burek

Hasta la victoria siempre!

19.07.2012.

RAMAZAN MUBAREK OLSUN

Veceras, s nastupom aksama (zalazak sunca) pocinje ovogodisnji ramazan koji ove godine traje 30 dana. U jacijsko vrijeme je prva teravija a sutra je prvi dan posta.

Ko je naucio i zna sta je ovaj cetvrti stub islama (islamski sart), postit ce, unatoc vrucinama i skoro najduzem danu u godini. Ko nije, vjerovatno ne bi postio taman da ustezanje od jela, pica, pusenja i ostalih tjelesnih zadovoljstava traje i od trenutka kad ustane pa do podne!

Ramazan mubarek oslun!

18.07.2012.

FK Zeljeznicar: MARIBOR MORA PASTI!

Veceras FK Zeljeznicar igra prvu utakmicu drugog pretkola Champions League protiv slovenackoga prvaka NK "Maribor". Najvaznija utakmica ove godine za 'plavi tabor' dat ce nekoliko odgovora a prije svega jedan, je li dominacija u PL BiH (osvajaci lige i Kupa BiH za proslu sezonu) vrijedna dobrog rezultata i u Evropi. Navijaci su optimisti iako mariborski klub nikako nije za podcijeniti. Naprotiv, svi napominju vrijedan proslogodisnji rezultat i nastup u grupnoj fazi Liga Europa , ali i Zeljo ima svoje adute, prije svega u sjajnom veznom redu: Zeba, Zolotic, Bekric, Svraka, vrlo dobrim bocnim igracima (Kvesic i Colic), pouzdanog golmana (Antolovic), napadece Adilovica i Brkovica itd. Nekako, iznad svega se navijaci uzdaju u neku 'fintu' izvrsnog trenera Amara Osima uz cije ime su vezani najveci uspjesi kluba u njegovoj historijiu posljednjih 11 godina.

Nije samo u pitanju dobar rezultat na medjunarodnoj sceni nasega 'Zelje' i potvrda bolje reputacije bh. fudbala, nikako ne treba zaboraviti ni finansijski efekat. Prolazak u trece kolo donosi 220 000 eura nasem prvaku bez tv prava, novca od sponzora itd. te garantirano jos cetiri meca u najlosijem scenariju u veropskim takmicenjima (LP i LE). A tamo (LP) bi nas  mozda mogao cekatti, naravno, pisem ovo pomalo i iz navijacke ponesenosti i nade, recimo luksemburski 'Dudelange' koji je sinoc pobijedio austrijski Salzburg 1:0 i nije nemoguce da priredi senzaciju u revansu ili svedski Helsingborg. Da ne govorimo da je plasman u grupnu fazu LP pravo bogatstvo-oko 9 miliona eura i da bi to moglo  znaciti rjesenje najvaznije pitanje kluba u narednom periodu - izgradnji zapadne tribine i(li)rekonstrukciju kompletnog stadiona koji ne zadovoljava ni najnize kriterije UEFA pa je najbolji bh. klub revans primoran igrati na komsijskom stadionu "Kosevo'.

No,za pocetak trebamo prvo savladati 'ljubicaste'  u Ljudskom vrtu , ciji igraci a posebno vodjstvo nikako da popuste u aroganciji kad igraju s klubovima i reprezentacijom BiH (ovu drugu jos nikad nisu pobijedili, cak ni remizirali, uzgred), s potcjenjivackim rijecima za bh'ligu i Bosance. Motiva za 'plavu lokomotivu'svakako nece veceras nedostajati a uz bosanski inat i vrlo uigranu skvadru Amara Osima, nadamo se slavlju nakon 22 sata, ako Bog da.

Sretno, Zeljo!

 

16.07.2012.

BUREK BLOG U NIGERIJI!

Ako je vjerovati 'Live Traffic Feed', dostupnom svima na desnoj stranici ovog bloga, a koji je pokazatelj odakle dolaze posjetioci i sta su otvorili, Burek blog u posljednje vrijeme ima posjetioce i iz - Nigerije. Velika africka zemlja, u posljednje vrijeme sve bogatija nalazistima nafte i plina, kako izvjestavaju mediji, ali od koje je mala korist domaceg stanovnistva, malo je iznenadjenje na listi zemalja odakle dolaze nasi posjetioci. Pitali smo se, ko bi mogao 'izguglati' neki tekst na Burek blogu, pa jos redovnije dolaziti i citati nesto na bosanskom jeziku. Kako tamo nema ni bh. diplomatske misije i, pretpostaviti je, malog broja nasih ljudi koji su na privremenom radu, odgovor je, doduse ne s apsolutnom tacnoscu, stigao nedavno.

Jedan nas sjajni inzinjer a nas poznanik, uposlenik Shell-a, specijaliziran za pronalazak nafte i rad na busotinama, nakon par godina provedenih u Jordanu, pozelio je jos jednu avanturu i u Africi. Velika multinacionalna kompanija za proizvodnju i prodaju nafte i naftnih derivata upravo u Nigeriji je investirala ogromni novac u eksploataciji nafte i nas vrijedni inzinjer iz Ljubije s familijom zivi u toj zemlji vise od godinu dana. Naculi smo, rezim zivota u velikim izoliranim naseljima za strance je strog zbog sigurnosnih razloga, a svi malo strahuju od malarije. Ukoliko toj finoj familiji ovaj blog ikoliko uljepsa dan, bit cemo sretni.

Ako i nije u pitanju nas vrli ljubijski Bosanac, vec neko drugi iz nasih krajeva u ovoj dalekoj africkoj zemlji, neka je hairli i sretno nasem ing. Sadatu i njegovoj divnoj familiji, ma gdje bili.

11.07.2012.

11 juli 1995-11 juli 2012 godine: NIKAD NE ZABORAVITI SREBRENICU

Prije sedamnaest godina dok je Evropa odmarala po Mediteranu, od Algarve, Kosta Brava do Grcke, nekih hiljadu kilometara, negdje par stotinjak vazdusne linije, u bosanskoj Srebrenici je poceo pokolj preko 8000 Bosnjaka, tih najvecih nesretnika s kraja dvadesetoga stoljeca, koji su se igrom slucaja nasli, kako bi u brutalnoj leksici u svijetu rekli 'u pogresno vrijeme na pogresnom mjestu'.

Od pada Srebrenice u ruke ratnog zlocinca Ratka Mladica, zbjega u Kamp Potocari, Holandskog bataljona UN do marsa hiljada muskaraca prema Tuzli, vrebala je smrt na sve strane.  Pronasla je tako 8372 Bosnjaka Srebrenice, neduznih ljudi, od kojih se dobar dio ponadao milosti srpske vojske brojnim predajama velikih grupa nenaoruzanih civila.

Danas cemo misliti i moliti za njih i ponoviti - Nikad ne zaboraviti Srebrenicu!

 

10.07.2012.

Srebrenica: "ZAKOPALI SU ME 'MRTVA' A JA OŽIVIO ČETIRI DANA POSLIJE!"

‘Znaš kad ona četnička ‘praga’ puca po Srebreničanima u šumi, u proboju za Tuzlu – e, tu su baš pucali po nama, u velikoj grupi naših ljudi, već prvi dan proboja prema Tuzli, 11 jula – tako započinje kazivanje Beriz Šehomerović iz Srebrenice, možda najnevjerovatnije svjedočenje jednog prezivjelog Srebreničanina, koje ostavlja bez daha i u nevjerici sagovornika. Beriz se malo namjestio u fotelji, dok sjedimo u njegovom stanu u holandskom ’s-Hertogenboschu, pažljivo birajući naslon za teško povrijeđenu ruku, odhuknu i nastavi. Žena i djeca su 17 aprila 1992 g. otišli u Njemačku, a ja sam ostao s ocem i majkom. Nažalost, u Bratuncu, znaš za onu strašnu priču o ubistvima u školi, e, baš tu, zločinci su mi ubili zajedno oca i punca Saliha, koji je bio gradonačelnik Srebrenice prije rata. Sve do posljednjeg dana je vjerovao da nas neće napasti jer ništa nikome nismo skrivili ali, eto. Tog 11 jula, krenuli smo sa Šušnjar. Išli smo u koloni po 2-3 čovjeka. No, kako srpski položaji nisu bili daleko, a valjda što nas je bilo puno, pa ne možes toliko ljudi upozoriti da ne pričaju, otkrili su nas i zasuli granatama. Nažalost, među prvim, jedna je ‘našla’ moju grupu. Izmasakrirala nas je. Većinu je ubila a neke teško ranila. Poslije ću doznati da iz te grupe, samo sam ja dočekao slobodu. Sjećam se, Kemo Mehmedović je bio s malim sinom koji je tu teško ranjen. Izdahnuo mu je na rukama. Mali je zapomagao: ‘Babo, ne daj me’!

Kad sam došao sebi, osjetio sam strašnu bol u ramenu i ruci. U toj strašnoj ciki i galami, neko me previo a onda su me uzeli nositi jer je naredba bila da se ranjeni ne smiju ostaviti. Bila su to nosila od dva drveta s ćebetom preko. Rame je jako boljelo. E, sad kad ona ‘praga’ s početka priče, koja je na tv snimkama obišla cijeli svijet, puca po nama, zapravo je pucala po tim mojim Srebreničanima koji su me nosili. Ljudi su tražili zaklon a mene ostavili. Srećom, ne ‘nađe’me metak. Kad je utihnulo, vratili su se I, opet me ponijeli. Noseći me tako, oslabljenog i malaksalog jer sam izgubio puno krvi, pomislili su da nisam davao znakove života. To je noć 12/13 juli. Zakopali su me malo zemljom, kamenjem, šta su mogli na brzinu i pokrili granjem. ‘Oživio’ sam, ili bolje kazati, došao sam svijesti, kako sam poslije rekonstruisao, 16 jula. U Tuzlu, a i Njemačku, brzo je javljeno da je Beriz umro, jer su lijepo vidjeli ‘moj mezar’!

