima (uzgred dokazao krivicu i dobio spor) zbog odgovornosti holandskih vojnika u genocidu ljeta 1992 godine a sada se uspjesno okusao autorski i drugom knjigom, nakon sjajne knjige-dokumenta "Pod zastavom UN-a-medjunarodna zajednica i i zlocin u Srebrenici". Zahvaljujuci snaznoj memoriji, Hasan za cetiri godine pisanja, nevjerovatno precizno prenosi na papir svjedocanstvo etnickog ciscenja u Vlasenici i sirem dijelu Podrinja u proljece 1992 godine. Ima tu puno pocetnog lutanja i nesnalazenja u osnovi vrlo pacifisticke i sekularne bosnjacke familije sta ciniti u zoru izvjesnoga rata o kojem nisu mogli ni sanjati da je vec temeljeito pripremljen a njegova glava je uspjesni prijeratni biznismen Ibrahim koji se do kraja iskazao kao postenjacina i brizni roditelj koji se ipak nece najbolje snaci u ekstremnim uslovima rata i prezivljavanja. Naprotiv. Knjiga pocinje Hasanovim sluzenjem vojnog roka u JNA, studentskim zivotom u Sarajevu (Masinski fakultet) odlaskom na bajram majkinoj familiji u Zvornik, i zanimljivim informacijama kako su planuli svi nozevi u prodavnicama u gradu (jedino oruzje Bosnjaka?) povratkom u Vlasenicu sablasno pustom cestom, bjekstva u rodno selo mnogih Nuhanovica (Stoborane) gdje ce i docekati rat a odakle i krece nevjerovatna golgota jednog naroda osudjenog na progon i nestajanje. Cijeli rat sam proveo u BiH (Tuzla), bio dobrovoljac Armije BiH, svakodnevno zivio pod stresom prezivljavanja, neimastine, opasnosti od granata, kasnije poslom cesto isao na prve linije odbrane, dakle, nosim rat kao najvece moguce zivotno iskustvo, kako to kaze anticki historiograf Herodot, ali citajuci Hasanovu pripovijest, saznajuci sta moze stati u samo 12 mjeseci zivota jednog bosanskog covjeka u njenoj najtezoj godini od Drugog svjetskog rata, skoro me stid kazati da sam bio u ratu. Hasan i njegova porodica, s nekoliko nabrzinu skupljenih torbi, skoro da su neprestano bili pod cetnickim granatama i mitraljezima od proljeca 1992 do proljeca 1993 godine i to na najuzasniji nacin: prezivjeli su strasne cetnicke ofanzive na Stoborane i zaledje Zepe, cak i avio napade iz Srbije koja, je li nije bila nicim ukljucena u rat, probijali se bespucima izmedju cetnickih linija ne bi li izbjegli granatiranje i dokopali se sigurnije teritorije, pri tome savladivsi po hladnoci i snijegu visoke podrinjske planine, ponovo doci pod granate srbijanske artiljerije s desne obale Drine, prezivjeti proboj jedinim puticima spasa i na 200 m visokim liticama iznad Drine, bez ikakve staze, po skliskim stijenama, jedinom putu iz Zepe za Srebrenicu iako ih je tek cekala avantura s camcima na Drini, kao glinenim golubovima pred vojnicima Srbije s druge strane obale. Sve je to prodeverala porodica Nuhanovic a da ih je sve vrijeme pratilo najvece iskusenje - uzasna glad i neimastina, kako se komotno mogla zvati ova knjiga. Mislili su nesretnici da ce im u Srebrenici biti bolje, ali ce vam narednih 200 stranica tek pokazati sta je bila mizerija od zivota Bosnjaka enklave Srebrenica, u okruzenju, bez skoro icega i svakodnevnim gledanjem smrti u oci. Koliko god znali o stradanju bosanskohercegovackih enklava Bihac, Srebrenica i Cerska, Gorazda, tek iz ove knjige cete vidjeti da zapravo niste mogli ni dokuciti razmjere tragedije tzv.srebrenicke enklave, oko 60 000 ljudi na malom prostoru, koji preko tri godine gladuje, pod granatama i stalno u smrtnoj opasnosti a da pri tome nece vidjeti drugog svjetla navece osim lampe i fenjera. Za neke je Hasanova knjiga najbolje poslijeratno ostvarenje na bosanskom jeziku poslije rata a licno bih mogao stranice ispisati o utiscima koje je proizvela nakon mog citanja. Hasan na jednostavan nacin prepricava kako su borci Nasera Orica isli u akcije skupljanja hrane i tako srusio srpski mit o Kravici, tom vjestacki pumpanoj prici o 'pogromu i stradanju hiljada Srba" e da bi se ikako opravdao genocid u Srebrenici zbog navodnog masakra Naserove vojske na pravoslavni Bozic 1993 godine u tom selu. Autor potanko pise kako i zasto dolazi do malobrojnih vojnih akcija slabo naoruzanih grupa, ali i ponosnih i srcanih ratnika zasluznih za odbranu sve manje slobodne teritorije a koji su opet samo u Sarajevu mogli biti smatrani organiziranom Armijom BiH. Hasan ce vas na mjestima znati i nasmijati i u trenucima bezizlaza zbjega u hladnim podrinjskim sumama i planinama, ali i vise puta dovesti do suza prisjecajuci se drame, prije svih njegove porodice da prezivi. Vjerovatno nisam jedini koji ce nakon citanja knjige kazati: pa zar ljudi koji su u samo jednoj godini toliko patnje prezivjeli nisu zasluzili da docekaju slobodu u ljeto 1995 godine, kad su se vec bili dokopali kampa Holandskog bataljona u Potocarima? Nazalost, Hasanovi roditelji i brat nisu i to je kosmicka nepravda, rekli bismo i tragizam u cijeloj prici. I jos nesto, kamo srece kad bi makar svaki stoti Bosanac procitao ovu knjigu, bilo bi vise razumijevanja Srebrenice i Srebrenicana kao i blagosti medju nama. Neka je rahmet dusama Hasanovih roditelja i brata, mucki ubijenih, nevinih zrtava genocida u Srebrenici a njemu hvala sto je sacuvao pismeni trag pravog epa o cetveregodisnjem genocidu nad Bosnjacima Podrinja!

