burek

Hasta la victoria siempre!

10.01.2013.

Inicijative: 9 JANUAR - DAN POCETKA GENOCIDA U BiH!

Treba li posebno kazati ko su likovi u fotografiji priloga ovoga posta? Ne treba jer to bezmalo i djeca u BiH znaju. U cast ove zlikovacke druzine koja je na jucerasnji dan utemeljila manji bh. entitet u Banja Luci su odrzana slavlja, dijeljeno ordenje - sluzbeno Dan Republike Mrske i krsna slava tog entiteta u sastavu BiH.

Ne znam ko je predlozio, ali inicijativa je dobra da se upravo 9 januar treba obiljezavati kao pocetak genocida u BiH a neka u Banja Luci i ostalim progonom i ratom otetim gradovima i selima BiH obiljezavaju nastanak Republike Mrske i rade sta im je volja. Mozda je to posao koji bi trebao osmisliti nevladin sektor koji okuplja logorase i ratne veterane. Bilo bi dobro istinom i na taj dan parirati velikosrpskim falsifikatorima historije.

I jos nesto. Koje li ironije, jucer je orden u Banja Luci dobio (posthumno) Srdjan Aleksic, hrabri momak iz Trebinja koji je od sigurne smrti u tom gradu prije 20 godina spasio Bosnjaka Alena Glavovica, ali ga je to kostalo zivota. Bio je 'nepodoban' vec 20 godina za priznanja jer, zaboga on je sprijecio da se u temelje velikosrpske paradrzavice ne uzida jos jedan nesrbin.

Kakva besmislica, jucer 'Gubernator iz Laktasa' ocu poginulog mladica odaje priznanje za 'zasluge za stvaranje 49% 'srpskog teritrorija u BiH i srpski narod', a sve oko nesretne i zlokobne price iz Trebinja govori o zastiti ljudskosti i prava na zivot svih bez obzira na ime i porijeklo!?

09.01.2013.

Australian Open: LIJEPA POBJEDA DAMIRA DZUMHURA

Taman kad smo pomislili da cemo ostati praznih ruku prvog dana kvalifikacionih borbi na Australian Openu , najveci teniski talenat BiH Damir Dzumhur donio je vrijedan trijumf u ubjedljivoj pobjedi nad Juznoafrikancem Izak van der Merwe. Bilo je za sat vremena i dva minuta sve gotovo - 2:0 (6:4, 6:4). Poebno impresionira nacin na koji je mladi Sarajlija u Melbourne doslovno razbio iskusnog i kvalitetnog igraca na brzim podlogama. Odlican servis (80% uspjesnosti prvog i iznad 70 %drugog servisa) ostavili su bez sanse tenisera holandskih korijena pod zastavom Juzne Afrike.

Prije Damirovog nastupa nije bilo razloga za slavlje. Ocekivano je izgubio Setkic od Amerikanca Younga 2:0 , a razocarao je Mirza Basic porazom od drugog Amerikanca Michael Yani 2:1 (6:3,3:6,6:3) koji je vec dugo vremena skoro 'vreca za nabijanje' na Tour-u. Steta jer Mirza je imao povoljan zrijeb i za prolaz u glavni turnir.

Zato se sada sansa otvara Dzumhuru. Sutra ga ceka jos jedan izraziti igrac tvrde podloge, Svicarac marco Chiudinelli, ali Damir ako samo ponovi danasnju igru, borit ce se u petak za svjetla najvece pozoornice Melbourne.

Lijepom pobjedom na terenu 9 Damir je danas zaradio osam bodova na novoj ATP listi i nimalo zanemarivo oko 5500 eura (brutto) sto ce mu dobro doci za pokrivanje skupih troskova boravka na dalekom kontinentu.

Sretno sutra, djecace nas! 

07.01.2013.

Nakon istupa Hadzema Hajdarevica: BOŠNJAČKI LINČ!?

Formiranje Svjetskog bosnjackog kongresa izazvalo je, kao sto se i ocekivalo podijeljene reakcije u javnosti a kriticki istup nekolicine istaknutih intelektualaca iz Sarajevo dobio je posebni odjek. Posebno se to odnosi na Hadzema Hajdarevica, istaknutog bh.pisca i intelektualca na Krugu 99 i dr Senadina Lavica, predsjednika Bosnjacke zajednice kulture te Sacira Filandre i Envera Kazaza. Prosto je nevjerovatno kakvom su lincu izlozeni ti ljudi na nekim 'bosnjackim portalima' samo sto su kritizirali formiranje SBK i nazvali ga 'privatnim preduzecem Mustafe Cerica' (Hajdarevic).

Zar su Bosnjaci dotle dosli da i najobicniju kritiku pojava unutar bosnjacke politike nazovu veleizdajom a njegove autore smecem i najgorim mogucim rijecima!? E, to se desilo ovoj grupi hrabrih pojedinaca kojima jucer i danas nije nimalo lahko. Saznao sam to iz prve ruke i koristeci prijateljstvo s Hadzemom (na slici) prenijet cemo njegove stavove iznesene na Tribini Kruga 99.

Ono o čemu bih danas želio govoriti poznato vam je koliko je poznato i samome meni. Sve što, ovim svojim skromnim izlaganjem/razmišljanjem, želim postignuti jest da zajedno, koliko god se slagali ili neslagali u mišljenju i razumijevanju vremena u kojemu živimo, danas podijelimo neke osobne i kolektivne zabrinutosti za državu, u kojoj živimo, i za budućnost bosanskohercegovačkih tradicijskih vrijednosti, u koje, nadam se, još uvijek vjerujemo.

            Iz dana u dan je vidno koliko živimo u sve haotičnijem vremenu, s nepredvidivim i nesagledivim društvenopsihološkim i političkim posljedicama. U naslovu ove teme istaknuta su dva pojma:

1.     emancipacija i

2.     parainstitucionalnost. 

            Svima nam rječnici govore da je emancipacija osobno i kolektivno oslobađanje od ovisnosti nekome ili nečemu, oslobađanje od podložnosti, skrbništva, oslobađanje od ograničavanja građanskih i drugih sloboda, itd., itd. Parainstitucionalnost nas upozorava da je u pitanju stvaranje onih institucija preko kojih se, paralelno, tj. parainstitucionalno, treba ostvarivati/demonstrirati određeni program, sistem upravljanja ili, pak, neka lična ili  kolektivna volja...

            Ne znam da li postoji ikoja zemlja, ikoje mjesto na Kugli zemaljskoj, gdje se više živi, djeluje, funkcionira prema tragikomičnim načelima paralelizama, tj. različitim oblicima parainstitucionalnosti, i to, kako se kaže, u svim sferama i manifestnostima života.  I da sve bude dodatno živopisnije, doima se da je zemlja Bosna gotovo pa uvjetovana paralelnim načelima i stilovima života. Paralelnost nije vezana samo za međuetničke, međuvjerske, međujezičke, međukulturalne miljee i tzv. identitete (možemo to ilustrirati Mostarom, Gornjim Vakufom, ili, pak, naciokratskim političkim «uštimavanjima» u Distriktu Brčko, pa sirotim osjećanjem manjinstva ili kabadahijskim osjećanjem većinstva gotovo na cijelom prostoru postdejtonske Bosne i Hercegovine), nego je paralelizam prisutan i unutar jednonacionalnih, unikulturalnih, unikonfesionalnih organiziranosti i posebnosti u aktualnom bosanskohercegovačkom društvu. A što je više institucionalnih paralelizama, to je više šansi za međusobna nepovjerenja, podozrenja i sukobe. Nepovjerenje u institucije ili strah od institucija omogućuje svojevrsnu strategiju haosa u svim društvenim sferama i povezanostima. To stvara idealne uvjete za formiranje parainstitucija i tzv. mesijanskog parainstitucionalnog djelovanja, kao i stavljanje u pročelje onih pojedinaca, da ne kažem onih psihologija za koje se voli reći kako su ti pojedinci, sami svojom pojavom, institucija... Društvena praksa i povijest su pokazale sljedeće: što je u jednom narodu i društvu bilo više ljudi-institucija, tim je gore bilo po narod, društvo i sve njegove institucije.

