burek

Hasta la victoria siempre!

04.02.2013.

Burek u Manili (Filipini): OSMIJEH I OPTIMIZAM FILIPINACA I PORED TESKOG ZIVOTA!

Nas dragi prijatelj Ahmed, koji trenutno zivi u Singapuru, ponovo se otisnuo na putovanja. Ovaj put posjetio je Filipine odakle nam donosi zanimljiv putopis o narodu kojemu osmijeh i optimizam ne silazi s lica usprkos teskom zivotu vecine stanovnistva! Evo njegovog zapisa koji toplo preporucujemo nasim posjetiocima.
'Decembar. Zima u Evropi, temperature ispod nule a u nas 30 stepeni, tropska klima. Odlucili smo iskoristiti nekoliko dana dopusta za izlet u Manilu.
Manila je glavni grad Filipina, drzave sa 7,107 otoka u jugo-istocnoj Aziji. Filipini imaju 95 miliona stanovnika i veoma bogatu dijasporu od nekoliko miliona koja vise-manje zivi u svim razvijenim azijskim zemljama, SAD i na Bliskom istoku. Sama ekonomija mnogo zavisi od novca kojeg salje dijaspora jer sve vise Filipinaca ima strucnu spremu, tako da su i svote novca, poslane kuci, sve vece.
Manila se nalazi na otoku Luzon i sa sirom okolinom ima 22 miliona stanovnika. Prosjecnom Evropljaninu je veoma tesku zamisliti takvu naseljenost medjutim kada udjete u stari dio grada i vidite mase ljudi na svakom koraku ili kada osjetite haos u sabracaju, brojke na papiru dobiju sliku. Sam aerodrom 'Ninoy Aquino International' je uredan i nakon carinske kontrole uzimamo taksi do naseg hotela i odmah potom krecemo u obilazak grada. Prvo smo obisli Fort Santiago. To je tvrdjava u starom dijelu Manile koji se zove Intramuros. Intramuros je bio centralni dio Manile za vrijeme spanske kolonizacije. Intramuros doslovice znaci “unutar zidova” jer je taj dio grada imao visoke bedeme koji se jos uvijek mogu vidjeti. Na mjestu tvrdjave Santiago se nalazila rezidencija muslimanskog vladara, Radze Sulejmana koji se nije mogao oduprijeti jacim Spancima, tako da je nakon izgubljene bitke preselio na sjeverni dio otoka Luzon. Islam je bio prisutan kod dobrog dijela Filipinaca prije dolaska spanske krune, pogotovo u juznom dijelu zemlje (Mindanao, Sulu, Jolo). Tvrdjava je danas obnovljena i u njoj se moze vidjeti nekoliko muzeja. Najpoznatiji muzej je posvecen filipinskom junaku, dr. Jose Rizalu. Rizal je bio doktor i pjesnik koji je na miran nacin htio postici filipinsku nezavisnost. Spanci su ga optuzili za izdaju i zatvorili upravu u tvrdjavu Santiago. Tu je osudjen na smrt i 30. decembra 1896. su ga odveli na obliznju livadu koja se zvala Luneta. Tu je strijeljan u ledja. 30. januar je danas praznik na Filipinima, u sjecanju na Rizalovu zrtvu. U samoj tvrdjavi se takodjer mogu vidjeti ostaci palate u kojoj je zivio Radza Sulejman. Nakon Santiaga odlazimo na kratak obilazak starog dijela Intramuros. To cete najlakse odraditi uz pomoc fijakera. Prije ulaska u fijaker, dogovorite se za cijenu da kasnije ne bi bilo iznenadjenja. U starom dijelu mozete vidjeti manilsku katedralu, palate u kojoj zivi guverner, “spanjolsku kucu” (klasican primjer gradske kuce iz vremena spanske kolonizacije), mnoge crkve, skole i strazarske kule. Izlet traje sat vremena. Nakon toga odlazimo na tzv. Lunetu koja se danas zove “Park Jose Rizala”. Luneta je za vrijeme Spanaca bila mjesto na kojem su likvidirali filipinske ustanike. Vecinu su strijeljali nakon blagoslova katolicog popa, dok su odredjene pojedince udavili uz pomoc sprave koja je licila na sto. Osobi bi svezali ruke i oko vrata stegli pojas kojeg su stezali dok zrtva nije umrla. Park je danas veoma lijepo uredjen i odrzavan. Centralni dio predstavlja kip Jose Rizala, dok se biste ostalih filipinskih heroja nalaze iza njegovog spomenika. Na samom kraju nalazi se gigantski kip prvog filipinskog junaka koji se zvao Lapu Lapu. On je bio muslimanski vladar otoka Mactan u centru Filipina na kojeg je 21. aprila 1521. godine dosao poznati portugalski moreplovac Megallan da pokori stanovnistvo i pokrsti. Lapu Lapu se medjutim odlucio na oruzani otpor i u sukobu njegovih vojnika sa spanskom ekspedicijom, Magellan je ubijen. Njegovo tijelo nikada nije nadjeno.
Uz setnju kroz stari dio Manile vrlo brzo shvatite, kolika je koncentracija stanovnistva. Guzva je doslovice svugdje, medjutim ono sto ublazi klaustrofobiju jesu nasmijani obrazi Filipinaca. To je dio njihove kulture i bez obzira koliko teska bila njihova situacija, ostace jaki i optimisti. Rijetko kad se cuje kukanje koje je tako prisutno kod Zapadnjaka pa i samih Balkanaca, bez obzira gdje zivjeli. Prosjecni stanovnik Balkana ima mnogostruko vise od prosjecnog stanovnika Filipina, ali je doza optimizma i osmijeha kod Filipinica prosto nevjerovatna. Medjutim, saobracaj u Manili je katastrofalan. Tipicna slika za vece gradove u jugo-istocnoj Aziji. Isto cete vidjeti u Dzakarti, Phnom Penu, Ho Chi Minhu, indijskim velegradovima. Najjeftiniji prijevoz su bivsi americki vojni dzipovi tzv. “Jeepney”, pretvoreni u javni transport. Koriste dizel i veoma su glasni. Njihove dekoracije su dokaz bogate filipinske kulture i smisla za dizajn ali ako vlasti zele poboljsati kvalitet vazduha u gradu, “Jeepney” ce morati u historiju. Uz veoma haotican saobracaj, mnogo su nas potresle slike siromasnih ljudi na ulicama. Ogroman broj ih doslovice zivi na trotoaru, u parkovima, na obalama. Vidjeli smo puno djece za koje insan nije siguran jesu li sami ili imaju nekoga sto brine za njih? Katolicka crkva, koja je veoma utjecajna u zemlji, ne dozvoljava kontracepcije niti obrazovanja u skolama po pitanju polne edukacije, tako da je broj djece na Filipinima veoma visok.  
Kada smo prilikom jutarnje setnje obracali paznju na zaljev Manila sa prelijepim morem ispred nas, vrlo brzo su nam se emocije promjenile kada smo vidjeli da na samoj promenadi uz more zivi veci broj porodica. Muskarci su spavali ispod palmi, prekriveni dekama, dok su majke kupale djecu u moru. Kuhalo se na otvorenoj vatri. Vidjeli smo i dosta narkomana sa unistenim pogledima. Sve to se moze vidjeti u dijelu Manile, zvani Emrita. Mogu tek zamisliti kako je u najsiromasnijim predjelima grada (slum) kada se ovako nesto vidi u centru…
Obilazak sjevernog dijela grada Quipo nas je prvo doveo do kvarta u kojem zive muslimani. Zovu ih Moro. To su ime dobili od Spanaca, jer su Spanci muslimane u svojoj zemlji zvali Moro. Kvart je uzasno siromasan. Zgrade su oronule, neodrzavane i stare. U njemu se nalazi i dzamija sa zlatnom kupolom koja je sagradjena 1976. godine kako bi impresionirala Gadafija koji je najavio dolazak. Gadafi medjutim nikada nije dosao, ali je dzamija ostala. Tu sam klanjao dzumu namaz u prelijepom ambient. Trenutno skupljaju novac za gradnju munare. Odmah preko puta nalazi se katolicka katedrala u kojoj se svakeog 9. januara odrzava procesija na kojoj nose crni kip koji predstavlja Isusa. Kip je na Filipine dosao iz Meksika i navodno je bilo drvo kipa bijelo koje je potamnulo na putovanju tako da je u Manilu stigao crne boje. Cijelo podrucje Quipo ima puno siromasnih ljudi i velika je guzva. Tu uzimamo taksi i odlazimo prema muzeju azijskih kultura. Sam muzej ima moderan izgled ali neodrzavanje mu daje vecu starost. Nakon pregleda kroz metalni detektor (to cete dozivjeti na ulasku u svaku vazniju zgradu ili shopping centar), obilazimo kolekciju instrumenata i nacionalnih nosnji azijskih naroda. Ono sto nam je zaista upalo u oci, su bile gusle. Gusle su instrument koji poticu iz Kine, a poznaju ih mnogi drugi narodi, ukljucujuci Arape, Srbe, Crnogorce itd. Izgleda su gusle na Balkan dosle preko Turaka, medjutim mnogo Bosanaca misli da je to izvorni srpski instrument sto nije istina. 
Kada smo obisli nekoliko trgovackih centara, bili smo prijatno iznenadjeni s njihovom ponudom, dizajnom i cistocom. Valja istici da je halal hrana lahko dostupna i bogata. Mnoge restorane drze Arapi u kojima nude ukusnu mediteransku hranu. Interesantno je bilo primjetiti da restorani brze hrane nisu bas popularni kao sto je to slucaj u Singapuru ili Kini.  
Sve u svemu, posjeta Manile nam je ostala u lijepom sjecanju i nadamo se da ce nam uspjeti obici jos koji filipinski otok u buducnosti. Onima koji traze osmjeh u zivotu, toplo savjetujem posjetu Filipina. Tu cete sigurno naci lijek za tugu, depresiju i ostale drustvene bolesti modernog kapitalistickog drustva.   
Dr. Ahmed Pasic 
Singapur, 4. februar 2013.
01.02.2013.