21.11.2014.

Haris, Rasim i Nermin medju Srbima Kantona Sarajevo! - E, SAD CEMO MI VAMA 'DODIKOVE BOSNJAKE'!

Danas je konstituirana Skupstina Kantona Sarajevo. U vijesti je najzanimljiviji podsmijeh zastupnika kada je predsjedavajuci citao imena zastupnika. Naime, Haris Pleho, Rasim Smajic i Nermin Bjelak izjasnili su se ni manje ni vise nego kao - Srbi!? Da nema nikakvog govora o vracanju 'korenima' kao sto je svoj cin obrazlozio Emir Kusturica, filmski reziser, govore izjave samih zastupnika proteklih sedmica u odgovorima na novinarska pitanja. Rijec je, naime, o smisljenom cinu da se trojica sarajevskih skorojevica brzebolje udome u federalni Dom naroda, koji se formira nakon konstituiranja kantonalnih skupstina a po osnovu nacionalne opredijeljenosti. Prva dvojica su duo stranke BOSS koju vodi vjecni predsjednik Mirnes Ajanovic i ne smatraju nista lose i odurno u svom cinu vec mogucnoscu da profitiraju a uz to kaze da ih je rukovodio 'ne nacionalni nego interes gradjana"!? Kako god, budzet te tri familije mjesecno ce biti odlican na osnovu dva skupstinska pausala (minimalno 5000 KM) a zahvaljujuci prije svega blesavom i nakaradnom ustroju BiH. No, pohlepa i politicko sljepilo politicki glupave sarajevske trojke tek moze doci na naplatu. Kako? Pa, ako vec na narednim izborima Milorad Laktashenko u esalon ne podijeli svoje Srbe da se izjasne kao Bosnjaci i legitimno , naravno glasovima njegovih Srba, budu izabrani u Parlament Republike Mrske a Koalicija "Domovina" i ostale nazovi bh. patriotske stranke ostanu bez ijednog zastupnika. Tada ce biti kasno kukati kako je to nedemokratski i perfidno od srpskih vlasti iz manjeg bh. entiteta jer iz Banja Luke ce fino kazati - pa mi samo prepisujemo od Bosnjaka iz Sarajeva! Zato, neka je sram i stid ublehaskih sicardzija: Harisa Plehe (na slici), Rasima Smajica i Nermina Bjelaka kada par hiljada KM mogu staviti ispred obraza, postenja te elementarnih interesa BiH. Sta kazati nego, tugo nasa, ima li kraja bosnjackoj politickoj kratkovidosti i blesavosti!? P.S. Sinoc me Mirnes Ajanovic, predsjednik BOSS-a, kad je procitao ovaj clanak, uvjeravao da nismo dobro informirani jer trojka nece dobiti po novom zakonu ni centa za angazman u Domu naroda. Ono sto me zabrinulo je da Ajanovic uopce ne osudjuje potez stranackih jurisnika iz Sarajeva jer kao "kad Bosnjaci biraju Komsica za predsjednika Hrvatima, to je u redu"!! I jos je dodao da su mu kolege 'zabili prste u oci nacionalistickom izjasnjavanju u BiH"(!!?) Drag si mi Mirnese, ali ovo ne mogu podrzati! Nikako!

08.11.2014.

Den Haag: "Za one koji ne mogu da govore", by Jasmila Zbanic - KAKO JE JASMILA ZGAZILA KUSTURICIN ANDRICGRAD NA DRINI!

Sinoc sam pogledao film "Za one koji ne mogu da govore" ("For Those Who Can Tell No Tales"), Jasmile Zbanic na festivalu "Eastern Neighbors" u Den Haagu. Filmska prica je istiniti dozivljaj australske glumice Kym Vercoe (u filmu glumi sama sebe) za koju je darovita i visestruko nagradjivana mlada Sarajka slucajno cula. Radoznala zena ce zbog Andricevog romana "Na Drini cuprija" iz Beograda, gdje je prisustvovala nekom workshopu 2008 godine posjetiti Visegrad i osjetiti nevjerovatnu i neobjasnjivu tjeskobu na konaku u hotelu "Vilina Vlas", 5 km nedaleko od grada. Zainteresirat ce se poslije i otkriti da je u njemu preko 200 bosnjackih zena i djevojaka sistematski silovano u kasno proljece i ljeto 1992 godine od strane zlocinacke vojske tzv.Republike Srpske i dobiti odgovore zasto nije mogla spavati na istim krevetima gdje su se neljudi izivljavli nad slabijim bicima. Zato ce se kasnije ponovo vratiti u taj grad, uzasnuta da takaz zlocin se nicim ne komemorira , i ne samo to, zlocinci se slave, a Jasmila ce joj na koncu, kad je odgledala njen pozorisni komad napravljen u Australiji na tu temu, ponuditi da snimi film, po meni odlican, a citao sam i neke prominentne balkanske filmske kriticare koji takodjer ne stede komplimente. Nece u filmu bh.redateljica imati sjajnih i nezaboravnih scena kao zlatnim medvjedom nagradjenoj "Grbavici" ili "Na putu", ali je ipak na umjetnicki nacin vrisnula o zlocinu koji se i danas negira ili svjesno zeli zaturiti i jos jednom pokazala kako mrak jos nije napustio prostor Republike Mrske, gdje god zagazili. Tako cete i danas, bas kako ce to vjesto pokazati redateljica u filmu, dobiti predavanje lokalnih Srba o skoro Bozijoj misiji srpske vojske da uredi prostor gdje zive Srbi, osveti nakon 500 godina turske vladavine, s zestokom negacijom ubistava, silovanja i progona svega sto nije imalo srpsko ime. Jasmila je to i s distance, bez topova, kami i krvi uspjela postaviti na filmsko platno te snazno uzburkati emocije gledalaca, kad Australka cak ukrade ruze ispred neke visegradske kuce pa pocne ih kidati i brojati do 200 na krevetu hotelske sobe, iz pijeteta prema 200 nesretnih zena s obala Drine. Film je kostao 1,1 milion eura i samo upornoscu i akrobacijama uporne redateljice (donator je cak bila i mama australske glumice) uspjela osigurati budzet koji je puno vredniji zbog trajnog svjedocanstva i uspomene na nevine zrtve Milana Lukica i ostale zlocinacke bagre iz Visegrada. U svemu licno vidim i trijumf Jasmile Zbanic koja je artom (umjetnoscu) zgazila smisljeni i ciljani projekat "Andricgrada", Emira Kusturice u istom gradu kojem je zadatak negiranje jos jednog genocida nad Bosnjacima na Drini. Film ce, a to mu je nemjerljiva vrijednost, sigurno nadzivjeti sve balkanske barbare koji su se upinjali da uniste jednu zemlju i jedan narod od 1992-1995 godine i steta sto to sinoc nisu vidjeli nasi Bosanci, posebno Sarajlije, cesti posjetioci 'bosanskih svetkovina' u zemlji tulipana. Vidjao sam ih na istom festivalu ako je u pitanju projekcija filma o "Plavom orkestru" i slicno, ali na Jasmilin filmski 'hommage' zrtvama sistematskog silovanja u Visegradu, eto nisu stigli jer su imali preca posla! Dvorana je ipak bila rasprodana, da se zna! Hvala ti, Jasmila za odlican film i cuvanje od zaborava tragedije bosnjackih zena gornjeg Podrinja!