            U tom smislu, sve agresivnijeg parainstitucionaliziranja naše stvarnosti i komuniciranja, valja promatrati i pojavu Svjetskoga bošnjačkog kongresa, osnovanog u Sarajevu prije koji dan, 29. decembra 2012. godine, a koji, na čelu s bivšim prvim čovjekom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafom Cerićem, ima neskrivenu ambiciju da ureduje svim «bošnjačkim nacionalnim resursima», a sve u cilju tzv. «očuvanja i afirmacije bošnjačkog nacionalnog identiteta».

            Sve govori da se, kroz riječi njegovih utemeljivača i afirmatora, ovo tijelo Bošnjacima i Bosni nudi kao božansko poslanje, neka vrsta nacionalne obaveze, konačnoga nacionalnog spasa, upoređuje ga se Nuhovom lađom, kojom će Bošnjaci, valjda u nekim «parovima», biti spašeni od europolitičkog potopa, a u stvari riječ je o antibosanskom, antidržavnom i, samim tim, antibošnjačkom činu najopasnijih namjera i posljedica...

            Svjetski bošnjački kongres možemo nazvati, prosto, običnim «udruženjem grupe građana», ili beznadežnom naivnošću vesele grupe ljudi, s nacioromantičarskim ili, pak, s perverznim liderskim i profitokracijskim ambicijama, kojoj je primarni životni prioritet biti na nekoj vlasti i, za onoliko koliko joj bude omogućeno, da upravlja, odlučuje, naređuje; može se to razumjeti i kao putujući pesudointelektualni cirkus, kakvih je na našim prostorima bilo oduvijek, a u kojemu, vidimo, sudjeluju i oni stvarni i oni samoproglašeni akademici; međutim, posmatrano iz postojeće bosanskohercegovačke državnopravne pozicioniranosti, Kongres se nameće kao opasno ponižavanje Bošnjaka kao naroda, njegove elementarne svijesti o sebi i vlastitim vrijednostima, kao i poniženje njihove domovine Bosne i Hercegovine i svih njezinih institucija.

            Stvaranjem tzv. Svjetskog bošnjačkog kongresa, i to baš u Sarajevu, delegetimiziraju se sve bošnjačke i sve državne institucije u kojima Bošnjaci, kao konsupstancijalni narod države Bosne i Hercegovine, neposredno sudjeluju. Delegetimiziraju se demokratska načela i dostignuti demokratski procesi činjenicom da su «kongresaši» sami sebe samoproglasili nadizabranima, nadodabranima, nadsudbinskima, a u svoju avanturističku spletkarošku igru s narodom kojemu, kao, pripadaju i sa zemljom koju, kao, brane, ugrađuju i Boga, i citate iz Kur'ana Časnog, i višestruki genocid nad bošnjačkim narodom, i sve svetosti do kojih je svakom Bošnjaku i svakom časnom čovjeku zemlje Bosne itekako stalo... Kako, primjerice, objasniti svođenje zastave Republike Bosne i Hercegovine, zastave s ljiljanima, na zastavu samo Bošnjaka i samo onih koji pripadaju islamu, nego kao ideološku kleptomaniju uperenu protiv i same zastave i protiv zemlje Bosne i njezinih konsupstancijalnih vrijednosti?

            Možemo se pitati šta rade, šta misle, šta osjećaju, ili – šta, uopće, ne rade, šta ne misle, šta ne osjećaju Bošnjaci koji na državnoj, entitetskoj ili kantonalnim razinama, kroz klubove naroda i kroz slična tijela neposredne demokratske prakse, kao, predstavljaju Bošnjake i, eto, čuvaju bošnjačke nacionalne interese u postdejtonskom haosu i stranačkooligarhijskoj anarhiji.

            Sve su to razlozi da pojavu Svjetskog bošnjačkog konresa, kao svojevrsne nadinstitucionalne tvorevine, valja shvatiti krajnje ozbiljno... Svjetski bošnjački kongres nije nastao odjednom i nije nastao slučajno. Za njegovo nastajanje i pokušaj svođenja bošnjačkoga nacionalnog korpusa, prije svega, na vjersku skupinu, umjesto da sami sebe Bošnjaci tretiraju, i da ih se tretira, kao moderni evropski narod koji ima zdravu osviještenost o vlastitoj povijesti i zdravu osviještenost kako opstati u budućnosti Evrope i svijeta, jednako su odgovorni i oni koji su, okupljeni oko psihotične  politikantske kreature oličene u liku i djelu bivšega reisu-l-uleme Mustafe Cerića, osnovali tzv. Svjetski bošnjački sabor i oni bosanskohercegovački političari Bošnjaci kojima kao da je najviše odgovarala proizvodnja haosa i konstantne beznadežnosti u društvenopolitičkom životu Bosne i Hercegovine. Upravo su inertni i konformistični bosanskohercegovački političari doprinijeli cvjetanju i opakom razmrežavanju svih mogućih paralelizama, antiparalelizama i parainstitucionalnosti diljem naše zemlje, a koje će se, dugi niz godina, obijati o glavu države Bosni i Hercegovine i glavu svakog njezina građanina...

            Ono što bi u svemu ovome valjalo naročito istaknuti jest činjenica da su načini na koje se, kao, okupljaju Bošnjaci na svjetskoj razini, zapravo, politički kazano, remetilački faktor u njihovom istinskom planetarnom povezivanju. To je i najtragikomičnija činjenica u cijeloj ovoj «kongresaškoj» (pseudobošnjačkoj) priči.

            Teško je predvidjeti koliko će se Bošnjaci, sva njihova politička pamet, odgovornost i dostignuta samoosvještenost o Državi, Društvu, Slobodi, Budućnosti, uspjeti emancipirati od agresivnih antibosanskih parainstitucionalnosti... Parainstitucionalizam u Bosni su, valja nam to znati i pamtiti, uveli oni bosanskohercegovački političari koji su poslove od državne ili nacionalne važnosti radije provodili kroz poslušničke mindere ili kojekakva stranačka/partijska tijela umjesto da su isto to rješavali kroz legitimne državne institucije i tijela...

            Zato, što se i Bošnjaci i svi drugi bosanskohercegovački narodi i građani što prije distanciraju, emancipiraju, što prije se državnopravno samodiscipliniraju naprema bilo čijih i bilo kakvih parainstitucionalnosti, tim bolje i za njih i za državu Bosnu i Hercegovinu... A kad su u pitanju Bošnjaci, bez države Bosne i Hercegovine bi sve ono što Bošnjaci misle, osjećaju, pamte, vole, što ne daju, ili što planiraju za budućnost brzo i zauvijek pojeo bešćutni licemjerni bjelosvjetski vjetar.