Probudim se, otkrijem zemlju, kamenje, granje, i vidim ispod - potok. Čujem odnekle,: ‘Opkoljeni smo! Bio je to Sejfudin Smajlović, obućar u Srebrenici’. Nisam imao glasa da ga zovnem i pitam koliko naših ima, gdje smo. Bio sam jako žedan. Dopužem do potoka i napijem se vode i odem, jedva nekako, dublje u šumu, da ne budem lahka meta.Nedugo iza, vidim neko trči. Prepoznam ga - Rudolf Hren, jedini Hrvat među nama. Previo mi je ranu, jer je imao pribor Prve pomoći kod sebe. Ode i do drugih ranjenika: djece Alije Pašalića, Buce i Mušana. Od tada, nisam više vidio našeg Rudija, kako smo ga zvali. Nedavno čujem da su i njega našli i da će biti sahranjen ove godine u Potočarima.

Uveče sam još dva puta silazio do potoka da se napijem vode a sutradan ujutro čujem da su Srbi napravili pokolj, ubili puno ljudi. Kako su mi u ‘mezaru’ spale cipele, ili neko odnio, bio sam bos i jako gladan. Od te grupe dobijem čizme. Tako opkoljeni, u grupi od 5-6 nas, odlučimo, ne prema Tuzli, nego nazad- Konjević-polje i Srebrenica. Iz šumarka vidimo puno zarobljenih Srebreničana s rukama na leđima. Pustim ovu grupu da idu, a ja zaostanem, iscrpljen od teških rana. Odjednom, na putiću na desetak metara ispred, vidim-dva četnika. Stanem i pomislim, gotovo je. No, oni su jako koncentrisano gledali uz šumu, tražeći preživjele, i sami u strahu. Ne primijete me. Korak po korak, srca koje je lupalo, da me, čini mi se, moglo odati, vratim se u žbun. Prođoše. Malo iza vidim 70 zarobljenih nesretnika, koji su, vjerovatno odvedeni u Kravicu. Tamo su svi pobijeni. Osamnaestog jula nađem česmu s vodom. Nagnem se, kad škljocne iza mene puška. Okrenem se - četnik!

Ko si? Beriz, velim. Kako sam samo odahnuo kad je kazao: ‘Dobro je, ja sam Hajro!’ Nismo se brijali već desetak dana pa ,šta sam mogao pomisliti tada od bradatog čovjeka s puškom. Smotamo po cigaru a naši se putevi razdvojiše, ode on za Tuzlu a ja za Srebrenicu. Sjednem da malo odmorim i - zaspim. Probudim se i vidim nekog čovjeka. Bez puške. Veli mi da malo iznad ima masa mrtvih i da idemo uzeti hrane iz njihovih ruksaka. Šta smo mogli, tako gladni i izgubljeni? Nađemo puno konzervi i duhana, a smrad je već počeo da se širi. Nastavimo prema Šušnjarima, jer ovaj covjek je dobro poznavao teren. Na jednoj kosi vidimo ponovo puno mrtvi i prvi put, iskupljeno oružje na jednom mjestu!? Produžimo dalje.Prepoznam mjesto gdje sam bio ranjen. Ovaj sa mnom bi ostao tu malo a ja odlučim-pravac Žepa. Znao sam put a imao sam i hrane. Na tom dugom putu, vidio sam starijih koji su vjerovatno izumrli od napora. Nisam vidio da su poginuli od vatrenog oružja.

Pred Žepom su me čekala dvije strme litice. Ni danas ne znam objasniti kako sam ih savladao s ovom mojom rukom kojom nisam mogao nista. Isto me čekalo i u penjanju, na drugoj strani. Savladam nekako. Gore, straže Armije BiH. Žepa tada još nije bila pala.Gore zateknem Srebreničane koji su svima prenijeli kako sam poginuo i da su me sahranili.

‘Gdje si Kokane’, javim se ovom prijatelju. Čovjek pogleda prema meni, iskolači oči i otvorenih usta pade k’o svijeća. Nisu mogli vjerovati da sam ‘oživio’. Tu dobijem prvi put medicinski tretman ruke. Pregledao me doktor. Uskoro, opet frka-pada Žepa. Opet povlačenje prema Srebrenici, opet one strme litice. Savladam sve s mojom grupom. Avgust je, odlučimo idemo prema Vlasenici. Nađemo neki mlin na void gdje se mljeo kukuruz. Odmor i jelo. Većina se odmarala napolju, ja bio s dvojicom unutra, tako se desilo. Odjednom, zapuca sa svih strana. Sve pobiju. Nas spasiše debele daske unutra. U panici, nemamo čime otvoriti pod da skočimo u vodu. Ne znam kako, otvorimo a ja bradom pri padu udarim o ivicu i ‘pobrojim sve zvijezde’. Spasismo se Samir, Afaz i ja. Nakratko. Nađemo zaklon i tamo - Džerija. Četnici bace bombu i baš njega ubiju a nama ništa. Bili su nam tako blizu, mislio sam da nemamo nikakvih izgleda. Vruće je, ali odnekle dođoše takvi oblaci jake kiše, spustiše se, haman 10 metara iznad nas i četnici se razbježaše, a bili smo im tako lagan zalogaj, nadomak cijevi puške. Nastavimo dalje prema Vlasenici. Jedni odoše za Srbiju. Nikada nismo čuli za njih, a doznali smo da su stigli do Niša. Nas dvanaest nastavi dalje. Bila je sreća imati u grupi Mirsu Akagića, geodeta, koji se odlično orijentisao na terenu. Lutali smo na putu prema Kladnju. Došli smo do četničkih rovova s leđa, ali kud ćeš, nenaoružan. I onda opet-čudo. Bilo je možda i 38 stepeni, ali opet je odnekle došao naš ‘saveznik’- kiša, tako jaka da su četnici morali sići u rovove i nama fino otvoriti put. U minskom polju, jedan nam pogine a drugi bude ranjen. Kasnije, u međuzoni, vidimo vojsku, ali zbog kiše su nosili kabanice, pa nismo vidjeli oznake. Bila je to Armija BiH koja je trazila Becira Mekanica i njegovu vojsku, ali kako smo to mogli znati? Pobjegnemo od njih i izgubimo jos nekih 3-4 sata. Ode Mirso kao izviđač, ne moze cekati vise. Kroz sat vremena, eto ga, uzdignutih ruku, s dva hljeba u rukama: Stigli smo, stigli! Armija BiH pošalje kombi po nas, iako je bilo jako opasno.

Nešto me čuvalo, tako nebrojeno puta, od tog ‘mezara’, četnika s 5-6 metara, pa dva puta kiša koja je dolazila na nesnosnim vrućinama, kad smo smrti gledali u oči! Nevjerovatno.

Beriz se u Holandiji spojio s suprugom Almom i sinovima Rusmirom i Ademirom. I pored trajnih oštećenja ruke, ne da se. Završio je nekoliko kurseva i obuka za radna mjesta i nikad nije živio od socijale, a mogao je.

Kad smo završili, predlozim da odemo na bh. turnir u malom fudbalu nedaleko od grada gdje živi. Dopalo mu se. Tamo ga prepoznali Srebreničani, pozdravljaju, pitaju za zdravlje. Nije prošlo deset minuta, nije Beriz ni sjeo na tribine, priđe mi i kaže, lijepo je ovo, ali ne mogu ja, odoh kući. Ne trebaš me voziti, imam autobus. I ode, možda najstrašnije i najčudesnije svjedočenje preživjele Srebrenice polako. Ode, oborene glave, kao da je nešto skrivio,
07.07.2012.

Teniski turnir za rekreativce u Tuzli: ŠESTI 'BUREK BLOG TENNIS CHALLENGER"

U subotu i nedjelju, 4 i 5 augusta, ovaj blog ce sestu godinu po redu biti domacin  '"Burek blog Tennis Challenger", teniskog turnira za rekreativce. Prvi puta do sada, na zahtjev ucesnika ranijih godina, turnir ce na terenima Teniskog kluba 'Zmaj od Bosne" u Tuzli trajati dva dana. U subotu su predvidjeni kvalifikacioni mecevi a u nedjelju zavrsni dio (polufinale i finale).

Svi teniski rekreativci iz cijele BiH dobrodosli su na jos jedno blogersko tenisko okupljanje. Kotizacija je 15 KM u sta su uracunati: garantirano najmanje tri meca, zakup terena, pehar i zakuska - burek, naravno!

U dosadasnjih pet godina kroz turnir je proslo blizu 40 teniskih rekreativaca iz Tuzle, Sarajeva, Gracanice, Kalesije i bh. iseljenistva. Dodjite da se opustimo i druzimo uz - tenis!

Turnir pocinje u subotu, 4 augusta, u 19 sati!

Sve prijave za turnir slati na e-mail: burekblog@gmail.com

 

05.07.2012.

Mito i korupcija u BiH: 400 EURA DOKTORU DA MALO 'PRIPAZI' PACIJENTA!?

Pise Gojko Beric jutros o korupciji u BiH u Oslobodjenju. Jedan od nasih najvecih zivih publicistae ponovio je tezu da je bh. drustvo sampion korupcije u Evropi i da pored ozbiljnih upozorenja medjunarodnih zvanicnika da se suoce s tim, otvore istrage i prihvate problem kao takav, bh. politicari ne mare za tim. Sve je ionako time otislo kao da je receno 'niz vjetar'.

