burek

Hasta la victoria siempre!

30.11.2012.

Veliki trijumf Palestine u UN: I IZRAEL CE DOCI U DEN HAAG!

Sinoc pred ponoc po srednjoevropskom vremenu Palestinci su, kako na Zapadnoj obali, Gazi i brojnoj iseljenickoj zajednici diljem svijeta vatrometom proslavili veliku pobjedu u Ujedinjenim narodima. Sa 138 glasova za, devet protiv i 41 suzdrzani, medju kojima nazalost i BiH, Palestina je primljena u clanstvo posmatraca 'drzave neclanice UN'. Iako po definiciji neupucenog moze zbuniti po cemu bi to 'posmatrac pa jos i neclanica' mogli biti povod za vatromet i takvo slavlje u slucaju Palestinaca je itekako puno razloga za - dernek.

Palestina , naime nikad do sada nije bila u takvoj poziciji. Osim sto su na korak za punopravno clanstvo i ova 'posmatracka stolica' nudi joj puno sansi da povrati dostojanstvo koje zasluzuje svaka drzava na svijetu. Prije svega sada ce Palestinci ravnopravno moci ucestvovati u debatama UN, zatraziti clanstvo u medjunarodnim agencijama  medju kojima je najvazniji Medjunarodni krivicni sud (ICJ) u Den Haagu gdje je BiH prije sest godina dovela, recimo Srbiju kao optuzenu stranu.

Sta to znaci? Prvi put bi cionisticki rezim iz Tel Aviva mogao po tuzbi Palestine , za sto bi dobila puni legitimitet, sudski odgovarati u Den Haagu za brojne zlocine i povrede medjunarodnog prava prije svih u pojasu Gaze , ali i Zapadnoj obali zbog brutalne politike za koju su znali da ne moze biti medjunarodno sankcionirana. Zato je 'novo radjanje Palestine' sinoc, kako je receno. velika pobjeda i satisfakcija za uzdignute ruke Mahmuda Abbasa, predsjednika sada vise ne 'Palestinske uprave', kako su mnoge velike sile zvale i oslovljavale drzavu Palestinu.

S druge strane, skeptici bi, pak mozda dobacili kako je i BiH 1992 imala puno priznanje od UN pa je Srbija i Crna Gora ipak pocinila genocid i izvrsila progon nesrpskog stanovnistva. Stoji to i zato ne treba niko podleci euforiji jer za Palestinu tek pocinje prava bitka. Nakon 67 godina prvi put su Palestinci u prilici da dostojanstveno kroce i bore se za svoja prava kako u zgradi UN tako i pred medjunarodnim institucijama. Iako su sinoc Izraelci rekli da ih nikakva odluka UN nece sprijeciti da ostvare vezu zidovskog naroda i drzave Izraela na tom prostoru nece biti tako. S promijenjenim statusom Palestine u UN-u te okolnostima u arapskom komsiluku proistaklim iz 'arapskoga proljeca' nista vise nece biti isto. Zato treba uzivati u sinocnjoj pobjedi na East Riveru i vjerovati da ce i Izrael jednoga dana doci u Den Haag.

27.11.2012.

Sjecanje na Abdulaha Kovacevica: BOSNOLJUBLJE JE KOVANICA RAHMETLI ABDULAHA!

Prije 21 godinu u podmajevickoj varosici Celic otet je od strane srpskih paravojnih formacija i jedinica JNA mr Abdulah Kovacevic, jedan od najvecih intelektualaca toga kraja, inzinjer Termoelektrane Ugljevik, ali i pjesnik koji ce skoro godinu prije pocetka agresije na BiH prepoznati aveti prijetnje za BiH. U klasicnoj velikosrpskoj akciji zastrasivanja u kojoj su likvidirani i muceni ugledni bosnjacki intelektualci, mr Abdulah Kovacevic je brzo identificiran kao neko ko bi mogao stajati na putu mirne okupacije Semberije i podmajevickog kraja gdje je zivio i radio ovaj hrabri Celicanin koji je tih mjeseci spremao doktorsku disertaciju u Beogradu.

Otvoreno je govorio o velikosrpskoj prijetnji i mobilizirao usnule i naivne Bosnjake politicki  djelujuci u Muslimanskoj-bosnjackoj organizaciji sto ce ga kostati zivota.

Uzeo je pet dana odmora, dosao u rodne Vrazice i najednom nestao kod rijeke Sibosnice gdje je blizu bila stacionirana jedinica JNA. Rodbina je slutila najgore a politicki prvaci SDS-a jasno su kazali: dobit cete ga zivog ili mrtvog!

Mucen i tesko unakazen, Abdulah je izbacen mrtav iz helikoptera JNA 6 januara 1992 godine na zaprepastenje javnosti. Bila je to najava nezapamcenog etnickog ciscenja i progona nesrpskog stanovnistva u naredne tri i po godine agresije na BiH u kojoj je rahmetli Abdulah bio prvi sehid celickoga kraja. Zle slutnje o sudbini njegove domovine pretocio je u pjesmu. Jedna od njih je i 'Bosnoljublje' , predivna rijec kojom ce se nazvati njegova posthumno objavljena poetska zbirka. Takav neologizam je mogao smisliti samo iskreni zaljubljenik i odani bh. patriota kakav je bio hrabri sin Celica i Bosne- rahmetli Abdulah Kovacevic.

Danas cemo cuvati sjecanje na ovog vrlog bosanskog viteza i zamoliti Allaha da mu podari vjecnost dzenneta.

 

 

 

 

26.11.2012.

Popis stanovnistva u BiH: ZAŠTO TREBA BITI BOŠNJAK A NE BOSANAC!