 

04.01.2013.

Australian Open: PRVI PUT CETIRI BOSANCA U MELBOURNE!

Za nekoliko dana ( u utorak) kvalifikacionim mecevima u australskom gradu Melbourne pocinje prvi od cetiri Grand Slam, najveca teniska turnira u godini- Australian Open. Na velikoj teniskoj pozornici gdje nastupaju 256 najboljih tenisera  i 226 teniserki danasnjice tenis Bosne i Hercegovine ispisat ce prvu znacajnu stranicu od osamostaljenja nase zemlje. Cak cetiri igraca i igracice nastupit ce u Melborune: Damir Dzumhur, Aldin Setkic i Mirza Basic u muskoj i Mervana Jugic-Salkic u zenskoj konkurenciji sto se do sada nikada nije desilo. Vijest ne umanjuje ni cinjenica da ce svi nasi 'bijeli musketiri' nastupiti u kvalifikacijama turnira a Mervana i u glavnom zrijebu turnira u dublovima. Za neupucene, u kvalifikacijama je potrebno zabiljeziti tri pobjede da biste usli u glavni turnir u kojem nastupa 128 igraca/igracica.

Helem, velika je to vijest za teniski sport u BiH koji tek unazad dvije-tri godine pocinje biljeziti vrijednije rezultate u svijetu kako u pojedinacnoj tako i reprezentativnoj konkurenciji.

Dok Damir a posebno Mervana vec imaju iskustva na najvecoj teniskoj pozornici (Damir ima vec dva Grand Slam turnira u karijeri a Mervana pet-sest) za Sarajlije Aldina i Mirzu ce ovo biti premijerni nastup na jednom od cetiri najveca teniska turnira u godini sto je potvrda velikog napretka ova dva igraca.

Kakva su ocekivanja? S obzirom da je u pitanju najjaca konkurencija nase predstavnike ceka tezak posao iako nisu bez sansi. Posebno treba izdvojiti Mirzu Basica koji na betonu vec postize rezultate vrijedne paznje a Damir Dzumhur i Mervana Jugic-Salkic su vec najavili da su spremni uhvatiti se u kostac i s boljim od sebe.

Uz dobar nastup Zenicanke u dublu dobar uspjeh bi bio dvije-tri pobjede u kvalifikacijama a posreci li se nekom od nasih igraca zrijeb, prije svih Mirzi i Damiru, zasto ne  ocekivati i proboj u glavni turnir (main draw) i nastup u Rod Laver Areni, recimo, hajmo malo sanjati teniski zaljubljenici, ako bi u prvom kolu isao na nekog od Top 5 igraca svijeta. Vjerujemo da, s obzirom na talenat koji imaju pa i neka mala ulaganja bh. sponzora i drzavnih struktura u igrace koji najvise obecavaju, ni taj dan nije daleko.

Sretno Mervana, Damire, Mirza i Aldine!

03.01.2013.

Kongres i popis u Bosnjaka: BOJ SE OVNA, BOJ SE GOVNA!

Posljednje dane 2012 godine Bosnjaci su ispratili, kao i cijele posljednje dvije decenije, sa strepnjama i nadanjima, ovaj put velikim skupom Svjetskog bosnjackog kongresa (SBK) u Sarajevu i bojazni kako cemo se popisati na najavljenom popisu stanovnistva za nekoliko mjeseci. I jedan i drugi su proizvodi vec posvemasnjeg straha unutar bosnjacke politike za opstojnost kako drzave tako i naroda.

I oko jednog i drugog se u javnosti vode polemike opravdanosti formiranja kongresa i kampanje ('Vazno j e biti Bosnjak a ne Bosanac!'). Nesumnjivo je da treba djelovati i traziti rjesenja, ali je problem kako i gdje traziti kada smo u magli toliko godina. Sto se tice SBK, simptomaticno je da je prvi predsjednik SBK dojucerasnji reis dr Mustafa ef. Ceric kojem je ocigledno nova kancelarija na kraju hodnika novog reisa postala pretijesna. Kazu , SBK je Cericev projekat, pravljen po njegovoj mjeri i ambicijama a neki ga vide i kao platformu ili probni balon za jos jedan pokusaj politickog okupljanja bosnjacke politike koja nikako da pronadje lidera i valjano se izrazi u postojecim politickim strankama, prije svih u SDA, SBiH, SBBiH.

Ceric je vec krenuo u bosnjacku 'shuttle diplmaciju' i odmah otisao u New York, krenuo s prepiskom i agitacijom kakvom je obiljezio skoro dvodecenijski mandat 'prve ahmedije' u Bosnjaka. Nema sumnje da ce u dubokoj sjeni biti novi reis Husein ef. Kavazovic a mozda je to i dobro ne bi li se Islamska zajednica BiH napokon okrenula sebi i pitanjima koja joj i pripadaju. Ipak, cinjenica da je SBK duboko obojena vjerskim liderima uz tek pojedince iz 'gradjanstva' i sekularnog coseta postavlja puno pitanja. Hoce li Bosnjaci i njihovi aktualni lideri ponovo nasjesti da se o njima u svjetskim centrima vise govori kao o vjerskoj grupi a ne narodu!?

I pricu o kongresu kao i onu o popisu generira jedna rijec - strah! Te sta ce biti s nama, ko ce nas i kako predstavljati, a sada, jadna li nam majka, i kako cemo se popisati, hoce li nam 'uzeti ' Bosnu ako bude 30% Bosanaca ('haman ko Bosnjaka')ili ne daj Boze ako bude vise Srba od Bosnjaka!?

Podsjeca me sve ovo na rijeci Mese Selimovica iz 'Tvrdjave': 'Boj se ovna, boj se govna, a kada cu zivjeti!?"

31.12.2012.

SRETNA NOVA GODINA

Iako skoro u cijelom svijetu govore da ce naredna godina biti gora od ove na izmaku red je ponadati se i zazeljeti svim ljudima da bude bolja i bericetnija.

Svi onima koji ovih sati i dana dodju na Burek blog zelimo sretnu i uspjesnu novu 2013 godinu!

20.12.2012.

Izmjerite stres: VRTE LI SE VAMA?

Japanski profesor psihologije Akijoši Kitaoka osmislio je brzi optički test za mjerenje stresa, prema slici - rotirajuće zmije.

Prema ovom testu, "rotirajuće zmije" su savršeno mirne za mirne i opuštene ljude, a kreću se za umorne i ljude ...pod stresom.

U slučaju da se zmije okreću velikom brzinom onda je toj osobi potrebna stručna pomoć.

Kitaoka je 1991. postao doktor znanosti zbog svojih studija optičkih iluzija i vizualne percepcije geometrijskih oblika, oštrine i boja u iluziji kretanja i drugih vizualnih fenomena.

I, ako nije indiskretno, i ne zamjerite, da pitamo, vrte li se vama 'zmije'? Nama se bogme vrte, iako ne brzo!:)


19.12.2012.

Knjizevne preporuke: ALEKSANDAR HEMON- KNJIGE, INTERVJUI...!