Mi smo ocigledno toliko u blatu podmicivanja i 'podmazivanja' ama bas svega i svacega, da je rijec o ozbiljnoj bolesti. Beric navodi da su zdravstvo i obrazovanje najkorumpiraniji u u pravu je. Navest cu samo dva primjera iz Tuzle.

Decko je zavrsio Policijsku skolu i po preporuci rodbine mogao bi vrlo brzo zaduziti policijsku uniformu i dobiti stalno radno mjesto na osnovu nastradaloga oca. Predao papire i prema obecanju dobronamjernih iz MUP-a Tuzlanskog kantona koji 'znaju slucaj', ocekivali su da ce sve biti u redu dok nije stigao haber. Bezbeli s vrhuske MUP-a, da treba malo 'podmazati'. Haberdzije su bili brutalni. 'Mast' kojom ce se podmazati nadlezni ministar je u novcanicama od eura ili KM, svejedno, ali je ipak kazao da treba 5000 KM!?

Roditelji, sta ce kud ce, pozajmi tamo, pozajmi ovamo, skupe koliko treba, jer racunaju, 'dobra je i isplativa investicija', vratit ce to sincina za manje od godinu. Ne daje se direktno, nego onom sto je donio haber, aon ce dati kome treba. Pare su otisle u ministarski dzep, mladi policajac je zaduzio uniformu i - svima lijepo i dobro. zadovoljni svi, kazu a meni muka, nesto hoce da mi bude.

Drugi slucaj. Djevojka ceka operaciju. Malo je slozenija pa su i roditelji zabrinutiji hoce li sve ispasti kako treba. za svaki slucaj pred operaciju posjete doktora da je malo 'pripazi'.

"I koliko ste dali", nisam mogao otrpiti da ne pitam rodicu.

"Pa, 400 eura"!?, veli.

Meni stala pljuvacka u grlu, pocinjem se gusiti.

"Pa, zasto, cemu, zdravstveni ste osiguranik, nije privatna klinika?, pitam.

"Oni su navikli na to, ako ne bi dali, tek bi onda strahovali za dijete', veli rodica a u meni se nakupio bijes da bih mogao vatru bljuvati.

Da, mi smo ih navikli, mislim, u lancu korupcije, mi smo ti koji ionako truhlo drustvo samo vise upropastava a ko vise 'sljivi' Hipokratovu zavjetu u bijelom mantilu. O politicarskim masnim i debelovratim likovima da ne pricamo.

Izabrati put postenja je danas u BiH put - blesana. Nigdje s njim nisi prispio, reci ce vam svako. A i onaj mladi policajac i djevojka cija je operacija uspjela danas nemaju nista protiv.

'Hajde , ba, to je tako u nas, i promijeniti se ne da', kazu.

'Jah , velim, tako je to u nas...

 

03.07.2012.

"Cuvari Omarske/Guardians of Omarska" u Londonu: 'IMA DA GA BUDE!'

Dok na mnogim frontovima BiH stagnira i trpi udarce, cak i najvece zrtve jednog genocida ne pronalaze utjehu i satisfakciju, prezivjeli logorasi Prijedora okupljeni oko 'Cuvara Omarske/Guardians of Omarska', osmisljenim potezima, hrabro, pametno i dostojanstveno nose barjak nade za Bosnu. Jucer su govorili u Londonu, pred britanskim novinarima, povodom 20 godina od otvaranja srpskih koncentracionih logora u okolini Prijedora te besramnoj bescutnosti kompanije 'ArcellorMittal' koja s lokalnim vlastima u istom gradu suvereno brani rezultate jednog genocida i etnickog ciscenja u Bosanskoj Krajini.

Rekli su to prezivjeli logorasi 'Omarske' glasno, jasno i otvoreno trazeci s ironijom da monument 'Orbit u Londonu bude ''spomenik u egzilu', kad vec ista gospoda, donatori 19 miliona funti vrijedngo objekta za Olimpijadu, nista nisu uradili tamo gdje je trebalo - u Omarskoj. I pogodili u oko mocnu multinacionalnu kompaniju koja se promptno oglasila saopcenjem za javnost negirajuci cak i ono sto je njihov direktor (Mladen Petrac) u Prijedoru prije par sedmica rekao skoro s ponosom profesoru Eyal Weizmanu i Milici Tomic- 'da, zeljezna ruda iz Omarske je ugradjena u monument 'ArcellorMittal Orbit' u Londonu'. Pravda se gospoda da je gradnja spomenika u nadleznosti lokalne zajednice, da ne mogu nista uciniti oko spomenika ali da ce nastaviti dijalog sa svim stranama u tom 'osjetljivom problemu'.

Satko Mujagic, Rezak Hukanovic, Kemal Pervanic, Mirsad Duratovic, Sudbin Music, Edin Ramulic i ostali bivsi zatocenici prijedorskih logora, agilni i uporni borci za istinu o jednom genocidu, vec sada su postigli i vise od ocekivanja. Svjetska stampa pise o zahtjevu bosanskih zrtava rata u Londonu, pred pocetak Olimpijskih igara u britanskoj prijestolnici zadeverale su se i najistaknutije hinduske calme u hijerarhiji ove mocne kompanije koje 'dosadni u porni prijedorski Bosanci nikako da se okane'. O 'Omarskoj' i stradanju hiljada nevinih ljudi kojim se ni obiljezje ne dopusta sve je cesca tema u svijetu uprkos silnim naporima onih koji bi da na sve padne sto prije zaborav.

Zato onaj slogan 'Ima da ga bude' (Memorijalni centar 'Omarska")  treba biti barjak oko kojeg ce se okupiti svi bh. domoljubi u domovini i inozemstvu, moto svih buducih razgovora u manjem bh. entitetu, uvjet ispod kojeg se ne smije ici jer - mozda je ovo pokret i energija poput 'Arapskoga proljeca' prosle godine koji je svrgnuo tolike diktatore, sposobna da i BiH povrati izgubljeno dostojanstvo. Mozda se Bosna uzdigne tamo gdje joj je skoro i najvise unakazeno lice, ali gdje je mozda i najljepsa - u Bosanskoj Krajini. Zato,  aferim i naprijed 'Cuvari Omarske'! Neka se zna koga je Bosanska Krajina rodila!

'Ima da ga bude!"

30.06.2012.

'Cuvari Omarske/Guardians of Omarska' u akciji: 'OPERACIJA LONDON'

'Cuvari Omarske'/'Guardians of Omarska', Facebook grupa koja broji preko 6000 clanova a cuva od zaborava genocid u Prijedoru te okuplja prezivjele logorase i njihove istomisljenike u namjeri da izgrade Memorijalni centar 'Omarska', ponovo je u akciji. Vec prekosutra su u Londonu gdje idu s poprilicno originalnom idejom kako skrenuti paznju svjetske javnosti ili bar medija. Prezivjeli logorasi ce, naime, u britanskoj prijestolnici 'urbi et orbi' kazati da je 'ArcellorMittal', britansko-indijska kompanija, vecinski vlasnik rudnika "Omarska', srucila 16 miliona funti u gradnju velikog tornja 'ArcellorMittal Orbit' u sklopu Olimpijskog parka gdje za par sedmica pocinje Olimpijada -i to bas zeljezom iz 'Omarske'!?

'Taman, kad nisu ispunili obecanje iz 2005 g. da ce dopustiti i cak pomoci gradnju Memorijalnog centra 'Omarska' , sada su napravili spomenik zrtvama prijedorskih logora u - Londonu. Idemo to reci svijetu!', kazu prezivjeli logorasi pred polazak u grad na Temzi.

Naravno, cilj nesretnika iz prijedorskoga kraja je i na ovaj nacin skrenuti paznju svjetske javnosti na 20 godina od genocida u tom dijelu BiH kojima barabe iz danasnjeg rukovodstva opcine Prijedor ne dopustaju ni da dostojanstveno obiljeze mjesto stradanja. Pasivnim drzanjem pa cak i aktivnim odbijanjem posjeta posljednjih mjeseci tom mjestu nekim medjunarodnim delegacijama, tome se pridruzila i skvadra na cijem je celu mr Mittal, Indijac s britanskim pasosem, gazda rudnika, prije 20 g. gubilista za prijedorske nesrbe.

Vidjet cemo koliko ce dobaciti nasi Prijedorcani hrabrom i inteligentnom akcijom u Londonu. Neka im je sa srecom a spomenut cemo ovdje imena tih upornih ljudi: Satko Mujagic, Rezak Hukanovic, Kemal Pervanic, prezivjeli logorasi "Omarske', Milica Tomic iz 'Cetiri lica Omarske' Beograd, Eyal Weisman s Univerziteta 'Goldsmiths' u Londonu i Ed Vulliamy , cuveni britanski novinar koji je i 'otkrio' logor 'Omarska' 1992 godine.

Pres konfurenciju u Londonu organiziraju:  'Goldsmiths University, London, 'Cetiri lica Omarske', Beograd, i 'Cuvari Omarske'. Steta da medju ucesnicima nece biti: Sudbina Musica, Mirsada Duratovica i Fikreta Alica kojima nisu izdate britanske vize u Ambasadi te zemlje u Sarajevu iako su uredno i na vrijeme bile podnesene!? Treba kazati i to da su troskove puta 'Cuvarima Omarske' platili 'Udruzenje prezivjelih i svjedoka genocida', ciji je jedan od osnivaca Murat Tahirovic.

Sretno, nasi vitezovi!

p.s.

Na slici je 'ArcellarMittal-ov monument 'Orbit' u Londonu, izgradjen zeljezom iz 'Omarske' (desni dio fotke)

29.06.2012.

Bez vinjete kroz Sloveniju: PRELIJEPA 'DEZELA' - BEZ VINJETE!

