burek

Hasta la victoria siempre!

19.08.2012.

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN

Svim nasim posjetiocima muslimanima cestitamo dolazak blagdana bajrama. Radujte se i uzivajte u ovom mubarek danu.

Bajram serif mubarek olsun.

17.08.2012.

'National Geographic Channel": KRAJ SNA O 'BOSANSKIM PIRAMIDAMA'!

Iako je ozbiljna strucna javnost davno kazala svoj sud, trebalo je bezmalo sedam godina da se fenomenom 'bosanskih piramida' kod Visokog, kojeg bh. narodu i svijetu prodaje izvjesni Semir Sem Osmanagic (na slici), napokon pozabavi i cuveni 'National Geographic Channel'. Nije bilo tesko pretpostaviti kako ce se provesti tzv. svjetsko otkrice bosanskog Indiana Jones. Ugledna americka tv kuca vrlo seriozno je prisla poslu i u Visoko poslala dva ugledna naucnika iz Engleske, geologa Dougala Jerrama i arheologa Jerome Chapmana. Za sedmicu dana, Englezi su 's pola snage'' tako reci, oborili sve i jednu Osmanagicevu tezu i time srusili san o visockoj Dolini piramida kojoj su se do sada ionako mogli diviti samo teski amateri u ovom poslu i ne mali broj bosanskih nacional-romantika koji su na goloj izmisljotini gradili nerealni optimizam o navodno zlatnoj koki buducnosti bh. turizma i ekonomije. Bi, da je svijet toliki blecak, ali ipak nije.

Helem, profesori s Britanskog kraljevskog instituta kao s nokta su odbili tezu da je u gradnji piramide koristen cement vec mehki krec, da je 'piramida' ipak 26 a ne 45 stepeni, da tunele busi sam Osmanagic s zavedenom omladinom iz cijelog svijeta a da postojecih uopce nema itd.

Uostalom, dovoljno je pogledati polusatnu emisiju na 'National Geographic', i sve ce vam se samo kazati. Daj Boze da ne bude mrtvih volontera u utrobi (ne)obicne bosanske planine nalik na piramidu a Sem, uvjereni smo, ipak zna sta radi. Njegov je cilj posve drugi, tvrde neki drugi ozbiljni ljudi a 'sarena laza' o piramida odlicno mu je posluzila za to.

Ipak, pogledajte i prosudite sami gdje je 'majka priroda', gdje ubleha Sem a gdje istina o turistickoj atrakciji koja ce sigurno jenjavati iz godine u godinu. Link na http://www.youtube.com/watch?v=lltFZSGdjos (dio I) te nastavak na linku http://www.youtube.com/watch?v=90W8oKPlPLY&feature=relmfu

 

 

14.08.2012.

Rijaset IZ BiH: "ZEKAT MORATE DATI SAMO NAMA, INACE NE VAZI"!?

Odlazeci reisu-l-ulema IZ u BiH dr Mustafa ef. Ceric i u odlasku ne prestaje iznenadjivati javnost. Prije desetak dana dr Ceric je napisao hutbu koja je na dzumi procitana fetva u svim dzamijama u zemlji i inozemstvu a u kojoj se, koliko nam je poznato, jos snaznije potvrdjuje proslogodisnja odluka o davanju zekata i vitara uz ramazan.

"Bejtu-l-Mal (Fond/hazna IZ BiH) jedino je ispravno mjesto za davanje zakata i vitara. Svjesno krsenje recene fetve ravno je svjesnom krsenju treceg stuba islama, tj. hilafeta, imameta i mensure'!, receno je u fetvi. Ako je suditi po bh. forumima i u obicnom razgovoru s ljudima, fetva vecinski nije dobro prihvacena unutar bosnjackoga stada. Naprotiv.

Zasto samo tri mjeseca prije odlaska iz Rijasetovih dvora reis Ceric zaostrava za do sada nezapamcen nacin stav o zekatu i vitrama koji su ionako slabo zastupljeni us vijesti Bosnjaka? Odgovora je vjerovatno vise, ali ce biti zanimljivo naredne godine pogledati kakve je efekte imala reisova fetva. Kur'anskih kategorija kojima pripada zekat je osam i Bejtu-l-mal je i pored dobre namjere nikako ne moze zadovoljiti u kasnijoj raspodjeli sredstava a znajuci da su okolnosti cuvene Djozine fetve (Husein ef. Djozo) znatno promijenjene u nezavisnoj BiH (obrazovne institucije IZ BiH dobrim dijelom na budzetima kantona, recimo) isticati 'dajte novac nama ili vam ne vrijedi', je po nasem sudu kontraproduktivan. U zemlji sve veceg siromastva, Bosnjaci navikli na pomaganje onih u nevolji, posebno oni iz vjernicke populacije, vjerovatno ce se vise okretati takvima u danima ramazana a vise zanemarivati blokove IZ BiH.

