burek

Hasta la victoria siempre!

15.09.2012.

Burek blog jubilej: MILION!

Danas je, dragi nasi posjetioci, mjerac posjeta na Burek blogu pokazao sedam cifara - ravno milion! Ko bi mogao pretpostaviti da ce za manje od sest godina postojanja jednog bloga  na njegovu sofru politike, kulture, sporta, zanimljivosti, ali prije svega najvise onoga sto se posredno ili neposredno tice Bosne i Hercegovine, doci preko 1 000 000 posjetilaca iz cijeloga svijeta, od Kalifornije s kraja zapadne SAD, do Juzne Amerike, Afrike i daleke Australije i Novog Zelanda!? Mislimo da nema evropske zemlje iz koje bar neko nije procitao nesto na 'burek sofri' vijesti, osvrta, reportaza, inicijativa, humanitarnih akcija... Ne znamo ni koliko je blogova u bh. blogerskoj zajednici na servisu blogger.ba  koji su dobacili do sedme 'znamenke', ali nije nam to ni vazno jer je opet samo rijec o statistici, koja, priznajemo i ne mora puno toga da znaci. Sta god mu rekli, prigovorili ovaj blog je uvijek imao kristalan stav o svim pojavama s kojima se susrecemo u bh. drustvu ili doticu nas narod ma gdje on zivio.

Podijelili smo puno radosti, dobrih vijesti, ali i onih losih, te zebnje u pojavama koje smo vidjeli kao prijetnju demokraciji, jedinstvu, nezavisnosti i ukupnoj buducnosti Bosne i Hercegovine. Oko hiljadu posjetilaca svaki dan, vec nekoliko godina unazad razglasio je pricu o Burek blogu pa su dolazili i oni koji nisu krili prezir prema nasim stavovima. Neki su to radili i iz licnoga animoziteta jer poznaju autora. Nervirali smo pojedince samo zato sto ne puzimo po minderima odavno zabludjele i hvala Bogu sve manje relevantne SDA, neki su bljuvali vatru u komentarima i pretrpjeli strasan licni stres zbog naseg kritickog stava prema vodjstvu IZ BiH i njenom odlazecem reisu. Medju njima su, o tempora o mores, prednjacili cak i danasnje 'daije' (oni koji pozivaju u vjeru), nerijetko muslimani iz SDA esalona tokom agresije BiH, toboze kao braneci islam, reisa i Islamsku zajednicu u BiH od nas 'otpadnika', premda sami, o bosanska tugo i nesreco, selektivno prihvataju i prakticiraju islam pa tako negiraju zekat i vitre ('to je za bogate') ili ga izbjegavaju dati i pored komotnog zivota i primanja, ne kolju kurban, nemaju nista protiv da zarad cejfa poliju i jagnje pivom ('to ispari', kaze mi 'strucno' mudrac iz Tuzle), jedu kolace s alkoholom ('pa necu se napit''!?), u sto smo se licno uvjerili, i slicno. 

'Alasselamet', sto bi rekao Zaim Muzaferija u 'Savrsenom krugu' Ademira Kenovica!

Burek blog ide dalje, usprkos svemu.

Hvala na dosadasnjem povjerenju i druzenju na ovim stranicama. 

13.09.2012.

Novi reis u Bosnjaka: KAVAZOVIC CE REISOVATI UZ CERICA!?

Devetnaestog novembra Bosnjaci ce dobiti cetrnaestog po redu reisu-l-ulemu, vrhovnog duhovnog poglavara IZ u BiH. Proslo je 130 godina od izbora Mustafe Hilmi ef. Hadziomerovica, prvog bosnjackog reisu-l-uleme u vrijeme uprave Austro-Ugarske. Dosla je kasnije i Kraljevina Srba-Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija, Titova Jugoslavija pa nezavisna BiH s Alijom Izetbegovicem na celu a nekako se cini da politika, mediji i najsira javnost nikada s tolikom paznjom nisu pratili izbor nasljednika dr Mustafe ef. Cerica koji je nevoljko, cak i nakon 19 godina, prepustio duhovni prijesto u Bosnjaka na obali Miljacke.

U utrku su se ukljucila cetvorica kandidata: mr Husein ef. Kavazovic (na slici), tuzlanski muftija, Nusret ef. Abdibegovic, travnicki muftija, Husein ef Smajic, sarajevski muftija i hafiz dr Halil ef. Mehtic, profesor na IPA u Zenici.

Za upucenije je izbor formalne prirode jer se prva ahmedija cuva za tuzlanskog muftiju, licnog favorita Mustafe Cerica oko kojeg i u tzv. bosnjackoj politici, kakva god da je, postoji poprilicno suglasja pa i naklonosti mladomuslimanskog krila nekadasnje SDA koje se sada rasulo na vise stranaka. Dali su to naslutiti indirektno i neki protukandidati, kao prije par dana Halil Mehtic koji je rezigniran i povrijedjen zbog eliminacije u Saboru IZ BiH optuzio SDA s kojom je jos od 1993 g. , bolje reci skoro od njenog osnivanja , u zavadji nakon cuvenog "Pokreta imama'. Prof. Mehtic za sebe tvrdi da ima najbolje reference, jedini je doktor nauka, hafiz, ali 'nevidljiva ruka' ga je ponovo pomela. Konacni izbor sabornickom tijelu ostaju: Kavazovic, Abdibegovic i Smajic iako ni tu nece biti dileme i zelenooki imam iz Jelovca Sela, potomak ugledne ulemanske familije Kavazovic, vec moze poceti pripremati govor za mensuru (primopredaju) duznosti reisu-l-uleme 19 novembra.

Kompletna prica o izboru novog reisa bila je mucna zbog ambicija dr Cerica da sebi priskrbi nekako jos jedna mandat 'jer tako od njega traze ljudi do cijeg mislenja drzi', cesto je govorio odlazeci reis. Ne treba zaboraviti da mu je i prvi 'oktoriran/poklonjen' kad je pretvoren u naibu -reisa (zamjenik!?) e da bi mogao dobiti dva naredna. Kada su neki ozbiljni krugovi vidjeli da radi na lobiranju za stvaranje nove 'balkanske IZ' u cemu su prepoznali samo jedan cilj, presjeceno je na cuvenom 'zasijedanju u Fojnici' od kada je reis postao jos ostrije napadan od njegovih kritizera u IZ BiH a sam nije krio ljutnju u nekoliko medijskih istupa a o cemu smo ranije pisali na ovom blogu. Ipak, s nekoliko amandmana na Ustav IZ BiH reis Ceric  si je uspio priskrbiti nekoliko stvari koje nikada nikome nije poslo za rukom. Jedna od njih je kancelarija 'za reisa koji ne bude reizabran' sve do njegovog odlaska u penziju, ali bez mogucnosti da bude clan Rijaseta IZ i tek s 'odredjenim poslovima'. U Cericevom slucaju znaci jos pet godina fotelje u Rijasetu IZ BiH. Njegovi najzesci kriticari tvrde da ce vjerovatno zadrzati omiljene 'vanjske poslove' IZ BiH i prakticno drzati u sjeni novog reisa Kavazovica koji nema njegove harizme, retorickih sposobnosti i dara za 'politikom'. Kada se sve pogleda i izmjeri, cini se nepotrebno bacanje mrlje na trostruki reisovski mandat covjeka ciji je doprinos islamu i IZ BiH u mozda najteze doba bosnjackoga naroda u historiji, posve neupitan.