29.10.2014.

Kapetan Hajro (1992-2014): JUNAK O KOJEM NEMA NI CESTITOG SPOTA NA YOUTUBE!?

Sutra ce se navrsiti 22 godine od pogibije brigadnog generala Armije BiH Hajrudina Mesica, u narodu opjevanog kao Kapetan Hajro. Ima Bosna a i Hercegovina i rahmetli Izeta Nanica, Midhata Hujdura Hujku, Zaima Imamovica, Safeta Zajku, Envera Pamukcica, Mihajla Petrovica, Safeta Isovica, Marijana Baltu, a legendarnog gaziju Gorana Cisica vjecno ce pamtiti Gornji Vakuf, ali malo je bosanskih majki rodilo junaka kao Kapetana Hajru! Zna to ponajbolje narod Podrinja kojima je Kapetan bio jedina nada i utjeha u ljeto progona i ubijanja 1992 godine, a posebno branioci Armije BiH koji su hrabro stali iza tihog, ali odlucnog komandanta. Zbog nevidjene hrabrosti te junake brzo su prozvali “Lavovi Teocaka” a s njima je pocela da zivi i legenda o “Kapetanu Hajri’. Gerilskom borbom, s puskama i ponekim rucnim bacacem, neustrasivi komandant je brzo oslobodio veliki dio zaledja Zvornika i Teocak a da ga u 2;korpusu ABiH nisu ni upoznali kako treba. Nije imao vremena za sastanke. U pripremi odsudnih bitki za spajanje zvornicke teritorije s Cerskom simbol bosanskog otpora u Podrinju gine na neshvatljivo bizaran nacin, posve nedolican za takvoga ratnika, od ‘gluhe’ granate niotkud, u pauzi bitke, dok je odmarao sa suborcima. Jedan mali geler bio je smrtonosan za kapetana bivse JNA rodom iz Srednje Trnove kod Ugljevika. Bio je to najbolniji dan Podrinja tokom agresije na BiH, ako se izuzme tragedija Srebrenice tri godine poslije. Ipak, sto je Kapetan Hajro oslobodio, odrzalo se. Iako nemam nista s Podrinjem, vec dugo vremena se poput kakve zabetine upinjem da o rahmeti Kapetanu bar na ‘youtube’ postavim cestit spot uz veliki ratni muzicki hit “Lavovi Teocaka”, koji je u zimu 1992 godine otpjevao Faruk Nadzakovic Fare. Lijepa pjesma, uz koju mnogim bh. patriotama i danas trnci skacu kao kvrge, uzburka emocije kao u ranu jesen 1992 g., ali snimci koji postoje u nekoliko postavljenih numera na ‘youtube’ jedva da su vidljivi! Povlacim tako za rukav ratne snimatelje i montazere tv stanica u Tuzli, koji u vlastitoj ili arhivi tv kuca imaju rijetke ‘master’ snimke s ratista sa slavnim ratnikom, ali mi nikako ne polazi za rukom. Dobra ideja, vele, ali nema se vremena, trka za nafakom i slicno poznate su isprike. Sramotno da ni nakon 22 godine nemamo ‘youtube uspomenu’ na Div junaka iz Teocaka o kojem, treba li to naglasiti, nije snimljen ni dostojan dokumentarni film izuzev nekih skromnih uradaka!? Dok se to ne dogodi, mozemo se sjecati velikog Kapetana Hajre, cuvati uspomenu na njegovo junastvo, i danas i sutra pokazati djeci, makar i na losim snimcima na youtube koga je Podrinje izgubilo 30 oktobra 1992 g., kod Nezuka, u brdima iznad Drine, gdje Bosna nikada nije pala!.

05.10.2014.

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN

Od jucer muslimani sirom svijeta obiljezavaju Kurban bajram. Za razliku od Ramazanskoga bajrama, Kurban bajram karakterizira zrtva u ime Boga i dokaz je odanosti vjeri. Svim muslimanima Bajram serif mubarek olsun!

14.08.2014.

In memoriam: OTISAO JE HADZI FUDO!