Ima ljudi koji vam znaju upropastiti dan, smuciti cijeli mjesec pa i godine zivota provedenih u zabludi da ste imali nekoga na koga ste se mogli osloniti, ali hvala Bogu jednako ima i onih koji vam umiju uljepsati svakodnevnicu, posebno ovu nasu, bosansku, koji vuces za sobom kao Arijadninu nit, ma gdje dosao na zemaljskoj kugli. Tako je i u literaturi, s autorima, piscima lijepe knjizevnosti , ali i njihova izgovorena rijec u razgovorima za medije. Meni se ovo drugo desilo prije par minuta, nakon citanja sjajnog intervjua s Aleksandrom Hemonom, sarajevskim knjizevnikom (na slici) koji od 1991 godine zivi u Chicagu, ali je zivotno i pisanom rijecju neraskidivo vezan za BiH i Sarajevo a sto pokazuje i u spomenutom razgovoru s Borom Konticem.

Ima na prste jedne ruke bh. pisaca, cini mi se koji vas danas mogu relaksirati bogatstvom jezika i duha kao Hemon, taj jos uvijek blagi ovisnik o Sarajevu i Bosni dok bez dlake na jeziku govori o knjizevnosti, vlastitom literarnom odrastanju, Sarajevu, zabludama, izdajama domovine Bosne i covjekoljublja...

Sve sam Hemonovo haman procitao sto je napisao i toplo preporucujem svima posebno u danima kada klonete duhom pritisnuti vijestima iz bosanske zbilje. Jos uz rat me taj virtuoz pisane rijeci znao osokoliti pod granatama i posve 'kupio'kad je, bit ce mozda i prvi velikosrpski ispljuvak Radovana Karadzica , nazvao - Republika Sumska! Cinio je to to u dane agresije, ali i poslije  s jednakom britkoscu u obracunu s izdajicama BiH. I danas, Sarajlija ukrajinskih korijena se ne libi bivse prijatelje ili univerzitetske profesore koji su otisli u vojsku zlocinca Ratka Mladica nazvati s gadjenjem i razocaranoscu istovremeno- 'odlicnim cetnicima i vrlo dobrim zlocincima' iako su u mladosti pokazivali drugaciji karakter.

I veceras sam podvrisnuo blago citajuci intervju gdje iskri sarajevski duh ovog mladog pisca a ciji smo link vec postavili.

Neka te, Sasa, ziva i zdrava, makar i u Chicagu. Uz tebe i tvoju literaturu je nekako - lakse sve durati!

14.12.2012.

Ma, je li to moguce?: BiH OTKAZALA NASTUP NA EUROSONGU!?

Dok mnogo bogatije zemlje pritisnute recesijom zatvaraju ambasade i uvode nevidjene mjere stednje vlasti u BiH na svim nivoima ponasaju se kao da se to njih ne tice i ne vjerujemo da je zabiljezena niti jedna mjera ustede koje su povukle i zemlje iz susjedstva, ali su nas jutros iznenadili. Rukovodstvo RTV BiH obavijestilo je javnost da naredne godine nasa zemlja nece ici na Eurosong u Svedskoj zbog - besparice!

Ma je li to moguce? Isti razlozi pored su postojali bar ove i prosle godine jer armija ljudi zagleda u kontejnere ne bi li nasla nesto sto utalilo glad a nasi kukici, babovici i ostali iz Sivog doma u Sarajevu samo su ispostavljali desetine hiljada eura faktura za njihovo provodadzisanje po Bakuu, Moskvi, Dizeldorfu a koje ozbiljne zemlje uopce ne smatraju vaznim a vodeci mediji tek objave ime pobjednika uz neki kraci osvrt.

Neka je nama Sivi dom napokon priznao da je zemlja u teskoj besparici, da ljudi nemaju sta jesti i slicno. Mozda dodje u pamet i gospodi iz Vijeca ministara BiH, posebno iz razmetnog Ministarstva vanjskih poslova da se smanji broj DKP u inozemstvu kada su ionako rezultati nase skupe diplomacije mizerni ili nikakvi.

Hoce li nam faliti Eurosong u maju bez nasih pjevackih anonimusa ili pocetnika? Jasta, bas hoce!

 

 

11.12.2012.

IKC 'Selam' Rotterdam (II): 'BOZE, 'UBRZAJ' ODLUKU O SUDNJEM DANU'!

Procitao moj bosanski prijatelj posljednji post na Burek blogu i veli, nimalo impresioniran:

'E, moj druze, svugdje ti je haman sad ovako kod nas, od Stoca do Mostara, Sarajeva i dalje...!" I nabraja on tako primjere svoje teze, sve nase podjele i svadje, od neodgovornih i lijenih imama, podmetanja i borbi za minder do bosnjacke politike koje -nema. Tuga i cemer.

'Ma, nije valjda? Zar smo stvarno toliko zaglibili?

Velim mu jos da cu poceti moliti dragoga Boga da sto prije zavrsi s nama, 'ubrza' odluku za Sudnji dan i skrati nam muke!

Sta li bi samo sljedbenici prorocanstva drevnih Maya rekli na sve ovo!? 

07.12.2012.

IKC 'Selam' Rotterdam: EFENDIJA ČANIĆ DOBIO OTKAZ PA DIGAO BUNU U DZEMATU!

Nije proslo dugo od teskih nesporazuma i sukoba u Mesihatu IZ Bosnjaka Njemacke oko zahtjeva za smjenu muftije Mustafe ef. Klanco a IZ BiH dogodio se novi , mozda najruzniji i najtezi problem bosnjacke dijaspore - dzemat Rotterdam i afera oko imama Nermin ef. Canica. Jos u maju dzematska je skupstina urucila otkaz imamu zbog losih rezultata, ali efendija nece nazad u Bosnu. Pojednostavljeno, protiv imama je Izvrsni odbor, najveci dio osnivaca i najaktivnijih dzematlija a za njegov ostanak vecina onih ljudi koji se vide za bajram ili ni tada, kazu upuceniji u 'roterdamski problem'.

Posto sam slucajno bio svjedokom nevidjenog skupa vjernih Bosnjaka u Rotterdamu gdje je boba falila da se pobiju dzematlije 'za i protiv efendije' moram ukratko  kazati sta je bilo te bar donekle reci o pozadini problema a na zahtjev nekih posjetilaca Burek bloga. 

Zakasnio sam vise od dva sata a u zraku, odmah s vrata, osjetila se atmosfera teske svadje i sukoba te skoro izvjesnog linca pojedinaca. Pola 'hodzinih ljudi' je nervozno hodalo u prostoriji nezadovoljni razvojem dogadjaja. Naime, oni su otvoreno zatrazili da se ponisti majska odluka skupstine o otkazu i formira novi odbor sto je odbijao aktuelni predsjednik Jusuf Elezovic. Pritisak je rastao iz minuta u minut i da bi izbjegao tezak incident, hadzi Jusuf prekida sjednicu. U odsudnom trenutku. kada je izgledalo da je izvjestan razlaz ljudi ustaje sef Rijasetovog Ureda za dijasporu Mirsad ef. Kalajdzic uz molbu da prisutni ostanu 'jer ovaj posao se mora zavrsiti'. I zavrsio je. Skupstina je u krnjem sastavu oborila odluku ranije Skupstine, izabrala novi Odbor i prividno rijesila problem.  Uzgred, dolazak Kalajdzica, kazu u Rotterdamu, uopce nije bio dogovoren.  