No, Safet Softic, predsjednik Sabora IZ BiH koji je pokazao visoki nivo odlucnosti i znanja u osjetljivom periodu za IZ BiH ocekuje da novi reis 'vrati IZ BiH 'muslimanima',  i radi na podizanju zapustenog vjerskog zivota, sto je ozbiljna kritika odlazecem Cericu. Sada treba sacekati zavrsetak (formalne) procedure i nakon 19 novembra ocekivati od Kavazovica bude reis kakav je bio rahmetli Dzemaluddin ef. Causevic, recimo, svoj, narodski, koji ce vise biti u dzematima i poraditi na institucionalnom oporavku IZ BiH u svim pravcima.

 

09.09.2012.

'Cum grano salis' Faruku Sehicu: FARUK, SRETNO POTROSIO 7000 KM!

Zavrseni su 12 knjizevni susreti 'Cum grano salis' u Tuzli. Iako u sjeni zustre novinske polemike Abdulah Sidran- Zdenko Lesic, u kojem je prvi kritizirao izbacivanje njegove knjige 'Otkup sirove koze' iz selekcije zbog licnog animoziteta Zdenka Lesica predsjednika zirija, kako tvrdi Sidran, ziri je ipak izabrao najbolju knjigu preglasavajuci dvojicu clanova: Andreja Nikolaidisa i Predraga Matvejevica jer navodno Sidranova knjiga nije roman!? Helem, da nesto kazemo o pobjedniku i njegovoj knjizi.

Rijec je o romanu 'Knjiga o Uni' , Faruka Sehica, po mnogima najtalentovanijega bh. pisca mladje generacije. Dolazi iz Bosanske Krupe pa je i razumljiva njegova i spisateljska opjednutost najljepsom rijekom u BiH.

Uz cestitke talentiranom Faruku mene je prvo obradovala vijest da mu je, pored mastionice s perom pripala i nagrada od 7000 KM. Sto bi rekao Sidran, 'sta ce nama djuturumima nagrade, dajte ih ovim mladim talentima da kupe stan i rijese neka egzistencijalna pitanja jer znam kako sam ja pocinja', vjerujem da ce se i Sehic znati okoristiti za bh. knjizevne prilike lijepom svottom.

Mladi pisac sklon dobroj kapljici je samo prije par mjeseci u redovnoj kolumni u BH Danima otvoreno pisao kako mu je 'kratak fitilj'  spominjuci konfliktu s gazdom kod kojeg redovnu kupuje pivu. Zaprijetio mu je tada sarajevski piljar da ce ga ubiti jer mu je trazio gajbu piva na vratima kuce a ne u granapu. Rezignirani Faruk mu tada fino poruci da ga ceka na vratima i preporuci 'da puca po sredini'

06.09.2012.

Gruzija i Bilino Polje: KAKO MALO TREBA ZA BOSANSKU SRECU!

Sinoc nakon pobjede kosarkasa BiH protiv Gruzije vidjeli smo kako nam malo fali za srecu i zadovoljstvo. Iako je rijec o utakmici kvalifikacija za EP u Sloveniji naredne godine nacija je u transu zbog sjajnog izdanja Teletovica, Wrighta, Masica, Djedovica, Kikanovica...

Na slici je stadion Bilino Polje u Zenici, uljepsan, dotjeran, s izmijenjenim travnjakom ispod kojeg su grijaci a nad kojim se zeleni gusta trava da vec sada govore da takvog stadiona nema na Balkanu. Mozda, ali je primjetno kako nam i tu malo fali za srecu  pa i visak ponosa.

Krivac za obnovu stadiona na kojem se napokon reprezentacija BiH nece brukati nije neka velika pamet sire zajednice, Fudbalski savez, najvisi drzavni nivo vec vizionarstvo i otvorenost Huseina Smajlovica, nacelnika Opcine Zenica koji je preko Opcinskog vijeca nasao oko milion KM da investira u stadion kako bi zadrzao u tom gradu okupljanja bh. fudbalera i u narednom ciklusu jer zna da se u najpopularnijoj sporednoj stavri na svijetu okrece veliki novac.

Navijaci su na mnogim bh. forumima skoro iz dana u dan pratili rekonstrukciju zenickog stadiona kao da je u pitanju izgradnja najsuvremenijeg sportskog objekta. Dok Makedonci u Skoplju napravise veleljepan stadion, Srbijanci cak i u Nisu dizu veliki stadion, iako u vrijeme najvece recesije mi, nas narod odusevljeno prati -obnovu jednog fudbalskog travnjaka!?

 

03.09.2012.

Haski tribunal: PRIJEDORCANI UZVRACAJU UDARAC!

Odlican potez napravili su prezivjeli logorasi Prijedora. Na isteku prosle sedmice, u petak popodne, Fikret Alic, poznati 'nesretni junak' s naslovnice 'Guardiana', Satko Mujagic i Udruzenje svjedoka i zrtava genocida iz Sarajeva uputili su pismo Haskom tribunalu u kojem traze status 'prijatelja suda' kako bi pred Zalbenim vijecem istupili u predmetu protiv Radovana Karadzica posto je Sud vec odlucio da Jadovan nije odgovoran za zlocine u Foci, Kljucu, Sanskom, Mostu, Bratuncu, Prijedoru..

U pismu su, na 27 stranica, preko advokatske kancelarije "Freshfields Bruckhaus Derringer" iz New Yorka nasi prijedorski 'vizentali'  iznijeli pravnu argumentaciju da genocida  u Prijedoru itekako jeste bilo i sada s paznjom iscekuju odgovor Tribunala.

Kako je u prvi mah skupljeno oko 200 potpisa a nakon toga se jos veliki broj organizacija i pojedinaca pridruzio potpisnicima pisma, razloga za optimizam je dovoljno. Sada je na Tribunalu da dadne sansu logorasima da isprave neshvatljivu odluku prema kojem je genocid u BiH od strane izvrsitelja velikosrpske politike bio tek - Srebrenici. Zastrasujuci podaci iz ljeta 1992 g. nesumnjivi su dokaz da je genocida bilo i u Potkozarju  a osnazeni kvalitetnim advokatima iz SAD, nasi Prijedorcani jos jednom pokazuju da znaju kako se treba boriti za istinu i kakvu-takvu satisfakciju 31000 prezivjelih logorasa u periodu od maja-augusta 1992 g. Prva odluka Suda koja je oslobodila Karadzica optuzbi za genocid bolno je primljena medju zrtvama bosanskoga holokausta. Ovom osmisljenom akcijom, baziranom na pravno utemeljenim cinjenicama Prijedorcani uzvracaju udarac.