Popis stanovništva 2013.godine, je najvažnije izjašnjavanje građana BiH od Referenduma za nezavisnost bIh 01.marta 1992.godine do danas, smatra nas prijatelj Izet Mustafic iz Bihaca u njegovom malom eseju a evo obrazlozenja zasto tako misli!
'Za Bošnjake kao narod, koji je nosilac državnosti, slobode, jedinstva i nezavisnosti države BiH je od historijske i sudbonosne važnosti predstojeći popis.To nije teško ni razumjeti. Ima li iko kome nije jasno da su Bošnjaci jedini narod kojem je istinski stalo do jedinstvene države BiH? Ima li iko kome nije jasno koliko bi trajala Bosna da nije Bošnjaka? Ima li iko kome nije jasno da bez države Bosne, dolazi u pitanje biološki opstanak Bošnjaka? Ali isto tako bez Bošnjaka vrlo brzo nema ni Bosne.Sudbina Bosne i Bošnjaka je jedna sudbina. Historija Bosne i Bošnjaka je jedna historija. Mi Bošnjaci kao narod nikada nismo bježali od svoje sudbine niti se krili od historije.  Mi Bošnjaci prihvatamo svoju sudbinu i svoju historiju. Prihvatamo je, prije svega svjesni Boga, i svjesni da nam Bog evo, daje konkretnu priliku da popravimo svoje stanje.
Prije svega tako što ćemo shvatiti i prihvatiti historijsku važnost popisa stanovništva. Mi nećemo imati pravo da nakon 2013.godine svoje stanje, bez obzira kakvo ono bude, obrazlažemo i pravdamo govoreći „to je naša sudbina“. Ne!
Mi imamo priliku da na popisu jasno kažemo su Bošnjaci bili i ostali kičma države Bosne. Mi imamo priliku da se uspravimo kao narod i da budemo ponosni na sebe i svoju domovinu. To je naša i obaveza! Postavlja se pitanje zašto onda jedino Bošnjaci upadaju u postavljenu zamku rasprave oko toga kako se izjasniti? Zašto se jedino Bošnjacima nameće, i to svim sredstvima, da se izjasne kako god hoće i da je to navodno svejedno. Čak se govori to je sloboda da se građani izjasne drugačije nego Bošnjaci. I jedino se u zabunu oko popisa uvode Bošnjaci. Pa neki govore da će se izjasniti kao Muslimani, neki kao Bosanci, pa se izmišljaju i drugi nazivi samo sa jednim ciljem: što manje Bošnjaka.    Razlozi su vrlo jednostavni: Ovaj popis nije pitanje statističkih podataka, ovaj popis je pitanje opstanka Bošnjaka kao naroda a time i države Bosne.   Kako?
U Ustavu BiH se kaže da državu BiH čine tri naroda: Bošnjaci, Srbi i Hrvati. To znači da u ovoj zemlji kao ustavna kategorija postoje samo tri naroda. To znači da u ovoj zemlji kao ustavom priznata subjekta postoje samo tri naroda Nema četvrtog niti petog.
Svako drugačije izjašnjavanje znači da spadaš, ispadaš i otpadaš u „ostale“. Mi smo to već imali za vrijeme komunizma, kad nam je nametnuto da budemo ili vjerska skupina sa veliko M ili neopredjeljen. I jedno i drugo znači „ni na nebu ni na zemlji“. I jedno i drugo znači „nemaš zemlju i nemaš državu“.Izbor je vrlo jednostavan: Ili ćeš biti ustavna kategorija, ili ćeš biti „ostali“. Biti Bošnjak znači biti ustavna kategorija, biti subjekat odlučivanja i važan faktor opstanka države i naroda. Biti Musliman, Bosanac ili nešto treće znači sam sebe izbaciti iz Ustava, sam sebe izbaciti iz utjecaja na budućnost i sudbinu države i naroda. Jednostavno kazano to danas znači, u političkom, nacionalnom i državotvornom smislu, biti veliko ništa.
Neki, na žalost, pogrešno misle da su žešći patriote ako se izjasne kao „Musliman“. To je zabluda. Sam sebe izbacuješ iz Ustava. Zašto? Zašto to raditi kad ima i druga rubrika u kojoj upisuješ svoju vjeru. Izjasni se kao pripadnik Islama tamo gdje te se to pita, a ne tamo gdje treba da stoji pripadnost narodu.   Isto tako Bosanac je pripadnost državi tj. označava državljanstvo. Mi imao puno Hrvata, Srba, Slovenaca, Makedonaca, Turaka koji imaju državljanstvo BiH i koji su u tom smislu državljanstva Bosanci, ali to nema nikakve veze sa pripadnosti narodu. Oni i dalje ostaju Hrvati, Srbi, Slovenci, Makedonci, Turci i tako dalje. Svi oni koji zagovaraju „slobodu“ kod izjašnjavanja o pripadnosti narodu, svjesno ili nesvjesno, rade na štetu ustavne kategorije Bošnjaka kao naroda a time i na štetu države BiH. To zagovaranje znači samo jedno: Slobodno se izjasnite drugačije nego Bošnjaci. Ono što je najvažnije jeste da će se, broj pripadnika Ustavom priznatih naroda, a to znači samo Srba, Hrvata i Bošnjaka, u svim budućim planovima za Bosnu uzimati kao glavni faktor. Isto tako broj pripadnika jednog naroda će značiti i koliko prava ima taj narod u državi. To znači da će toliko i toliko Bošnjaka raditi u državnim institucijama.
Neko očito ima za cilj da Bošnjaka bude što manje, da budu „ostali“, tj. ništa.
Sva važna pitanja će se naslanjati na to koliko ima kojeg naroda. Kako može biti svejedno ako Bošnjaka ima 50% ili 40%!? Kako to može biti isto!?
Zar smo se borili i ginuli da bi danas sami sebe izbrisali iz Ustava?! Zar ima iko pametan ko će kazati bolje je biti ostali nego biti subjekat kojeg priznaje Ustav?! Zar smo sve ovo izdržali u ovih dvadeset godina, i genocid, i agresiju i šta sve ne da bi bili ,„ostali“. Za šta smo se onda borili? Za šta su naši šehidi ginuli!? Oni nisu ginuli da bi bili neopredjeljeni ili ostali. Oni su ginuli kao Bošnjaci. Mi smo ih u mezar spustili kao Bošnjake.       
Oni su nama osigurali slobodu i pravo da se upišemo u Ustav kao Bošnjaci!
U pitanju su naše svetinje: nacija, jezik i vjera. Naši šehidi su naši svjedoci: Kad je u pitanju narod ili nacija - Mi smo Bošnjaci, Kad je u pitanju jezik - mi govorimo bosanskim jezikom, Kad je u pitanju vjera -  naša vjera je islam. To su naši odgovori u ovozemaljskom, ovovremenom bosanskom Berzahu!
Naša je obaveza, ali isto tako to je, i naše pravo koje nam je Bog dao da se sa ponosom tako izjasnimo. Pitanje je hoćemo li imati drugu priliku da se uopće izjašnjavamo.
Ako budemo Bošnjaci, zasigurno hoćemo. Za „ostale“ nisam siguran.
25.11.2012.

SRETAN DAN DRZAVNOSTI BiH

Svim posjetiocima Burek bloga cestitamo 25 novembar Dan drzavnosti BiH!

 

23.11.2012.

Bosnjaci Roermonda isplatili dzamiju: 'MI SMO CUDO OD NARODA!'

Protekli vikend Bosnjaci iz grada Roermonda u Holandiji priredili su veliku svecanost povodom isplate kupljene dzamije. Za razliku od vecine u iseljenistvu, ovi ljudi su bukvalno kupili gotovu dzamiju od Turaka koji su sebi izgradili znatno vecu. Sa 127 eura na racunu, grupa odvaznih i samouvjerenih ljudi krenula je u veliki posao i za tri godine i devet mjeseci skupila 180 000 eura i tako otplatili kompletan iznos!

Preko 300 Bosnjaka iz cijele Holandije doslo je da cestita Nedzadu Iriskicu i njegovim saradnicima na sjajno obavljenom poslu.

'Mi smo narod cudo, Ono sto nam je bio san danas se ostvarilo i mi smo u nevjerici'ushicen je bio Salih Pasalic jer ispostavilo se da je dzemat Roermond svaki mjesec prikupljao 4000 eura, kako je statisticki istakao predsjednik Iriskic, a odziv u donacijama je i pored krize bivao sve veci kako se blizio kraj akcije. Bosnjaci su, odista cudo i nepredvidiv narod!

Na kraju, 127 donatora upisalo se u vakife dzamije koji su dali 500 eura i vise. Njihova imena bit ce ispisana na kamenoj ploci na ulazu u dzamiju.

Dok IZ Bosnjaka u Holandiji potresaju teski nemiri u dzematu Rotterdam ciji lijeni i arogantni imam i pored odluke dzematske skupstine nece da napusti dzemat i ovaj dzemat doveo pred podjelu, mala grupa Bosnjaka na holandsko-njemackoj granici okupljena oko IKC 'Nur', napravila je nevjerovatan posao. Bukvalno sama, bez skoro icije pomoci, osmislila akciju, prikupili novac i u bosnjacki vakuf upisala jos jednu dzamiju na ponos sadasnjih i buducih generacija.

Cestitamo i neka je hairli Bosnjacima Roermonda!

06.11.2012.

'Orkestar", Pjera Zalice: SMIJEH, SUZE I - NOSTALGIJA!