Teman/Temenna: EH, DA MI JE NEKOM TEMAN DANAS U BOSNI UCINITI!

Ko ne zna sta je 'teman' odmah cemo mu kazati. Rijec je o orijentalnom pozdravu koji je od Arapa preko Turaka davno stigao i u Bosnu a u kojem osoba koja prilazi u znak postovanja prema drugoj skupljenim prstima jedne ruke dodirne bradu, potom usne i na kraju celo.

Prema uvazenom bosanskom turkologu Abdulahu Skaljicu, autoru cuvene zbirke 'Turcizmi u bosanskom jeziku', pozdrav ima znacenje: 'Ljubim ti skute i stavljam na celo'. Neki bi dodali po bosanski 'To treba poljubiti i na celo staviti'. Postoje forme slicnog pozdrava i izrazavanja postovanja i danas u Bosnjaka, recimo za bajram kada djeca i unuci uzmu ruku roditelja, djeda i nane i prinose ih celu, ali to je nesto drugo.

Helem, ne znam postoji li ljepsi pozdrav koji je ljudski um izmislio od temana da sadrzi toliko respekta i uvazavanja a da nema nikakvoga dodira.

Rijec 'teman' dolazi iz arapskoga jezika i sacuvao se tek ponegdje na Balkanu a moze se zapaziti jos samo na filmovima danas, cini mi se. U tradicije je nasih dervisa dodir otvorenog dlana ruke na srcu kojim se potom predju usne i dodirne celo, ako se ne varam.

Danas bih tako rado, ako ima uopce takvih vise u Bosni i u svijetu, dubokim postovanjem kakvo samo teman ima pozdravio i divio se, svakom cija mi dobrota uzme rijec, kako jednom napisa Jergovic, ali takvih kao da je ovo vrijeme odnijelo.

31.01.2013.

Ima i gorih od nas: HRVATI GRESKOM PROBILI TUNEL!?

Koliko puta na dnevnoj bazi slusamo o nesposobnosti nase vlasti, aljkavosti, sporosti s korupcijom koja ide pod ruku svih angazmana. No, ima primjera u najblizem komsiluku da mozda postoje i gorih od nas.

Fotografija koju donosimo u prilogu govori kako su Hrvati udarnicki radili mjesecima na probijanju tunela u jednom dijelu zemlje i kad su ugledali svjetlo dana na drugom kraju - shvatili da su pogrijesili!? Vijest je za rubriku 'vjerovali ili ne', a eto, desilo se.

Bruka stoljeca, rekli bismo, desila se u tzv. Omiskoj Dinari a Slobodna Dalmacija je posprdno objavila pricu kako ce , eto tunel, osim razveseljavanja lokalnog stanovnistva narednih godina dobiti i ponesto na turistickim atrakcijama kojih bas na tom podrucju fali.

Milionski teska bruka u Hrvata (oko 50 miliona je kostao ovaj dio splitske zaobilaznice kod Omisa) toliko je osramotila nase susjede da joj je, cini se, namjerno malo ukazano medijskog prostora.

Helem, sada Hrvati eto imaju i novu turisticku atrakciju - 'tunel- corak'!

 

28.01.2013.

Holandska kraljica Beatrix predala tron: NA PRIJESTOLJU SJEDI - WILLEM IV

Kada su danas svi holandski mediji najavili iznenadno obracanje naciji kraljice Beatrix u 19 sati, bez obavijesti o cemu je, odmah me strecnulo kao Titovog pionira. Sta li je, Boze dragi, sta li ce reci jer slicne najave govora Marsala Tita imale su ton dramaticnog obracanja koje je nosilo jezu i strah za sutra u zemlji jer bili smo okruzeni BRIGAMA (Bugarska, Rumunija, Italija....znate vec..

Doduse, danas se u 'Niskoj zemlji' podosta i znalo vec u popodne, o cemu ce kraljica Beatrix zboriti. Ona prepusta tron sinu Willemu -Alexanderu nakon skoro 33 godine stolovanja na prijstolu i to je udarna vijest u svim svjetskim medijima bezbeli. Odluku je donijela tri dana prije njenog 75-og rodjendana a ljudi nagadjaju da li je teska tragedija sina Friso prosle godine ubrzala odluku, starost ili je vec davno sve bilo pripremljeno.

Helem, plavokosi sin Willem-Alexander, zet argentinske familije Zoreguieta postat ce tek sedmi kralj/kraljica Holandije u skoro 200 godina monarhije. Njegova zena Maxima postaje samim cinom njegovog ustolicenja na celu monarhije - kraljica.

Krunidba ce se obaviti 30 aprila na dosadasnji Kraljicin dan koji ce od naredne godine biti prebacen na 27 april (rodjendan novog kralja). 

Neka je sa srecom Willemu IV a nama ce kao i svakoj pastvi biti kako bude!

21.01.2013.

'Bosanska knjiga mrtvih: NIJE 200 000 VEC 62 000 BOSNJAKA UBIJENO U AGRESIJI NA BiH!