One koji dugo nisu dobili platu, a rade, ili dobiju 400-500 KM mjesecno za krvavi rad, razbijesnit ce mozda saznanje da zekat i vitre koje ce dati u reisovu seharu idu, izmedju ostaloga uposlenicima IZ BiH 'da imaju redovna mjesecna primanja', pa cak i jednoj radio stanici (Radio BIR) koja godisnje dobije 200 000 KM iz tih sredstava, recimo!?

U IZ BiH kao da su sve vise nesvjesni vremena i odgovornosti pred Bogom i ljudima za ono sto rade!

p.s.

Uzgred, da podsjetimo da je iznos nisaba za koji ove godine treba dati zekat 7 371 KM ili 3769 eura!

11.08.2012.

Boro Stjepanovic pucao na Sarajevo: 'AKO TI POVJERUJEM, PRIZNAT CU DA SU SRBI NAJGORI NAROD NA SVIJETU!"

Poslije cak 20 godina, i poznati sarajevski glumac Boro Stjepanovic priznao da je pucao na Sarajevo. Doduse, na dimnjak, kako je rekao, a ne u ljudsko meso jer nije isto 'oni kojima padaju granate na glavu i oni koji pucaju na njih'. U neobicno iskrenom i otvorenom razgovoru za beogradsko Vreme , Cvikeras iz kultnog bh. filma "Sjecas li se Dolly Bel" govori kako je mobilisan, okrenuo pusku na Sarajevo koje je tek bio napustio i okrenuo puscanu cijev na njega, susretu s Koljevicem (otkriva po prvi put i kako se ubio taj profesor), kako godinama izbjegava Emira Kusturicu, kako je familiju bezuspjesno razuvjeravao da muslimani nisu klali Srbe u BiH vec obrnuto itd. Pokazao je sjajni glumac principijelan stav o BiH i ratnim balkanskim zbivanjima iako je bio u golemoj manjini i u rodjenoj familiji.

Boro je Sarajevo napustio vrlo brzo, lazirajuci dokumenta sklonio se u Beograd a potom na Cetinje. U velikom i dramaticnom intervjuu na momente, najvrijednijom se cini njegova prica o susretu s profesorom Batom Mihajlovicem, s Akademije u Beogradu. Uzalud ga je ubjedjivao bivsi Sarajlija 'da muslimani u BiH ne kolju nikoga', kao sto do smrti nije uspio rodjenu majku ubijediti nije ni profesora beogradskog. Ovaj mu je upravo odgovorio ono sto srpska elita vec vise od dvije decenije sustavno radi, ali i ne objasnjava zasto to radi. Prof. Mihajlovic jeste. On je nasem Bori rekao: Verujem ti, ali ne smem to sebi da priznam. Jer, ako bih priznao, zakljucio bih da smo najgori narod na svetu!"

Obavezno procitati cijeli intervju u prilozenom linku!

 

06.08.2012.

Završen Šesti “Burek blog Tennis Challenger”: POBJEDNIK DAMIR SELIMOVIC

Sinoć je na terenima Teniskog kluba “Zmaj od Bosne” završeno šesto izdanje “Burek blog Tennis Challenger”, teniskog turnira za rekreativce u organizaciji naseg Burek bloga.
U dvodnevnom programu nastupilo je 16 igrača, uglavnom iz Tuzle a prikazan je vrlo solidan tenis. Posebno je bilo uzbudljivo u sinoćnjoj završnici takmičenja, polufinalnim mečevima i finalu. Nakon kvalifikacija u subotu, među četvoricom najboljih više su pokazali Damir Selimović, pobjedom nad Edinom Muharemagićem (7:5) i Mirza Nukić, trijumfom nad braniocem trofeja, Omarom Husićem (6:4).
U najkvalitetnijem meču turnira, poslije skoro dva sata igre, Damir Selimović je pokazao više črvrstine i rezultatom 2:1, po setovima 6:4,0:6,6:4 zasluženo postao šesti pobjednik “Burek blogovog” turnira koji svake godine okupi više teniskih rekreativaca u Tuzli. Damiru je za osvojenu titulu pripala tacna, rucni rad cuvenog sarajevskog kujundzije hadzi Nasira Jabucara.
Treba kazati da smo posebno zadovoljni zbog vrlo ugodne atmosfere i druženja tuzlanskih  zaljubljenika u bijeli sport koji su najavili dolazak i naredne godine!
Zahvaljujemo svima: Edi, Husu, Nikoli, Omaru, Mirzi, Zeljanu, Bojanu, Omaru M., Dini, Samiru, Damiru, Edisu, Adnanu, Eldaru i Kemalu te Aidi, koja je strpljivo, negdje u ponoc, pogasila svjetla na TK "Zmaj od Bosne'. Vidmo se i naredne godine, ako Bog da.