Sinoc sam napokon pogledao dokumentarni film 'Orchestra' ('Orkestar') Pjera Zalice posvecen, sredinom osamdesetih  mega popularnoj sarajevskoj pop-grupi 'Plavi orkestar'. Film je prikazan u sklopu Filmskog festivala 'Eastern Neighbours' (Istocni susjedi') u Den Haagu a prepuna dvorana 'Filmhuis', uglavnom Bosanaca i Hercegovaca u svim danima devetodnevnog festivala potvrdila je dobru reputaciju istocnoevropske kinematografije. Ove godine su dominirali filmovi iz BiH pa je i bh. ambasador u Holandiji iskoristio priliku da organizira koktel pred holandsku premijeru Zalicinog filma.

Pjer je u 104 minute filma, nakon, mogu samo zamisliti kakvog rudarskog rada da se izabre najvrijednije iz 50-100 ne znam ni sam intervjua od Elvisa J. Kurtovica do Osima, Dragana Bjelogrlica, Milana Kucana i muzicara i muzickih kriticara od Slovenije do Makedonije. Odlicno je sarajevski reziser poslozio pricu o cetvorici momaka koji su zaludili  tadasnju Jugoslaviju.

Publika je od prve minute reagirala. Smijehom i suzama. Prvim zbog duhovitih opaski sagovornika a drugim zbog tuge za prohujalim vremenom mladosti koje se nikada nece vratiti. Zato sam na izlazu sreo puno suznih ociju a meni licno se nije izlazilo, umalo nisam rekao - we want more!

Sta god ko rekao i ovaj film je storija kako je jedan relativno mali grad sredinom 80-tih godina dominirao YU-scenom bas nekako kad se 'Vucko' s olimpijskim znamenjem spustio niz Bjelasnicu i Jahorinu 1984 g. Bili smo sretna djeca tada koja su mogla beskrajno uzivati u svemu pa i u neznanju da ce sve biti krvavo prekinuto samo 5-6 godina kasnije, najstrasnijim evropskim ratom nakon onog koji je pokrenuo austrijski kaplar.

Poslije filma je publika (na slici) razgovarala i caskala s reziserom Zalicom i Sasom Losicem koji je osvojio neposrednoscu i iskrenoscu.

Helem, obavezno pogledajte film, ko vec nije. I sasvim opusteno pogledajte nesto duboko o nama, ne susprezite ni smijeh ni suze jer to je jos jedna lijepa prica o Sarajevu i Bosni koje su htjeli da - nestanu!

02.11.2012.

Posljednji dani Bosne?: NOC KADA NAM JE SVIMA POZLILO!

Stranacki dogovor izmedju SDP BiH i SNSD sinoc je dobio neocekivani i dramatican obrat. Gostujuci u Dnevniku FTV dr Zlatki Lagumdziji, lideru SDP BiH i potpisniku sporazuma s Dodikom pozlilo je pa je morao otici u Klinicki centar Sarajevo. Srecom, Lagumdzija je dobro iako ne mali broj Bosnjaka i tzv. probosanskih snaga na forumima i drustvenim mrezama kao da su prizeljkivali najgore!? Nevjerovatno. Niko i ne spominje predsjednika i nesluzbenog vlasnika gubernije zvane Republika Mrska. On se navodi kao pobjednik jednog stranackog dogovora a Lagumdzija kao 'veleizdajnik Bosne i Bosnjaka', 'legalizator etnickog ciscenja' i slicno premda javnost u najvecem dijelu uopce nema uvid u sadrzaj potpisanoga dogovora dvije vodece bh. partije.

Entitetsko biranje tuzilaca, uvodjenje zatvorenih izbornih listi te raspodjela novca od umrtvljenog 'Elektroprenosa BiH' za veci dio tzv. bosnjacke javnosti i medija,  politickih stranaka probosanskog predznaka, ali i ne mali broj nevladinih organizacija u Sarajevu smatra neprihvatljivim a da ozbiljnija rasprava o potpisanom dokumentu nije ni povedena u zakonodavnim tijelima bez kojih je, dabome  sve mrtvo slovo na papiru.

S druge strane dobro je sto reakcija ima, sto nismo bas toliko 'odrvenili' da 'vise i bol ne osjecamo'. Kako rekosmo, najvaznije u svemu je da nikakav dogovor nije ozvanicen u Parlamentu BiH i da kao takav ce vjerovatno dozivjeti sudbinu famoznog 'Aprilskog paketa' na kojem je dr Silajdzic dobio izbore prije cetiri godine, zar ne?

Lagumdzija je, kao iskusan politicar i sigurno veceg formata od gubernatora iz Laktasa, pritisnut zahtjevima za smjenu u Parlamentu BiH napravio jedini moguci manevar protiv rusenja stranke pobjednice iz F BiH i  izabrao pravi momenat, odmah nakon lokalnih izbora a dovoljno daleko od izbora za drzavne nivoe vlasti da posegne i u bolnijim pitanjima od nacionalnog i drzavotvornog interesa. Vrlo brzo ce se znati dometi a i razlozi za potpisivanje ovog dokumenta, ali tzv. bosnjacka javnost, umrtvljena i u politickom i ekonomskom beznadju ne shvata da nas tek cekaju teski unutardrzavni dogovori koji ce biti jako bolni. Na njima ce neko opet dobiti ili izgubiti izbore a sto je za nas najpogubnije - politickim strankama, posebno iz F BiH kao da je to najvaznije!

Ima nesto i dobroga u svemu. Protivnicima i rusiteljima BIH se jako zuri, ali nikako ne uspijevaju u svojim nakanama. Nestrpljivi su a s druge strane vrijeme sigurno radi za njene graditelje i branioce! Tesko i sporo, ali radi!

30.10.2012.

20 godina od pogibije kapetana Hajre: GDJE NJEGOVA NOGA KROČI – SLOBODARSKE SVIĆU ZORE!

Ima Bosna, a i Hercegovina puno junaka oslobodilackoga rata 1992-1995 godine: rahmetli Izeta Nanica iz Buzima, rahmetli Midhata Hujdura Hujku iz Mostara, rahmetli Zaima Imamovica iz Visegrada, rahmetli Safeta Isovica i Safeta Zajku iz Sarajeva, rahmetli Senahida Bolica Bolu iz Olova, rahmetli Envera Pamukcica iz Brckog i da ne nabrajamo vise, ali jedan se izdvaja posebno medju njima- rahmetli Hajrudin Mesic, u narodu poznatiji kao kapetan Hajro, komandant neustrasivih 'Lavova' iz Teocaka, onih rijetkih koji su oslobadjali bh. okupiranu teritoriju u ljeto 1992 g. dok je vojska Srbije i Crne Gore s domacim bh. izdajnicima palila gradove i sela i progonila nesrpsko stanovnistvo u svim dijelovima BiH. Danas je 20 godina od njegove pogibije u borbama za oslobodjenje srednjeg Podrinja i nezamislivo nam je da danas ne posvetimo nekoliko redaka heroju kakvoga bosanska majka ne radja cesto.

Danas 30. oktobra navršava se tačno 20. godina od dana pogibije jednog od najhrabrijih sinova Bosne i Hercegovine,Hajrudina Mešića, ili jednostavno Kapetana Hajre.

Kapetan Hajro položio je svoj život pucajući u dušmana Bosne i Hercegovine, i din dušmanski, u najplemenitijoj misiji, u odbrani zemlje i njenih naroda od mračnih sila agresora.