Danas je predstavljena u Sarajevu 'Bosanska knjiga mrtvih', prvo studiozno i sistematicno istrazivanje preciznog broja zrtava tokom agresije na BiH. Autor je Istrazivacko-dokumentacioni centar a u knjizi su vjerodostojno navedeni svi relevantni podaci zrtava: ime i prezime, godina i mesto rodjenja. nacionalnost, kojoj je vojski pripadao te da li je civilna zrtva te datum stradanja.

Trebalo nam je skoro 20 godina da utvrdimo jos jednu istinu o BiH jer, treba biti iskren, vec u prvim godinama agresije na BiH, i pored zvih uzasa i prava zrtve, prije svih Bosnjaka, da se stradanje zaustavi a medjunarodna zajednica aktivira u zaustavljanju vojske Srbije i Crne Gore, iz Sarajeva i vlade rahmetli Alije Izetbegovica na sve strane se pricalo o 200 000 mrtvih Bosnjaka!?

Iako je u pitanju bio trik ratne propagande bosnjacke politike jer je taj narod najvise stradao, zanimljivo je da se ista prica protezala i vise od 15 godina nakon agresije.

Vrijednom knjigom ciju su izradu opet platili stranci, dabome, niposto nisu zakinute najvece zrtve. Napokon se zna da je 62000 Bosnjaka poginulo tokom agresije a cak 30000 su bili civili sto je dovoljan podatak o karakteru rata u BiH od 1992-1995 a koji se stalno negira iz Beograda, prije svih.

Neka je rahmet i smiraj svim nevinim zrtvama agresije na BiH.

15.01.2013.

Senzacionalno: NIJEMAC PREKO BUREK BLOGA SAZNAO ZA OCA SARAJLIJU!

Nedavno smo pisali o lijepom uspjehu Burek bloga u spajanju ljudi kada je jedan nas post o neustrasivom pilotu Armije BiH iz Tuzle  a koji je letio za opkoljenu Srebrenicu tokom agresije na BiH kada niko nije smio, ostavio bez rijeci jednu bosansko-holandsku familiju. Naime, dva blizanca odrasli u Holandiji su nakon skoro 20 godina upravo preko naseg vrlo citanog posta saznali da im je otac ziv nakon sto je ratni vihor razdvojio mladi par i trudna Sarajka otisla u holandsko izbjeglistvo. Zahvaljujuci samo Burek blogu familija se poblize upoznala o umirovljenom pilotu Armije BiH iako prica nije imala potpuni 'happy end'. Sve nam je otkrila jedna Bosanka udata za Holandjanina koja je ispricala pravu dramu u familiji cije dijete nosi gene pilota Armije BiH. Naime, momak je odlicni student holandske Kraljevske vazduhoplovne akademije i bit ce vojni pilot.

Helem, Burek blog je sada ponovo u prilici da posreduje u jos jednoj porodicnoj drami, ali jedne njemacke familije. Naime, jedan se Nijemac pozalio u slucajnom susretu s mladom Hrvaticom kako uopce ne osjeca da je Nijemac i da nikako ne moze pronaci bioloskog oca, koji je - Sarajlija!? Problem mu predstavlja i jezik na google pretrazivacima , rekao je tada. Okretna Hrvatica odmah se povjerila mami koja je krenula 'guglati' jer 'ima vremena na pretek', kako nam je kazala. Internet pretraga je brzo dala rezultat. U vrhu joj se izdvojio upravo tekst s Burek bloga o nasem Sarajliji koji je u bh. zajednici u Holanmdiji skrenuo paznju na sebe dobrotom i spremnoscu da uvijek drugima pomogne..

'Sve se poklapa, i ime covjeka, odakle je, sta je radio prije rata, karakter, ama sve, a jedino, kako doci do covjeka i da sve to potvrdimo i spojimo ga sa sinom, ako bude voljan', pitala nas je nasa slucajna posjetiteljka u direktnom e-mail kontaktu. Ona tvrdi da je nas Sarajlija, prije skoro 30 godina odista imao kratku aferu s Njemicom na nekom sportskom okupljanju u Njemackoj dok je mlada dama radila u hotelu gdje su odsjeli. Iz te 'one night stand' veze rodio se neocekivano mali djecak, junak nase price koji se nikad nije pomirio da je pravi Nijemac. Nesto ga stalno zuljalo dok mu mati nije otkrila ko mu je otac.

E, tu vec zapinje prica. Dzaba sto smo posredovali, sto je nasa Hrvatica dobronamjerno htjela povezati iznenadjenog i ne bas odusevljenog roditelja iz Holandije bosanskih korijena koji ima svojih briga. Da li iz straha od susreta ili necega drugog, nas dobri Sarajlija odbija susret s momkom koji je neusmnjivo njegovo dijete.

'Davno je bilo, ne sjecam se', kratko je govorio sarmantni Sarajlija nasoj Hrvatici, ne negirajuci da je bio dio sportske ekipe koja je posjetila Njemacku davne 1983 godine.

Kako god, mozda epilog ove price bude sretniji od one na pocetku ovog priloga jer je Nijemac uporan da vidi i upozna oca!

13.01.2013.

Republika Srpska: DRAGA, MRSKA ILI SRPSKA!?

Godinama na Burek blogu pisemo o razlicitim pojavama u Bosni i Hercegovini. Politika je najcesca tema jer, politika je zapravo sve u nasoj zemlji. Tako spominjemo manji bh. entitet, onu politicku velikosrpsku deponiju koja je trebala posluziti i sluzi , nazalost jos uvijek za utjehu srpskom velikodrzavnom projektu koji se nije uspio ostvariti u preambicioznom u ramu Vivovitica-Kavvobag!

Ipak, kad ga vec moramo spomenuti ne koristimo zvanicno ime vec - Republika Mrska zbog nepomirljivosti prema politickoj nakazi stvorenoj u Americi izgradjenoj na ubistvima i progonu nesrba. Kako god, neke posjetioce Burek bloga, poput jednog na posljednji post to jako nervira, drzi nam lekcije o 100% BiH i spremni su polemizirati unedogled. Jedna od posljednjih teza takvih je da je rijec o uvredi i za Bosnjake koji zive u manjem bh. entitetu i vrijedja zrtve jer je rijec o legalnom imenu, zapisanom u Ustavu BiH iako je rijec o medjunarodnom mirovnom ugovoru u dejtonu i slicno.

Napravili smo i malu anketu medju Bosnjacima koji zive u entitetu kojim gazduje Milorad Laktashenko i dobili posve suprotne odgovore.

'Cak i sami to ime koristimo cesto, zasto ce me vrijedjati kad procitam ili cujem Republika Mrska kada je rijec o genocidnoj tvorevini, ti kriticari imena Republika Mrska su bosnjacki idealisti zavaljeni za kompjuterom koji  nikad nista niti su uradili niti ceda promijene stvarno stanje', samo su neki od odgovora od nekoliko mladjih povratnika Bosnjaka u 49% BiH koji nosi eksluzivno srpski predznak.

Zato, dragi nasi posjetioci, ako vas put nanese na ovaj blog, izdvojite pola minutice i u komentare napisite, vrijedja li vas kada procitate Republika Mrska?

10.01.2013.

Inicijative: 9 JANUAR - DAN POCETKA GENOCIDA U BiH!

Treba li posebno kazati ko su likovi u fotografiji priloga ovoga posta? Ne treba jer to bezmalo i djeca u BiH znaju. U cast ove zlikovacke druzine koja je na jucerasnji dan utemeljila manji bh. entitet u Banja Luci su odrzana slavlja, dijeljeno ordenje - sluzbeno Dan Republike Mrske i krsna slava tog entiteta u sastavu BiH.