Vrijedi ovdje prisjetiti se kako je Rijaset IZ BiH arbitrirao u slucaju Njemacke. Do posljednjeg dana, 'strategijom noja' , odbijani su zahtjevi o smjeni muftije Klance  da bi naposlijetku, ali kada je vec bilo prekasno, popustili. U Rotterdamu se ponavlja, mozda jos drasticnija intervencija.

'Ne samo da nam trebaju vasi zekat i vitre, nego nemate vi nikakvih ingerencija ni prava da smijenite nasega imama, cak i da je najveci neradnik i bez ikakvih rezultata', kao da je otvoreno porucio dzematlijama u Rotterdamu Mirsad ef. Kalajdzic.No, kako ce se ispostaviti, naisli su na tvrd orah ljudi od ponosa koji se 21 godinu bore i rade za isti dzemat da bi sada bili odbaceni i tretirani kao razbijaci!? Nekoliko dzematlija i intelektualaca otvoreno je i u pisanoj formi protestovalo protiv nevidjene bruke na Skupstini dzemata i zatrazili od Nadzornog odbora da zaustavi provodjenje nelegitimnih odluka sto je NO i ucinio. Poslata su pisma i reisu, nadleznim sluzbama Rijaseta s dramaticnim apelom a koje je potpisao Jusuf Elezovic a u kojem se posebno trazi odgovornost Mirsada Kalajdzica i njegovo 'mijesanje u unutarnje stvari dzemata', kako je navedeno.

„Unaprijed pripremljena grupa, među kojima su preovladavali kabadahije i nasilnici, od kojih neki to nisu ni krili, nije dozvoljavala bilo kome da govori ako je imao da iznese neku primjedbu na dosadašnji rad imama. Takvi ljudi su grubo vrijeđani, nije im dozvoljeno da govore upadajući im u riječ i ne dozvoljavajući da nastave izlaganje. Također je primjenjivana i fizička sila prema pojedincima po nalogu ef. Čanića koji je sjedio ispred mihraba i izdavao po potrebi naredbe', stoji u oštro intoniranom pismu upućenom na nekoliko adresa u Sarajevu. Još se kaže da je nastavak Skupštine 'više ličio na linč koji organizuje mafija nego na normalan i legitiman rad institucije, što se ne pamti u džematu', kaze se izmedju ostaloga u pismu.

Naravno, pismo je otislo i listu 'Preporod', ali, dabome, nije objavljeno da se 'ne bi talasalo', kako se to voli reci u hodnicima Rijaseta. U najboljem slucaju, poruceno je, 'problem ce se raspravljati u institucijama IZ BiH'.

Kako stoje stvari, hoce, ali sa zakasnjenjem od mozda godinu dana. Svako novo okupljanje dzematlija IKC 'Selam' Rotterdam, a nuzno ce ga biti jer o primopredaji dzematskog odbora nema govora, izvjesno je, asistirat ce holandska policija a nije tesko pretpostaviti da ce problem zavrsiti na holandskom sudu.

Po ko zna koji put pokazalo se da imame u bosnjackom iseljenistvu ne moze smijeniti nikakvi losi rezultati ni najlegitimnije odluke dzemata. Tada se po obicaju umijesa Rijaset i poput Vozda na Gazimestanu kaze:  'Vas niko ne smije da dira!' bez da se zastiti dzemat i odnosi medju Bosnjacima i po 2000 km daleko od matice. Uzalud budzet malog Ministarstva vanjskih poslova u obliku Ureda za dijasporu, problemi se gomilaju  a rjesenja nema.

Helem, pretuzna je ovo prica za najveci i najvazniji dzemat IZ Bosnjaka u Holandiji. Nisu to zasluzili ljudi koji su najlojalniji upravo tom Rijasetu vec decenijama a koji ce se naravno, umijesati u svoj posao, ali kada bude prekasno. Kada budu stvorena dva dzemata, holandska policija bude razdvajala posvadjane Bosnjake a sudske parnice budu praznile dzematske budzete. ..

30.11.2012.

Veliki trijumf Palestine u UN: I IZRAEL CE DOCI U DEN HAAG!

Sinoc pred ponoc po srednjoevropskom vremenu Palestinci su, kako na Zapadnoj obali, Gazi i brojnoj iseljenickoj zajednici diljem svijeta vatrometom proslavili veliku pobjedu u Ujedinjenim narodima. Sa 138 glasova za, devet protiv i 41 suzdrzani, medju kojima nazalost i BiH, Palestina je primljena u clanstvo posmatraca 'drzave neclanice UN'. Iako po definiciji neupucenog moze zbuniti po cemu bi to 'posmatrac pa jos i neclanica' mogli biti povod za vatromet i takvo slavlje u slucaju Palestinaca je itekako puno razloga za - dernek.

Palestina , naime nikad do sada nije bila u takvoj poziciji. Osim sto su na korak za punopravno clanstvo i ova 'posmatracka stolica' nudi joj puno sansi da povrati dostojanstvo koje zasluzuje svaka drzava na svijetu. Prije svega sada ce Palestinci ravnopravno moci ucestvovati u debatama UN, zatraziti clanstvo u medjunarodnim agencijama  medju kojima je najvazniji Medjunarodni krivicni sud (ICJ) u Den Haagu gdje je BiH prije sest godina dovela, recimo Srbiju kao optuzenu stranu.

Sta to znaci? Prvi put bi cionisticki rezim iz Tel Aviva mogao po tuzbi Palestine , za sto bi dobila puni legitimitet, sudski odgovarati u Den Haagu za brojne zlocine i povrede medjunarodnog prava prije svih u pojasu Gaze , ali i Zapadnoj obali zbog brutalne politike za koju su znali da ne moze biti medjunarodno sankcionirana. Zato je 'novo radjanje Palestine' sinoc, kako je receno. velika pobjeda i satisfakcija za uzdignute ruke Mahmuda Abbasa, predsjednika sada vise ne 'Palestinske uprave', kako su mnoge velike sile zvale i oslovljavale drzavu Palestinu.

S druge strane, skeptici bi, pak mozda dobacili kako je i BiH 1992 imala puno priznanje od UN pa je Srbija i Crna Gora ipak pocinila genocid i izvrsila progon nesrpskog stanovnistva. Stoji to i zato ne treba niko podleci euforiji jer za Palestinu tek pocinje prava bitka. Nakon 67 godina prvi put su Palestinci u prilici da dostojanstveno kroce i bore se za svoja prava kako u zgradi UN tako i pred medjunarodnim institucijama. Iako su sinoc Izraelci rekli da ih nikakva odluka UN nece sprijeciti da ostvare vezu zidovskog naroda i drzave Izraela na tom prostoru nece biti tako. S promijenjenim statusom Palestine u UN-u te okolnostima u arapskom komsiluku proistaklim iz 'arapskoga proljeca' nista vise nece biti isto. Zato treba uzivati u sinocnjoj pobjedi na East Riveru i vjerovati da ce i Izrael jednoga dana doci u Den Haag.

27.11.2012.

Sjecanje na Abdulaha Kovacevica: BOSNOLJUBLJE JE KOVANICA RAHMETLI ABDULAHA!