Da je pojam “Bosna šaptom pade”, kojim su bili zadojeni neprijatelji Bosne i Hercegovine i njenih dobrih “Bošnjana”, taj isti pojam koji dugo bio sinonim za nešto što iznenada, naglo padne, ne važeći za prostor Teočaka i obronaka planine Majevica, pokazao je baš Kapetan Hajro, rame uz rame sa svojim hrabrim Lavovima Teočaka.
Prvo je tu bio herojski slalom kroz četnička uporišta širom Majevice, pa odbrana Teočaka, malog Staljingrada, i Sapne. Teočak posta tvrd orah za četničke, rumunske, ruske, grčke, itd. zube, a za mnoge mjesto gdje nisu ostavljali samo zube, nego i svoja tijela i duše.

I onda dolazi na red zajednički pokušaj sa komandantom Naserom Orićem da otvori koridor prema opkoljenom i napaćenom narodu Snagova, Jošanice, Kamenice, Cerske i Srebrenice, onom narodu koji je mjesecima umirao od gladi i četničkih najezda, onim herojima koji su nadčovječanskim naporima očuvali veliku slobodnu teritoriju, koji su mjesecima apelovali, molili, zvali - a niko prije Hajre nije se našao da im pomogne.

Važnost ovog pohoda opisao je poslije potpisivanja Daytona i sam komandant srpske specijalne brigade ‘Garda Panteri, Ljubiša Savić-Mauzer, tvrdeći da, u slučaju da je se desilo da se spoje jedinice Kapetana Hajre i Nasera Orića, Pale bi sigurno bile dobro ugrožene ako nebi i pale.

Sudbina je kako je već odavno poznato drugačije odlučila. Hrabra pogibija Kapetana Hajre spriječila ga je da zada odlučujući udarac, već razbijenim agresorskim snagama između Sapne i Kamenice.

I evo poslije 20. na godišnjicu pogibije, zasigurno najhrabrijeg i najplemenitijeg sina istočne Bosne i Hercegovine u protekloj agresiji, malo se priča o herojstvu i djelu istinskog viteza i sina Bosne i Hercegovine, Kapetana Hajre. A ovo na sramotu sviju nas. Burekblog je podsjećao i sjećao se našeg Kapetana Hajre, jer smo uvjereni da oni koji ne mare za svoju prošlost, nemaju ni svoju budućnost.

Neka je vječni rahmet Hajri Kapetanu i svim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine koji tako plemenito i hrabro dadoše svoje živote za našu nam jedinu Bosnu i Hercegovinu.

 

 

25.10.2012.

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN!

Sutra je u najvecem dijelu muslimanskoga svijeta Kurban ili Hadzijski bajram. Tim povodom, svim muslimanima, posjetiocima Burek bloga cestitamo drugi najveci blagdan u muslimanskom hidzretskom kalendaru.

Onima koji ce zaklati sutra ili narednih dana i kurban neka Allah primi u svoje okrilje kao trajno dobro.

Bajram serif mubarek olsun!

24.10.2012.

Hidzretski kalendar-najveca bruka muslimanskoga ummeta: "KADA JE KOD VAS BAJRAM!?'

'Kada je kod vas bajram?', pitanje je na kojem sam navikao u bh. iseljenistvu. Ne zna muslim iz Pakistana kad je kod brata Turcina ramazanski bajram, kao sto Afganistanac ne zna o Kurban bajramu kod Marokanaca, Iracanin o najvecem blagdanu u bosanskoga muslimana i tako unedogled.

Svi se nasmijese i kazu kao Turci, Bosanci, Afganistanci, bez sumnje kada je, jer to znaju po takvimu, dok drugi slegnu ramenima: Marokanci, Egipcani, Saudijci i obicno reknu: insallah tada ili tada! Oni gledaju u mladjak i ne znaju do posljednjega dana kada ce prekinuti post ili zaklati kurban dok ovi prvi, pa tako i muslimani BiH, koriste astronomiju i unaprijed, precizno odrede hidzretski takvim.

Bruka je ove godine kulminirala da imamo Kurban bajram bas onako fino rasporedjen u cak - tri dana!? Turska, Makedonijai Albanija ce ove godine zaklati kurban u cetvrtak, Saudijci i vecina Arapa, kao i muslimani BiH u petak, a u subotu ce Banglades, Pakistan i Indija.

Nema vece bruke muslimanskoga ummeta danas nego sto je - neusaglaseni hidzretski kalendar.

Zato je odlazeci reis Mustafa ef. Ceric, vjerovatno zato sto je odlazeci, uputio pismo/inicijativu koju prizeljkuje armija muslimana diljem svijeta, ali poprilicno ostro intonirano i koje udara 'u oko' vrhovnom muftiji Turske i Saudijske Arabije (na slici) s zahtjevom da napokon usaglase kalendar. Posebno je Ceric zamolio Saudijce, kojii najvise 'kuhaju' potencirajuci - gledanjem golim okom u  mladjak sto je praksa par mezheba u muslimanskome svijetu ne i hanefijskom kojem pripadaju Bosnjaci, Turci, Afganistanci...

'Uspostavite astronomski observatorij koji bi svim muslimanima svijeta tacno odredio hidzretski kalendar kako im ne bismo na dosadasnji nacin izazivali dusevnu bol', bio je vrlo otvoren reis Ceric u pismu koje je otislo u Mekku i Ankaru.

Nije mogao docekati odgovor, ne bi ga vjerovatno ni dobio, pa se po prvi put u novije doba IZ BiH povinovala fetvi Vrhovnog saudijskog muftije i odstupila od vlastitoga takvima, ali samo u slucaju Kurban bajrama koji je uslovljen Arefatom, stajanjem na brdu nedaleko od Mekke u vrijeme dana hadza.

Helem, ne znamo koliki je domet reisovog vrlo dobrog pisma. Neka se bar prica i pise o jednoj inicijativi za kojom vape milioni muslimana, ali tuga tuga tog istog  muslimanskoga ummeta koji od 1924 g. nema instituciju halife pa se tako ne moze ni usaglasiti oko pocetka ramazana, ramazanskoga i kurbanskoga bajrama izgleda - jos ce (po)trajati!

23.10.2012.

Seksualnost u trecem zivotnom dobu: 'HOCE LI BITI STA PRAKTICNO!?"

Nedavno jedno bh. udruzenje u Amsterdamu koje okuplja starije Bosance i Hercegovce organiziralo skup pod zanimljivim naslovom ' Psihosocijalni i medicinski aspekti razlicitih formi seksualnosti". Poznajem organizatore a i sve je u komsiluku i - odem. Kad tamo, ozbiljni gosti predavaci: psihijatar i sociolog a publika nikad brojnija, vele clanovi uprave.

'Ovo su atraktivne teme, vidis. Jesmo stari za prakticiranje seksualnosti, ali makar volimo o ovome pricati', dobacuje mi s osmijehom jedan 72-godisnji Bosanac iz organizacije.

Nakon uvodnih izlaganja vrlo ziva rasprava bosanskih dama i gospode s predavacima iz bh. zajednice u Holandiji. Pitaju svasta odjednom sve zivahniji i raspolozeniji gosti a predavaci otvoreno ponavljaju da bez obzira na njihove godine iskoriste i posljednju zelju i snagu za seksualnu aktivnost s partnerom napominjuci stetnost sputavanja zelje.

Naginje mi se tada moj dragi prijatelj iz Posavine i dobacuje: 'Vidis, tu i jeste problem. Imali smo jos slicnih tema, jer Holandjani subsidiraju bas ove stvari, sve do homoseksualizma, i tako se zaprica, a onda cujes dobacivanje neke nase bosanske dame iz publike: 'Mani to, hoce li biti sta prakticno!?' Znas, puno nasih zena zivi kao samac...',  i prasnu u smijeh. I jos doda da kad bi bilo prakticno, 'ovdje ne bi mogao uci od gostiju'.