Ne znam ko je predlozio, ali inicijativa je dobra da se upravo 9 januar treba obiljezavati kao pocetak genocida u BiH a neka u Banja Luci i ostalim progonom i ratom otetim gradovima i selima BiH obiljezavaju nastanak Republike Mrske i rade sta im je volja. Mozda je to posao koji bi trebao osmisliti nevladin sektor koji okuplja logorase i ratne veterane. Bilo bi dobro istinom i na taj dan parirati velikosrpskim falsifikatorima historije.

I jos nesto. Koje li ironije, jucer je orden u Banja Luci dobio (posthumno) Srdjan Aleksic, hrabri momak iz Trebinja koji je od sigurne smrti u tom gradu prije 20 godina spasio Bosnjaka Alena Glavovica, ali ga je to kostalo zivota. Bio je 'nepodoban' vec 20 godina za priznanja jer, zaboga on je sprijecio da se u temelje velikosrpske paradrzavice ne uzida jos jedan nesrbin.

Kakva besmislica, jucer 'Gubernator iz Laktasa' ocu poginulog mladica odaje priznanje za 'zasluge za stvaranje 49% 'srpskog teritrorija u BiH i srpski narod', a sve oko nesretne i zlokobne price iz Trebinja govori o zastiti ljudskosti i prava na zivot svih bez obzira na ime i porijeklo!?

09.01.2013.

Australian Open: LIJEPA POBJEDA DAMIRA DZUMHURA

Taman kad smo pomislili da cemo ostati praznih ruku prvog dana kvalifikacionih borbi na Australian Openu , najveci teniski talenat BiH Damir Dzumhur donio je vrijedan trijumf u ubjedljivoj pobjedi nad Juznoafrikancem Izak van der Merwe. Bilo je za sat vremena i dva minuta sve gotovo - 2:0 (6:4, 6:4). Poebno impresionira nacin na koji je mladi Sarajlija u Melbourne doslovno razbio iskusnog i kvalitetnog igraca na brzim podlogama. Odlican servis (80% uspjesnosti prvog i iznad 70 %drugog servisa) ostavili su bez sanse tenisera holandskih korijena pod zastavom Juzne Afrike.

Prije Damirovog nastupa nije bilo razloga za slavlje. Ocekivano je izgubio Setkic od Amerikanca Younga 2:0 , a razocarao je Mirza Basic porazom od drugog Amerikanca Michael Yani 2:1 (6:3,3:6,6:3) koji je vec dugo vremena skoro 'vreca za nabijanje' na Tour-u. Steta jer Mirza je imao povoljan zrijeb i za prolaz u glavni turnir.

Zato se sada sansa otvara Dzumhuru. Sutra ga ceka jos jedan izraziti igrac tvrde podloge, Svicarac marco Chiudinelli, ali Damir ako samo ponovi danasnju igru, borit ce se u petak za svjetla najvece pozoornice Melbourne.

Lijepom pobjedom na terenu 9 Damir je danas zaradio osam bodova na novoj ATP listi i nimalo zanemarivo oko 5500 eura (brutto) sto ce mu dobro doci za pokrivanje skupih troskova boravka na dalekom kontinentu.

Sretno sutra, djecace nas! 

07.01.2013.

Nakon istupa Hadzema Hajdarevica: BOŠNJAČKI LINČ!?

Formiranje Svjetskog bosnjackog kongresa izazvalo je, kao sto se i ocekivalo podijeljene reakcije u javnosti a kriticki istup nekolicine istaknutih intelektualaca iz Sarajevo dobio je posebni odjek. Posebno se to odnosi na Hadzema Hajdarevica, istaknutog bh.pisca i intelektualca na Krugu 99 i dr Senadina Lavica, predsjednika Bosnjacke zajednice kulture te Sacira Filandre i Envera Kazaza. Prosto je nevjerovatno kakvom su lincu izlozeni ti ljudi na nekim 'bosnjackim portalima' samo sto su kritizirali formiranje SBK i nazvali ga 'privatnim preduzecem Mustafe Cerica' (Hajdarevic).

Zar su Bosnjaci dotle dosli da i najobicniju kritiku pojava unutar bosnjacke politike nazovu veleizdajom a njegove autore smecem i najgorim mogucim rijecima!? E, to se desilo ovoj grupi hrabrih pojedinaca kojima jucer i danas nije nimalo lahko. Saznao sam to iz prve ruke i koristeci prijateljstvo s Hadzemom (na slici) prenijet cemo njegove stavove iznesene na Tribini Kruga 99.

Ono o čemu bih danas želio govoriti poznato vam je koliko je poznato i samome meni. Sve što, ovim svojim skromnim izlaganjem/razmišljanjem, želim postignuti jest da zajedno, koliko god se slagali ili neslagali u mišljenju i razumijevanju vremena u kojemu živimo, danas podijelimo neke osobne i kolektivne zabrinutosti za državu, u kojoj živimo, i za budućnost bosanskohercegovačkih tradicijskih vrijednosti, u koje, nadam se, još uvijek vjerujemo.

            Iz dana u dan je vidno koliko živimo u sve haotičnijem vremenu, s nepredvidivim i nesagledivim društvenopsihološkim i političkim posljedicama. U naslovu ove teme istaknuta su dva pojma:

1.     emancipacija i

2.     parainstitucionalnost. 

            Svima nam rječnici govore da je emancipacija osobno i kolektivno oslobađanje od ovisnosti nekome ili nečemu, oslobađanje od podložnosti, skrbništva, oslobađanje od ograničavanja građanskih i drugih sloboda, itd., itd. Parainstitucionalnost nas upozorava da je u pitanju stvaranje onih institucija preko kojih se, paralelno, tj. parainstitucionalno, treba ostvarivati/demonstrirati određeni program, sistem upravljanja ili, pak, neka lična ili  kolektivna volja...

            Ne znam da li postoji ikoja zemlja, ikoje mjesto na Kugli zemaljskoj, gdje se više živi, djeluje, funkcionira prema tragikomičnim načelima paralelizama, tj. različitim oblicima parainstitucionalnosti, i to, kako se kaže, u svim sferama i manifestnostima života.  I da sve bude dodatno živopisnije, doima se da je zemlja Bosna gotovo pa uvjetovana paralelnim načelima i stilovima života. Paralelnost nije vezana samo za međuetničke, međuvjerske, međujezičke, međukulturalne miljee i tzv. identitete (možemo to ilustrirati Mostarom, Gornjim Vakufom, ili, pak, naciokratskim političkim «uštimavanjima» u Distriktu Brčko, pa sirotim osjećanjem manjinstva ili kabadahijskim osjećanjem većinstva gotovo na cijelom prostoru postdejtonske Bosne i Hercegovine), nego je paralelizam prisutan i unutar jednonacionalnih, unikulturalnih, unikonfesionalnih organiziranosti i posebnosti u aktualnom bosanskohercegovačkom društvu. A što je više institucionalnih paralelizama, to je više šansi za međusobna nepovjerenja, podozrenja i sukobe. Nepovjerenje u institucije ili strah od institucija omogućuje svojevrsnu strategiju haosa u svim društvenim sferama i povezanostima. To stvara idealne uvjete za formiranje parainstitucija i tzv. mesijanskog parainstitucionalnog djelovanja, kao i stavljanje u pročelje onih pojedinaca, da ne kažem onih psihologija za koje se voli reći kako su ti pojedinci, sami svojom pojavom, institucija... Društvena praksa i povijest su pokazale sljedeće: što je u jednom narodu i društvu bilo više ljudi-institucija, tim je gore bilo po narod, društvo i sve njegove institucije.