Prije 21 godinu u podmajevickoj varosici Celic otet je od strane srpskih paravojnih formacija i jedinica JNA mr Abdulah Kovacevic, jedan od najvecih intelektualaca toga kraja, inzinjer Termoelektrane Ugljevik, ali i pjesnik koji ce skoro godinu prije pocetka agresije na BiH prepoznati aveti prijetnje za BiH. U klasicnoj velikosrpskoj akciji zastrasivanja u kojoj su likvidirani i muceni ugledni bosnjacki intelektualci, mr Abdulah Kovacevic je brzo identificiran kao neko ko bi mogao stajati na putu mirne okupacije Semberije i podmajevickog kraja gdje je zivio i radio ovaj hrabri Celicanin koji je tih mjeseci spremao doktorsku disertaciju u Beogradu.

Otvoreno je govorio o velikosrpskoj prijetnji i mobilizirao usnule i naivne Bosnjake politicki  djelujuci u Muslimanskoj-bosnjackoj organizaciji sto ce ga kostati zivota.

Uzeo je pet dana odmora, dosao u rodne Vrazice i najednom nestao kod rijeke Sibosnice gdje je blizu bila stacionirana jedinica JNA. Rodbina je slutila najgore a politicki prvaci SDS-a jasno su kazali: dobit cete ga zivog ili mrtvog!

Mucen i tesko unakazen, Abdulah je izbacen mrtav iz helikoptera JNA 6 januara 1992 godine na zaprepastenje javnosti. Bila je to najava nezapamcenog etnickog ciscenja i progona nesrpskog stanovnistva u naredne tri i po godine agresije na BiH u kojoj je rahmetli Abdulah bio prvi sehid celickoga kraja. Zle slutnje o sudbini njegove domovine pretocio je u pjesmu. Jedna od njih je i 'Bosnoljublje' , predivna rijec kojom ce se nazvati njegova posthumno objavljena poetska zbirka. Takav neologizam je mogao smisliti samo iskreni zaljubljenik i odani bh. patriota kakav je bio hrabri sin Celica i Bosne- rahmetli Abdulah Kovacevic.

Danas cemo cuvati sjecanje na ovog vrlog bosanskog viteza i zamoliti Allaha da mu podari vjecnost dzenneta.

 

 

 

 

26.11.2012.

Popis stanovnistva u BiH: ZAŠTO TREBA BITI BOŠNJAK A NE BOSANAC!

Popis stanovništva 2013.godine, je najvažnije izjašnjavanje građana BiH od Referenduma za nezavisnost bIh 01.marta 1992.godine do danas, smatra nas prijatelj Izet Mustafic iz Bihaca u njegovom malom eseju a evo obrazlozenja zasto tako misli!
'Za Bošnjake kao narod, koji je nosilac državnosti, slobode, jedinstva i nezavisnosti države BiH je od historijske i sudbonosne važnosti predstojeći popis.To nije teško ni razumjeti. Ima li iko kome nije jasno da su Bošnjaci jedini narod kojem je istinski stalo do jedinstvene države BiH? Ima li iko kome nije jasno koliko bi trajala Bosna da nije Bošnjaka? Ima li iko kome nije jasno da bez države Bosne, dolazi u pitanje biološki opstanak Bošnjaka? Ali isto tako bez Bošnjaka vrlo brzo nema ni Bosne.Sudbina Bosne i Bošnjaka je jedna sudbina. Historija Bosne i Bošnjaka je jedna historija. Mi Bošnjaci kao narod nikada nismo bježali od svoje sudbine niti se krili od historije.  Mi Bošnjaci prihvatamo svoju sudbinu i svoju historiju. Prihvatamo je, prije svega svjesni Boga, i svjesni da nam Bog evo, daje konkretnu priliku da popravimo svoje stanje.
Prije svega tako što ćemo shvatiti i prihvatiti historijsku važnost popisa stanovništva. Mi nećemo imati pravo da nakon 2013.godine svoje stanje, bez obzira kakvo ono bude, obrazlažemo i pravdamo govoreći „to je naša sudbina“. Ne!
Mi imamo priliku da na popisu jasno kažemo su Bošnjaci bili i ostali kičma države Bosne. Mi imamo priliku da se uspravimo kao narod i da budemo ponosni na sebe i svoju domovinu. To je naša i obaveza! Postavlja se pitanje zašto onda jedino Bošnjaci upadaju u postavljenu zamku rasprave oko toga kako se izjasniti? Zašto se jedino Bošnjacima nameće, i to svim sredstvima, da se izjasne kako god hoće i da je to navodno svejedno. Čak se govori to je sloboda da se građani izjasne drugačije nego Bošnjaci. I jedino se u zabunu oko popisa uvode Bošnjaci. Pa neki govore da će se izjasniti kao Muslimani, neki kao Bosanci, pa se izmišljaju i drugi nazivi samo sa jednim ciljem: što manje Bošnjaka.    Razlozi su vrlo jednostavni: Ovaj popis nije pitanje statističkih podataka, ovaj popis je pitanje opstanka Bošnjaka kao naroda a time i države Bosne.   Kako?
U Ustavu BiH se kaže da državu BiH čine tri naroda: Bošnjaci, Srbi i Hrvati. To znači da u ovoj zemlji kao ustavna kategorija postoje samo tri naroda. To znači da u ovoj zemlji kao ustavom priznata subjekta postoje samo tri naroda Nema četvrtog niti petog.
Svako drugačije izjašnjavanje znači da spadaš, ispadaš i otpadaš u „ostale“. Mi smo to već imali za vrijeme komunizma, kad nam je nametnuto da budemo ili vjerska skupina sa veliko M ili neopredjeljen. I jedno i drugo znači „ni na nebu ni na zemlji“. I jedno i drugo znači „nemaš zemlju i nemaš državu“.Izbor je vrlo jednostavan: Ili ćeš biti ustavna kategorija, ili ćeš biti „ostali“. Biti Bošnjak znači biti ustavna kategorija, biti subjekat odlučivanja i važan faktor opstanka države i naroda. Biti Musliman, Bosanac ili nešto treće znači sam sebe izbaciti iz Ustava, sam sebe izbaciti iz utjecaja na budućnost i sudbinu države i naroda. Jednostavno kazano to danas znači, u političkom, nacionalnom i državotvornom smislu, biti veliko ništa.
Neki, na žalost, pogrešno misle da su žešći patriote ako se izjasne kao „Musliman“. To je zabluda. Sam sebe izbacuješ iz Ustava. Zašto? Zašto to raditi kad ima i druga rubrika u kojoj upisuješ svoju vjeru. Izjasni se kao pripadnik Islama tamo gdje te se to pita, a ne tamo gdje treba da stoji pripadnost narodu.   Isto tako Bosanac je pripadnost državi tj. označava državljanstvo. Mi imao puno Hrvata, Srba, Slovenaca, Makedonaca, Turaka koji imaju državljanstvo BiH i koji su u tom smislu državljanstva Bosanci, ali to nema nikakve veze sa pripadnosti narodu. Oni i dalje ostaju Hrvati, Srbi, Slovenci, Makedonci, Turci i tako dalje. Svi oni koji zagovaraju „slobodu“ kod izjašnjavanja o pripadnosti narodu, svjesno ili nesvjesno, rade na štetu ustavne kategorije Bošnjaka kao naroda a time i na štetu države BiH. To zagovaranje znači samo jedno: Slobodno se izjasnite drugačije nego Bošnjaci. Ono što je najvažnije jeste da će se, broj pripadnika Ustavom priznatih naroda, a to znači samo Srba, Hrvata i Bošnjaka, u svim budućim planovima za Bosnu uzimati kao glavni faktor. Isto tako broj pripadnika jednog naroda će značiti i koliko prava ima taj narod u državi. To znači da će toliko i toliko Bošnjaka raditi u državnim institucijama.
Neko očito ima za cilj da Bošnjaka bude što manje, da budu „ostali“, tj. ništa.
Sva važna pitanja će se naslanjati na to koliko ima kojeg naroda. Kako može biti svejedno ako Bošnjaka ima 50% ili 40%!? Kako to može biti isto!?
Zar smo se borili i ginuli da bi danas sami sebe izbrisali iz Ustava?! Zar ima iko pametan ko će kazati bolje je biti ostali nego biti subjekat kojeg priznaje Ustav?! Zar smo sve ovo izdržali u ovih dvadeset godina, i genocid, i agresiju i šta sve ne da bi bili ,„ostali“. Za šta smo se onda borili? Za šta su naši šehidi ginuli!? Oni nisu ginuli da bi bili neopredjeljeni ili ostali. Oni su ginuli kao Bošnjaci. Mi smo ih u mezar spustili kao Bošnjake.       
Oni su nama osigurali slobodu i pravo da se upišemo u Ustav kao Bošnjaci!
U pitanju su naše svetinje: nacija, jezik i vjera. Naši šehidi su naši svjedoci: Kad je u pitanju narod ili nacija - Mi smo Bošnjaci, Kad je u pitanju jezik - mi govorimo bosanskim jezikom, Kad je u pitanju vjera -  naša vjera je islam. To su naši odgovori u ovozemaljskom, ovovremenom bosanskom Berzahu!
Naša je obaveza, ali isto tako to je, i naše pravo koje nam je Bog dao da se sa ponosom tako izjasnimo. Pitanje je hoćemo li imati drugu priliku da se uopće izjašnjavamo.
Ako budemo Bošnjaci, zasigurno hoćemo. Za „ostale“ nisam siguran.
25.11.2012.