Sinoc je od posljedica srcanog udara prestalo da kuca srce Fuada Sehbajraktarevica, direktora Pokopnog drustva "Bakije", uglednoga Sarajlije kojeg ce se mnogi sjecati po dobru, susretljivosti, originalnosti u komuniciranju i ophodjenju, duhu i naravi kakvi rijetki posjeduju. Imao sam cast davno i upoznati ovog sjajnog covjeka, mnogim Sarajlijama poznatog kao "Hadzija Fudo", cak mu usao i u kucu, upoznao porodicu izbliza. Zivio je rahmetli Fudo tiho, mirnim vjernickim zivotom, a tako je odgojio i djecu. Ostao sam bez rijeci u njegovom domu kada sam cuo da Fudo svoj kompletni godisnji odmor, svake godine stedi da bi otisao - na hadz kada je to bio veliki luksuz, privilegija pa i hrabrost malog broja muslimana Titove Jugoslavije, o strahovima od komunistickog rezima da i ne govorimo. I to ne autobusom, kako se tada uglavnom islo, ili avionom, vec njegovim starim 'mercedesom"! To mi je bilo dovoljno da zakljucim da je rijec o rijetkoj pojavi u sarajevskoj carsiji a i mnogo sire. Tako je Fuad bio visestruki (13 puta) hadzija, zajedno sa svojom hanumom i dva sina, od kojih ce mladji, prije nekoliko godina, iznenada preseliti na bolji svijet u sedamdeset trecoj godini zivota. Bozijim emerom, tamo ce eto prigrliti i uglednog oca na kojeg je s bratom Irfanom s razlogom bio ponosan. Sarajevo i veliki broj njegovih prijatelja i postovalaca danas su u tuzi zbog gubitka potomka stare gradske porodice, duha i naravi kakvih je sve manje oko nas, nurli lica omiljenih drustvu a cija se rijec slusala i cijenila. Neka ti je lahka zemlja i izlazak na Sudnji dan, hadzi Fudo! Rahmetullahi alejhi rahmeten wasiah! p.s. Na slici hadzi Fuad sa sinom Irfanom

21.07.2014.

Zavrsen "8.Burek blog Open",.Tuzla, 2014: POBJEDNIK SAMED MULAHUSEJNOVIC

Sinoc je na terenima TK "Zmaj od Bosne" zavrsen " 8.Burek blog Open", Tuzla ,2014, nas tradicionalni teniski turnir rekreativaca. Za turnir je vladao do sada nezapamcen interes ucesnika pa su odbijene prijave desetak teniskih rekreativaca zeljnih provjere vlastitih teniskih mogucnosti. Takmicenju je pristupilo 25 igraca iz Tuzle, Lukavca i Srebrenika a odigrano je ukupno 57 meceva u izvrsnoj i lijepom druzenju zaljubljenika bijeloga sporta. Tenisere je u dva takmicarska dana posluzilo i lijepo vrijeme pa su kvalifikacioni mecevi prvoga dana zavrseni u 1 i 30 sati, u rano nedjeljnojutro, nakon vrlo uzbudljivih i izjednacenih meceva u kojima je prikazan zavidan nivo rekreativnog tenisa. Nakon grupne faze takmicenja, u nokaut fazi postignuti su slijedeci rezultati: cetvrtfinale: Samed Mulahusejnovic-Nihad Salihovic Mikec 6:1, Omar Husic-Kemal Arifhodzic 6:1, Harun Zaimovic-Eldar Hadziefendic 7:6, Edin Cipurkovic- Mirza Husejnefendic 6:1. PolufinALE: S.Mulahusejnovic -O.Husic 6:1, H.Zaimovic-E.Cipurkovic 6:4. Daleko najljepsi tenis pokazao je 22-godisnji Samed Mulahusejnoivic iz Srebrenika sto je potvrdio i u finalnom mecu, sigurnom pobjedom od 9:1 protiv mladoga Haruna Zaimovica, ugodnog iznenadjenja iz Tuzle. Pobjedniku je urucen pehar a dogodine zakazaano i novo tenisko druzenje koje je iznova potvrdilo dobru reputaciju na teniskoj mapi rekreativnog tenisa u gradu na Jali. U proteklih osam godina na turniru je nastupilo oko 60 teniskih zaljubljenika iz Tuzle, Sarajeva, Gracanice, Kalesije, Lukavca i Srebrenika.

04.07.2014.

Teniski turnir rekreativaca: 19 i 20 JULA "8. BUREK BLOG OPEN", TUZLA 2014,

Osmo izdanje teniskog turnira rekreativaca "Burek blog Open", Tuzla 2014, odrzat ce se na terenima TK "Zmaj od Bosne", 19 i 20 jula (subota i nedjelje) s pocetkom u 19 sati. Prvog dana turnira predvidjene su kvalifikacije po grupnom sistemu a u nedjelju zavrsni mecevi za pobjednicki pehar. Turnir je otvorenog karaktera za sve teniske rekreativce starije od 18 godina. Kotizacija za ucesce je 15 KM a u cijenu su uracunati najmanje tri meca za svakog ucesnika, zakup terena, pehar i loptice. U dosadasnjih sedam godina na turniru je ucestvovalo oko 50 teniskih rekreativaca iz Tuzle, Gracanice, Sarajeva i Kalesije a prema interesovanju i ove godine ocekujemo dobar odziv igraca. Prijave slati na e-mail burekblog@gmail.com ili telefon 062 633-362. Dobro dosli na jos jedno lijepo druzenje uz tenis! "Burek blog" P.S. Na slici ucesnici proslogodisnjeg turnira.

13.06.2014.

SP Brazil: BiH-Argentina: IZLAZAK PRED "MARAKANU" JE KAO NESUDJENA POBJEDA ARMIJE BiH PRED BANJA LUKOM 1995 G.!