            U tom smislu, sve agresivnijeg parainstitucionaliziranja naše stvarnosti i komuniciranja, valja promatrati i pojavu Svjetskoga bošnjačkog kongresa, osnovanog u Sarajevu prije koji dan, 29. decembra 2012. godine, a koji, na čelu s bivšim prvim čovjekom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafom Cerićem, ima neskrivenu ambiciju da ureduje svim «bošnjačkim nacionalnim resursima», a sve u cilju tzv. «očuvanja i afirmacije bošnjačkog nacionalnog identiteta».

            Sve govori da se, kroz riječi njegovih utemeljivača i afirmatora, ovo tijelo Bošnjacima i Bosni nudi kao božansko poslanje, neka vrsta nacionalne obaveze, konačnoga nacionalnog spasa, upoređuje ga se Nuhovom lađom, kojom će Bošnjaci, valjda u nekim «parovima», biti spašeni od europolitičkog potopa, a u stvari riječ je o antibosanskom, antidržavnom i, samim tim, antibošnjačkom činu najopasnijih namjera i posljedica...

            Svjetski bošnjački kongres možemo nazvati, prosto, običnim «udruženjem grupe građana», ili beznadežnom naivnošću vesele grupe ljudi, s nacioromantičarskim ili, pak, s perverznim liderskim i profitokracijskim ambicijama, kojoj je primarni životni prioritet biti na nekoj vlasti i, za onoliko koliko joj bude omogućeno, da upravlja, odlučuje, naređuje; može se to razumjeti i kao putujući pesudointelektualni cirkus, kakvih je na našim prostorima bilo oduvijek, a u kojemu, vidimo, sudjeluju i oni stvarni i oni samoproglašeni akademici; međutim, posmatrano iz postojeće bosanskohercegovačke državnopravne pozicioniranosti, Kongres se nameće kao opasno ponižavanje Bošnjaka kao naroda, njegove elementarne svijesti o sebi i vlastitim vrijednostima, kao i poniženje njihove domovine Bosne i Hercegovine i svih njezinih institucija.

            Stvaranjem tzv. Svjetskog bošnjačkog kongresa, i to baš u Sarajevu, delegetimiziraju se sve bošnjačke i sve državne institucije u kojima Bošnjaci, kao konsupstancijalni narod države Bosne i Hercegovine, neposredno sudjeluju. Delegetimiziraju se demokratska načela i dostignuti demokratski procesi činjenicom da su «kongresaši» sami sebe samoproglasili nadizabranima, nadodabranima, nadsudbinskima, a u svoju avanturističku spletkarošku igru s narodom kojemu, kao, pripadaju i sa zemljom koju, kao, brane, ugrađuju i Boga, i citate iz Kur'ana Časnog, i višestruki genocid nad bošnjačkim narodom, i sve svetosti do kojih je svakom Bošnjaku i svakom časnom čovjeku zemlje Bosne itekako stalo... Kako, primjerice, objasniti svođenje zastave Republike Bosne i Hercegovine, zastave s ljiljanima, na zastavu samo Bošnjaka i samo onih koji pripadaju islamu, nego kao ideološku kleptomaniju uperenu protiv i same zastave i protiv zemlje Bosne i njezinih konsupstancijalnih vrijednosti?

            Možemo se pitati šta rade, šta misle, šta osjećaju, ili – šta, uopće, ne rade, šta ne misle, šta ne osjećaju Bošnjaci koji na državnoj, entitetskoj ili kantonalnim razinama, kroz klubove naroda i kroz slična tijela neposredne demokratske prakse, kao, predstavljaju Bošnjake i, eto, čuvaju bošnjačke nacionalne interese u postdejtonskom haosu i stranačkooligarhijskoj anarhiji.

            Sve su to razlozi da pojavu Svjetskog bošnjačkog konresa, kao svojevrsne nadinstitucionalne tvorevine, valja shvatiti krajnje ozbiljno... Svjetski bošnjački kongres nije nastao odjednom i nije nastao slučajno. Za njegovo nastajanje i pokušaj svođenja bošnjačkoga nacionalnog korpusa, prije svega, na vjersku skupinu, umjesto da sami sebe Bošnjaci tretiraju, i da ih se tretira, kao moderni evropski narod koji ima zdravu osviještenost o vlastitoj povijesti i zdravu osviještenost kako opstati u budućnosti Evrope i svijeta, jednako su odgovorni i oni koji su, okupljeni oko psihotične  politikantske kreature oličene u liku i djelu bivšega reisu-l-uleme Mustafe Cerića, osnovali tzv. Svjetski bošnjački sabor i oni bosanskohercegovački političari Bošnjaci kojima kao da je najviše odgovarala proizvodnja haosa i konstantne beznadežnosti u društvenopolitičkom životu Bosne i Hercegovine. Upravo su inertni i konformistični bosanskohercegovački političari doprinijeli cvjetanju i opakom razmrežavanju svih mogućih paralelizama, antiparalelizama i parainstitucionalnosti diljem naše zemlje, a koje će se, dugi niz godina, obijati o glavu države Bosni i Hercegovine i glavu svakog njezina građanina...

            Ono što bi u svemu ovome valjalo naročito istaknuti jest činjenica da su načini na koje se, kao, okupljaju Bošnjaci na svjetskoj razini, zapravo, politički kazano, remetilački faktor u njihovom istinskom planetarnom povezivanju. To je i najtragikomičnija činjenica u cijeloj ovoj «kongresaškoj» (pseudobošnjačkoj) priči.

            Teško je predvidjeti koliko će se Bošnjaci, sva njihova politička pamet, odgovornost i dostignuta samoosvještenost o Državi, Društvu, Slobodi, Budućnosti, uspjeti emancipirati od agresivnih antibosanskih parainstitucionalnosti... Parainstitucionalizam u Bosni su, valja nam to znati i pamtiti, uveli oni bosanskohercegovački političari koji su poslove od državne ili nacionalne važnosti radije provodili kroz poslušničke mindere ili kojekakva stranačka/partijska tijela umjesto da su isto to rješavali kroz legitimne državne institucije i tijela...

            Zato, što se i Bošnjaci i svi drugi bosanskohercegovački narodi i građani što prije distanciraju, emancipiraju, što prije se državnopravno samodiscipliniraju naprema bilo čijih i bilo kakvih parainstitucionalnosti, tim bolje i za njih i za državu Bosnu i Hercegovinu... A kad su u pitanju Bošnjaci, bez države Bosne i Hercegovine bi sve ono što Bošnjaci misle, osjećaju, pamte, vole, što ne daju, ili što planiraju za budućnost brzo i zauvijek pojeo bešćutni licemjerni bjelosvjetski vjetar.

 

04.01.2013.

Australian Open: PRVI PUT CETIRI BOSANCA U MELBOURNE!

Za nekoliko dana ( u utorak) kvalifikacionim mecevima u australskom gradu Melbourne pocinje prvi od cetiri Grand Slam, najveca teniska turnira u godini- Australian Open. Na velikoj teniskoj pozornici gdje nastupaju 256 najboljih tenisera  i 226 teniserki danasnjice tenis Bosne i Hercegovine ispisat ce prvu znacajnu stranicu od osamostaljenja nase zemlje. Cak cetiri igraca i igracice nastupit ce u Melborune: Damir Dzumhur, Aldin Setkic i Mirza Basic u muskoj i Mervana Jugic-Salkic u zenskoj konkurenciji sto se do sada nikada nije desilo. Vijest ne umanjuje ni cinjenica da ce svi nasi 'bijeli musketiri' nastupiti u kvalifikacijama turnira a Mervana i u glavnom zrijebu turnira u dublovima. Za neupucene, u kvalifikacijama je potrebno zabiljeziti tri pobjede da biste usli u glavni turnir u kojem nastupa 128 igraca/igracica.