Ovog i narednih vikenda krecu kolone Bosanaca i Hercegovaca na godisnje odmore u domovinu. Malo je onih koje ne ceka prelazak preko Slovenije a to znaci i placanje 30 eura najskuplje vinjete na svijetu. Pisali smo vise puta o tome pa vrijedi ponoviti kako izbjeci ovu modernu hajduciju.

Kao sto se zna, svaki putnik u tranzitu za sedam dana mora platiti 15 eura a nije poznato ko to u ljetnim mjesecima od preko pola miliona turista koji prodje tom zemljicom ide na jug ili istok za tako malo dana sto ce reci treba im dvije vinjete ili 30 eura! Preskupo. Zato predlazemo svima put od Murecka (Murfeld), skretanje lijevo na auto cesti za Sentilj, desetak kilometara prije austrijsko-slovenske granice. Murfeld/Mureck je mali austrijsko-slovenski granicni prijelaz, ali bar nema guzvi tako da cete preko Lenarta i Ptuja do Zavrca, gdje je Slovenija 'najtanja', manje od 60 km, dobrom cestom, za sto vam treba oko 50 minuta, inace 'mission impossible' auto-putem, posebno ako vas zadese guzve na hrvatskoj granic vikendom sto se rijetko ne desava. Za preporuceni put preko Murecka, treba znati da su ceste lokalnoga tipa, bez znacajnijega prometa, mozete voziti po 80 km/h pa i brze na mjestima, a rijec je, po nasem skromnom sudu, o najljepsem dijelu Slovenije koju mozete vidjeti.

Od Ptuja mozete produziti do Zavrca pravac za Varazdin a kasnije auto cesta kojom, usput izbjegavate i prolaz kroz Zagreb jer cete se spustiti na istok toga grada i produziti za Ivanic Grad i istocnu Slavoniju, gdje vec ko vozi. Moze i kroz grad pa na onu cestu 'kroz kukuruze' koja jos nije u vezana, 'i ne zna se kad ce', s Hrvatskom, a prolaze svi koji plate onih 15 eura vinjete, no ne bismo preporucili ako niste posve dobro upuceni u taj dio 'Dezele' pa da ne skrenete na pogresnom mjestu na auto-put gdje ce vam ekspresno naplatiti nekih 400 eura kazne ako vas uhvate bez 'zelene naljepnicé'na staklu.

Helem, u prilozenom linku lahko cete vidjeti kako da vjerovatno prije dodjete do zeljenoga odredista a ostane vam 30 eura u dzepu i bar na taj nacin izrazite protest bahatim Slovencima koji i na ovaj nacin izlazu ruglu jednu Austriju koja za deset dana, za dobrih 300 km cesta naplati tek 7,5 eura, dakle duplo skuplje od 'Janeza'!

Ako imate problema s linkom, ispod odredista A i B (Mureck-Zavrc) kliknite opciju 'izbjegavanje cesta s putarinom, jer nekada  ne prebaci na zeljeni link.

Da smo itekako 'pogodili' s ovim postom, govori veliki broj ulaza na Burek blog u ljetnim mjesecima preko trazilica pod pojmom 'bez vinjete kroz Sloveniju'. Pa, sretan put!

27.06.2012.

Ljubav kao lafina: SVAKA ČAST!

Nije rekao efendija, a beli ni sveštenik:
"U BiH se uvlači
New Age (Nju ejdž) religija, koja u sebi ne sadrži ništa pozitivno. To je religija-svaštara koja uključuje elemente svih postojećih religija, zatim paganizme, okultizme i svakakve izopačenosti. A ljubav, koju mnogi new-ageri doživljavaju kao sirovi seks, savršena je krinka za lukavstvo koje je spleo Sotona, kako bi ljudi obožavali druga božanstva, a ne pravoga Boga. I kako bi, naravno, što više griješili, tako i orgijali. (...) Vlada ideja korištenja ljubavi u što radikalnijoj mjeri, kako bi cirkus od nove svjetske religije ispao nešto u šta nema sumnje. Jer čim je ljubav uključena, to mora da je čisto i božansko. Tako, u susjednoj Hrvatskoj djeluje organizacija zvana Komaja (Zračeća Božija ljubav), u kojoj se članovi seksaju do iznemoglosti. Kaže njihov presveti guru (koji je zguzio svaku osobu tamo): Kada bi ljudi bili prirodni, bili bi poput pingvina. Jedan par pingvina čini seks, treći pingvin ih gleda, četvrti radi nešto drugo – sa potpunim mirom svako radi svoje. To znači, kada bi seks došao na prvo mjesto, onda bi se ljubav mogla voditi pred svima, uz sasvim prirodne kretnje, zvukove, grimase i riječi kao da su ljudi potpuno sami. Tek tada si normalan čovjek. Po njemu, seksanje s bilo kim u bilo kojem trenutku, put je uzvišenja i spoznaje Boga u sebi.
U Sarajevu se okuplja škola intenzivnog prosvijetljenja, koja ljubav koristi kao polaznu tačku za obožavanje upućeno svemu i svačemu. Toliko bogova na jednom mjestu čini pravu gužvu. Naprimjer, bog i boginja (Isus i Marija Magdalena), bog Zemlje, šumski duhovi, totemi, Pan (bog prirode)… Svi su se tu natiskali."
Dakle, ne! Nije to rekao efendija - ali ljudi bi najradije rekli da jeste! Tako bi "slobodoumni" krenuli sa medijskim kamenovanjem s posebnim apetitom i to na Islamsku zajednicu, i ako može čekićem reisa Cerića ikako. A tolika agresivnost je očekivana uvijek, pošto se naša mjera tolerancije odražava u intezitetu ponižavanja islama, reisa, Islamske zajednice i džamije. Sve je to godinama pogonjeno "nevladinim" parama, tj. sredstvima van BiH kojima nije u interesu postojanje vjerskog, kao jednog aspekta identiteta, među Bošnjacima (muslimanima), što i nije bio toliko težak posao, s obzirom na dugogodišnje SKOJ-evsko odgajanje. Tako se agresivno priča o "toleranciji" po kojoj je svejedno jel' 100 bogova ili Jedan, ali onda, ako bi iko rekao da jeste, (a ja tvrdim da nije isto) pljunuo bi na svoj šehadet i bio lažov, pošto je pozivanje na Pravi put nešto što je istinito. Pa ko hoće Istinu, neka zna da nije riječ o superxafsu. Međutim, pošto je ovo gore navedeno rekla žena i to se potpisala imenom i prezimenom Sanela Dizdarević u tekstu
LJUBAV JE KREATIVNA ENERGIJA, ali važan je njezin krajnji cilj počela je hajka na nju. Objasnila je svoj "slučaj" u intervjuu za Express Magazin - Sanela Dizdarević: Sarajevsko naselje Grbavica .
I nije, fakat bitno, u kojim novinama i na kojem portalu, sve dok neko stoji imenom i prezimenom iza svoje izjave.
Ovo je nešto o čemu su trebali progovoriti prvo sociolozi, ali - sociolozi samo detektuju, a sistem nam, eto, nije ni efektan ni totalitaran. Ali zato mediji i interesi rade šta žele. Pa kad neko preko nekog portala nešto napiše o ovim new age lafinašima, iznenada primjetiš da agresivnim idolopoklonicima i ateistima i nije baš svejedno što ovo nije totalitarni sistem, pod izgovorom da čuvaju toleranciju.
Neko kaže, ovim su se
trebala pozabaviti vjerska lica, ali - u vjeru nema prisile. S malom napomenom da se ovdje (u BiH) u nevjeru prisiljavalo 50 godina ismijavanjem vjere i društvenim izopćavanjem vjernika. Sada kada neko progovori o "izboru" paganizma i prokaže ga kao lafinaško prodavanje priče o ljubavi, onda nasrću na NJU! Zato mogu samo reći - svaka čast, Sanela!
Biće dupke puni i Džennet i Džehennem. Ko hoće da ne vjeruje, nek ne vjeruje. Eto vam sloodne volje na djelu...
Molim duhovne pingvine da ne ostavljaju komentare.

26.06.2012.

Pocitelj: OKAMENJENA BAJKA

Do jucer nikad nisam vidio ovakvu fotografiju Pocitelja - bisera Hercegovine. Ne znam ni da li je ikada iko, pod tako snaznim dojmom ljepote ovog hercegovackog gradica, izrekao ljepse i preciznije rijeci za skoro netaknuto naselje na putu za more , kao rahmetli Zulfikar Zuko Dzumhur, jedan od najvecih putopisaca, karikaturista i kozera BiH.

Okamenjena bajka, jednostavno ga je nazvao rahmetli Zuko.

Gradic orijentalno-mediteranskoga tipa tesko je stradao od pristasa Mate Bobana u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, ali se oporavio.

I danas gordo stoji kula Gavrankapetanovica, Sisman Ibrahim pasina dzamija, medresa a etnonacionalisticki 'inzinjerci' pokusali su nasilno izmijeniti njegov karakter gradnjom velikog kriza 'poginulim braniteljima 'havajcima', ispod samog grada, uz cestu Mostar - Capljina. No, grad ipak opstaje, koliko toliko kakav je bio prije, s poznatom likovnom kolonijom koja ljeti okuplja umjetnike iz cijeloga svijeta. Svaki dan pohodi ga veliki broj turista koji se ne mogu zacuditi 'okamenjenoj bajci' iz XV stoljeca, ljepoti zelene Neretve...

Iz ovog grada poticu velike i ugledne bosnjacke familije poput: Resulovica, Ibrulja, Volodera...

To je grad koji zasluzuje da mu se cesce nego drugdje iskaze pogled divljenja za ljepotu - male hercegovacke oaze netaknutog srednjevjekovlja.