Jedna Prijedorcanka povlaci paralele o cudoredju bosanske djevojke prije 40 godina u tradicionalnom bh. drustvu u kojem je zivjela a u kojem joj na sedam dana dodje momak s kojim u vezi 4 godine i spavaju u istoj sobi - 'ali nista nije bilo'! Momak iz te price je inace njen muz vec cetiri decenije koji ju je s osmijehom pratio dok je pricala.

'Ja, tako bilo', veli.

Kad je prica bila gotova, brzo se raspali rostilj, zene pripremise cevape, nose sokove, kafu, vino i sve- besplatno za oko 40 gostiju.

Vjerovatno zato sto su spustili ljestvicu zivotnih nada i ocekivanja medju ovim ljudima je manje tjeskobe, bosanskih podmetanja i svadje pa se lahko dogovore u aktivnostima udruzenja da bar nedjeljno popodne provedu kako treba i na uzitak svih. Meni je opet sve bilo tako simpaticno da sam morao podijeliti ovu pricu s posjetiocima Burek bloga.

Evo fotke nasih bosanskih deda, nana i baka iz Amsterdama, koji su nedavno pricali o - seksualnosti!

15.10.2012.

Analiza lokalnih izbora u BiH: SRPSKA POLITIKA PADA I U BRCKOM!?

Nakon objave rezultata lokalnih izbora u BOsni i Hercegovini, mediji su se raspisali analizama o pobjednicima i porazenim a nekako se najzanimljivijim cine rezultati u Brckom.

Od 31 vijecnika u lokalnom parlamentu grada na Savi, srpske partije medju kojima, nazalost nema bitnije razlike u odnosu prema unutarnjem uredjenju BiH i njenoj buducnosti, dobile su najmanje 12 vijecnika sto je priblizno 42% Srba koji zive u Distriktu BiH. Cetiri vijecnickih stolica dobile su hrvatske stranke a 13 probosanske stranke ili kako ih iz manjeg entiteta pezorativno zovu 'bosnjacke'. One su,  po obicaju kvalitetno razbijene na SDP (5), SDA (3), SBBBiH (3), SBiH (2) itd.. Ukupno deset politickih subjekata cine vijece Distrikta Brcko i bit ce vise opcija za formiranje parlamentarne vecine cim se ukljuce sheme stranackih centrala iz Sarajeva.

Rasomon medju probosanskim strankama je napravila Radonciceva SBBBiH koja je skoro prepolovila broj vijecnika iz redova SDP BiH sa osam na 5 (!?) pa je tek u finisu dobijen pobjednik-SDP BiH. Cak se moze reci da je 'srpska politika' sada uzdrmana i u gradu na Savi  u odnosu na prosle izbore jer je nakon posljednjih izbora pobijedila 13:12 tzv. bosnjacki blok i tako trijumfalno izabrala gradonacelnika. Sada je obrnuto i Bosnjaci su (13:12) u sansi da dobiju gradonacelnicko mjesto u Brckom. 

Uglavnom, blok stranaka koje su velikosrpskim ratnim programom 1992 g. bile pobijene i protjerane iz grada, a u posljednjih 10-12 godina intenzivno rade na povratku, mislimo na uvjetno receno bosnjacke i hrvatske ipak, i pored slabe izlaznosti imaju s manjinskim predstavnikom iz nesrpskog fronta 18 vijecnickih mjesta i taj trend ce nesumnjivo biti stabilan ili cak i rasti u narednim izborima.

Tako je 'velikosrpski koridor' presjecen glasackim listicima u kutijama bez topova i mitraljeza Armije BiH i HVO.

12.10.2012.

Grcka-BiH, gdje gledati? FACE TV ILI INTERNET STREAMING!

Mnogi se danas pitaju kako gledati vecerasnju utakmicu izmedju Grcke i BiH u Atini koja se ocekuje s velikom paznjom, kako u domovini tako i bh. iseljenistvu. Evo sugestije Burek bloga.

Prenos utakmice Grčka - BiH možete pogledati večeras od 20:45 sati na FACE TV koja svoj program emituje nekodirano i putem satelita Eutelsat 16A na 16 stepeni istočno, frekvencija 11.262 GHz, Horizontalno, symbol rate 30000, FEC 2/3.

Prigodan program uoči večerašnjeg meča bh. reprezentacije sa Grčkom počinje već od 18 sati. Specijalna emisija posvećena večerašnjoj utakmici počinje od 20:00 sati, a emitovat će se u poluvremenu te nakon završetka utakmice.

Pored FACE TV-a, prenos iz Grčke će realizirati grčki Mega Channel, OTE Sport 1 i OTE Sport HD, kao i kiparski Cytavison sport 2. Živi prenos utakmice najavili su i na američkom ESPN 3 (player) kanalu.

Alternativa TV prenosu je internet streaming. Linkove za prenos možete potražiti na http:www.eplbalkan.wordpress.com, www.frombar.tv, www.atdhe.eu  a tu je i google, bezbeli.

Do pobjede, veceras!

09.10.2012.

Avaz Twist Tower: POSTAVILI ZASTAVU BiH POGRESNO!?

Ljetos sam pred utakmicu kosarkaske reprezentacije BiH protiv Latvije, na Bascarsiji, kupio dvije male zastavice BiH da podrzimos  tribina nas tim. No, 'zuti trokut'  je bio posve suprotno. Prigovorio sam prodavcu a on je nonsalantno kazao kako Turci to ne umiju i stalno prave gresku!? Turci su ovdje, da se zna, proizvodjaci, je li pa ne znaju o simbolima BiH.

'Nije to nista. Jednom su stampali dres Edina Dzeke s brojem 24', veli veseli Sarajlija u radnji nadomak sebilja a ja vidio da tu nema nikakve fajde dalje pricati. Nesto slicno me podsjetilo jutros.

Avaz Twist Tower pozurio je, naravno preko stranica Dnevnog avaza obznaniti postavljanje velike zastave Bosne i Hercegovine na ovo glamurozno arhitektonsko zdanje u Sarajevu.

Peke, lijep potez, ali nije li bilo uputnije prvo pitati kompetentne kako se zastava okrene? Ovako, kako je jarbol jako visok, tesko da ce iko vise ovu bruku ispraviti. Mozda je to nekome sitnicavo, ali nije li vrijeme da naucimo kako se drzavna zastava okrene!?

 

08.10.2012.

Opcinski izbori u BiH: SVI POBJEDNICI!?

Jucer su odrzani opcinski izbori u BiH. Doduse ne svugdje, u Mostaru ce jos malo pricekati, ali ocjene i komentari pljuste sa svih strana.

Iako se vrlo lahko mogu 'na prvu' vidjeti pobjednici i porazeni, skoro svi izborni stabovi sinoc su sijali od srece. Svi su pronalazili bar jedan argument da bi ustvrdili da im je vrlo dobar ili pak odlican izborni rezultat. Pravi izborni pobjednici su ipak samo tri stranke: SDA, SDS i HDZ. Zvuci poznato. Ima li razlike ako se okrenete 22 godine unazad. Nema. Povratak u 'devedesete!

'Svesku isto', sto bi govorio Mika Antic. SDA, HDZ i SDS potvrdili su primat u tri najveca naroda u BiH. Drag prijatelj me u Tuzli uvjeravao da se mora glasati za SDA jer je ona jedina istinska patriotska snaga a da su svi ostali sumnjvii(!?) Ipak, ostaju brojne nepoznanice.