Helem, velika je to vijest za teniski sport u BiH koji tek unazad dvije-tri godine pocinje biljeziti vrijednije rezultate u svijetu kako u pojedinacnoj tako i reprezentativnoj konkurenciji.

Dok Damir a posebno Mervana vec imaju iskustva na najvecoj teniskoj pozornici (Damir ima vec dva Grand Slam turnira u karijeri a Mervana pet-sest) za Sarajlije Aldina i Mirzu ce ovo biti premijerni nastup na jednom od cetiri najveca teniska turnira u godini sto je potvrda velikog napretka ova dva igraca.

Kakva su ocekivanja? S obzirom da je u pitanju najjaca konkurencija nase predstavnike ceka tezak posao iako nisu bez sansi. Posebno treba izdvojiti Mirzu Basica koji na betonu vec postize rezultate vrijedne paznje a Damir Dzumhur i Mervana Jugic-Salkic su vec najavili da su spremni uhvatiti se u kostac i s boljim od sebe.

Uz dobar nastup Zenicanke u dublu dobar uspjeh bi bio dvije-tri pobjede u kvalifikacijama a posreci li se nekom od nasih igraca zrijeb, prije svih Mirzi i Damiru, zasto ne  ocekivati i proboj u glavni turnir (main draw) i nastup u Rod Laver Areni, recimo, hajmo malo sanjati teniski zaljubljenici, ako bi u prvom kolu isao na nekog od Top 5 igraca svijeta. Vjerujemo da, s obzirom na talenat koji imaju pa i neka mala ulaganja bh. sponzora i drzavnih struktura u igrace koji najvise obecavaju, ni taj dan nije daleko.

Sretno Mervana, Damire, Mirza i Aldine!

03.01.2013.

Kongres i popis u Bosnjaka: BOJ SE OVNA, BOJ SE GOVNA!

Posljednje dane 2012 godine Bosnjaci su ispratili, kao i cijele posljednje dvije decenije, sa strepnjama i nadanjima, ovaj put velikim skupom Svjetskog bosnjackog kongresa (SBK) u Sarajevu i bojazni kako cemo se popisati na najavljenom popisu stanovnistva za nekoliko mjeseci. I jedan i drugi su proizvodi vec posvemasnjeg straha unutar bosnjacke politike za opstojnost kako drzave tako i naroda.

I oko jednog i drugog se u javnosti vode polemike opravdanosti formiranja kongresa i kampanje ('Vazno j e biti Bosnjak a ne Bosanac!'). Nesumnjivo je da treba djelovati i traziti rjesenja, ali je problem kako i gdje traziti kada smo u magli toliko godina. Sto se tice SBK, simptomaticno je da je prvi predsjednik SBK dojucerasnji reis dr Mustafa ef. Ceric kojem je ocigledno nova kancelarija na kraju hodnika novog reisa postala pretijesna. Kazu , SBK je Cericev projekat, pravljen po njegovoj mjeri i ambicijama a neki ga vide i kao platformu ili probni balon za jos jedan pokusaj politickog okupljanja bosnjacke politike koja nikako da pronadje lidera i valjano se izrazi u postojecim politickim strankama, prije svih u SDA, SBiH, SBBiH.

Ceric je vec krenuo u bosnjacku 'shuttle diplmaciju' i odmah otisao u New York, krenuo s prepiskom i agitacijom kakvom je obiljezio skoro dvodecenijski mandat 'prve ahmedije' u Bosnjaka. Nema sumnje da ce u dubokoj sjeni biti novi reis Husein ef. Kavazovic a mozda je to i dobro ne bi li se Islamska zajednica BiH napokon okrenula sebi i pitanjima koja joj i pripadaju. Ipak, cinjenica da je SBK duboko obojena vjerskim liderima uz tek pojedince iz 'gradjanstva' i sekularnog coseta postavlja puno pitanja. Hoce li Bosnjaci i njihovi aktualni lideri ponovo nasjesti da se o njima u svjetskim centrima vise govori kao o vjerskoj grupi a ne narodu!?

I pricu o kongresu kao i onu o popisu generira jedna rijec - strah! Te sta ce biti s nama, ko ce nas i kako predstavljati, a sada, jadna li nam majka, i kako cemo se popisati, hoce li nam 'uzeti ' Bosnu ako bude 30% Bosanaca ('haman ko Bosnjaka')ili ne daj Boze ako bude vise Srba od Bosnjaka!?

Podsjeca me sve ovo na rijeci Mese Selimovica iz 'Tvrdjave': 'Boj se ovna, boj se govna, a kada cu zivjeti!?"

31.12.2012.

SRETNA NOVA GODINA

Iako skoro u cijelom svijetu govore da ce naredna godina biti gora od ove na izmaku red je ponadati se i zazeljeti svim ljudima da bude bolja i bericetnija.

Svi onima koji ovih sati i dana dodju na Burek blog zelimo sretnu i uspjesnu novu 2013 godinu!

20.12.2012.

Izmjerite stres: VRTE LI SE VAMA?

Japanski profesor psihologije Akijoši Kitaoka osmislio je brzi optički test za mjerenje stresa, prema slici - rotirajuće zmije.

Prema ovom testu, "rotirajuće zmije" su savršeno mirne za mirne i opuštene ljude, a kreću se za umorne i ljude ...pod stresom.

U slučaju da se zmije okreću velikom brzinom onda je toj osobi potrebna stručna pomoć.

Kitaoka je 1991. postao doktor znanosti zbog svojih studija optičkih iluzija i vizualne percepcije geometrijskih oblika, oštrine i boja u iluziji kretanja i drugih vizualnih fenomena.

I, ako nije indiskretno, i ne zamjerite, da pitamo, vrte li se vama 'zmije'? Nama se bogme vrte, iako ne brzo!:)


19.12.2012.

Knjizevne preporuke: ALEKSANDAR HEMON- KNJIGE, INTERVJUI...!

Ima ljudi koji vam znaju upropastiti dan, smuciti cijeli mjesec pa i godine zivota provedenih u zabludi da ste imali nekoga na koga ste se mogli osloniti, ali hvala Bogu jednako ima i onih koji vam umiju uljepsati svakodnevnicu, posebno ovu nasu, bosansku, koji vuces za sobom kao Arijadninu nit, ma gdje dosao na zemaljskoj kugli. Tako je i u literaturi, s autorima, piscima lijepe knjizevnosti , ali i njihova izgovorena rijec u razgovorima za medije. Meni se ovo drugo desilo prije par minuta, nakon citanja sjajnog intervjua s Aleksandrom Hemonom, sarajevskim knjizevnikom (na slici) koji od 1991 godine zivi u Chicagu, ali je zivotno i pisanom rijecju neraskidivo vezan za BiH i Sarajevo a sto pokazuje i u spomenutom razgovoru s Borom Konticem.

Ima na prste jedne ruke bh. pisaca, cini mi se koji vas danas mogu relaksirati bogatstvom jezika i duha kao Hemon, taj jos uvijek blagi ovisnik o Sarajevu i Bosni dok bez dlake na jeziku govori o knjizevnosti, vlastitom literarnom odrastanju, Sarajevu, zabludama, izdajama domovine Bosne i covjekoljublja...