 

 

 

25.06.2012.

Nevjerovatno: VJETAR I KISA 'ISCRTALI' DEJTONSKU BiH NA PLOCI AMBASADE BiH u DEN HAAGU!?

Jucer smo na ulazu u Ambasadu BiH u Den Hagu zatekli nevjerovatan prizor. Na metalnoj, ispucaloj ploci s imenom ambasade nase zemlje 'na svim jezicima naroda BiH, pored ulaznih vrata, u grbu BiH, njegovom zutom dijelu, malo kisa, malo vjetar, ili i necije ruke, ko ce ga znati, skoro nepogresivo su iscrtali granice 'Dejtonske BiH'!?  

Zagledao sam, pozvao jos svjedoka i kod svih isti ibret.

'Vidi to, aman zaman, nevjerovatno',  komentirali su svi u nevjerici. Kako, odakle ovako uspjesan 'rad' , niko nije znao objasniti, ali smo ga ipak zabiljezili kamerom.

Mozda ce iz manjeg bh. entiteta, zagovornici politike njenog gubernatora Laktashenka kazati da 'eto i vjetar i holandska kisa hoce pravo, kako treba'', nevazno, ali morate priznati - neobicno, da li slucajno ili namjerno nastala.

22.06.2012.

Bruxelles: BARROSO, CEKAMO TE U OMARSKOJ 6 AVGUSTA!

Prezivjeli logorasi 'Omarske', prije svih okupljeni oko Facebook grupe 'Cuvari Omarske/Guardians of Omarska', nastavljaju pritisak prema medjunarodnim zvanicnicima u Bruxellesu ne bi li zahtjevi za izgradnjom Memorijalnog centra i bar dostojanstvenog obiljezavanja godisnjica teskog stradanja nesrpskog stanovnistva dobili tretman kakav zasluzuju. Evo eha posljednjeg pisma upucenog Manuelu Barroso, predsjednika Evropske komisje.

"Nakon sastanka između Predsjednika Evropske Komisije, gospodina Jose Maunel Barrosa i Predsjednika Srbije, gospodina Tomislava Nikolića, 14. juna 2012. i pisma koje je inicirala Grupa ''Cuvari Omarske,'' potpisanog od strane velikog broja organizacija i pojedinaca, 18. juna 2012., jedan od članova Kabineta gospodina Barrosa stupio je u kontakt i obavio telefonski razgovor sa jednim od predstavnika Grupe ''Čuvari Omarske.

Tom prilikom smo informisani da je gospodin Barroso izrazio zadovoljstvo napretkom koji je učinila Srbija na putu ka evropskim integracijama i da je izrazio svoje očekivanje da će Srbija ostati u potpunostu privržena evropskom putu. Predsjednik Barroso je takođe naglasio jasnu poziciju Evropske Unije po pitanju genocida u Srebrenici. Osim toga on je dodao da Srbija mora nastaviti sa konstruktivnom saradnjom i pomirenjem sa drugim zemljama Zapadnog Balkana kako bi mogla nastaviti u pravcu punopravnog članstva u Evropskoj Uniji.

Još jednom, gospodin Barroso je pozvan da posjeti bivši koncentracioni logor u Omarskoj i to 6. augusta 2012. na 20. godišnjicu početka raspuštanja ovog logora. Osim toga, sugerisali smo da delegacija grupe Čuvari Omarske, zajedno sa predstavnicima nekih drugih organizacija koje su potpisale pismo za gospodina Barrosa obave sastanak sa predstavnicima Evropske Unije radi daljeg razmatranja situacije u Bosni i Hercegovini, pogotovo po pitanju kršenja osnovnih ljudskih prava."

Neka sada neko kaze da se ne isplati vrsiti pritisak pismima, saopcenjima, pozivima prema centrima moci. Naravno, pravi bi uspjeh u ovom slucaju bio dolazak Barrosa, ili bar njegovog izaslanika 6 augusta u Omarsku, ali cuda se desavaju, zar ne!

Aferim, agilnoj grupi 'Cuvari Omarske'! 

18.06.2012.

Wimbledon: DAMIR DZUMHUR ZA HISTORIJU BH. TENISA

Za nekoliko minuta pocinju kvalifikacije za najveci i najvazniji teniski turnir u svijetu - Wimbledon. Turnir iz reda Grand Slam, jedini koji se igra na travi od takva cetiri, i to na terenima All England Club, na periferiji Londona, i ove godine ce okupiti najbolje tenisere i teniserke svijeta.

Za nagradni fond od nesto preko 16 miliona funti u muskoj konkurenciji ce se boriti Djokovic, Nadal, Federer, Murray, Berdych i ostali iz teniske krema bijelog sporta a za pehar u zenskoj konkurenciji i skoro identicnoj novcanoj nagradi najvise sanse imaju proslogodisnja finalistica Sharapova, Azarenka, Kvitova, branilac trofeja, sestre Williams...

Prvi turnir je odrzan davne 1877 g. i ponos Engleza do danas je malo toga sta promijenio. Samo ono na sto su bas bili prinudjeni. Sjetite se kako je tesko prosao najprakticniji zahtjev za ugradnju pokretnog krova na Center Court-u koji je tv kompanije dovodio do ludila u visednevnim prekidima zbog dosadne otocke kise.

Nekada obavezna zabava plemstva danas je postao jedan od najvecih biznisa u svijetu. Milionska glavna nagrada za pobjednika  novac cak i za poraz u prvom kolu kvalifikacija mame sve igrace da niposto ne propuste 'svetu travu Wimbledona'. Do karata se tesko dolazi, iako su papreno skupe, kao i sve u i oko terena gdje se za tri sedmice pojede na tone obaveznih jagoda sa slagom ciji kup kosta oko 7 funti!

Danas je vazan dan i za ljubitelje tenisa u BiH. Za sat i po, pod zastavom Bosne i Hercegovine na wimbledonsku travu ce izaci i najveca teniska nada BiH - Damir Dzumhur, koji ovog ponedjeljka biljezi ranking karijere- 204 mjesto u svijetu a tek je napunio 20 godina. Mladi Sarajlija, kojem ce ovo biti premijerni nastup u Londonu  ide na megdan Cehu Dusanu Lojdi, 196 igracem svijeta, i posve mu je takmac po mjeri. Damir nikako nije bez izgleda, ponajprije jer je u subotu ostvario najveci rezultat karijere probojem u polufinale challengera u slovackim Kosicama pa sve brojniji njegovi navijaci s pravom prizeljkuju prolazak u drugo kolo gdje bi ga trebao cekati Francuz Gensse.

Ovaj dan je mogao biti jos vazniji za bijeli sport u BiH. Ocekivali smo, naime nastup na Wimbledonu dva igraca iz BiH , sto se do sada nikad nije desilo od kada se ova lijepa igra u svijetu, ali je povreda na terenima Queens Club prije desetak dana sprijecila pojavu Amera Delica na nezvanicnom teniskom orvenstvu svijeta u tenisu, kako neki vole reci za Wimbledon.

Helem, drzimo fige mladom Sarajliji i pozelimo brz oporavak Tuzlaku Delicu pa da ih obojicu gledamo na US Openu, krajem avgusta.

15.06.2012.

Čija će biti Bosna?: ‘’ BOSNA JE VEĆ BOŠNJAČKA JER BOŠNJAKA JE SKORO 55%!'