Na Facebook grupi se jos uvijek moze potpisati peticija da Haski tribunal usvoji zahtjev prijedorskih logorasa a evo i linka  

Uspjeli ili ne, treba jos jednom kazati, aferim, Fikrete, Satko i clanovi Udruzenja svjedoka i zrtava genocida u Prijedoru!  

31.08.2012.

Opcinski izbori u Tuzli: JASMIN ILI BERBA?

Danas sam dobio izborni materijal kao glasac koji ce na oktobarskim lokalnim izborima glasati putem poste. Velika koverta s manje papira nego za opce izbore. Logicno, sada biramo samo nacelnika i opcinski parlament. Pregledao sam dobro kandidacione liste. Podosta ljudi koje licno ili iz vidjenja znam. S ne malim brojem sam popio podosta kafe i razmijenio misljenja. Pomalo me iznenadi da SDP ne eksperimentira s novim likovima vec uporno ide s provjerenim partijskim imenima koje predvodi Ilija Jurisic, visegodisnji mucenik i kasnije oslobodjenik srbijanskog istraznog zatvora za izmisljeni zlocin u tzv.tuzlanskoj koloni 15 maja 1992 g. , dragi lik iz dana viteske borbe za BiH 1992-1995 godine, Edin Haracic Klej tek na broju 13 u SDA. Ocigledno ratne zasluge nisu vise 'in'. U Radoncicevoj stranci 'novog talasa' malo rodbine Utemeljitelja, malo razocaranih bivsih SBiH, SDP ili SDA, Mirnes Ajanovic opet jase s BOSS-om, iako je sada advokat, kaze mi , s kancelarijom na Skveru(!?), Nasa stranka s Dusicom Ikic -Cook, davno razocaranom engleskom snahom i voditeljicom na Radio Kameleonu, SNSD Milorada Laktashenka ponovo ima listu od cak sest kandidata. Ako se ne varam u 'slobodarskoj' Tuzli ta stranka negatora genocida imala je na proslim lokalnim izborima preko 1600 glasaca (!?) i vjerovatno ce i sada biti slicno, ako ne i bolje itd.

Kako god, bitka za mjesto nacelnika cini se puno neizvjesnijom. Iako su za mjesto prvog Tuzlaka prijavljeni i Fikret Selman (SBBBiH) te bivsi zagrizeni liberal a sada SDA igrac dr Adi Rifatbegovic, glavna bitka ce se voditi izmedju aktualnog nacelnika Jasmina Imamovica i Zlatka Berbica (na slici), vlasnika radio Kameleona i dugogodisnjeg biznismena koji u vlasnistvu ima i promotivnu agenciju i, kazu jos par manjih firmi za reklamiranje i trgovinu. Berbic, prema nekoliko anketa slovi kao ozbiljan takmac Imamovicu dok su ostala dvojica totalni autsajderi i tesko da zajedno mogu otkinuti tek nesto vise od desetak procenata izbornog tijela. Po nekima je kandidatura Fikreta Selmana iz SBB BiH dogovorena na visokom nivou u cilju otimanja glasaca Berbicu sto nije daleko od istine, ako je citati dnevne novine u BiH. Vratit cemo se jos samo malo dlavnim kandidatima u trci za nacelnicku funkciju.

Pogledi ljudi koji u Tuzli zive svih 12 mjeseci u godini i onih koji dolaze tu samo na odmor izgleda da su poprilicno razliciti. U kontaktu sam s ne malim brojem Tuzlaka u iseljenistvu koji u aktualnom nacelniku ne vide nista lose, naprotiv, iznimno cijene zasluge za obnovu Tuzle, dobro prodatu zemlju investitorima, ulaganjima u turizam i slicno. Ni sam nisam daleko od takvih razmisljanja premda sam za promjenu. Ljudi u gradu siti su 'fontana nacelnika' kojem zamjeraju forsiranje nekih projekata kojim hrani samo vlastiti ego a opca zajednica ima malo koristi kao sto su: zaduzivanje za kompleks jezera "Pannonica' i radove na infrastrukturi, knjizevnu manifestaciju 'Cum grano salis', pokretanje Tuzla Film festivala i slicno. Ipak, ako usporedite druge urbane centre u BiH, malo gdje vrvi od kranova, investicija i posla kao u Tuzli. Pitajte Biscane, Dobojlije, Mostarce...Alternativa je Berbic koji se upustio u corav posao, ali vrlo lukavo vec koketira s vrhom Islamske zajednice u Tuzli ne bi li bio njen kandidat, iako je posve sekularni musliman, uostalom kao i trenutni nacelnik. Pravi pazar na vrijeme, iako ce, i prodje li, tek tada biti u nemogucoj misiji. Bilo bi zanimljivo kako bi ga prihvatila stranka pobjednica, najvjerovatnije SDP i kako bi to mogao osigurati vecinu u Opcinskom vijecu kada formalno nema stranku iza sebe i kao nezavisni kandidat za sve vece projekte i ideje mora bukvalno lobirati u svakom stranackom klubu ponaosob.

Prijatelju kazem kako mi Berba lici na nekoga ko zna s parama i ima menadzerski dar a on se ruga na tu konstataciju opaskom da dobri menadzeri 'ne bi mjesecima zaposlenima u firmi (Radio Kameleon) kasnili s platama i uplatom doprinosa za penziono i socijalno...'

Kako god, bit ce ljuta borba izmedju Imamovica i Berbica. Prvi je jako zainteresiran da obori rekorde u historiji Tuzle nacelnika koji su proveli vise od 15 godina  u fotelji prvog Tuzlaka a ni drugi ne misli propustiti priliku zasjesti tamo gdje mu je bivsi punac (Selim Beslagic) bio dva mandata. Sacekat cu jos koju sedmicu, iako otprilike znam kome cu dati svoj glas.

28.08.2012.

Povratak u BiH: 'MOMAK, TI ILI SI LUD ILI TI MOZAK NE RADI!?"

"Sta je tebi, odavde svi bjeze a ti se vracas, 'Covjece, ti ili si lud, ili ti mozak ne radi', ovo su samo neke od reakcija na Facebook-u nakon 'statusa' jednog Bosanca iz holandskog Utrechta u kojem je objavio da je na putu za BiH gdje se vraca zauvijek.

U nevjerici su mnogi, cak i njegovi prijatelji, ali preovladava podrska da uspije familija koja se u rodni grad Mostar vraca s dvoje male djece. Covjek je prelomio da nakon 20 godina u iseljenistvu svoju srecu ipak vidi u domovini sto mali broj Bosanaca cini iz dijaspore.