Sve sam Hemonovo haman procitao sto je napisao i toplo preporucujem svima posebno u danima kada klonete duhom pritisnuti vijestima iz bosanske zbilje. Jos uz rat me taj virtuoz pisane rijeci znao osokoliti pod granatama i posve 'kupio'kad je, bit ce mozda i prvi velikosrpski ispljuvak Radovana Karadzica , nazvao - Republika Sumska! Cinio je to to u dane agresije, ali i poslije  s jednakom britkoscu u obracunu s izdajicama BiH. I danas, Sarajlija ukrajinskih korijena se ne libi bivse prijatelje ili univerzitetske profesore koji su otisli u vojsku zlocinca Ratka Mladica nazvati s gadjenjem i razocaranoscu istovremeno- 'odlicnim cetnicima i vrlo dobrim zlocincima' iako su u mladosti pokazivali drugaciji karakter.

I veceras sam podvrisnuo blago citajuci intervju gdje iskri sarajevski duh ovog mladog pisca a ciji smo link vec postavili.

Neka te, Sasa, ziva i zdrava, makar i u Chicagu. Uz tebe i tvoju literaturu je nekako - lakse sve durati!

14.12.2012.

Ma, je li to moguce?: BiH OTKAZALA NASTUP NA EUROSONGU!?

Dok mnogo bogatije zemlje pritisnute recesijom zatvaraju ambasade i uvode nevidjene mjere stednje vlasti u BiH na svim nivoima ponasaju se kao da se to njih ne tice i ne vjerujemo da je zabiljezena niti jedna mjera ustede koje su povukle i zemlje iz susjedstva, ali su nas jutros iznenadili. Rukovodstvo RTV BiH obavijestilo je javnost da naredne godine nasa zemlja nece ici na Eurosong u Svedskoj zbog - besparice!

Ma je li to moguce? Isti razlozi pored su postojali bar ove i prosle godine jer armija ljudi zagleda u kontejnere ne bi li nasla nesto sto utalilo glad a nasi kukici, babovici i ostali iz Sivog doma u Sarajevu samo su ispostavljali desetine hiljada eura faktura za njihovo provodadzisanje po Bakuu, Moskvi, Dizeldorfu a koje ozbiljne zemlje uopce ne smatraju vaznim a vodeci mediji tek objave ime pobjednika uz neki kraci osvrt.

Neka je nama Sivi dom napokon priznao da je zemlja u teskoj besparici, da ljudi nemaju sta jesti i slicno. Mozda dodje u pamet i gospodi iz Vijeca ministara BiH, posebno iz razmetnog Ministarstva vanjskih poslova da se smanji broj DKP u inozemstvu kada su ionako rezultati nase skupe diplomacije mizerni ili nikakvi.

Hoce li nam faliti Eurosong u maju bez nasih pjevackih anonimusa ili pocetnika? Jasta, bas hoce!

 

 

11.12.2012.

IKC 'Selam' Rotterdam (II): 'BOZE, 'UBRZAJ' ODLUKU O SUDNJEM DANU'!

Procitao moj bosanski prijatelj posljednji post na Burek blogu i veli, nimalo impresioniran:

'E, moj druze, svugdje ti je haman sad ovako kod nas, od Stoca do Mostara, Sarajeva i dalje...!" I nabraja on tako primjere svoje teze, sve nase podjele i svadje, od neodgovornih i lijenih imama, podmetanja i borbi za minder do bosnjacke politike koje -nema. Tuga i cemer.

'Ma, nije valjda? Zar smo stvarno toliko zaglibili?

Velim mu jos da cu poceti moliti dragoga Boga da sto prije zavrsi s nama, 'ubrza' odluku za Sudnji dan i skrati nam muke!

Sta li bi samo sljedbenici prorocanstva drevnih Maya rekli na sve ovo!? 

07.12.2012.

IKC 'Selam' Rotterdam: EFENDIJA ČANIĆ DOBIO OTKAZ PA DIGAO BUNU U DZEMATU!

Nije proslo dugo od teskih nesporazuma i sukoba u Mesihatu IZ Bosnjaka Njemacke oko zahtjeva za smjenu muftije Mustafe ef. Klanco a IZ BiH dogodio se novi , mozda najruzniji i najtezi problem bosnjacke dijaspore - dzemat Rotterdam i afera oko imama Nermin ef. Canica. Jos u maju dzematska je skupstina urucila otkaz imamu zbog losih rezultata, ali efendija nece nazad u Bosnu. Pojednostavljeno, protiv imama je Izvrsni odbor, najveci dio osnivaca i najaktivnijih dzematlija a za njegov ostanak vecina onih ljudi koji se vide za bajram ili ni tada, kazu upuceniji u 'roterdamski problem'.

Posto sam slucajno bio svjedokom nevidjenog skupa vjernih Bosnjaka u Rotterdamu gdje je boba falila da se pobiju dzematlije 'za i protiv efendije' moram ukratko  kazati sta je bilo te bar donekle reci o pozadini problema a na zahtjev nekih posjetilaca Burek bloga. 

Zakasnio sam vise od dva sata a u zraku, odmah s vrata, osjetila se atmosfera teske svadje i sukoba te skoro izvjesnog linca pojedinaca. Pola 'hodzinih ljudi' je nervozno hodalo u prostoriji nezadovoljni razvojem dogadjaja. Naime, oni su otvoreno zatrazili da se ponisti majska odluka skupstine o otkazu i formira novi odbor sto je odbijao aktuelni predsjednik Jusuf Elezovic. Pritisak je rastao iz minuta u minut i da bi izbjegao tezak incident, hadzi Jusuf prekida sjednicu. U odsudnom trenutku. kada je izgledalo da je izvjestan razlaz ljudi ustaje sef Rijasetovog Ureda za dijasporu Mirsad ef. Kalajdzic uz molbu da prisutni ostanu 'jer ovaj posao se mora zavrsiti'. I zavrsio je. Skupstina je u krnjem sastavu oborila odluku ranije Skupstine, izabrala novi Odbor i prividno rijesila problem.  Uzgred, dolazak Kalajdzica, kazu u Rotterdamu, uopce nije bio dogovoren.  

Vrijedi ovdje prisjetiti se kako je Rijaset IZ BiH arbitrirao u slucaju Njemacke. Do posljednjeg dana, 'strategijom noja' , odbijani su zahtjevi o smjeni muftije Klance  da bi naposlijetku, ali kada je vec bilo prekasno, popustili. U Rotterdamu se ponavlja, mozda jos drasticnija intervencija.

'Ne samo da nam trebaju vasi zekat i vitre, nego nemate vi nikakvih ingerencija ni prava da smijenite nasega imama, cak i da je najveci neradnik i bez ikakvih rezultata', kao da je otvoreno porucio dzematlijama u Rotterdamu Mirsad ef. Kalajdzic.No, kako ce se ispostaviti, naisli su na tvrd orah ljudi od ponosa koji se 21 godinu bore i rade za isti dzemat da bi sada bili odbaceni i tretirani kao razbijaci!? Nekoliko dzematlija i intelektualaca otvoreno je i u pisanoj formi protestovalo protiv nevidjene bruke na Skupstini dzemata i zatrazili od Nadzornog odbora da zaustavi provodjenje nelegitimnih odluka sto je NO i ucinio. Poslata su pisma i reisu, nadleznim sluzbama Rijaseta s dramaticnim apelom a koje je potpisao Jusuf Elezovic a u kojem se posebno trazi odgovornost Mirsada Kalajdzica i njegovo 'mijesanje u unutarnje stvari dzemata', kako je navedeno.