Jedna od njih je odakle SDS da odnese pobjede u utrci za nacelnika u 22 opcine manjeg bh. entiteta a da Dodikova stranka izgubi cak 26 fotelja u opcinama njegovog Dodikistana, odakle tako briljantna pobjeda SDA u 34 opcine FBiH  te tek mrsave dvije fotelje za najveceg jurisnika na jucerasnjim izborima - Savez za bolju buducnost BiH Fahrudina Radoncica koji slavi pobjedu i odlicne rezultate a slike ozbiljnih i zabezeknutih lica njegovih volontera u izbornim stabovima nakon prvih rezultata vise su nego jasne o kako sjajnom rezultatu se radi! 

Preovladava ocjena da su ovo (ponovo) bili izbori penzionera i starijih glasaca. Mladi apstiniraju, bezvoljni i uvjereni da nista ne mogu promijeniti u zemlji a najradije gledaju kako da zbrisu iz nje.

Ponovo se spominju 'iznevjerene a obecane zlatne kasike', vjesto podmetnute izmisljotine velikosrpske politike iz Beograda s pocetka 90-tih koje su pripisane rahmetli Aliji Izetbegovicu, iako ih niko normalan ne bi mogao ni pomisliti nekmoli izreci. Ni tada a jos manje danas. Ali kome je vise stalo da provjerava sta je istina.Imamo kosku koju cemo daglodjemo do Kijameta u Bosni.

Helem, medju 'luzerima ' je i moja malenkost. Za nacelnika Tuzle povjerenje sam dao Zlatku Berbicu te Nasoj stranci. Prvog je s 52% porazio aktuelni nacelnik Jasmin Imamovic a drugi se bore za ulaz bar jednog vijecnika u Opcinsko vijece. Ne zalim. Za druge nisam mogao glasati i eto!

05.10.2012.

Bosanska bruka u Amsterdamu: PODMETANJA I SVADJE ZARAD 100 EURA!?

Prije pet godina bh. zajednica u Holandiji, tacnije jedno udruzenje, dospjelo je u holandske medije pod nadnaslovom - skandalozno. Rijec je o nezakonitom utrosku 33 000 koje su bosanske lole spiskale u posve druge svrhe od predvidjenih. Istrazitelji su otkrili da su Bosanci deklarirali benzin iz Slovenije, kupovinu raznih potrepstina da bi opravdali novac dat u sasma druge projekte. Optuzeni predsjednik je u medjuvremenu umro iako je prije smrti uspio zataskati stvar. Upuceni kazu, vjerovatno nagodbom s pravosudjem, odnosno povratom novca, da bi izbjegao bajbokanu.

Prije dvije sedmice  se desilo slicno, iako je su igri znatno manje sume. Opet je jedan bh. klub u Amsterdamu otkriven kako deklarira higijenske uloske za zene (tamponi), sjeme za sadnju trave itd. sto nema veze s predvidjenim projektom. Malo sam se raspitao sta je posrijedi i dosao do jos skandaloznijeg otkrica. Da krenemo redom.

Nasi su Bosanci dobili nekih 8000 eura za nekoliko projekata po osnovi tzv. inicijative gradjana (bewonersinitiatief) ali na privatni racun jednog od clanova Uprave udruzenja 'SABA', sto posebi nije kriminogeno. Tako je uobicajeno s tim 'inicijativama' koje podrze gradske vlasti da bi , mahom penzionerima zivot ucinili sadrzajnijim. Novac je utrosen na predvidjene projekte, ali je deklarirano sve i svasta. No, i takav je izvjestaj za 2010 g. uredno prosao cak dvije kontrolne instance gradskih sluzbi u Amsterdamu.

Slucajno (da li?) ih se dokopao novinar desnicarski orijentiranog dnevnika De Telegraaf i objavio pricu u , pretpostaviti je - predizborne svrhe. Pukla je tikva i u gradu pa su se odjednom pojavili mikrofoni i diktafoni gradskih medija. Citaoci su se na portalima otvoreno rugali kako ih 'muntaju' imigrantske barabe.

'Bosanci rade sumnjive rabote, lazno deklariraju, ali svasta rade i Marokanci, neke zenske organziacije, mnogi', ustvrdili su holandski mediji, navodeci nevjerovatne slucajeve odlaska na snowboard marokanskog fudbalskog tima koji je deklariran privatnim vecerama!?

Nesvikli na to, Bosanci nisu znali kako se postaviti, ali su im ubrzo ruku zavrnuli oni izgleda najodgovorniji - gradske sluzbe koji su povrsno nadgledali utrosak novca. Cak su im zabranili da odgovaraju na upite medija kojima su tek poslali pisanu izjavu.

Kad se malo razgrne problem koji me kostao par sati razgovora s najodgovornijima u Amsterdamu, o tugo nasa, Bosanci su se medjusobno 'pomarisali', s podmetanjima, ogradjivanjima oko stvari za koje su znali a kada su dosli u pravu kontrolu odgovorni, premda su zajedno radili - zarad nekih 100 eura ili malo vise, eliminacijom jednog ili drugog 'da meni ostane jos love!?? Rijec je, naime o sumama koji oni sami sebi periodicno 'nagrade' kao uprava, obicno zatvorena izmedju par gariba koji deveraju oko aktivnosti kluba.

Da je sve cisto, formalno-pravno govori dokument u prilogu. Opcina sve odobrila, nas odgovorni covjek ima sve crno na bijelo, sve jedan racuncic i umjesto da na vrijeme, bez iznosenja prljavog vesa u javnost, eventualno pretresu i vrate na provjeru, oni su cinovnicki uredno sve prihvatali i tako, za male pare napravili sebi neugodnost a Bosancima pripisali golemu sramotu.

S tvar je izgladjena, uglavnom, najveci su problem stvorili sebi u gradskim institucijama za rad s klubovima imigranata, ali pocetna steta napravljena prvim clankom u novinama i tv emisijama - nenadoknadiva je za bh. zajednicu.

01.10.2012.

Oktobar: SARAJEVSKA RUZA

Oduzilo se ljeto bosansko iako je oktobar. Jos uvijek je daha ljeta vise od ikakvoga nagovjestaja zime.

'Bosna je cilimom zastrta', kaze pjesnik a taj sareni, gusto istkani bosanski cilim su mozda i njene lijepe ruze.

Evo jedne, u prilogu, iako nije iz dana jeseni, razumljivo, ali kako god, 'sve jos mirise na nju' - i u oktobru!

Dovoljno je prizvati iz sjecanja bar jedan odlazak na padine najljepseg grada na svijetu, na Trebevic ili Zutu tabiju, svejedno i prisjetiti se pogleda koji oduzima dah.

 

 

 

26.09.2012.

Den Haag: Investirati u BIH: 'TOLIKE PARE DATI ZA 10 MINUTA!?"

Preksinoc je u holandskoj Trgovackoj komori (KvK) odrzan veliki poslovni skup posvecen mogucnostima investiranja u Bosni i Hercegovini. Do sada najveci 'network meeting' takve vrste u ovoj zemlji koji u fokusu ima samo BiH a ne zemlje Balkana, kako je to uobicajeno, organizirali su: Trgovacka komora Holandije, Metalska unija, Holandsko-bosanska poslovna mreza i Ambasada BiH u Holandiji.

Ozbiljna lica ucesnika, odlicna organizacija i ispunjena dvorana je malo zbunjivala. Zar ima jos ljudi koji vjeruju da mogu zaraditi u sirotoj Bosni? Bezbeli, bilo nam je drago, ali krenimo redom.

Za radnim stolom vidim i holandskoga ambasadora iz Sarajeva koji je tek prije par sedmica stupio na duznost. Potvrda koliko organizatori i drzava Holandija ozbiljno pristupaju ideji jaceg prisustva holandskog kapitala u BiH.

Nekoliko Holandjana uz video prezentaciju govore o vrlo pozitivnim iskustvima poslovanja u BiH, kao Robert de Groot ( 'DevLogic') softverska kompanija cije je sjediste u 'Avaz Twist Tower- u', Shell,  MDG Techniek i slicno.