Brojni su primjeri ljudi ciji povratak nije uspio, pa su se vratili gdje su bili, ali ima i ne mali broj slucajeva koje licno znam da su uspjeli, zaposlili se, sredili stan i kucu, djeca se snasla u novoj skoli. Danas rade u manjim bh. firmama, medjunarodnim organizacijama, BH Telecomu, bankarskom sektoru i slicno.

Nostalgija, vrlo mali socijalni kontakti, losa klima i sve teze prilike na trzistu rada uzrokovanih teskom ekonomskom krizom u Evropi najcesci su razlozi da i nasi mladji ljudi iz iseljenistva ipak srecu potraze u domovini iako ce ih mnogi dolje docekati u potpunoj nevjerici i iznenadjenju.

"Bice nafake za svakoga ko zeli', porucio je svima junak nase price jucer na Facebook-u a i mi mu ovog puta kazemo, sretno bilo u Mostaru, jednom od najljepsih gradova svijeta!

26.08.2012.

Godisnjice, 26 august 1990-26 august 2012: PRICA O RAHMETLI IZETU I DZEVADU

Danasnji dan me podsjetio na dva bosanska sehida. Prvi je Izet M. a drugi Dzevad A. Obojica su zavrsili na uzasni nacin u nevjerovatnim okolnostima predratne i ratne BiH, a veze ih isti datum, 26 august 1990, odnosno 1992 g. Rahmetli Izet je tek bio zavrsio srednju skolu i imao je sve, cak i vise od njegovih vrsnjaka jer mu je otac radio u Njemackoj. To kao da je gusilo mladoga momka pa je htio po svaku cijenu zaraditi svoj hljeb cak i radeci ono za sto se formalno nije skolovao. Trazio je posao i - nasao. Bio je sretan kad je prvi put stavio na glavu rudarski sljem s lampom u Rudniku 'Mramor' kod Tuzle, nekih 300 m pod zemljom i ponosno porucio ocu u dalekom Gelsenkirchenu da je napokon odrastao i 'svoj covjek'. Nije se bunio za tezak rad, kazu, jer se nadao vikendima i provodima s vrsnjacima. Sve do 26 augusta 1990 g. i trece mramorske smjene koja je u smrt odvela 180 rudara, i do dan danas zagonetne smrti u zvanicno nazvanoj 'eksploziji metana'.

Iako nije docekao ljeto 1992 g. znam da bi i rahmetli Izet medju prvima obukao maskirnu uniformu Armije BiH i bio na branicima domovine. Uradio je to njegov vrsnjak Dzevad, talentovani fudbaler koji je sanjao velike terene i huk tribina. Nakon naporne smjene na polozajima Armije BiH, pozvala ga zenina rodbina na kahvu. Svi su se okupili za stolom u prizemlju porodicne kuce, i glava familije Hasan, njegova zena, sin Bajro, kcerke Bahrija i Advija, snaha i unuci: Amela, Damir, Lejla, Dinela i Elvis. Moze se pretpostaviti sta su najblizi mogli u ratnim strahotama , zbijeni jedno uz drugo razgovarati, dobacivati djeci i unucima, smijati se i sanjati sta ce raditi u slobodi. Sve je prekinula srpska granata 'krmaca'. U jednom trenu, 26 augusta 1992 g. je nestala familija Salihbasic. Svih 12 clanova.

Danas ni zgariste kuce nema ko da rascisti, ali se srecom bar naslo nekih koji su odlucili sacuvati spomen na nevidjenu tragediju Bosne o kojoj se tako malo zna. Neka je rahmet dusi Izeta, Dzevada i ostalih clanova porodice Salihbasic.

19.08.2012.

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN

Svim nasim posjetiocima muslimanima cestitamo dolazak blagdana bajrama. Radujte se i uzivajte u ovom mubarek danu.

Bajram serif mubarek olsun.

17.08.2012.

'National Geographic Channel": KRAJ SNA O 'BOSANSKIM PIRAMIDAMA'!

Iako je ozbiljna strucna javnost davno kazala svoj sud, trebalo je bezmalo sedam godina da se fenomenom 'bosanskih piramida' kod Visokog, kojeg bh. narodu i svijetu prodaje izvjesni Semir Sem Osmanagic (na slici), napokon pozabavi i cuveni 'National Geographic Channel'. Nije bilo tesko pretpostaviti kako ce se provesti tzv. svjetsko otkrice bosanskog Indiana Jones. Ugledna americka tv kuca vrlo seriozno je prisla poslu i u Visoko poslala dva ugledna naucnika iz Engleske, geologa Dougala Jerrama i arheologa Jerome Chapmana. Za sedmicu dana, Englezi su 's pola snage'' tako reci, oborili sve i jednu Osmanagicevu tezu i time srusili san o visockoj Dolini piramida kojoj su se do sada ionako mogli diviti samo teski amateri u ovom poslu i ne mali broj bosanskih nacional-romantika koji su na goloj izmisljotini gradili nerealni optimizam o navodno zlatnoj koki buducnosti bh. turizma i ekonomije. Bi, da je svijet toliki blecak, ali ipak nije.

Helem, profesori s Britanskog kraljevskog instituta kao s nokta su odbili tezu da je u gradnji piramide koristen cement vec mehki krec, da je 'piramida' ipak 26 a ne 45 stepeni, da tunele busi sam Osmanagic s zavedenom omladinom iz cijelog svijeta a da postojecih uopce nema itd.

Uostalom, dovoljno je pogledati polusatnu emisiju na 'National Geographic', i sve ce vam se samo kazati. Daj Boze da ne bude mrtvih volontera u utrobi (ne)obicne bosanske planine nalik na piramidu a Sem, uvjereni smo, ipak zna sta radi. Njegov je cilj posve drugi, tvrde neki drugi ozbiljni ljudi a 'sarena laza' o piramida odlicno mu je posluzila za to.

Ipak, pogledajte i prosudite sami gdje je 'majka priroda', gdje ubleha Sem a gdje istina o turistickoj atrakciji koja ce sigurno jenjavati iz godine u godinu. Link na http://www.youtube.com/watch?v=lltFZSGdjos (dio I) te nastavak na linku http://www.youtube.com/watch?v=90W8oKPlPLY&feature=relmfu

 

 

14.08.2012.

Rijaset IZ BiH: "ZEKAT MORATE DATI SAMO NAMA, INACE NE VAZI"!?

Odlazeci reisu-l-ulema IZ u BiH dr Mustafa ef. Ceric i u odlasku ne prestaje iznenadjivati javnost. Prije desetak dana dr Ceric je napisao hutbu koja je na dzumi procitana fetva u svim dzamijama u zemlji i inozemstvu a u kojoj se, koliko nam je poznato, jos snaznije potvrdjuje proslogodisnja odluka o davanju zekata i vitara uz ramazan.