Prije neke dvije godine, Bojan Bajic, neuspjesni lider Nase stranke na posljednjim bh. izborima, napisao je vrlo zanimljiv autorski tekst o etno-politickoj buducnosti Bosne i Hercegovine. Prema njemu, Bosnjaci mogu biti potpuno mirni koliko god je ocajno stanje unutar ovog korpusa po mnogim parametrima a pravi gubitnici ce biti - bosanski Srbi i Hrvati jer - Bosnjaci su skoro 55% danasnje BiH, tvrdi ovaj bivsi politicar iz Rudog!? Ko nije do sada procitao - preporucujemo!
(...)Za razliku od prošlog vijeka, XXI vijek stavlja Bošnjake u potpuno drugačiju poziciju. Bošnjaci su sada u međunarodno priznatoj državi BiH ključni faktor za opstanak BiH, za čiji opstanak su zaslužni, jer su Srbi i Hrvati išli na ’’cijepanje’’ koje nije uspjelo. Danas Bošnjaci čine između 53 i 55% stanovništva BiH (po zadnjim demografskim procjenama) i nastanjeni su na (za opstanak BiH) ključnim geopolitičkim područjima u BiH, na malo više od 30% teritorije Bosne i Hercegovine sa daljom tendencijom postajanja vecine u nekoliko opcina koje 95. nisu bile po bosnjackim uticajem: Jajce,Novi Travnik,Busovaca i as u rukavu-Bosnjaci su opet relativna vecina u distriktu Brcko- tu je presjecena velikosrpska idela podjele i zdruzivanja Srba na istoku i sjeveru Bosne. To znači da nasuprot bošnjačkoj ’’povoljnoj’’ geopolitici, s druge strane stoji vrlo ’’nepovoljna’’ i nemoguća (u smislu održivosti i samostalnosti) srpska geopolitika, koja je i jedini razlog zašto se otcjepljenje RS-a ne može sprovesti u djelo. Zapravo, apsolutno bošnjačka, na karti jasno zelena područja su jedina  veza između zapadne i istočne Republike Srpske, što znači da bi RS bezbošnjačkih područja geografski uvijek bila uvijek u  šah-mat poziciji. Da budem krajnje precizan, Republika Srpska može postojati jedino u BiH, jer bez BiH njeno postojanje nije moguće. Treba se sjetiti da su prije Dejtona bile lansirane razne ideje o razmjeni teritorija, koje su tada izgledale kao glasine i nebuloze, ali se sada vidi da je neko ipak razmišljao o geopolitici i geografiji kao ključnim pretpostavkama za neku buduću podjelu BiH. Naime, tada je kolala priča da će Republici Srpskoj pripasti Tuzla, a Federaciji Banja Luka, tj. da će doći do razmjene ljudi i teritorija. Ako zanemarimo činjenicu da su ovakve i slične ideje o ’’humanim’’ preseljenjima i razmještanjima stanovništva u ex Yu bile apsolutno neprihvatljive i fašističke, mora se odati priznanje tadašnjim planerima da su jako dobro znali šta govore. To jest, da kojim slučajem Tuzla pripada RS-u, a Banja Luka Federaciji (misli se na širu regiju, na na same gradove), BiH bi se raspala treći dan nakon kosovske nezavisnosti, jer bi se vrlo jednostavno istočna polovina države odvojila od zapadne najobičnijom odlukom Narodne Skupštine RS-a. Ne postoji mirovni sporazum i ništa na svijetu što bi spriječilo takvu RS da se otcijepi. Dakle, BiH opstaje i opstaće samo iz razloga nemoguće geopolitike i geografije RS-a, a ne neke specijalne želje i neizmjerne ljubavi svijeta spram BiH.
Strateška prednost Bošnjaka
Tako da na početku XXI vijeka dobijamo potpuno drugačiju ’’podjelu karata’’ u BiH u korist Bošnjaka u odnosu na prošli vijek. Dvije su sile koje će kao konstanta uticati na sliku BiH u budućnosti, a druge dvije sile će imati potencijalnu mogućnost da utiču na sadržaj te budućnosti. Prva konstantna sila je volja bošnjačkog naroda da BiH opstane i postoji, koji opet ima dvije prednosti u odnosu na druga dva naroda (natalitet i vezivnu geopolitičku rasprostranjenost populacije). Druga konstantna sila je ’’bosanska gravitacija ili bosanska centrifuga’’ koja BiH neupitno drži na okupu, a proizvode je tri dejstva: a) volja Bošnjaka da BiH opstane, b) bosanskohercegovačka geografija omeđena moćnim rijekama i planinama koja sama po sebi proizvodi logiku opstanka jedinstvene društveno-političke zajednice na BH tlu, i c) ’’manevarski geopolitički ćorsokak’’ srpske politike s aspekta otcjepljenja RS-a, što onda apsolutno onemogućava i uslovljava hrvatsku politiku otcjepljenja ’’Herceg Bosne’’. Dakle, ’’Herceg Bosna’’ bi se mogla otcijepiti samo pod uslovom da to uspje Republici Srpskoj, a RS-u to onemogućava volja Bošnjaka. Dakle, Bošnjake je istorijski proces doveo u poziciju posjedovanja strateške prednosti i učinio volju Bošnjaka presudnijom za buduću BiH od volje Srba i Hrvata. Šahovskim rječnikom iskazano bi bilo: ’’imati nekog u stalnom šahu’’.Zbog svega rečenog, zaključujem da postoje dvije moguće slike budućnosti BiH:1. BiH, kao multietnička i multikulturalna država i zajednica, i 2. BiH, kao klasična nacionalna država Bošnjaka.To znači da Bošnjacima u BiH ’’odgovara’’ bilo kakvo vođenje politike od strane Srba i Hrvata, dok Srbima i Hrvatima odgovaraju samo određene vrste bošnjačke politike (ne sve).Ranije sam pomenuo da pored dvije konstantne sile u BiH (volja Bošnjaka i ’’bosanska centrifuga’’), postoje i dvije potencijalne sile koje mogu uticati na sadržaj budućnosti BiH, a to su srpske i hrvatske političke sile koje svojom politikom mogu uticati na stvaranje BiH kao: a) multietničke zemlje ili b) klasične nacionalne države Bošnjaka. Sa pozicija sadašnjih hrvatskih, a naročito srpskih politika, na ovaj izbor se gleda po klasifikaciji loš, gori i najgori, dok se sa bošnjačke strane svaki srpsko-hrvatski izbor može sagledati u gradaciji: dobar, bolji i najbolji. Proizilazi da u interesu stvaranja BiH kao multietničke zajednice predstoje radikalni zaokreti hrvatske i srpske politike spram BiH kao vlastite države, dok Bošnjaci moraju prestati da paralelno vode dvostruku politiku: a) deklarativno zalaganje za multietničku BiH, b) faktičko pretvaranje BiH u klasičnu nacionalnu državu Bošnjaka muslimana.Stvaranje klasične nacionalne države Bošnjaka
Kao što je Hrvatska nacionalna država Hrvata i ostalih, Srbija nacionalna država Srba i ostalih, tako u ishodištu ove opcije stoji da BiH postane država Bošnjaka i ostalih. Ova opcija je postala dominantni trend od Dejtona do danas sa velikom vjerovatnoćom da se nastavi i u budućnosti. Ovakvoj budućnosti doprinosi kontradiktorno savezništvo sve tri nacionalističke politike u BiH, iako zvuči nevjerovatno, ali i srpska i hrvatska aktuelna politika pomažu bošnjačke nacionalističke ciljeve u ovom smjeru. Ne svjesno, naravno.
Ako se osvrnemo na moderna građanska društva, koja su uglavnom nastajala nakon ere konstituisanja nacionalnih država (evropa) ili na principu ’’krećemo iz početka s livade’’ kao što su nastale SAD kao građanska država, vidjećemo da je u tom kontekstu nemoguće govoriti o BH kao građanskoj državi dok se prethodno ne konstituiše harmonična tronacionalna država ili dvonacionalna ili jednonacionalna. Naprosto govoreći, u BiH nije moguće preslikati američki model, a pokušaji stvaranja nadnacije u BiH su već potrošeni modeli u prošlosti. Kada se nije stvorila (nadnacija) pod Austrougarskom i u SFRJ, sada apsolutno nema nikakve šanse.
Koncept nacionalnih država je u svojoj suštini veoma vezan za demografiju i brojke, jer ako udio konstitutivnog naroda u nekoj državi padne ispod kritične tačke to predstavlja veliku prijetnju po budućnost te zemlje. Ne može me niko uvjeriti u tezu da bi Njemačka i dalje bila Njemačka, kada bi etnički Nijemci sa 90% spali na 30%, a etnički Turci sa sadašnjih (oko 5%) porasli na 70%. Bez obzira na državljanstvo i jednaka građanska prava svih pred ustavom i zakonom, bilo bi veoma upitno kakve bi odluke donosio novi ’’noseći narod’’ u Njemačkoj. Ili kad bi Mađari u Slovačkoj porasli na 80% ili kad bi Albanci u Makedoniji porasli na 65%, itd. Zbog toga će demografska politika biti presudni faktor i u BiH, gdje će se u narednih dvadesetak godina iskristalisati brojke koje će tačno pokazati da li se radi o tro-dvo ili jednonacionalnoj državi. U ovom smislu je korisno pogledati popise stanovništva u BiH do 1991. godine, koji su je i teoretski i praktično činile multietničkom tronacionalnom zemljom, jer u trajanju od 150 godina do 1991. godine nikad niko nije imao nadpolovičnu većinu preko 50%.
Još u 19.vijeku niko u BiH nije imao nadpolovičnu većinu, što pokazuje i popis iz 1865. godine kada je zabilježeno 46,3% pravoslavnih, 30,7% muslimana i 22,7% katolika. Godine 1895. BiH je imala 1.336.091 stanovnika, od čega: pravoslavci – 571.250 ili 42.76%, muslimani – 492.710 ili 36.88%, rimokatolici – 265.788 ili 19.89%, židovi – 5.805 ili 0.43%, ostali – 538 ili 0.04%. Sličan odnos u okviru etničke strukture bilježe svi austrougarski popisi, pa i posljednji 1910. godine (43,5% pravoslavnih, 32,2% muslimana i 23,3% katolika). Većinsko pravoslavno stanovništvo zabilježeno je i popisima u periodu između dva svjetska rata (1921. i 1931.), te i u znatnom dijelu poslijeratnog perioda (popisi iz 1948, 1951. i 1961). Popis iz 1971. godine prvi put je pokazao da je izmijenjena etnička struktura stanovništva bivše SR BiH i da su muslimani u njoj postali relativna većina (39,6% muslimana, 37,2% Srbi i 20,6% Hrvati). Popis 1991. godine u BiH pokazuje: Muslimani – 43.47%, Srbi – 31.21%, Hrvati 17.38%.
Bez obzira na primjedbe Bošnjaka da je u kraljevini i prvoj polovini egzistencije SFRJ bilo rasipanja muslimanskih glasova jer nije postojala rubrika za sopstveno izjašnjavanje već se uglavnom koristila rubrika ostali/neopredjeljeni/Jugosloveni itd., može se pouzdano zaključiti da niko nije imao nadpolovičnu većinu.
Međutim, šta imamo danas? Po prvi put, nakon 150 godina, javlja se nadpolovična većina jednog naroda. Ova činjenica je isto tako jak istorijski događaj za BiH, kao gore pomenuti istorijski datumi u XX vijeku, a vrlo vjerovatno i prekretnica BH budućnosti. Uzmimo samo procjenu Agencije za statistiku BiH: ukupan broj stanovnika u BiH je 3.447.156. Po entitetima: Federacija 64.2% ili 2.213.074, RS  33.8% ili 1.165.138 , Brčko 2% ili 68.943. Ako su tačne biskupske procjene da je optimistična prognoza za broj Hrvata u BiH negdje do 450.000 ili 12~13%, dok s druge strane Srba ima maksimalno 1.100.000 ili ~32%, preostaje da Bošnjaka ima oko 1.900.000 ili 55-56%. Pored ovoga, Agencija za statistiku je obznanila jedan još alarmantniji podatak, a to je prosječna starost stanovništva u RS-u koja je za 3.8 godina veća nego u Federaciji. Ovo je posljedica odseljavanja mladih ljudi iz RS-a u Srbiju, što govori da se u RS-u povećava udio starih u odnosu na mlade. Ovaj trend osigurava siguran rast broja Bošnjaka u budućnosti u odnosu na Srbe i Hrvate, a proces će se postepeno ubrzavati kako se procentualna razlika bude povećavala.
Ako se ova činjenica pridruži gore već pomenutoj strateškoj geopolitičkoj rasprostranjenosti Bošnjaka (koja onemogućava raspad BiH), pa se ovome dodaju izvještaji zavoda za statistiku RS-a i Federacije koji iz godine u godinu pokazuju pad nataliteta u RS-u, a rast u Federaciji (s tim da hrvatska područja takođe pokazuju negativnu stopu rasta), pa onda napomenemo trend konstantnog odlaska Srba i Hrvata iz uglavnom ruralnih područja BiH ka Srbiji i Hrvatskoj, a nasuprot tome kažemo da teče stalni proces doseljavanja Bošnjaka/muslimana iz Sandžaka u Sarajevo, onda ne preostaje druga vjerovatnoća, nego da će za dvadesetak godina jedan narod dosegnuti dvotrećinsku većinu od 67%. To bi bilo negdje oko 2025. godine, što i nije tako daleko, ako uzmemo brzinu kojom je ’’proletilo’’ 13 godina od Dejtona do danas.
(nastavak u komentarima)
14.06.2012.