'Boze, kao da je naruceno, mislim u sebi jer znam(o) kako je s nama raditi u Bosni.

Stolice je popunilo i, po slobodnoj procjeni oko 20% Bosanaca, ozbiljnijih biznismena koji zive u Holandiji a potencijalni su investitori u domovini. Sve za pohvaliti a da su Bosanci visoko dobacili u 'Niskoj zemlji' s ovim skupom komplimentirao je srbijanski diplomata licno ambasadoru BiH a gdje smo se slucajno nasli i mi.

'Da sami ovo napravite i Holandjani sve posvete samo vama je lep uspeh jer, nama, Srbiji, takvo sto nije poslo za rukom'. Cestitam, ambasadore', bio je iskren Srdjan Cvijic, ekonomski savjetnik Ambasade Srbije u Bruxellesu..

A gdje je Bosna u svemu ovome?

Dosla Blazenka Miskovic iz FIPA i - to je sve.

Iz Privredne komore BiH reagirali kako i prilici bh. ekonomistima i privrednicima: 'Znate, nama je to skupo doci u Den Haag da bismo tamo govorili 10 minuta'!?

Uzgred, to 'tamo 'je, neka se i to zna,  osma drzava investitor u nase sirote doline i brda!

Sta bi covjek, nego opsovao. Niti postovanja za tako veliki skup, organizatora, koji nam je skoro sve besplatno dao, niti...

21.09.2012.

'Grand prix: Bosna': KAKO JE SLOVENAC RISKIRAO POSAO DA BI SPASIO BOSANCA U RATU!

Nedavno je nacionalni slovenski tv kanal SLO1 premijerno prikazao   dokumentarni film  'Grand prix: Bosna', o Slovencu Ernestu Bedeku koji je tokom agresije na BiH spasio Bosanca Alena Habiba riskirajuci gubitak posla.   

‘Spasio sam Alena rizikujući posao, ali ne žalim!’, tako veli dobricina Ernest cije lice to zrcali cim ga sretnete. Spasio je Ernest mladoga Bosanca iz Vinca kod Jajca (na slici)  spletom okolnosti, aprila 1994 g. nakon sto je pobjegao od ratnog vihora u BiH i spas potrazio u Republici Sloveniji.

“Bio sam upravnik prihvatnog centra “Presenjakovci” kroz koji je prošlo na hiljade bosanskih izbjeglica. Jedan od njih je bio Alen Habib, koji mi je aprila 1994 godine rekao da mu Hrvati bez ikakvoga razloga prijete da će ga ubiti ako bi se vratio i ja sam mu morao pomoći. Prebacio sam ga preko austrijske granice riskirajući posao a on je preko Njemačke stigao u holandski grad Vlissingen gdje i danas živi. Režiser Bojan Peček sa SLO1 je čuo za tu priču i odlučio napraviti film gdje, između ostalih govorimo Alen i ja”, priča vrlo ljubazni Ernest, danas uposlenik slovenskog MUP-a.

Cilj filma je, kako kaže, ispričati kako se može iz ljubavi prema čovjeku i žrtvi djelovati iznad postavljenih normi ponašanja pa i samoga zakona.

“Tada sam riskirao puno, ali da to nisam uradio danas ne bih imao zadovoljstvo kad vidim živog, sretnog i zadovoljnog Alena. Također, pomogao sam na stotine Bosanaca koji su prošli kroz kamp “Presenjakovci” i ponosan sam da i danas imam kontakte s tim ljudima i da su to čvrsta prijateljstva. To me nekako ispunjava jer ja volim Bosnu i Bosance’, govori Ernest Bedek, iskreni prijatelj Bosne i njenih ljudi.

Ne ulazeci u krajnje namjere autora i producenta, slovenski dokumentarac sasvim sigurno rusi predodzbe o hladnim 'Karantancima' koji prosjecnog Bosanca, mozda i s malo prezira, najradije ce 'smjestiti' na gradjevinu, poljoprivredna polja kao slovenske sezonske radnike i slicno.

Topla filmska prica o Ernestu i Alenu i iskrenom, nepatvorenom i na momente dirljivom prijateljstvu koje traje dvije decenije, sigurno ce, premda kratkoga dometa, jos vise zbliziti dva naroda i dvije prijateljske zemlje.

Da pojasnimo i naslov filma koji moze biti zbunjujuci. Rijec je, naime o autorskoj aluziji na Alenovu strast za automobile i auto trke sto je glavni junak i prenio i u zemlju tulipana!

Vrijedi dodati da je autor vjesto u pricu udjenuo i temu oporavka BiH od ratnih strahota, povratka u manji bh. entitet i perspektivama nase zemlje.

Simpaticni filmski uradak prikazan je 26 juna na SLO1 a moze se pogledati na ovom linku.

19.09.2012.

Bosanac u Vijetnamu: PUTOPIS IZ ZEMLJE ČUDA

Ako je opcenito malo Bosanaca koji su bili u Kini ili Japanu, dalekim zemljama na istoku Azije, onda je vjerovatno  jos manji broj koji je pohodio drzavu Vijetnam. Ima tu malo i predrasuda, straha od nepoznatog u siromasnoj i nepoznatoj zemlji i podneblju, drugacijoj kulturi, flori i fauni, skupoj avionskoj karti kako god je sama zemlja jeftina pa samo odvazni pustolovi se odluce na taj put. Jedan od njih je nas prijatelj Ahmed koji samo za posjetioce Burek bloga prenosi utiske sa sedmodnevnog putovanja u zemlji koja je bila grobnica za preko 52 000 americkih vojnika u cuvenom 'Vijetnamskom ratu', ali koji je Vijetnam kostao vise od 600 000 ljudskih zrtava. Ipak, 'mali zuti' porazili su SAD, ali su posljedice i danas prisutne. Evo Ahmedovog malog putopisa iz dalekoazijske zemlje u cijem fokusu je posebno historija islama u ovoj zemlji i njegovo mjesto danas.

Izlet u Vijetnam je uzbuđenje kojeg smo supruga i ja dugo priželjkivali. Desilo se to napokonna petogodišnjicu braka. Let iz Singapura do Ho Chi Minha na jugu zemlje je trajao nešto manje od dva sata i već na samom aerodromu dobijete utisak da ste došli u zemlju komunizma i socijalizma. Više komunizma. Slike Ho Chi Minha koje tako jako podsjećaju na nekadašnje arapske diktatore, bile su svugdje i nakon kratke kontrole pasoša, produžili smo prema izlazu gdje nas je već čekao šofer. Vožnja do hotela je trajala dvadeset minuta. U toku vožnje smo vidjeli bezbroj motorista na cesti jer su motor i skuteri najčešće prijevozno sredstvo. Za razliku od Balkana, učesnici u saobraćaju su veoma saburli i oprezni, tako da su nesreće veoma rijetke.

Historija islama i muslimani u Vijetnamu danas

Prvi kontakt s islamom se desio 650. godine kada je treći halifa Osman ibn Affan  poslao delegaciju u Kinu da bi predstavila islam tadašnjoj Tang dinastiji. Usput su posjetili i Vijetnam. To je bio prvi susret kineskog cara i stanovništva Vijetnama s islamom. Kasnije su brojni muslimanski moreplovci na putu za Kinu dolazili u luke kraljestva Čama koji se u tom periodu nalazio u centralnom dijelu današnjeg Vijetnama. Stanovništvo Čama je pripadalo hinduizmu, međutim oni su primili islam krajem 10. i početkom 11. stoljeća. Njihov broj se povećao kada su uspostavljeni kontakti sa sultanatom u Malaki (Malezija) 1471. godine, ali vrhunac se desio tek sredinom 17. stoljeća. Zahvaljujući migracijama muslimana iz Kambodže u 19. stoljeću koji su se naselili u delti rijeke Mekong, dodatno se povećao broj muslimana u toj zemlji. U istom periodu, uspostavljena je i saradnja s muslimanima iz Malezije koji su poslali misionare i knjige, dok je jedan dio muslimana iz Vijetnama otišao na vjerske studije u Maleziju.