U agresiji na BiH od 1992-1995 godine nije bilo pobjednika. Tako su odlucili veliki i donijeli nam Ustav u rijeci i slovu nakaradnog medjunarodnog mirovnog ugovora. Zove se "Dayton Agreement"/Dejtonski sporazum". Da se patimo, dabome. I napatismo se. Skoro 20 godina od kraja 1995 godine. No, u nedjelju, kada na legendarnu "Marakanu" u Rio de Janeiru istrce: Asmir Begovic, Mensur Mujdza, Emir Spahic, Ermin Bicakcic, Sead Kolasinac, Muhamed Besic, Sejad Salihovic, Izet Hajrovic, Senad Lulic, Zvjezdan Misimovic i Edin Dzeko, ova izmucena zemlja ce napokon koracati kao pobjednik i zaboraviti sve nepravde i iskusenja kroz koja je prosla i prolazi. Nastupamo na prvom Svjetskom prvenstvu u fudbalu, u sazvjezdju najvecih, najmocnijih, najbogatijih, u zemlji gdje se igra najbolji fudbal na svijetu. Kakva simbolika, kakva nagrada jednom unesrecenom narodu! Ovo je tako velika bosanska pobjeda, usudjujemo se kazati, ravna nesudjenoj pobjedi Armije BiH koju su pred Banja Lukom 1995 godine zaustavili Hoolbrook i 'saveznici" posto je samo 'nerijesen ishod" u BiH dolazio u obzir. Zato, ako su nam obukli ludjacku kosulju u Daytonu par mjeseci poslije i od jedne zemlje napravili politicku laboratoriju nesretnika i ocajnika, u nedjelju, 15 juna, koracat cemo uzdignute glave kao - pobjednici, kao hrabri borci Armije BiH kojima je ukradena pobjeda. Zato, nije bitan rezultat niti ista vise u Brazilu, iako ne sumnjamo da ce ova generacija pokazati sta je inat bosanski, u nedjelju cemo se osjecati kao pobjednici i suzama i dovama se sjetiti sehida i poginulih boraca Armije BiH jer izlazak na Marakanu trebamo posvetiti njima - Armiji BiH. Nukleus BiH je prezivio a kada znamo da Begovic dolazi iz Trebinja, Ibisevic iz Vlasenice, Salihovic iz Zvornika, Ognjen Vranjes iz Banja Luke, Zvjezdan Misimovic iz Bosanske Gradiske, ne trebamo jaceg dokaza da je Bozije providjenje htjelo da ovih dana prodisemo kao cijela zemlja, bez obzira na (raz)uvjeravanja provokatora i sovinista iz Republike Mrske i hercegovackog kamenjara 'da se ne zanosimo jer sve je isto". Bosna se digla iz pepela. I pobijedila. Sad samo da navijamo i na fudbalskom terenu u Brazilu, pred milijardama gledalaca, potvrdimo trijumf jedne zemljice kojoj je nesreca i tuga usud! Zasluzili su, jer su nas ucinili tako ponosnima ovih dana! I neka jos jednom pokazu da smo mi armija ratnika, domoljuba, silno motivisanih nasom domovinom. Poraz za ovaj narod vise nije opcija. U ovoj pobjedi mi - stojimo! Ponosno! Raduj se Bosno. I navijaj. Kao nikad do sada!

19.05.2014.

POMOZI BOSNI, SADA!

Samo dvadeset godina nakon rata, Bosna i Hercegovina se ponovo suocila s katastrofom od velikih poplava cije su stete vec sada dostigle mozda i one ratne. Ko je u prilici u Holandiji moze se prikljuciti preko www.pomozibosni.com i pomoci kako moze. Cijela bh. dijaspora je na nogama i solidarnost je prevazlista sva ocekivanja. Pomozi Bosni, sada, rekli bismo je jedini moguci apel ovih dana ma gdje zivio bosanskohercegovacki covjek.

15.04.2014.

Dan Armije RBiH: 15.april 1992-15.april 2014 g.: MOJA DVA METKA ZA NEZAVISNU BiH!