SRETAN DAN DRZAVNOSTI BiH

Svim posjetiocima Burek bloga cestitamo 25 novembar Dan drzavnosti BiH!

 

23.11.2012.

Bosnjaci Roermonda isplatili dzamiju: 'MI SMO CUDO OD NARODA!'

Protekli vikend Bosnjaci iz grada Roermonda u Holandiji priredili su veliku svecanost povodom isplate kupljene dzamije. Za razliku od vecine u iseljenistvu, ovi ljudi su bukvalno kupili gotovu dzamiju od Turaka koji su sebi izgradili znatno vecu. Sa 127 eura na racunu, grupa odvaznih i samouvjerenih ljudi krenula je u veliki posao i za tri godine i devet mjeseci skupila 180 000 eura i tako otplatili kompletan iznos!

Preko 300 Bosnjaka iz cijele Holandije doslo je da cestita Nedzadu Iriskicu i njegovim saradnicima na sjajno obavljenom poslu.

'Mi smo narod cudo, Ono sto nam je bio san danas se ostvarilo i mi smo u nevjerici'ushicen je bio Salih Pasalic jer ispostavilo se da je dzemat Roermond svaki mjesec prikupljao 4000 eura, kako je statisticki istakao predsjednik Iriskic, a odziv u donacijama je i pored krize bivao sve veci kako se blizio kraj akcije. Bosnjaci su, odista cudo i nepredvidiv narod!

Na kraju, 127 donatora upisalo se u vakife dzamije koji su dali 500 eura i vise. Njihova imena bit ce ispisana na kamenoj ploci na ulazu u dzamiju.

Dok IZ Bosnjaka u Holandiji potresaju teski nemiri u dzematu Rotterdam ciji lijeni i arogantni imam i pored odluke dzematske skupstine nece da napusti dzemat i ovaj dzemat doveo pred podjelu, mala grupa Bosnjaka na holandsko-njemackoj granici okupljena oko IKC 'Nur', napravila je nevjerovatan posao. Bukvalno sama, bez skoro icije pomoci, osmislila akciju, prikupili novac i u bosnjacki vakuf upisala jos jednu dzamiju na ponos sadasnjih i buducih generacija.

Cestitamo i neka je hairli Bosnjacima Roermonda!

06.11.2012.

'Orkestar", Pjera Zalice: SMIJEH, SUZE I - NOSTALGIJA!

Sinoc sam napokon pogledao dokumentarni film 'Orchestra' ('Orkestar') Pjera Zalice posvecen, sredinom osamdesetih  mega popularnoj sarajevskoj pop-grupi 'Plavi orkestar'. Film je prikazan u sklopu Filmskog festivala 'Eastern Neighbours' (Istocni susjedi') u Den Haagu a prepuna dvorana 'Filmhuis', uglavnom Bosanaca i Hercegovaca u svim danima devetodnevnog festivala potvrdila je dobru reputaciju istocnoevropske kinematografije. Ove godine su dominirali filmovi iz BiH pa je i bh. ambasador u Holandiji iskoristio priliku da organizira koktel pred holandsku premijeru Zalicinog filma.

Pjer je u 104 minute filma, nakon, mogu samo zamisliti kakvog rudarskog rada da se izabre najvrijednije iz 50-100 ne znam ni sam intervjua od Elvisa J. Kurtovica do Osima, Dragana Bjelogrlica, Milana Kucana i muzicara i muzickih kriticara od Slovenije do Makedonije. Odlicno je sarajevski reziser poslozio pricu o cetvorici momaka koji su zaludili  tadasnju Jugoslaviju.

Publika je od prve minute reagirala. Smijehom i suzama. Prvim zbog duhovitih opaski sagovornika a drugim zbog tuge za prohujalim vremenom mladosti koje se nikada nece vratiti. Zato sam na izlazu sreo puno suznih ociju a meni licno se nije izlazilo, umalo nisam rekao - we want more!

Sta god ko rekao i ovaj film je storija kako je jedan relativno mali grad sredinom 80-tih godina dominirao YU-scenom bas nekako kad se 'Vucko' s olimpijskim znamenjem spustio niz Bjelasnicu i Jahorinu 1984 g. Bili smo sretna djeca tada koja su mogla beskrajno uzivati u svemu pa i u neznanju da ce sve biti krvavo prekinuto samo 5-6 godina kasnije, najstrasnijim evropskim ratom nakon onog koji je pokrenuo austrijski kaplar.

Poslije filma je publika (na slici) razgovarala i caskala s reziserom Zalicom i Sasom Losicem koji je osvojio neposrednoscu i iskrenoscu.

Helem, obavezno pogledajte film, ko vec nije. I sasvim opusteno pogledajte nesto duboko o nama, ne susprezite ni smijeh ni suze jer to je jos jedna lijepa prica o Sarajevu i Bosni koje su htjeli da - nestanu!

02.11.2012.

Posljednji dani Bosne?: NOC KADA NAM JE SVIMA POZLILO!

Stranacki dogovor izmedju SDP BiH i SNSD sinoc je dobio neocekivani i dramatican obrat. Gostujuci u Dnevniku FTV dr Zlatki Lagumdziji, lideru SDP BiH i potpisniku sporazuma s Dodikom pozlilo je pa je morao otici u Klinicki centar Sarajevo. Srecom, Lagumdzija je dobro iako ne mali broj Bosnjaka i tzv. probosanskih snaga na forumima i drustvenim mrezama kao da su prizeljkivali najgore!? Nevjerovatno. Niko i ne spominje predsjednika i nesluzbenog vlasnika gubernije zvane Republika Mrska. On se navodi kao pobjednik jednog stranackog dogovora a Lagumdzija kao 'veleizdajnik Bosne i Bosnjaka', 'legalizator etnickog ciscenja' i slicno premda javnost u najvecem dijelu uopce nema uvid u sadrzaj potpisanoga dogovora dvije vodece bh. partije.