"Bejtu-l-Mal (Fond/hazna IZ BiH) jedino je ispravno mjesto za davanje zakata i vitara. Svjesno krsenje recene fetve ravno je svjesnom krsenju treceg stuba islama, tj. hilafeta, imameta i mensure'!, receno je u fetvi. Ako je suditi po bh. forumima i u obicnom razgovoru s ljudima, fetva vecinski nije dobro prihvacena unutar bosnjackoga stada. Naprotiv.

Zasto samo tri mjeseca prije odlaska iz Rijasetovih dvora reis Ceric zaostrava za do sada nezapamcen nacin stav o zekatu i vitrama koji su ionako slabo zastupljeni us vijesti Bosnjaka? Odgovora je vjerovatno vise, ali ce biti zanimljivo naredne godine pogledati kakve je efekte imala reisova fetva. Kur'anskih kategorija kojima pripada zekat je osam i Bejtu-l-mal je i pored dobre namjere nikako ne moze zadovoljiti u kasnijoj raspodjeli sredstava a znajuci da su okolnosti cuvene Djozine fetve (Husein ef. Djozo) znatno promijenjene u nezavisnoj BiH (obrazovne institucije IZ BiH dobrim dijelom na budzetima kantona, recimo) isticati 'dajte novac nama ili vam ne vrijedi', je po nasem sudu kontraproduktivan. U zemlji sve veceg siromastva, Bosnjaci navikli na pomaganje onih u nevolji, posebno oni iz vjernicke populacije, vjerovatno ce se vise okretati takvima u danima ramazana a vise zanemarivati blokove IZ BiH.

One koji dugo nisu dobili platu, a rade, ili dobiju 400-500 KM mjesecno za krvavi rad, razbijesnit ce mozda saznanje da zekat i vitre koje ce dati u reisovu seharu idu, izmedju ostaloga uposlenicima IZ BiH 'da imaju redovna mjesecna primanja', pa cak i jednoj radio stanici (Radio BIR) koja godisnje dobije 200 000 KM iz tih sredstava, recimo!?

U IZ BiH kao da su sve vise nesvjesni vremena i odgovornosti pred Bogom i ljudima za ono sto rade!

p.s.

Uzgred, da podsjetimo da je iznos nisaba za koji ove godine treba dati zekat 7 371 KM ili 3769 eura!

11.08.2012.

Boro Stjepanovic pucao na Sarajevo: 'AKO TI POVJERUJEM, PRIZNAT CU DA SU SRBI NAJGORI NAROD NA SVIJETU!"

Poslije cak 20 godina, i poznati sarajevski glumac Boro Stjepanovic priznao da je pucao na Sarajevo. Doduse, na dimnjak, kako je rekao, a ne u ljudsko meso jer nije isto 'oni kojima padaju granate na glavu i oni koji pucaju na njih'. U neobicno iskrenom i otvorenom razgovoru za beogradsko Vreme , Cvikeras iz kultnog bh. filma "Sjecas li se Dolly Bel" govori kako je mobilisan, okrenuo pusku na Sarajevo koje je tek bio napustio i okrenuo puscanu cijev na njega, susretu s Koljevicem (otkriva po prvi put i kako se ubio taj profesor), kako godinama izbjegava Emira Kusturicu, kako je familiju bezuspjesno razuvjeravao da muslimani nisu klali Srbe u BiH vec obrnuto itd. Pokazao je sjajni glumac principijelan stav o BiH i ratnim balkanskim zbivanjima iako je bio u golemoj manjini i u rodjenoj familiji.

Boro je Sarajevo napustio vrlo brzo, lazirajuci dokumenta sklonio se u Beograd a potom na Cetinje. U velikom i dramaticnom intervjuu na momente, najvrijednijom se cini njegova prica o susretu s profesorom Batom Mihajlovicem, s Akademije u Beogradu. Uzalud ga je ubjedjivao bivsi Sarajlija 'da muslimani u BiH ne kolju nikoga', kao sto do smrti nije uspio rodjenu majku ubijediti nije ni profesora beogradskog. Ovaj mu je upravo odgovorio ono sto srpska elita vec vise od dvije decenije sustavno radi, ali i ne objasnjava zasto to radi. Prof. Mihajlovic jeste. On je nasem Bori rekao: Verujem ti, ali ne smem to sebi da priznam. Jer, ako bih priznao, zakljucio bih da smo najgori narod na svetu!"

Obavezno procitati cijeli intervju u prilozenom linku!

 

06.08.2012.

Završen Šesti “Burek blog Tennis Challenger”: POBJEDNIK DAMIR SELIMOVIC

Sinoć je na terenima Teniskog kluba “Zmaj od Bosne” završeno šesto izdanje “Burek blog Tennis Challenger”, teniskog turnira za rekreativce u organizaciji naseg Burek bloga.
U dvodnevnom programu nastupilo je 16 igrača, uglavnom iz Tuzle a prikazan je vrlo solidan tenis. Posebno je bilo uzbudljivo u sinoćnjoj završnici takmičenja, polufinalnim mečevima i finalu. Nakon kvalifikacija u subotu, među četvoricom najboljih više su pokazali Damir Selimović, pobjedom nad Edinom Muharemagićem (7:5) i Mirza Nukić, trijumfom nad braniocem trofeja, Omarom Husićem (6:4).
U najkvalitetnijem meču turnira, poslije skoro dva sata igre, Damir Selimović je pokazao više črvrstine i rezultatom 2:1, po setovima 6:4,0:6,6:4 zasluženo postao šesti pobjednik “Burek blogovog” turnira koji svake godine okupi više teniskih rekreativaca u Tuzli. Damiru je za osvojenu titulu pripala tacna, rucni rad cuvenog sarajevskog kujundzije hadzi Nasira Jabucara.
Treba kazati da smo posebno zadovoljni zbog vrlo ugodne atmosfere i druženja tuzlanskih  zaljubljenika u bijeli sport koji su najavili dolazak i naredne godine!
Zahvaljujemo svima: Edi, Husu, Nikoli, Omaru, Mirzi, Zeljanu, Bojanu, Omaru M., Dini, Samiru, Damiru, Edisu, Adnanu, Eldaru i Kemalu te Aidi, koja je strpljivo, negdje u ponoc, pogasila svjetla na TK "Zmaj od Bosne'. Vidmo se i naredne godine, ako Bog da.

 

 
02.08.2012.

Burek blog teniski turnir: INTERESOVANJE VECE NEGO IKADA!

Sve je spremno za sesto izdanje "Burek blog tennis challenger". Teniski turnir rekreativaca u organizaciji ovog bloga privukao je, ako je suditi prema prijavama, najvece interesovanje do sada sto je najava lijepog teniskog druzenja u subotu od 19 sati na terenima TK "Zmaj od Bosne".