 

 
02.08.2012.

Burek blog teniski turnir: INTERESOVANJE VECE NEGO IKADA!

Sve je spremno za sesto izdanje "Burek blog tennis challenger". Teniski turnir rekreativaca u organizaciji ovog bloga privukao je, ako je suditi prema prijavama, najvece interesovanje do sada sto je najava lijepog teniskog druzenja u subotu od 19 sati na terenima TK "Zmaj od Bosne".

U subotu su kvalifikacije a u nedjelju zavrsni dio turnira. Pobjednika ceka nagrada cuvenog sarajevskog kujundzije, hadzije Nasira Jabucara. Kako smo najavili, za sve takmicare a i goste planirana je zakuska uz nezaobilazni - burek a ostalima koji nisu u prilici doci, obecavamo foto zapis s turnira.

24.07.2012.

Zasto se Srbijanci ubijaju?: NE DIRAJTE MI RAVNICU, RADIJE CU SE UBITI!

Jedna prekodrinska vijest kaze da u Srbiji godisnje izvrsi samoubistvo 1500 ljudi a polovina njih u Vojvodini! Po toj statistici su nase komsije blizu svjetskog Top 10. U toj bivsoj Titovoj pokrajini svakih 17 sati se ubije jedna osoba, precizira vijest a kao glavni razlog navodi tesku ekonomsku situaciju i bezizlaz u koji zapadaju mnogi da prehrane porodicu!?

Strasno! Neko ce reci, nista nije povoljnija statistika ni u BiH, Hrvatskoj...No, meni je jedna druga cinjenica zapalo za oko. Zasto Vojvodina?

Jesu li Srbijanci: Srbi, Madjari, i ostali u Vojvodini, toliko pali u depru da dignu ruke na sebe i tamo gdje je toliko obradive zemlje nadohvat ruke, gdje moze nemati samo onaj ko ne voli raditi i slicno? Bit ce da jeste, ili je mozda sve posljedica i velike ratne i poratne migracije ljudi pa oni koji nikad nisu ni radili na zemlji suoceni s tim izazovom - ne prihvataju zemljoradnju ili bilo kakvu opciju da se zive od zemlje.

Imam jedan, posve bosanski primjer. U Semberiju je, tokom agresije na BiH, doslo na hiljade Srba iz Srednje BiH, Sarajeva, podosta urbanih ljudi, ali i onih koji to nisu. No, jedna je bila poveznica za sve: niko se nije prihvatio zemlje da radi iako su kuce i drugu imovinu zadobili na juris, protjerujuci njegove dotadasnje stanovnike, skoro 100% Bosnjake. Cekali su povratak upravo tih Bosnjake, nakon rata da, nesretnici, dok su stanovali po stajama mjesecima, jer u svoje kuci im nisu dali, pocnu obradjivati zemlju i onda da ih potkradaju. Nocu bi isli ugasenih farova na autima u polja, i na brzinu ubacivali u gepek: krompir, luk, paprike, sve sto bi bosnjacki povratnici mukotrpno zasijali, radeci na zemlji, bezmalo 24 sata. To je bilo u Janji, i tome sam svjedocio negdje 1997 godine.

Mozda je nesto slicno i u Vojvodini danas, pa radije se potegne puska i pistolj, ali prema sebi, nego da se - radi i zivi od vlastitoga truda!?

19.07.2012.

RAMAZAN MUBAREK OLSUN

Veceras, s nastupom aksama (zalazak sunca) pocinje ovogodisnji ramazan koji ove godine traje 30 dana. U jacijsko vrijeme je prva teravija a sutra je prvi dan posta.