Nele Karajlic o agresiji na BiH: 'NEKA SE ZNA KO JE GAZDA U KUCI!"

Pogledao sam neki dan dokumentarni film u produkciji TV Beograd o mogucnosti obnavljanja/ujedinjenja kultne sarajevske grupe 'Zabranjeno pusenje', koje se, izbijanjem agresije na BiH podijelilo kao i sve u nasoj zemlji - na tzv. istocno i zapadno, iliti beogradsku i sarajevsku verziju. Ovu prvu predvodi dr Nele Karajlic, pravog imena Nenad Jankovic dok je u drugoj ostao najveci broj muzicara proslavljene grupe sredinom 80-tih godina: Sejo Sexon, Elvis J.Kurtovic, Boris Siber, 'Minka' itd.. Rodjeni Sarajlija je dobro zastranio tokom rata i poslije nastupima u manjem bh. entitetu i vrlo ruznim izjavama o rodnom gradu to je poznato pa ne cudi, s toga da se beogradskoj verziji 'Pusenja' kao basista primakao i Emir Nemanja Kusturica, slavni sarajevski reziser koji nastupa kad god moze.

I tako, navalila novinarka s pitanjem moze li se iz dvoje sastaviti ponovo zajednicki bend. Bi Sejo Saxon, iz prve, ali Nele - jok.

'To nije realno', odovorio je za par mjeseci vec 50-godisnjak, sin cuvenog profesor arapskoga jezika na studiju orijentalistike Filozofskoga fakulteta u Sarajevu i naprasno prekinuo razgovor skoro povrijedjen pitanjem jer - 'mora ici, cekaju ga djeca'!!?

Opet, baska sve to. Cekao sam da cujem pricu ponovo o ratu u BiH i stradanju Sarajeva i ulozi strane kojoj se primakao kad ga je rodni grad najvise trebao.

'Hah, pa, to je bilo da se pokaze ko je gazda u kuci'- hladno je rekao bivsi Sarajlija!?

Ko je zainteresiran da pogleda jos jednu zanimljivu storiju o popularnoj grupi, njenim pocecima i nekim neobjavljenim snimcima do sada, te kako na sve gleda danas dr Karajlijic iz Beograda, dokumentarac moze pogledati na ovom linku.

08.06.2012.

IZ BiH i dzemati u dijaspori: I EFENDIJE TJERAJU, ZAR NE?

Bh. iseljenistvo, posebno Bosnjaci u njoj, dramaticno se mijenja posljednjih godina, kazu mnogi. Dokaz tome je i posljednja vijest iz Rotterdama. Tamo je dzematska skupstina IKC 'Selam' dala otkaz imamu Nermin ef. Canicu zbog vrlo losih rezultata u dosadasnjem radu, kako je receno. Neko ce reci, pa sta, nije prvi. Tacno. Prije godinu dana ili nesto vise, bosnjacki IKC iz Chicaga otjerao je jednog od najkvalitetnijih imama bh. dijaspore, h. Senad ef. Agica, intelektualca, sufiju, prevodioca, vaznog cimbenika u multireligijskom dijalogu u SAD zbog cega je nagradjen s dva 'molitvena dorucka' u Bijeloj kuci. Dzaba, opet ga - otpustilo. Doslo bezmalo i do suda. Zamjeranje, bosnjacka pakost, zaisicenje, vehabijsko 'crvanje', sta je razlog, ne znam, ali je covjek otjeran.

U Rotterdamu se desilo nesto slicno, ali po sadrzaju problema, ipak drugacije. Dugogodisnje nezadovoljstvo ucinkom , kako kazu u Rotterdamu, anemicnog i lijenog ef. Canica, prijetilo je raskidu ljubavi ranije, ali se desilo tek sada, skoro sedam godina od njegovog dolaska u Holandiju. Ogromna vecina dzematlija predvodjena Jusufom Elezovicem, predsjednikom dzemata, rekla je, nakon dramaticnog zasijedanja  - dosta i uskoro ce pokrenuti proceduru za dolazak novog imama. 'Popravnog vise nema',  bio je rezolutan Elezovic, a te rijeci je prenio i bh list Dnevni avaz.

Ranije je u bh. iseljenistvu skoro bilo nemoguce dati otkaz i posve losem imamu kako zbog poslovicnog nezamijeranja, komplicirane procedure dolaska novog imama koja je odbijala svaku pomisao da se posegne za otkazom itd.. U najlosijoj varijanti, ako bi se nesto desilo takvo, imam bi poveo jedan broj sljedbenika koji bi formirali novi dzemat pa je razumljivo i njihovo komotno ponasanje i kad dodje do 'zategnutih odnosa'. Dzematima su tako uglavnom bile vezane ruke a imama neradnika je uvijek bilo i - bit ce.

Otkaz imamu iz Rotterdama mogao bi ipak otvoriti novu stranicu kvalitetnijeg i uredjenijeg importa imama iz domovine u iseljenistvo, posebno na relaziciji IZ Bosnjaka u iseljenistvu-Rijaset IZ BiH u Sarajevu koji jos uvijek kontrolira dolazak imama u dijasporu premda nekad samo da potvrdi vec neciji izlobirani dolazak. To nam je rekao i jedan dzematlija iz Rotterdama. Evo njegove zanimljive reakcije povodom smjene ef. Canica u gradu na Maasu.

"Zalosno je sto je ovoliko vremena proslo (7 godina) u kome su izgubili mnogo i Selam i IZBN.
Mislim da je ovo veliki korak za nas dzemat ICC Selam, IZBN i IZ u BiH uopste, jer salje vrlo vaznu poruku, da su prosla vremena podobnih (citaj onih koji se postavljaju preko raznih veza), vec da vjernici traze za vjerske vodje sposobne! 
Smatram da prilikom izbora novog imama dzemata 'Selam' Rotterdam, naravno izmedju vise kandidata, treba odbaciti akvizicije, sansu pruziti mladim i perspektivnim imamima koji posjeduju diplome za visoko strucno znanje i sposobnosti da budu vodje, koji imaju zelju i volju da se dokazuju u svom radu i postanu uspjesni. Pored strogog kriterijuma izbora, buduci kandidat bi morao svojim radom i rezultatima toga rada opravdati ukazano povjerenje. Onima koji opravdaju povjerenje, treba dati sanse da napreduju u funkcijama za Glavnog Imama IZBN. Onima koji ne uspiju da se dokazu u radu, ne treba dozvoliti da godinama drze dzemat Selam, IZBN i siru zajednicu Benelux-a u klinickoj smrti, da je vuku unazad, a da mi kao dzematlije to godinama slijepo i indolentno posmatramao, a zajednice ispastaju. Uvedeni proces ocjenivanja imama treba nastaviti prakticirati a proces nagradjivanja odnosno otkaza imama pojednostaviti.
Svijest bosnjackog vjernika na zapadu pocinje da se mijenja. Kod dzematlija vise ne prolaze suplje price, vec traze stvarnu akciju imama i opipljive rezultate, isto onako kako se to ovdje na zapadu u firmama od njih trazi na njihovom radnom mjestu. Izgleda da je vrijeme debelih hladovina, uz visoka primanja, zauvijek proslo!', rekao je u otvorenoj i iskrenoj reakciji jedan od pripadnika IKC 'Selam' Rotterdam pod uvjetom anonimnosti.

 

03.06.2012.

In memoriam - Nisvet Dzanko: ODLAZAK 'DIVA DOBROTE'

Neko mi je davno rekao, ili sam negdje procitao, ne znam,  svi visoki ljudi su - dobrice! Nisu me bas nesto uvjerili u to jer su me do tada u zivotu nekako uvijek zapadali niski ljudi. Ipak, na te rijeci me podsjetilo kad sam negdje pocetkom rata, u Tuzli upoznao Nisveta Dzanku, dvometrasa iz Foce, sarajevskog diplomca Prirodno-matematickog fakulteta koji je vrlo dobro 'skinuo' akcenat carsije na Miljacki, profesora geografija, neobicno duhovitog novinara i pisca, dobricu koji je umio s ljudima kao malo ko koga sam sreo u zivotu. Njega su jucer, majci zemlji vratili rodbina, prijatelji i brojni postovaoci u mezarju sarajevskog dzemata Buca Potok nakon uspjesne transplantacije jetre u UKC 'Tuzla',  i nesretne embolije pluca koja je bila fatalna za ovog 49-godisnjaka mehke duse i  dobrog, predobrog srca.