U JNA sam neocekivano otkrio da imam dobro oko za 'izravnati dvije musice na pusci". Bilo je to prvo tzv. bojevo gadjanje i mene pacifistu nije bas impresioniralo sto cemo napokon ici da ucimo pucati. Sjecam se, igrali smo remija po lijepom danu, negdje na kraju velikog strelista a zapala me posljednja grupa koju su jedva dovikali da zaduzi bojevu municiju i cijevi okrene prema metama, koje su mi se, uzgred, cinile jako daleko. Ko ce to pogoditi, pomislio sam. Kad smo ispucali dva okvira municije iz automatske puske prisao mi je brkati vodnik Sasko Kostadinov i ozbiljno pitao: "Je li, gde si ti vezbao gadjati, vojnice?' Da sam naucen da lazem trebalo je samo reci da sam bio clan Streljackog drustva 'Mustafa Dovadzija" s Vratnika u Sarajevu, za koji sam kao radoznali sarajevski djak znao, i moj boravak u JNA bi bio puno uspjesniji i ugodniji, poslije cu to saznati. "Nikad nisam pucao a i ako sam sta pogodio danas, to je slucajno, druze vodnice", odgovorim. On je vrtio glavom i ponovo prebrajao izresetanu metu. "Ne, ne, ovo je odlicno, covece!", rekao je. Zapravo, bolje se nije moglo gadjati. Posto se pucalo rafalno, dva okvira municije (60 metaka)znaci da bi idealno bilo 30 pogodaka u metu jer vojnicka nauka kaze da je savrseni rafal, koji uzgred stedi municiju -dva metka. Posto drugi metak tesko pogadja, ma kako snazne i mirne ruke imali to bi znacilo da je idealno 30 metaka u metu. Pogadjate, moja malenkost je imala upravo 30 hitaca 'u meso'! Gadjali smo jos jednom i opet sam sve ponovio. Dakle, fakat nije slucajno bilo. Na 'odjeljenskom gadjanju', gdje trcis, zalijezes i pucas u mete koje se dizu iz zemlje, radio sam tako efikasno da sam imao vremena da posao odradim cak i za dvojicu smotanki, Milojevica i Velagica i tako likvidiram i njihove 'neprijateljske vojnike' kao od sale jer su oni pucali, prakticno bez ucinka. Kapetan Micevski je bio dirnut. "U, jebote, za ovo ces dobiti 5 dana nagradnog", uzviknuo je, premda sam 'bezbjednjaku Rodicu bio vrlo sumnjiv i cak 'neprijatelj drzave', po nekoj njegovoj procjeni. Poslije ce mi priznanje "Odlican strijelac' malo i prisjesti jer sam morao ustimavati puske cijeloj ceti, preko 100 pusaka, da me rame boljelo danima! Helem, u Armiju BiH sam se prijavio kao dobrovoljac, aprila 1992 g. No, nikada nisam imao prilike da cetnika izravnam s dvije musice. Zapala me mirna linija da nisam imao sanse ni da pucam, zapravo, sve do jednom. Bila je lijepa i topla ljetna noc. Bolnicar Atko je dosao da se ispricamo i ubrzo zaspao jer on nije morao da 'bdije nad domovinom' tu noc. Oko 2 sata ujutro culo se sustanje lisca. Sve blize i blize. Zar od ovoliko rovova bas na me, kakav baksuz!? Pretvorio sam se u uho. Evo ga, pomislim, napokon vatreno krstenje, druze, dok je srce lupalo i penjalo se prema grlenoj jabucici da sam mislio da cu se ugusiti. Onda ga nisam ni osjetio da kuca, cekajuci da ce mrski cetnik s isukanom kamom doci do rova. Ipak, bio sam dovoljno pribran da otkocim pusku i cekam. Atko je zaspao i hrkao tako da mu je lice bilo bas ispod moje puske 'na gotovs'. Mozak je donio brzu odluku u tako kratkom roku - ne buditi ga da mi ne otkrije polozaj, jer sistem odbrane je imao lazne bunkere. Sekunde su bile vjecnost. I danas se divim pribranosti "Alijinog bojovnika" u patikama i jakni koju sam ponio iz Sarajeva. Lisce je odavalo debelog cetnika koji nosi sve pred sobom i vec je bio na par metara ispred rova. Dobro sam procijenio odakle dolazi. Jos neki sekund, velim i saljem te u 'vjecna lovista'. Sjetio sam se i vojnog strelista u Pirotu. E, sad moras prakticno pokazati nauceni kratki rafal, pomislio sam. Mozda ce zatrebati. Sta ako ih je u napadu 20-30, iako ne cujem da se ista desava u pravcima na drugim rovovima? Suskanje je bilo preblizu da vise cekam. Bum-bum, mladi dobrovoljac Armije BiH i prakticno je pokazao kako se ispaljuje kratki rafal i kad ti cetnik napada milu domovinu! Meci su po trbuhu presjekli nabreklu ljetnu noc. Cekao sam da vidim sta ciniti s preostalih 28 metaka. Atko je hrkao, za divno cudo, iako su cahure pale prakticno pored njegovog obraza a municijski okvir bio uz samu glavu! Eno ga u Bostonu, dodaje instrumente americkim hirurzima. Cekao sam tako tri sata buljeci u noc dok je srce lupalo i udaralo u podbradak a ruke stezale pusku spremne da brane slobodu tuzlanske regije do posljednjeg daha. Svanulo je, ali gle, ni traga od cetnickih crijeva po obliznjoj bukvi. Iz obliznjeg rova dovikuju sta mi bi pa sam pucao. "Dos'o cetnik pod rov, jebo mater svoooju i pobjeze', velim uz smijeh i zal sto bar divlju svinju, sta li, kao trofej nisam polozio na oltar domovine. Ipak, moja dva metka odigrali su ulogu tog ljeta i pored malog blama. Linija je bila jos mirnija u narednom periodu, sve do moje prekomande. Danas kad obiljezavamo Dan Armije BiH, prisjetio sam se tog mog skromnog vakufa od dva metka za nezavisnu i slobodnu Bosnu i Hercegovinu. Ponos me obuzme za provedene dane s casnim borcima Armije BiH. I opet cemo, zatreba li, ako Bog da! Da Svevisnji podari dzennet sehidima a ostalima vjecnu slavu!

31.03.2014.

Koalicija "Prvi mart": ZAJEDNICKA LISTA ZA REPUBLIKU MRSKU - NAJVECI TRIJUMF POSLIJERATNE BiH!

Danas je u Potocarima kod Srebrenice usaglasena zajednicka lista skoro svih probosanskih stranaka koje ne negiraju genocid o jedinstvenom nastupu na oktobarskim opcim izborima u Bosni i Hercegovini. Rijec je nesumnjivo o velikom trijumfu svih probosanskih snaga u vrijeme oblaka beznadja koji su se ponovo nadvili nad BiH. Rijec je o devet stranaka (Demokratska fronta BiH, Hrvatska stranka prava, Posavska stranka, Savez za bolju budućnost, Stranka za Bosnu i Hercegovinu, Stranka demokratske akcije, Stranka dijaspore, Socijaldemokratska unija i Stranka pravde i povjerenja) koje su potpisale sporazum o zajedničkoj listi za entitetski i državni nivo iz entiteta RS na narednim zborima u oktobru 2014. godine. Najveca zahvala ide Emiru Suljagicu, predsjedniku Koalicije "Prvi mart" koji nije pokleknuo pred mnogim pritiscima s grupom saradnika. Cak ni pod silnim policijskim isljedjivanjima i pozivima u stanice Dodikove milicije cak i kad nikakvog valjanog razloga za to nije bilo. Ta grupa upornih Bosanaca nastavlja mozda ponajljepsu pricu postdejtonske BiH, za njene domoljube, dabome, a dize kosu u Banskih dvorima u Banja Luci, velikosrpskim 'izvrsiocima radoma" na celu s M. Laktashenkom. Sada je potrebno mobilizirati sve patriotske snage u domovini i iseljenistvu i narednih mjeseci predano raditi na prijavi za izbore svih probosanskih glasaca iz manjeg entiteta sto je siguran put ka vracanju dostojanstva nesrpskog naroda u danasnjoj guberniji Milorada Dodika koja budzetskim novcem cini sve da negira genocid pocinjen prije dvadeset dvije godine u BiH. Ako je Koalicija "Prvi mart" dvije godine uspjela sto nije niko, dovela za sto skoro sve stranke (osim SDP BiH, koliko sam cuo) onda ih treba podrzati kada se narednih mjeseci njihovi volonteri razmile i po iseljenistvu. Tim ljudima treba dati konak, hranu a preko udruzenja im otvoriti vrata za tribine , ali i spiskove nasih ljudi da bi lakse dosli do svakoga. Hvala Koaliciji "Prvi mart" i devet stranaka u BiH koje su napravile mali podvig za bosanske aktualne prilike, vratili nam nadu u buducnost BiH a mi znamo sta nam je ciniti!