„Unaprijed pripremljena grupa, među kojima su preovladavali kabadahije i nasilnici, od kojih neki to nisu ni krili, nije dozvoljavala bilo kome da govori ako je imao da iznese neku primjedbu na dosadašnji rad imama. Takvi ljudi su grubo vrijeđani, nije im dozvoljeno da govore upadajući im u riječ i ne dozvoljavajući da nastave izlaganje. Također je primjenjivana i fizička sila prema pojedincima po nalogu ef. Čanića koji je sjedio ispred mihraba i izdavao po potrebi naredbe', stoji u oštro intoniranom pismu upućenom na nekoliko adresa u Sarajevu. Još se kaže da je nastavak Skupštine 'više ličio na linč koji organizuje mafija nego na normalan i legitiman rad institucije, što se ne pamti u džematu', kaze se izmedju ostaloga u pismu.

Naravno, pismo je otislo i listu 'Preporod', ali, dabome, nije objavljeno da se 'ne bi talasalo', kako se to voli reci u hodnicima Rijaseta. U najboljem slucaju, poruceno je, 'problem ce se raspravljati u institucijama IZ BiH'.

Kako stoje stvari, hoce, ali sa zakasnjenjem od mozda godinu dana. Svako novo okupljanje dzematlija IKC 'Selam' Rotterdam, a nuzno ce ga biti jer o primopredaji dzematskog odbora nema govora, izvjesno je, asistirat ce holandska policija a nije tesko pretpostaviti da ce problem zavrsiti na holandskom sudu.

Po ko zna koji put pokazalo se da imame u bosnjackom iseljenistvu ne moze smijeniti nikakvi losi rezultati ni najlegitimnije odluke dzemata. Tada se po obicaju umijesa Rijaset i poput Vozda na Gazimestanu kaze:  'Vas niko ne smije da dira!' bez da se zastiti dzemat i odnosi medju Bosnjacima i po 2000 km daleko od matice. Uzalud budzet malog Ministarstva vanjskih poslova u obliku Ureda za dijasporu, problemi se gomilaju  a rjesenja nema.

Helem, pretuzna je ovo prica za najveci i najvazniji dzemat IZ Bosnjaka u Holandiji. Nisu to zasluzili ljudi koji su najlojalniji upravo tom Rijasetu vec decenijama a koji ce se naravno, umijesati u svoj posao, ali kada bude prekasno. Kada budu stvorena dva dzemata, holandska policija bude razdvajala posvadjane Bosnjake a sudske parnice budu praznile dzematske budzete. ..

30.11.2012.

Veliki trijumf Palestine u UN: I IZRAEL CE DOCI U DEN HAAG!

Sinoc pred ponoc po srednjoevropskom vremenu Palestinci su, kako na Zapadnoj obali, Gazi i brojnoj iseljenickoj zajednici diljem svijeta vatrometom proslavili veliku pobjedu u Ujedinjenim narodima. Sa 138 glasova za, devet protiv i 41 suzdrzani, medju kojima nazalost i BiH, Palestina je primljena u clanstvo posmatraca 'drzave neclanice UN'. Iako po definiciji neupucenog moze zbuniti po cemu bi to 'posmatrac pa jos i neclanica' mogli biti povod za vatromet i takvo slavlje u slucaju Palestinaca je itekako puno razloga za - dernek.

Palestina , naime nikad do sada nije bila u takvoj poziciji. Osim sto su na korak za punopravno clanstvo i ova 'posmatracka stolica' nudi joj puno sansi da povrati dostojanstvo koje zasluzuje svaka drzava na svijetu. Prije svega sada ce Palestinci ravnopravno moci ucestvovati u debatama UN, zatraziti clanstvo u medjunarodnim agencijama  medju kojima je najvazniji Medjunarodni krivicni sud (ICJ) u Den Haagu gdje je BiH prije sest godina dovela, recimo Srbiju kao optuzenu stranu.

Sta to znaci? Prvi put bi cionisticki rezim iz Tel Aviva mogao po tuzbi Palestine , za sto bi dobila puni legitimitet, sudski odgovarati u Den Haagu za brojne zlocine i povrede medjunarodnog prava prije svih u pojasu Gaze , ali i Zapadnoj obali zbog brutalne politike za koju su znali da ne moze biti medjunarodno sankcionirana. Zato je 'novo radjanje Palestine' sinoc, kako je receno. velika pobjeda i satisfakcija za uzdignute ruke Mahmuda Abbasa, predsjednika sada vise ne 'Palestinske uprave', kako su mnoge velike sile zvale i oslovljavale drzavu Palestinu.

S druge strane, skeptici bi, pak mozda dobacili kako je i BiH 1992 imala puno priznanje od UN pa je Srbija i Crna Gora ipak pocinila genocid i izvrsila progon nesrpskog stanovnistva. Stoji to i zato ne treba niko podleci euforiji jer za Palestinu tek pocinje prava bitka. Nakon 67 godina prvi put su Palestinci u prilici da dostojanstveno kroce i bore se za svoja prava kako u zgradi UN tako i pred medjunarodnim institucijama. Iako su sinoc Izraelci rekli da ih nikakva odluka UN nece sprijeciti da ostvare vezu zidovskog naroda i drzave Izraela na tom prostoru nece biti tako. S promijenjenim statusom Palestine u UN-u te okolnostima u arapskom komsiluku proistaklim iz 'arapskoga proljeca' nista vise nece biti isto. Zato treba uzivati u sinocnjoj pobjedi na East Riveru i vjerovati da ce i Izrael jednoga dana doci u Den Haag.

27.11.2012.

Sjecanje na Abdulaha Kovacevica: BOSNOLJUBLJE JE KOVANICA RAHMETLI ABDULAHA!

Prije 21 godinu u podmajevickoj varosici Celic otet je od strane srpskih paravojnih formacija i jedinica JNA mr Abdulah Kovacevic, jedan od najvecih intelektualaca toga kraja, inzinjer Termoelektrane Ugljevik, ali i pjesnik koji ce skoro godinu prije pocetka agresije na BiH prepoznati aveti prijetnje za BiH. U klasicnoj velikosrpskoj akciji zastrasivanja u kojoj su likvidirani i muceni ugledni bosnjacki intelektualci, mr Abdulah Kovacevic je brzo identificiran kao neko ko bi mogao stajati na putu mirne okupacije Semberije i podmajevickog kraja gdje je zivio i radio ovaj hrabri Celicanin koji je tih mjeseci spremao doktorsku disertaciju u Beogradu.

Otvoreno je govorio o velikosrpskoj prijetnji i mobilizirao usnule i naivne Bosnjake politicki  djelujuci u Muslimanskoj-bosnjackoj organizaciji sto ce ga kostati zivota.

Uzeo je pet dana odmora, dosao u rodne Vrazice i najednom nestao kod rijeke Sibosnice gdje je blizu bila stacionirana jedinica JNA. Rodbina je slutila najgore a politicki prvaci SDS-a jasno su kazali: dobit cete ga zivog ili mrtvog!

Mucen i tesko unakazen, Abdulah je izbacen mrtav iz helikoptera JNA 6 januara 1992 godine na zaprepastenje javnosti. Bila je to najava nezapamcenog etnickog ciscenja i progona nesrpskog stanovnistva u naredne tri i po godine agresije na BiH u kojoj je rahmetli Abdulah bio prvi sehid celickoga kraja. Zle slutnje o sudbini njegove domovine pretocio je u pjesmu. Jedna od njih je i 'Bosnoljublje' , predivna rijec kojom ce se nazvati njegova posthumno objavljena poetska zbirka. Takav neologizam je mogao smisliti samo iskreni zaljubljenik i odani bh. patriota kakav je bio hrabri sin Celica i Bosne- rahmetli Abdulah Kovacevic.

Danas cemo cuvati sjecanje na ovog vrlog bosanskog viteza i zamoliti Allaha da mu podari vjecnost dzenneta.

 

 

 

 


Noviji postovi | Stariji postovi

burek
<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1601586

Powered by Blogger.ba