Kao izbjeglicu u Tuzli, zapao ga je podstanarski zivot u stancicu s jednim namcorom i karakterno teskoom osobom koji bi se, cini mi se, posvadjao s vlastitim cipelama. Dok je Nisvet plijenio oko sebe dobrim vibrama, konobarice iz tuzlanskih kafica, kao u 'Djugumu' recimo,  jedva cekale da dodje na kafu i cuju neki dobar prijedlog za knjigu, vic ili neki fini geg iz literature ili obicnog zivota, taj nesretnik mu je ponekad sakrivao kljuc, mijenjao bravu - samo da ne moze prespavati, premda su zajedno koristili prostor koji su placali!? Covjek bi pukao od muke, potukao se, ali on mi je miran govorio, 'sta cu, ne moze se tu nista, potrazim konak drugdje dok se M. ne odobrovolji. Procitao sam vagon knjiga, ali ono u literaturi nisam pronasao!'- rekao mi je tada o nemiloj epizodi u tuzlanskom naselju Slatina. Ostao je s M. u svakodnevnoj komunikacviji kao da se nikad nista nije desilo a s izbjeglickom sudbinom se nosio iznimno dostojanstveno, da nikad nisam cuo kukanje i nezadovoljstvo zivotom da sam u potpunosti razumio Jasmina D., neki dan, koji rece:' s njim su sve bosanske tegobe bivale podnosljive'.

Pisao je s lahkocom, najcesce novinske kozerije, opustene ruke koje su do suza znale zasmijati. U obicnoj prici bio je majstor metafore, skracenog poredjenja. Jednom tako govori o nekoj curi i da skrati pricu kakva je, veli mi, znas, 'to su one cure sto pjevaju na ekskurzijama"! Kakav majstor, ne treba trositi pet recenica, on bi to znao u par rijeci kazati.

Pozvalo ga u Armiju BiH. Bio skoro godinu i po na Majevici. Kad bi se vratio promrzao, nikad to necu zaboraviti, zavalio bi se u fotelju i jedva ugurao golema stopala u lavor vruce vode i njegovim prepoznatljivim osmijehom pricao viceve koji su odvodili daleko od ratne zbilje.

Vec mi tada nije bilo jasno zasto ovakav majstor rijeci nije dobio prostora u nekim ozbiljnijim redakcijama. Prepoznao je to neko, ipak, i nakon kratke profesure u tuzlanskoj Behrambegovoj medresi na predmetu geografija, pozvao ga 1997 g. u Sarajevo. Poceo pisati za 'Dane', gdje ispocetka objavljuje unikatne filmske recenzije. 'Projekat' je bio da on kao 'federalac', pise istovremeno s izvjesnim Rajkom R. iz Banja Luke.

'Ako ne posalje Rajko tekst, nema ni meni sanse za honorar', veli mi podigavsi ramena i razvucen osmijeh. Zvao sam ga tih godina 'Rajko'.

A onda su na FTV, vise prijateljskim linijama, pozvali ovog suvremenog bosanskog 'Zuku Dzumhura' u 'Sivi dom' i tako je nastala 'Pozitivna geografija'. Ostalo je historija.

Poslije se dugo nismo culi ni vidjeli, samo se jednom javio kako je cuo 'da sam otisao na visoke skole u inostranstvo'. Bilo je to tako receno kao da govori neki dobri bosanski did. S uzitkom sam citao ako bi negdje nesto objavio , a onda su, kao grom iz vedra neba, mediji javili o cirozi jetre 'karirane kosulje' pod kojom je bilo vise Bosne i ljubavi za ljude nego pod hiljadama - placenika za taj posao.

Do suza me dovela vijest iz UKC 'Tuzla'. Taman sam pomislio jedno jutro, nakon uspjesne transplantacije jetre, e, kad sad sjedne Nisvet i napise tekst o zivotu s zenskom jetrom (donor mu je bila 55-godisnja zena iz Zivinica), bit ce to citateljska gozba! Nazalost, taj tekst nikad nece otici na novinski prelom i niko od nas nece vise uzivati u njegovoj pisanoj i isgovorenoj rijeci.. Kako god, nadam se da ce neko sjesti i sakupiti njegove sjajne ratne kozerije i napise iz bh. stampe u jednu knjigu ne bi li i na taj nacin njegova kcerka dobila kakvu-takvu podrsku odrastanja bez njeznoga oca. Vise zbog same knjige-svjedocanstva kakvog je oca imala nego zarade od prodaje.

I jos nesto. Cvrsto vjerujem da je sinoc-melekima ispitivacima znao odgovoriti na tri jednostavna pitanja koja cekaju svakog od nas prije nego sto dusa zaplovi u 'Alemi-berzeh' i saceka susret s Gospodarom svih svjetova. Znamo svi, volio je 'Jovanovo serbe  i drustvo, ali onoj dobroti ce, nadam se dragi Bog halaliti, 'namignuti' za sve i nagraditi nekim dzennetskih hladom koje zasluze 'divovi dobrote', kakav je bio ovaj Focak iz Sarajeva.

Neka ti je rahmet dusi, dragi nas Nisvete!

 

 

31.05.2012.

Pismo prijateljima povodom 31.maja: BIJELU TRAKU SAM 1992' MOGAO NOSITI I U TUZLI

Dosta ljudi nije upoznato sa ovom akcijom. Ovo je moje pismo njima, ali i onima koji ovu akciju potcjenjuju.

  

Dragi prijatelji,

Stavio sam bijelu traku, a vi radite šta hoćete i govorite šta hoćete! Štagod pomislili, znajte da je nošenje nekog obilježja, bila to roza trakica kojom se obilježava solidarnost sa ženama oboljelim od raka dojke ili crvena trakica za solidarnost sa oboljelim od HIV-a nešto što je društveno prihvatljivo u današnjem svijetu. Stoga, neka se niko ne ibreti i ne pravi od sebe nesolidarnu osobu (da ne upotrijebim neku drugu, grublju riječ) kada vidi nekoga sa bijelom trakom oko ruke. Naravno, nisam očekivao široku podršku, ali i ovo je dobro i mislim da će iz godine u godinu rasti svjesnost o poricateljima genocida i važnosti sjećanja na genocid nad Bošnjacima, ne samo u Srebrenici, nego i na mnogim drugim mjestima gdje su organizovani koncetracioni logori. Samo na području opčina Prijedor formirano je čak 57 logora. U cjeloj BiH je napravljeno 653 logora, u Srbiji 27, u Crnoj gori 12, u Hrvatskoj 3. Sve ukupno: 695 logora, za koje znamo. Ovdje nećemo nabrajati ni godine u kojima su počinjavani genocidi.

Ovo nošenje bijele trake je posebno teško shvatiti nekim muškarcima, ali mnogo lakše ženama koje su pokrivene zato što su one uvijek u poziciji da budu "prozvane" zato što se "prave pobožnijim od ostalog svijeta i glume neku nevinašcad". Stavite bijelu traku i osjetite kako je biti prozvan da "glumite žrtvu" i "podsjećate na ono što stvara razdor među narodom" ili da budete optuženi da "dirate ratne rane". Naprotiv! Upravo je zaborav i ignorisanje sjećanja ne genocid infekcija na ranama naših žrtava....

Da bi shvatili o čemu govorimo, podsjetiću da se prema dr Gregoriju Stentonu, predsjedniku Genocide Watch-a, genocid razvija u osam etapa:

1.  Razvrstavanje (klasifikacija): ljudi se dijele na „mi" i „oni".

2. Označavanje (simbolizacija): „Skupa sa mržnjom, članovima prokaženih grupa mogu, protivno njihovoj volji, biti nametnuta obilježja (simboli)...

3. Obesčovječavanje (dehumanizacija): „Obesčovječavanjem se prevazilazi normalna ljudska odbojnost prema ubistvu."

4. Organizovanje: „Genocid je uvijek organizovan... Posebne vojne, paravojne ili milicijske jedinice se često obučavaju i naoružavaju..."

5. Polarizovanje: „Grupe koje stoje iza mržnje emituju polarizujuću propagandu..."

6.  Identifikovanje: „Žrtve se identifukuju i izdvajaju zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti..."

7.  Istrebljivanje: „Na ovom stupnju, samo hitna, brza i nadmoćna oružana intervencija može zaustaviti genocid. Moraju biti uspostavljene stvarne sigurne zone ili koridori za evakuaciju izbjeglica sa teško naoružanom međunarodnom zaštitom."

8. Poricanje: „Počinioci... poriču da su počinili ikakav zločin... Od-govor na poricanje jeste kazna izrečena pred međunarodnim tribunalom ili državnim sudovima."


Na ovaj način, označavanjem (simbolizacijom) se prisjećamo i solidarišemo sa žrtvama genocida. To je mogao biti bilo ko od nas. Prisjećamo se kako su posljednjeg dana maja 1992. godine, vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale naređenje da nesrpsko stanovništvo u ovom gradu mora obilježiti svoje kuće isticanjem bijelih čaršafa ili zastava i da pri izlasku iz kuće oko ruke moraju nositi bijele trake.


Ovo je naređeno moglo biti izdato i u Tuzli. Ali i u Sarajevu, Zenici...


Noviji postovi | Stariji postovi

burek
<< 04/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1180436

Powered by Blogger.ba