14.03.2014.

Rotterdam: Efendinica prijeti Burek blogu: "ALLAHOM SE KUNEM, POČUPAT ĆU TI ZUBIMA ARTERIJU!"

Postovani posjetioci Burek bloga, Zbog dogadjaja proisteklih nakon naseg posljednjeg posta na Burek blogu: "Imamska ili Islamska zajednica BiH: Zar i ti, reis ef. Kavazovicu!?", a zarad javnosti, duzni smo izjaviti slijedece: Nikada "Burek blog" u skoro devet godina postojanja nije dobio ozbiljnije prigovore a kamoli prijetnje zbog objavljenih priloga. Nije se to desilo ni kada smo pisali o opsukrnim mafijasima iz tuzlanske regije koji ce nedugo poslije zavrsiti na dugogodisnjim robijama zbog teskih krivicnih djela. Desilo se to tek prosle sedmice u elektronskim porukama supruge roterdamskoga imama Nermin ef. Canica. Sadrzaj izrecenih prijetnji i uvreda u cetiri e-mail poruke zbog vulgarnosti i brutalnosti necemo objaviti, ali prilazemo 'screenshot' jedne od njih ispod ovog posta. Efendinica ocigledno ne zna koliko sigurnosne sluzbe i pravosudni organi u zemljama razvijene demokracije poput Holandije ozbiljno tretiraju izgovorene ili napisane prijetnje. Tako ce, za brutalnosti napisane u e-mailu protekle sedmice poput: "(...)naci ce te i ko kurban povaliti", ili "(...) Allahom se kunem, carotidnu arteriju cu ti zubima pocupati", bosanska hanuma iz Rotterdama morati pojasniti holandskoj policiji koja je vec upoznata s sadrzajem svih prijetnji. Ipak, zarad nasih citalaca, uvjereni pred Bogom i narodom u ispravnost onoga sto radimo, duzni smo pojasniti slijedece: 1. Burek blog niti jednom do sada nije objavio laz, licnu uvredu ili koristio jezik mrznje pisuci o problemima u IKC "Selam" Rotterdam a da bi zasluzio ikakve prijetnje efendinice Mihrije Hadzimustafic-Canic, supruge bivseg imama IKC "Selam" Rotterdam. Zato cemo poduzeti sve potrebne radnje da pred nadleznim institucijama zastitimo autore Burek bloga i slobodu javne rijeci u drzavi Holandiji, 2. Burek blog nije (cak dva puta) u legalnoj proceduri s legitimnim odlukama izrekao otkaz Nermin ef. Canicu. Ucinila je to Skupstina IKC "Selam", jedina adresa gdje se o 'predmetu Canic" moglo i moze raspravljati. Takodjer, bitno je kazati da niti na jedan nacin nismo uticali na krajnju odluku o otkazu imamu. Nase citaoce smo tek izvijestili o historijatu problema u tom dzematu, 3. Kako godinama kriticki pisemo o svim bitnim dogadjajima i pojavama u bosanskohercegovackoj zajednici u Holandiji pa tako i IZ BOsnjaka, ni ovaj put nismo nasli nikakva razloga da, u najboljoj namjeri, ne tretiramo ni posljednji, najozbiljniji problem u 23 godine postojanja IKC "Selam", koji je posvadjao, podijelio i paralizirao dzemat, ali i cjelokupnu IZ Bosnjaka Holandije, 4. Niti jednom bh. portalu ili drugom mediju nismo slali nas prilog s ciljem da ga prenese i 'prosiri pricu'. Ako je to neko ucinio, uradio je to, po obicaju, bez pitanja. Burek blog

25.02.2014.

Imamska ili Islamska zajednica BiH: 'ZAR I TI, REIS EF. KAVAZOVICU!?"