Ko je naucio i zna sta je ovaj cetvrti stub islama (islamski sart), postit ce, unatoc vrucinama i skoro najduzem danu u godini. Ko nije, vjerovatno ne bi postio taman da ustezanje od jela, pica, pusenja i ostalih tjelesnih zadovoljstava traje i od trenutka kad ustane pa do podne!

Ramazan mubarek oslun!

18.07.2012.

FK Zeljeznicar: MARIBOR MORA PASTI!

Veceras FK Zeljeznicar igra prvu utakmicu drugog pretkola Champions League protiv slovenackoga prvaka NK "Maribor". Najvaznija utakmica ove godine za 'plavi tabor' dat ce nekoliko odgovora a prije svega jedan, je li dominacija u PL BiH (osvajaci lige i Kupa BiH za proslu sezonu) vrijedna dobrog rezultata i u Evropi. Navijaci su optimisti iako mariborski klub nikako nije za podcijeniti. Naprotiv, svi napominju vrijedan proslogodisnji rezultat i nastup u grupnoj fazi Liga Europa , ali i Zeljo ima svoje adute, prije svega u sjajnom veznom redu: Zeba, Zolotic, Bekric, Svraka, vrlo dobrim bocnim igracima (Kvesic i Colic), pouzdanog golmana (Antolovic), napadece Adilovica i Brkovica itd. Nekako, iznad svega se navijaci uzdaju u neku 'fintu' izvrsnog trenera Amara Osima uz cije ime su vezani najveci uspjesi kluba u njegovoj historijiu posljednjih 11 godina.

Nije samo u pitanju dobar rezultat na medjunarodnoj sceni nasega 'Zelje' i potvrda bolje reputacije bh. fudbala, nikako ne treba zaboraviti ni finansijski efekat. Prolazak u trece kolo donosi 220 000 eura nasem prvaku bez tv prava, novca od sponzora itd. te garantirano jos cetiri meca u najlosijem scenariju u veropskim takmicenjima (LP i LE). A tamo (LP) bi nas  mozda mogao cekatti, naravno, pisem ovo pomalo i iz navijacke ponesenosti i nade, recimo luksemburski 'Dudelange' koji je sinoc pobijedio austrijski Salzburg 1:0 i nije nemoguce da priredi senzaciju u revansu ili svedski Helsingborg. Da ne govorimo da je plasman u grupnu fazu LP pravo bogatstvo-oko 9 miliona eura i da bi to moglo  znaciti rjesenje najvaznije pitanje kluba u narednom periodu - izgradnji zapadne tribine i(li)rekonstrukciju kompletnog stadiona koji ne zadovoljava ni najnize kriterije UEFA pa je najbolji bh. klub revans primoran igrati na komsijskom stadionu "Kosevo'.

No,za pocetak trebamo prvo savladati 'ljubicaste'  u Ljudskom vrtu , ciji igraci a posebno vodjstvo nikako da popuste u aroganciji kad igraju s klubovima i reprezentacijom BiH (ovu drugu jos nikad nisu pobijedili, cak ni remizirali, uzgred), s potcjenjivackim rijecima za bh'ligu i Bosance. Motiva za 'plavu lokomotivu'svakako nece veceras nedostajati a uz bosanski inat i vrlo uigranu skvadru Amara Osima, nadamo se slavlju nakon 22 sata, ako Bog da.

Sretno, Zeljo!

 

16.07.2012.

BUREK BLOG U NIGERIJI!

Ako je vjerovati 'Live Traffic Feed', dostupnom svima na desnoj stranici ovog bloga, a koji je pokazatelj odakle dolaze posjetioci i sta su otvorili, Burek blog u posljednje vrijeme ima posjetioce i iz - Nigerije. Velika africka zemlja, u posljednje vrijeme sve bogatija nalazistima nafte i plina, kako izvjestavaju mediji, ali od koje je mala korist domaceg stanovnistva, malo je iznenadjenje na listi zemalja odakle dolaze nasi posjetioci. Pitali smo se, ko bi mogao 'izguglati' neki tekst na Burek blogu, pa jos redovnije dolaziti i citati nesto na bosanskom jeziku. Kako tamo nema ni bh. diplomatske misije i, pretpostaviti je, malog broja nasih ljudi koji su na privremenom radu, odgovor je, doduse ne s apsolutnom tacnoscu, stigao nedavno.