U subotu su kvalifikacije a u nedjelju zavrsni dio turnira. Pobjednika ceka nagrada cuvenog sarajevskog kujundzije, hadzije Nasira Jabucara. Kako smo najavili, za sve takmicare a i goste planirana je zakuska uz nezaobilazni - burek a ostalima koji nisu u prilici doci, obecavamo foto zapis s turnira.

24.07.2012.

Zasto se Srbijanci ubijaju?: NE DIRAJTE MI RAVNICU, RADIJE CU SE UBITI!

Jedna prekodrinska vijest kaze da u Srbiji godisnje izvrsi samoubistvo 1500 ljudi a polovina njih u Vojvodini! Po toj statistici su nase komsije blizu svjetskog Top 10. U toj bivsoj Titovoj pokrajini svakih 17 sati se ubije jedna osoba, precizira vijest a kao glavni razlog navodi tesku ekonomsku situaciju i bezizlaz u koji zapadaju mnogi da prehrane porodicu!?

Strasno! Neko ce reci, nista nije povoljnija statistika ni u BiH, Hrvatskoj...No, meni je jedna druga cinjenica zapalo za oko. Zasto Vojvodina?

Jesu li Srbijanci: Srbi, Madjari, i ostali u Vojvodini, toliko pali u depru da dignu ruke na sebe i tamo gdje je toliko obradive zemlje nadohvat ruke, gdje moze nemati samo onaj ko ne voli raditi i slicno? Bit ce da jeste, ili je mozda sve posljedica i velike ratne i poratne migracije ljudi pa oni koji nikad nisu ni radili na zemlji suoceni s tim izazovom - ne prihvataju zemljoradnju ili bilo kakvu opciju da se zive od zemlje.

Imam jedan, posve bosanski primjer. U Semberiju je, tokom agresije na BiH, doslo na hiljade Srba iz Srednje BiH, Sarajeva, podosta urbanih ljudi, ali i onih koji to nisu. No, jedna je bila poveznica za sve: niko se nije prihvatio zemlje da radi iako su kuce i drugu imovinu zadobili na juris, protjerujuci njegove dotadasnje stanovnike, skoro 100% Bosnjake. Cekali su povratak upravo tih Bosnjake, nakon rata da, nesretnici, dok su stanovali po stajama mjesecima, jer u svoje kuci im nisu dali, pocnu obradjivati zemlju i onda da ih potkradaju. Nocu bi isli ugasenih farova na autima u polja, i na brzinu ubacivali u gepek: krompir, luk, paprike, sve sto bi bosnjacki povratnici mukotrpno zasijali, radeci na zemlji, bezmalo 24 sata. To je bilo u Janji, i tome sam svjedocio negdje 1997 godine.

Mozda je nesto slicno i u Vojvodini danas, pa radije se potegne puska i pistolj, ali prema sebi, nego da se - radi i zivi od vlastitoga truda!?

19.07.2012.

RAMAZAN MUBAREK OLSUN

Veceras, s nastupom aksama (zalazak sunca) pocinje ovogodisnji ramazan koji ove godine traje 30 dana. U jacijsko vrijeme je prva teravija a sutra je prvi dan posta.

Ko je naucio i zna sta je ovaj cetvrti stub islama (islamski sart), postit ce, unatoc vrucinama i skoro najduzem danu u godini. Ko nije, vjerovatno ne bi postio taman da ustezanje od jela, pica, pusenja i ostalih tjelesnih zadovoljstava traje i od trenutka kad ustane pa do podne!

Ramazan mubarek oslun!

18.07.2012.

FK Zeljeznicar: MARIBOR MORA PASTI!

Veceras FK Zeljeznicar igra prvu utakmicu drugog pretkola Champions League protiv slovenackoga prvaka NK "Maribor". Najvaznija utakmica ove godine za 'plavi tabor' dat ce nekoliko odgovora a prije svega jedan, je li dominacija u PL BiH (osvajaci lige i Kupa BiH za proslu sezonu) vrijedna dobrog rezultata i u Evropi. Navijaci su optimisti iako mariborski klub nikako nije za podcijeniti. Naprotiv, svi napominju vrijedan proslogodisnji rezultat i nastup u grupnoj fazi Liga Europa , ali i Zeljo ima svoje adute, prije svega u sjajnom veznom redu: Zeba, Zolotic, Bekric, Svraka, vrlo dobrim bocnim igracima (Kvesic i Colic), pouzdanog golmana (Antolovic), napadece Adilovica i Brkovica itd. Nekako, iznad svega se navijaci uzdaju u neku 'fintu' izvrsnog trenera Amara Osima uz cije ime su vezani najveci uspjesi kluba u njegovoj historijiu posljednjih 11 godina.

Nije samo u pitanju dobar rezultat na medjunarodnoj sceni nasega 'Zelje' i potvrda bolje reputacije bh. fudbala, nikako ne treba zaboraviti ni finansijski efekat. Prolazak u trece kolo donosi 220 000 eura nasem prvaku bez tv prava, novca od sponzora itd. te garantirano jos cetiri meca u najlosijem scenariju u veropskim takmicenjima (LP i LE). A tamo (LP) bi nas  mozda mogao cekatti, naravno, pisem ovo pomalo i iz navijacke ponesenosti i nade, recimo luksemburski 'Dudelange' koji je sinoc pobijedio austrijski Salzburg 1:0 i nije nemoguce da priredi senzaciju u revansu ili svedski Helsingborg. Da ne govorimo da je plasman u grupnu fazu LP pravo bogatstvo-oko 9 miliona eura i da bi to moglo  znaciti rjesenje najvaznije pitanje kluba u narednom periodu - izgradnji zapadne tribine i(li)rekonstrukciju kompletnog stadiona koji ne zadovoljava ni najnize kriterije UEFA pa je najbolji bh. klub revans primoran igrati na komsijskom stadionu "Kosevo'.

No,za pocetak trebamo prvo savladati 'ljubicaste'  u Ljudskom vrtu , ciji igraci a posebno vodjstvo nikako da popuste u aroganciji kad igraju s klubovima i reprezentacijom BiH (ovu drugu jos nikad nisu pobijedili, cak ni remizirali, uzgred), s potcjenjivackim rijecima za bh'ligu i Bosance. Motiva za 'plavu lokomotivu'svakako nece veceras nedostajati a uz bosanski inat i vrlo uigranu skvadru Amara Osima, nadamo se slavlju nakon 22 sata, ako Bog da.

Sretno, Zeljo!

 

16.07.2012.

BUREK BLOG U NIGERIJI!