Entitetsko biranje tuzilaca, uvodjenje zatvorenih izbornih listi te raspodjela novca od umrtvljenog 'Elektroprenosa BiH' za veci dio tzv. bosnjacke javnosti i medija,  politickih stranaka probosanskog predznaka, ali i ne mali broj nevladinih organizacija u Sarajevu smatra neprihvatljivim a da ozbiljnija rasprava o potpisanom dokumentu nije ni povedena u zakonodavnim tijelima bez kojih je, dabome  sve mrtvo slovo na papiru.

S druge strane dobro je sto reakcija ima, sto nismo bas toliko 'odrvenili' da 'vise i bol ne osjecamo'. Kako rekosmo, najvaznije u svemu je da nikakav dogovor nije ozvanicen u Parlamentu BiH i da kao takav ce vjerovatno dozivjeti sudbinu famoznog 'Aprilskog paketa' na kojem je dr Silajdzic dobio izbore prije cetiri godine, zar ne?

Lagumdzija je, kao iskusan politicar i sigurno veceg formata od gubernatora iz Laktasa, pritisnut zahtjevima za smjenu u Parlamentu BiH napravio jedini moguci manevar protiv rusenja stranke pobjednice iz F BiH i  izabrao pravi momenat, odmah nakon lokalnih izbora a dovoljno daleko od izbora za drzavne nivoe vlasti da posegne i u bolnijim pitanjima od nacionalnog i drzavotvornog interesa. Vrlo brzo ce se znati dometi a i razlozi za potpisivanje ovog dokumenta, ali tzv. bosnjacka javnost, umrtvljena i u politickom i ekonomskom beznadju ne shvata da nas tek cekaju teski unutardrzavni dogovori koji ce biti jako bolni. Na njima ce neko opet dobiti ili izgubiti izbore a sto je za nas najpogubnije - politickim strankama, posebno iz F BiH kao da je to najvaznije!

Ima nesto i dobroga u svemu. Protivnicima i rusiteljima BIH se jako zuri, ali nikako ne uspijevaju u svojim nakanama. Nestrpljivi su a s druge strane vrijeme sigurno radi za njene graditelje i branioce! Tesko i sporo, ali radi!

30.10.2012.

20 godina od pogibije kapetana Hajre: GDJE NJEGOVA NOGA KROČI – SLOBODARSKE SVIĆU ZORE!

Ima Bosna, a i Hercegovina puno junaka oslobodilackoga rata 1992-1995 godine: rahmetli Izeta Nanica iz Buzima, rahmetli Midhata Hujdura Hujku iz Mostara, rahmetli Zaima Imamovica iz Visegrada, rahmetli Safeta Isovica i Safeta Zajku iz Sarajeva, rahmetli Senahida Bolica Bolu iz Olova, rahmetli Envera Pamukcica iz Brckog i da ne nabrajamo vise, ali jedan se izdvaja posebno medju njima- rahmetli Hajrudin Mesic, u narodu poznatiji kao kapetan Hajro, komandant neustrasivih 'Lavova' iz Teocaka, onih rijetkih koji su oslobadjali bh. okupiranu teritoriju u ljeto 1992 g. dok je vojska Srbije i Crne Gore s domacim bh. izdajnicima palila gradove i sela i progonila nesrpsko stanovnistvo u svim dijelovima BiH. Danas je 20 godina od njegove pogibije u borbama za oslobodjenje srednjeg Podrinja i nezamislivo nam je da danas ne posvetimo nekoliko redaka heroju kakvoga bosanska majka ne radja cesto.

Danas 30. oktobra navršava se tačno 20. godina od dana pogibije jednog od najhrabrijih sinova Bosne i Hercegovine,Hajrudina Mešića, ili jednostavno Kapetana Hajre.

Kapetan Hajro položio je svoj život pucajući u dušmana Bosne i Hercegovine, i din dušmanski, u najplemenitijoj misiji, u odbrani zemlje i njenih naroda od mračnih sila agresora.

Da je pojam “Bosna šaptom pade”, kojim su bili zadojeni neprijatelji Bosne i Hercegovine i njenih dobrih “Bošnjana”, taj isti pojam koji dugo bio sinonim za nešto što iznenada, naglo padne, ne važeći za prostor Teočaka i obronaka planine Majevica, pokazao je baš Kapetan Hajro, rame uz rame sa svojim hrabrim Lavovima Teočaka.
Prvo je tu bio herojski slalom kroz četnička uporišta širom Majevice, pa odbrana Teočaka, malog Staljingrada, i Sapne. Teočak posta tvrd orah za četničke, rumunske, ruske, grčke, itd. zube, a za mnoge mjesto gdje nisu ostavljali samo zube, nego i svoja tijela i duše.

I onda dolazi na red zajednički pokušaj sa komandantom Naserom Orićem da otvori koridor prema opkoljenom i napaćenom narodu Snagova, Jošanice, Kamenice, Cerske i Srebrenice, onom narodu koji je mjesecima umirao od gladi i četničkih najezda, onim herojima koji su nadčovječanskim naporima očuvali veliku slobodnu teritoriju, koji su mjesecima apelovali, molili, zvali - a niko prije Hajre nije se našao da im pomogne.

Važnost ovog pohoda opisao je poslije potpisivanja Daytona i sam komandant srpske specijalne brigade ‘Garda Panteri, Ljubiša Savić-Mauzer, tvrdeći da, u slučaju da je se desilo da se spoje jedinice Kapetana Hajre i Nasera Orića, Pale bi sigurno bile dobro ugrožene ako nebi i pale.

Sudbina je kako je već odavno poznato drugačije odlučila. Hrabra pogibija Kapetana Hajre spriječila ga je da zada odlučujući udarac, već razbijenim agresorskim snagama između Sapne i Kamenice.

I evo poslije 20. na godišnjicu pogibije, zasigurno najhrabrijeg i najplemenitijeg sina istočne Bosne i Hercegovine u protekloj agresiji, malo se priča o herojstvu i djelu istinskog viteza i sina Bosne i Hercegovine, Kapetana Hajre. A ovo na sramotu sviju nas. Burekblog je podsjećao i sjećao se našeg Kapetana Hajre, jer smo uvjereni da oni koji ne mare za svoju prošlost, nemaju ni svoju budućnost.

Neka je vječni rahmet Hajri Kapetanu i svim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine koji tako plemenito i hrabro dadoše svoje živote za našu nam jedinu Bosnu i Hercegovinu.

 

 

25.10.2012.

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN!

Sutra je u najvecem dijelu muslimanskoga svijeta Kurban ili Hadzijski bajram. Tim povodom, svim muslimanima, posjetiocima Burek bloga cestitamo drugi najveci blagdan u muslimanskom hidzretskom kalendaru.

Onima koji ce zaklati sutra ili narednih dana i kurban neka Allah primi u svoje okrilje kao trajno dobro.

Bajram serif mubarek olsun!


Noviji postovi | Stariji postovi

burek
<< 07/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1494135

Powered by Blogger.ba