Nakon okončanja rata u zemlji 1975. godine, oko 55,000 muslimana iz zajednice Čam je napustilo državu i otišlo za Maleziju jer su se bojali komunističke vlasti. Nešto od manje 2,000 ljudi je emigriralo u Jemen, pogotovo u područje Ta’izz. Komunistička represija se međutim nije desila, iako postoje podaci o nekim zatvorenim džamijama iz tog perioda. U 80-im godinama prošlog stoljeća, muslimanska zajednica, pogotovo u Ho Chi Minhu prima sve veći oblik internacionalne zajednice. Pored pripadnika naroda Čam, u zemlju počinju dolaziti Malezijci, Indonežani, Pakistanci, Indijci, Bangladešani, Jemenci i manji broj studenata iz sjeverne Afrike i Omana.

Muslimani koncentrisano žive na jugu zemlje, pogotovo u gradu Ho Chi Minh, delti rijeke Mekong i provinciji Chau Doc. Veoma mali broj muslimana živi na sjeveru države. Većina ih pripada narodu Čam, dok je jedna trećina muslimanske zajednice drugog porijekla. Popis stanovništva iz aprila 1999. godine je pokazao, da u Vijetnamu živi 63,146 muslimana. Njih 77% živi u jugo-istočnom dijelu države, 22% u delti rijeke Mekong dok samo jedan posto muslimana živi u drugim dijelovima zemlje. Pretpostavlja se da u gradu Ho Chi Minh trenutno živi oko 12,000 muslimana. Nažalost, 27% muslimanske zajednice nikada nije sjelo u školske klupe, dok je državni prosjek 10%. Ovo još jednom potvrđuje muslimanski paradoks: dok nas Kur’an uči obrazovanju i nauci (da podsjetimo: prve riječi Objave su bile: Ikre – uči, proučavaj), mi ne znamo čitati i pisati u 21. stoljeću.

Palata re-unifikacije

Palata re-unifikacije je bila sjedište predsjednika Južnog Vijetnama sve do 30. aprila 1975. godine kada su palatu uz pomoć tenkova zauzele jedinice Sjevernog Vijetnama. Time je okončan dugogodišnji rat u Vijetnamu, zato se palata koja je danas muzej, zove “Palata re-unifikacije”. Kada uđete u muzej i vidite raskoš kojeg su uživali predstavnici vlade Južnog Vijetnama i samog predsjednika, komandno mjesto, salu u kojoj su držali sastanke, mape na zidu itd, ne možete se otrgnuti dojmu da se nalazite u kopiji kule u Velikoj Kladuši odakle je Fikret Abdić sijao smrt po Krajini.

Cu Chi tuneli

Cu Chi tuneli su podzemni kompleks u južnom dijelu Vijetnama koji je izgrađen još za vrijeme otpora protiv Francuza 50-ih godina prošlog stoljeća. Nakon francuskog poraza, tuneli su upotrebljavani za borbu protiv Amerikanaca. Kompleks su izgradili seljaci koji su preko dana radili na njivama, da bi po noći kopali tunele primitivnim oruđem. Tuneli su bili veoma uski tako da su ih mogli upotrebljavati samo Vijetnamci koji su bili manjeg uzrasta od Amerikanaca. Pod zemljom su bile prostorije za odmor vojnika, skladišta municije i hrane, bolnice, sale za sastanke itd. Američkoj vojsci je trebalo dugo vremena da otkriju ovaj kompleks i svi pokušaji da unište gerilu (plin, sipanje vode i slično) nisu rodili uspjehom, tako da su odlučili cijelo područje intenzivno bombardirati. Veći dio tunela je uništen dok je manji dio sačuvan i danas je muzej, gdje možete vidjeti na kakav način su se gerilci godinama borili protiv trupa SAD. Pretpostavlja se da je u borbi na ovim područjima poginulo oko 22,000 američkih vojnika i njihovih saveznika (pripadnika vojske Južnog Vijetnama) dok je na drugoj strani poginulo oko 10,000 gerilaca. Njihova pobjeda nad američkom vojskom je zaista čudo, vrijedno svakog divljenja.

Mekong delta

Mekong delta se nalazi dva sata vožnje autobusom od grada Ho Chi Minh. Rijeka Mekong je jedna najvećih rijeka u svijetu i ima veoma značajnu ulogu za ekonomiju na jugu zemlje. Rijeka je prljava zbog visoke frekvencije brodova, ali vožnja mali čamcima ostane u dubokom sjećanju. Tu možete vidjeti čak i pijacu gdje ljudi u malim brodovima prodaju voće i povrće i kada se kupoprodaja završi, nastave put. Delta je bogata florom, faunom i životinjama. Pijesak iz rijeke Mekong se prodaje Singapuru koji ga upotrebljava za širenje otoka. Tako je recimo poznati dio Singapura “Marina Bay Sands” izgrađen upravo na pijesku iz Vijetnama. U području bez naročitih poteškoća živi mala zajednica muslimana Čam, dok većina stanovništva pripada budizmu. Ovdje je teže doći do halal hrane što smo i sami osjetili tokom posjete, tako da je pametno prije odlaska na put kupiti halal hranu u restoranu i ponijeti sa sobom.

Halal ishrana

Muslimani u Vijetnamu su decenijama bili izolovani od ostatka muslimanskoga svijeta, ali i to se polahko mjenja. Kontakti s arapskim zemljama i Malezijom su sve češći i jači, što se pozitivno odražava i na infrastrukturu muslimanske zajednice. U Ho Chi Minhu živi i radi sve više radnika malezijske kompanije Petronas. Kada šetate gradom Ho Chi Minh, možete vidjeti sve više halal restorana koji su obično u vlasništvu stranaca, prvenstveno Indijaca i Malezijaca. Imali smo priliku večerati u turskom halal restoranu Berru koji se nalazi u istočnom dijelu grada. Vlasnik je veoma ljubazni Turčin, albanskog porijekla. Hrana je veoma ukusna i jeftina, tako da svima koji obiđu Ho Chi Minh, toplo preporučujem posjetu restorana Berru.

Džamije

Najveća džamija u Vijetnamu je svečano otvorena u januaru 2006. godine u provinciji Xuan Loc, Dong Nai.  Dobar dio sredstava je došao iz Saudijske Arabije. Inače u Ho Chi Minhu ima 16 džamija, pogotovo u kvartovima u kojima živi veći broj muslimana. Velika džamija koju su sagradili muslimani iz Indije se nalazi u strogom centru pored hotela Sheraton, dok se prelijepa nova džamija zelene boje imenom “Džamija mu’mina” nalazi u zapadnom dijelu grada a njezinu izgradnju su finansirali Ujedinjeni Arapski Emirati. Sobzirom na dolazak sve većeg broja muslimanskih radnika u ovu zemlju, očekivati je da će se broj džamija i restorana halal ishranom povećati ubuduće.

Dr. Ahmed Pašić

P.S.

U fotogaleriji su maleni ulaz u Cu Chi tunele i jos neki motivi u Ho Chi Minhu 


Noviji postovi | Stariji postovi

burek
<< 01/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1390792

Powered by Blogger.ba