Ako je vjerovati 'Live Traffic Feed', dostupnom svima na desnoj stranici ovog bloga, a koji je pokazatelj odakle dolaze posjetioci i sta su otvorili, Burek blog u posljednje vrijeme ima posjetioce i iz - Nigerije. Velika africka zemlja, u posljednje vrijeme sve bogatija nalazistima nafte i plina, kako izvjestavaju mediji, ali od koje je mala korist domaceg stanovnistva, malo je iznenadjenje na listi zemalja odakle dolaze nasi posjetioci. Pitali smo se, ko bi mogao 'izguglati' neki tekst na Burek blogu, pa jos redovnije dolaziti i citati nesto na bosanskom jeziku. Kako tamo nema ni bh. diplomatske misije i, pretpostaviti je, malog broja nasih ljudi koji su na privremenom radu, odgovor je, doduse ne s apsolutnom tacnoscu, stigao nedavno.

Jedan nas sjajni inzinjer a nas poznanik, uposlenik Shell-a, specijaliziran za pronalazak nafte i rad na busotinama, nakon par godina provedenih u Jordanu, pozelio je jos jednu avanturu i u Africi. Velika multinacionalna kompanija za proizvodnju i prodaju nafte i naftnih derivata upravo u Nigeriji je investirala ogromni novac u eksploataciji nafte i nas vrijedni inzinjer iz Ljubije s familijom zivi u toj zemlji vise od godinu dana. Naculi smo, rezim zivota u velikim izoliranim naseljima za strance je strog zbog sigurnosnih razloga, a svi malo strahuju od malarije. Ukoliko toj finoj familiji ovaj blog ikoliko uljepsa dan, bit cemo sretni.

Ako i nije u pitanju nas vrli ljubijski Bosanac, vec neko drugi iz nasih krajeva u ovoj dalekoj africkoj zemlji, neka je hairli i sretno nasem ing. Sadatu i njegovoj divnoj familiji, ma gdje bili.

11.07.2012.

11 juli 1995-11 juli 2012 godine: NIKAD NE ZABORAVITI SREBRENICU

Prije sedamnaest godina dok je Evropa odmarala po Mediteranu, od Algarve, Kosta Brava do Grcke, nekih hiljadu kilometara, negdje par stotinjak vazdusne linije, u bosanskoj Srebrenici je poceo pokolj preko 8000 Bosnjaka, tih najvecih nesretnika s kraja dvadesetoga stoljeca, koji su se igrom slucaja nasli, kako bi u brutalnoj leksici u svijetu rekli 'u pogresno vrijeme na pogresnom mjestu'.

Od pada Srebrenice u ruke ratnog zlocinca Ratka Mladica, zbjega u Kamp Potocari, Holandskog bataljona UN do marsa hiljada muskaraca prema Tuzli, vrebala je smrt na sve strane.  Pronasla je tako 8372 Bosnjaka Srebrenice, neduznih ljudi, od kojih se dobar dio ponadao milosti srpske vojske brojnim predajama velikih grupa nenaoruzanih civila.

Danas cemo misliti i moliti za njih i ponoviti - Nikad ne zaboraviti Srebrenicu!

 

10.07.2012.

Srebrenica: "ZAKOPALI SU ME 'MRTVA' A JA OŽIVIO ČETIRI DANA POSLIJE!"

‘Znaš kad ona četnička ‘praga’ puca po Srebreničanima u šumi, u proboju za Tuzlu – e, tu su baš pucali po nama, u velikoj grupi naših ljudi, već prvi dan proboja prema Tuzli, 11 jula – tako započinje kazivanje Beriz Šehomerović iz Srebrenice, možda najnevjerovatnije svjedočenje jednog prezivjelog Srebreničanina, koje ostavlja bez daha i u nevjerici sagovornika. Beriz se malo namjestio u fotelji, dok sjedimo u njegovom stanu u holandskom ’s-Hertogenboschu, pažljivo birajući naslon za teško povrijeđenu ruku, odhuknu i nastavi. Žena i djeca su 17 aprila 1992 g. otišli u Njemačku, a ja sam ostao s ocem i majkom. Nažalost, u Bratuncu, znaš za onu strašnu priču o ubistvima u školi, e, baš tu, zločinci su mi ubili zajedno oca i punca Saliha, koji je bio gradonačelnik Srebrenice prije rata. Sve do posljednjeg dana je vjerovao da nas neće napasti jer ništa nikome nismo skrivili ali, eto. Tog 11 jula, krenuli smo sa Šušnjar. Išli smo u koloni po 2-3 čovjeka. No, kako srpski položaji nisu bili daleko, a valjda što nas je bilo puno, pa ne možes toliko ljudi upozoriti da ne pričaju, otkrili su nas i zasuli granatama. Nažalost, među prvim, jedna je ‘našla’ moju grupu. Izmasakrirala nas je. Većinu je ubila a neke teško ranila. Poslije ću doznati da iz te grupe, samo sam ja dočekao slobodu. Sjećam se, Kemo Mehmedović je bio s malim sinom koji je tu teško ranjen. Izdahnuo mu je na rukama. Mali je zapomagao: ‘Babo, ne daj me’!

Kad sam došao sebi, osjetio sam strašnu bol u ramenu i ruci. U toj strašnoj ciki i galami, neko me previo a onda su me uzeli nositi jer je naredba bila da se ranjeni ne smiju ostaviti. Bila su to nosila od dva drveta s ćebetom preko. Rame je jako boljelo. E, sad kad ona ‘praga’ s početka priče, koja je na tv snimkama obišla cijeli svijet, puca po nama, zapravo je pucala po tim mojim Srebreničanima koji su me nosili. Ljudi su tražili zaklon a mene ostavili. Srećom, ne ‘nađe’me metak. Kad je utihnulo, vratili su se I, opet me ponijeli. Noseći me tako, oslabljenog i malaksalog jer sam izgubio puno krvi, pomislili su da nisam davao znakove života. To je noć 12/13 juli. Zakopali su me malo zemljom, kamenjem, šta su mogli na brzinu i pokrili granjem. ‘Oživio’ sam, ili bolje kazati, došao sam svijesti, kako sam poslije rekonstruisao, 16 jula. U Tuzlu, a i Njemačku, brzo je javljeno da je Beriz umro, jer su lijepo vidjeli ‘moj mezar’!

Probudim se, otkrijem zemlju, kamenje, granje, i vidim ispod - potok. Čujem odnekle,: ‘Opkoljeni smo! Bio je to Sejfudin Smajlović, obućar u Srebrenici’. Nisam imao glasa da ga zovnem i pitam koliko naših ima, gdje smo. Bio sam jako žedan. Dopužem do potoka i napijem se vode i odem, jedva nekako, dublje u šumu, da ne budem lahka meta.Nedugo iza, vidim neko trči. Prepoznam ga - Rudolf Hren, jedini Hrvat među nama. Previo mi je ranu, jer je imao pribor Prve pomoći kod sebe. Ode i do drugih ranjenika: djece Alije Pašalića, Buce i Mušana. Od tada, nisam više vidio našeg Rudija, kako smo ga zvali. Nedavno čujem da su i njega našli i da će biti sahranjen ove godine u Potočarima.