"Jesmo li mi clanovi Imamske ili Islamske zajednice BiH", pitaju me s dozom ironije Bosnjaci iz Rotterdama, jako razocarani posljednjim odgovorom iz Kabineta reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovica povodom otkaza dzematskom imamu koji dvije godine opstruira provodjenje odluke Skupstine o prestanku radnog odnosa. Kako znam podosta o razlozima njihovih skoro dvogodisnjih frustracija, a o kojima smo ranije pisali i na Burek blogu, kazao sam da nazalost sve lici na Imamsku a ne Islamsku zajednicu. Kako? Evo, kako! Najveci dio clanstva IKC "Selam" Rotterdam, uprkos legitimnim odlukama skoro dvije godine ne moze da se rijesi, za njih posve lijenog, arogantnog i nekompetentnog imama Nermin ef. Canica. Za sedam godina boravka u Holandiji on ih nije zadovoljio radom i zalaganjem a posebno mu zamijeraju mrsave ucinke u radu s djecom, omladinom i ukupnom atmosferom u dzematu. Prvo je u maju 2012 godine IO donio jednoglasnu odluku o neproduzenju ugovora sto je Skupstina prihvatila uz vrlo pazljiv i rekli bismo ljudski zakljucak - "moze ostati u dzematu sve do juna 2013 godine dok se ne snadje gdje, sta i kako". Imam ne da nije bio zahvalan nego je osvetoljubivo sazvao novu Skupstinu, sest mjeseci kasnije, doveo vrlo bucne, arogantne i neprijateljski raspolozene pristalice spremne da u zapaljivoj atmosferi i pesnicama zaprijete svima koji kazu nesto protiv imama. Ishod se dao naslutiti. Skupstina u krnjem sastavu opoziva raniju odluku, uvodeci totalnu anarhiju u dzemat koji je do danas prakticno paraliziran. Stari Odbor se zalio i pred nadleznom Privrednom komorom Holandije (KvK) dobio spor o nelegitimno izabranom IO. Na novoj Skupstini dzemata, najposjecenijoj u historiji, kazu u Rotterdamu, prije tri mjeseca, vise od 2/3 prisutnih (76 clanova/familija) izglasalo je direktni otkaz imamu i do kraja februara izlazak iz dzematskoga stana. Tada kao da i u Rijasetu shvataju 'koliko je sati'. Postaju naocigled razumniji iako ef. Canica sve vrijeme bespogovorno brane jer navodno 'nije pocinio nikakav haram ili kazneno djelo da bi dobio otkaz"(!?). Na zahtjev IO IKC "Selam" na 3 mjeseca u dzemat salju mladog svrsenika FIN-a. Dekret o postavljenju potpisuje reis,kao i obicno, ali sluzbeno bivsi imam nikako se ne miri da postane "bivsi". "Samo preko mene mrtvog u mihrabu", porucio je Rijasetu, s malobrojnim pristalicama, uporni roterdamski efendija koji u medjuvremenu ocigledno uspjesno lobira u bosanskoj "Kuci islama" na Miljacki tako da reis mijenja pristup rjesenju problema! Novoizabrani dzematski predstavnici, s druge strane mislili su da je posao napokon priveden kraju, vjerujuci da tako cvrsta skupstinska odluka nikako ne moze doci u pitanje kod najviseg vjerskog autoriteta u domovini. No, iz Rijaseta IZ BiH stize pismo potpisano od reisa Kavazovica s recenicom da "ef. Canic ipak ostaje nas imam do 10 decembra", sto je zapravo bio prijedlog samoga imama, kazu u gradu na Maasu! Rijaset, dakle, ocigledno ne priznaje odluku Skupstine dzemata!? Nisu pomogla ni dodatna pismena uvjeravanja i podsjecanja novog IO na jasan stav dzemata legitimiziran dvotrecinskom zeljom Skupstine i prijetnja da nadlezne holandske vlasti ne zatvore objekat zbog neplacanja komunalija izazvanog blokadom bankovnog racuna uz nepotrebne nove sudske sporove. Reis Kavazovic ne da na imama Canica, i pored vrlo ozbiljnih prituzbi dzematlija u obimnoj korespondenciji od cega je povelik 'dossier" formiran u Uredu za dijasporu Rijaseta IZBiH a zbog cega u dzematu prijeti eskalacija nesporazuma i svadja. "Ovo je dokaz korupcije i nepotizma i u IZ BiH", kazu mi duboko razocarani roterdamski Bosnjaci, koje niko niti hoce niti zeli saslusati u Sarajevu. Ljudi koji su vise od dvije decenije vrlo lojalno sluzili IZ BiH, izgradili mocan dzemat s dvije nekretnine u vakufu (dzamija i imamski stan), prikupljali i preko 17 000 eura zekata i vitara koji su isli u 'reisovu seharu", dosao je pred gasenje a da se isti Bosnjaci osjecaju izdano i ostavljeno kao nikad u zivotu. Reis Kavazovic, koji je pobrao velike simpatije u i van IZ BiH od kako je prije godinu i po dosao na celo Zajednice, golemo je razocarenje medju hiljadama Bosnjaka Roterdama. Pa iako ce oni posigurno dobiti pravnu bitku u narednih nekoliko mjeseci pred holandskim nadleznim institucijama, imam ce morati otici, ostat ce gorak, pregorak okus u ustima, jer ih je izdao njihov reis u sto nikada nisu ni pomislili. Jedino sto sam tim vrijednim i cestitim ljudima, osnivacima dzemata i dan-danas volonterima koji predano sluze vjeri mogao uciniti jeste obecanje da cemo pricu objaviti na Burek blogu, kako god nas domet bio mali. I evo, prica je tu, a vi prosudite sami. Raniji linkovi: http://burek.blogger.ba/arhiva/2012/12/07/3437766 Edit: Na zahtjev nekih posjetilaca donosimo u prilogu i dekret reisu-l-uleme za tromjesecni mandat novom imamu u IKC "Selam" Rotterdam, koji se nazalost, takodjer ne postuje!

14.02.2014.

Bh.demontracije: BRAVO, TUZLA!

Ako bi u deset redova, kako otprilike nalaze moderno novinarstvo za jedan prilog, morao sazeti prilog o najvecim demonstracijama u BiH nakon agresije, posebno strancu, svaki bi novinar zapao u grdne probleme. Korumpirana, arogantna i nesposobna vlast u BiH je izgleda shvatila poruku demonstracija. Posebna ona u Tuzli, gdje je sve i pocelo. Plenum gradjana, postao je bitan faktor cija se rijec uvazava. Ucinili su to prvi u BiH deputati Skupstine Tuzlanskoga kantona. Po hitnom postupku su usvojili zakon o ukidanju tzv. bijelog hljeba, 12-mjesecne naknade premijeru i ministrima i nakon odlaska s funkcije, sto zvuci nevjerovatno. Nekoliko puta sam provjeravao tu vijest. Fakat je tacna. Vlast se uplasila gradjana i to je, iako nije za slavlja, jedini istinski dobitak provale nezadovoljstva u mnogim gradovima BiH gdje su spaljene kantonalne vlade (Tuzla, Sarajevo, Mostar...), napadnuto Predsjednistvo BiH, djelomice spaljen Arhiv BiH. Politika ce i dalje biti pozeljno zanimanje u BiH, odmah poslije notara/advokata, ali ce nas utegnuti vrsilac javne funkcije ubuduce morati racunati da mu kabinet sutradan lahko moze biti pretvoren u pepeo, ako ne bude odgovorno radio svoj posao. Gradjani su napokon ozbiljno shvaceni i neformalni Plenumi, iako u velikim problemima artikulacije zahtjeva, postizu i vise nego su i sami ucesnici mozda ocekivali. Zato treba pozdraviti veliku tuzlansku pobjedu ovih dana u nadi da i na federalnom nivou budu donesene slicne odluke, vlast se uozbilji, smanji nezasluzena primanja i tako probude nadu da ipak nije sve bez nade u danasnjoj Bosni. Bit ce to snazna poruka i hudim i nesretnim podanicima u guberniji Milorada Laktashenka da se i oni dignu protiv, vjerovatno jos korumpiranije i osionije vlasti nego sto je federalna.


Noviji postovi | Stariji postovi

burek
<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1601586

Powered by Blogger.ba