Uveče sam još dva puta silazio do potoka da se napijem vode a sutradan ujutro čujem da su Srbi napravili pokolj, ubili puno ljudi. Kako su mi u ‘mezaru’ spale cipele, ili neko odnio, bio sam bos i jako gladan. Od te grupe dobijem čizme. Tako opkoljeni, u grupi od 5-6 nas, odlučimo, ne prema Tuzli, nego nazad- Konjević-polje i Srebrenica. Iz šumarka vidimo puno zarobljenih Srebreničana s rukama na leđima. Pustim ovu grupu da idu, a ja zaostanem, iscrpljen od teških rana. Odjednom, na putiću na desetak metara ispred, vidim-dva četnika. Stanem i pomislim, gotovo je. No, oni su jako koncentrisano gledali uz šumu, tražeći preživjele, i sami u strahu. Ne primijete me. Korak po korak, srca koje je lupalo, da me, čini mi se, moglo odati, vratim se u žbun. Prođoše. Malo iza vidim 70 zarobljenih nesretnika, koji su, vjerovatno odvedeni u Kravicu. Tamo su svi pobijeni. Osamnaestog jula nađem česmu s vodom. Nagnem se, kad škljocne iza mene puška. Okrenem se - četnik!

Ko si? Beriz, velim. Kako sam samo odahnuo kad je kazao: ‘Dobro je, ja sam Hajro!’ Nismo se brijali već desetak dana pa ,šta sam mogao pomisliti tada od bradatog čovjeka s puškom. Smotamo po cigaru a naši se putevi razdvojiše, ode on za Tuzlu a ja za Srebrenicu. Sjednem da malo odmorim i - zaspim. Probudim se i vidim nekog čovjeka. Bez puške. Veli mi da malo iznad ima masa mrtvih i da idemo uzeti hrane iz njihovih ruksaka. Šta smo mogli, tako gladni i izgubljeni? Nađemo puno konzervi i duhana, a smrad je već počeo da se širi. Nastavimo prema Šušnjarima, jer ovaj covjek je dobro poznavao teren. Na jednoj kosi vidimo ponovo puno mrtvi i prvi put, iskupljeno oružje na jednom mjestu!? Produžimo dalje.Prepoznam mjesto gdje sam bio ranjen. Ovaj sa mnom bi ostao tu malo a ja odlučim-pravac Žepa. Znao sam put a imao sam i hrane. Na tom dugom putu, vidio sam starijih koji su vjerovatno izumrli od napora. Nisam vidio da su poginuli od vatrenog oružja.

Pred Žepom su me čekala dvije strme litice. Ni danas ne znam objasniti kako sam ih savladao s ovom mojom rukom kojom nisam mogao nista. Isto me čekalo i u penjanju, na drugoj strani. Savladam nekako. Gore, straže Armije BiH. Žepa tada još nije bila pala.Gore zateknem Srebreničane koji su svima prenijeli kako sam poginuo i da su me sahranili.

‘Gdje si Kokane’, javim se ovom prijatelju. Čovjek pogleda prema meni, iskolači oči i otvorenih usta pade k’o svijeća. Nisu mogli vjerovati da sam ‘oživio’. Tu dobijem prvi put medicinski tretman ruke. Pregledao me doktor. Uskoro, opet frka-pada Žepa. Opet povlačenje prema Srebrenici, opet one strme litice. Savladam sve s mojom grupom. Avgust je, odlučimo idemo prema Vlasenici. Nađemo neki mlin na void gdje se mljeo kukuruz. Odmor i jelo. Većina se odmarala napolju, ja bio s dvojicom unutra, tako se desilo. Odjednom, zapuca sa svih strana. Sve pobiju. Nas spasiše debele daske unutra. U panici, nemamo čime otvoriti pod da skočimo u vodu. Ne znam kako, otvorimo a ja bradom pri padu udarim o ivicu i ‘pobrojim sve zvijezde’. Spasismo se Samir, Afaz i ja. Nakratko. Nađemo zaklon i tamo - Džerija. Četnici bace bombu i baš njega ubiju a nama ništa. Bili su nam tako blizu, mislio sam da nemamo nikakvih izgleda. Vruće je, ali odnekle dođoše takvi oblaci jake kiše, spustiše se, haman 10 metara iznad nas i četnici se razbježaše, a bili smo im tako lagan zalogaj, nadomak cijevi puške. Nastavimo dalje prema Vlasenici. Jedni odoše za Srbiju. Nikada nismo čuli za njih, a doznali smo da su stigli do Niša. Nas dvanaest nastavi dalje. Bila je sreća imati u grupi Mirsu Akagića, geodeta, koji se odlično orijentisao na terenu. Lutali smo na putu prema Kladnju. Došli smo do četničkih rovova s leđa, ali kud ćeš, nenaoružan. I onda opet-čudo. Bilo je možda i 38 stepeni, ali opet je odnekle došao naš ‘saveznik’- kiša, tako jaka da su četnici morali sići u rovove i nama fino otvoriti put. U minskom polju, jedan nam pogine a drugi bude ranjen. Kasnije, u međuzoni, vidimo vojsku, ali zbog kiše su nosili kabanice, pa nismo vidjeli oznake. Bila je to Armija BiH koja je trazila Becira Mekanica i njegovu vojsku, ali kako smo to mogli znati? Pobjegnemo od njih i izgubimo jos nekih 3-4 sata. Ode Mirso kao izviđač, ne moze cekati vise. Kroz sat vremena, eto ga, uzdignutih ruku, s dva hljeba u rukama: Stigli smo, stigli! Armija BiH pošalje kombi po nas, iako je bilo jako opasno.

Nešto me čuvalo, tako nebrojeno puta, od tog ‘mezara’, četnika s 5-6 metara, pa dva puta kiša koja je dolazila na nesnosnim vrućinama, kad smo smrti gledali u oči! Nevjerovatno.

Beriz se u Holandiji spojio s suprugom Almom i sinovima Rusmirom i Ademirom. I pored trajnih oštećenja ruke, ne da se. Završio je nekoliko kurseva i obuka za radna mjesta i nikad nije živio od socijale, a mogao je.

Kad smo završili, predlozim da odemo na bh. turnir u malom fudbalu nedaleko od grada gdje živi. Dopalo mu se. Tamo ga prepoznali Srebreničani, pozdravljaju, pitaju za zdravlje. Nije prošlo deset minuta, nije Beriz ni sjeo na tribine, priđe mi i kaže, lijepo je ovo, ali ne mogu ja, odoh kući. Ne trebaš me voziti, imam autobus. I ode, možda najstrašnije i najčudesnije svjedočenje preživjele Srebrenice polako. Ode, oborene glave, kao da je nešto skrivio,

Noviji postovi | Stariji postovi

burek
<< 08/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1268669

Powered by Blogger.ba