Jedan nas sjajni inzinjer a nas poznanik, uposlenik Shell-a, specijaliziran za pronalazak nafte i rad na busotinama, nakon par godina provedenih u Jordanu, pozelio je jos jednu avanturu i u Africi. Velika multinacionalna kompanija za proizvodnju i prodaju nafte i naftnih derivata upravo u Nigeriji je investirala ogromni novac u eksploataciji nafte i nas vrijedni inzinjer iz Ljubije s familijom zivi u toj zemlji vise od godinu dana. Naculi smo, rezim zivota u velikim izoliranim naseljima za strance je strog zbog sigurnosnih razloga, a svi malo strahuju od malarije. Ukoliko toj finoj familiji ovaj blog ikoliko uljepsa dan, bit cemo sretni.

Ako i nije u pitanju nas vrli ljubijski Bosanac, vec neko drugi iz nasih krajeva u ovoj dalekoj africkoj zemlji, neka je hairli i sretno nasem ing. Sadatu i njegovoj divnoj familiji, ma gdje bili.

11.07.2012.

11 juli 1995-11 juli 2012 godine: NIKAD NE ZABORAVITI SREBRENICU

Prije sedamnaest godina dok je Evropa odmarala po Mediteranu, od Algarve, Kosta Brava do Grcke, nekih hiljadu kilometara, negdje par stotinjak vazdusne linije, u bosanskoj Srebrenici je poceo pokolj preko 8000 Bosnjaka, tih najvecih nesretnika s kraja dvadesetoga stoljeca, koji su se igrom slucaja nasli, kako bi u brutalnoj leksici u svijetu rekli 'u pogresno vrijeme na pogresnom mjestu'.

Od pada Srebrenice u ruke ratnog zlocinca Ratka Mladica, zbjega u Kamp Potocari, Holandskog bataljona UN do marsa hiljada muskaraca prema Tuzli, vrebala je smrt na sve strane.  Pronasla je tako 8372 Bosnjaka Srebrenice, neduznih ljudi, od kojih se dobar dio ponadao milosti srpske vojske brojnim predajama velikih grupa nenaoruzanih civila.

Danas cemo misliti i moliti za njih i ponoviti - Nikad ne zaboraviti Srebrenicu!

 

10.07.2012.

Srebrenica: "ZAKOPALI SU ME 'MRTVA' A JA OŽIVIO ČETIRI DANA POSLIJE!"

‘Znaš kad ona četnička ‘praga’ puca po Srebreničanima u šumi, u proboju za Tuzlu – e, tu su baš pucali po nama, u velikoj grupi naših ljudi, već prvi dan proboja prema Tuzli, 11 jula – tako započinje kazivanje Beriz Šehomerović iz Srebrenice, možda najnevjerovatnije svjedočenje jednog prezivjelog Srebreničanina, koje ostavlja bez daha i u nevjerici sagovornika. Beriz se malo namjestio u fotelji, dok sjedimo u njegovom stanu u holandskom ’s-Hertogenboschu, pažljivo birajući naslon za teško povrijeđenu ruku, odhuknu i nastavi. Žena i djeca su 17 aprila 1992 g. otišli u Njemačku, a ja sam ostao s ocem i majkom. Nažalost, u Bratuncu, znaš za onu strašnu priču o ubistvima u školi, e, baš tu, zločinci su mi ubili zajedno oca i punca Saliha, koji je bio gradonačelnik Srebrenice prije rata. Sve do posljednjeg dana je vjerovao da nas neće napasti jer ništa nikome nismo skrivili ali, eto. Tog 11 jula, krenuli smo sa Šušnjar. Išli smo u koloni po 2-3 čovjeka. No, kako srpski položaji nisu bili daleko, a valjda što nas je bilo puno, pa ne možes toliko ljudi upozoriti da ne pričaju, otkrili su nas i zasuli granatama. Nažalost, među prvim, jedna je ‘našla’ moju grupu. Izmasakrirala nas je. Većinu je ubila a neke teško ranila. Poslije ću doznati da iz te grupe, samo sam ja dočekao slobodu. Sjećam se, Kemo Mehmedović je bio s malim sinom koji je tu teško ranjen. Izdahnuo mu je na rukama. Mali je zapomagao: ‘Babo, ne daj me’!

Kad sam došao sebi, osjetio sam strašnu bol u ramenu i ruci. U toj strašnoj ciki i galami, neko me previo a onda su me uzeli nositi jer je naredba bila da se ranjeni ne smiju ostaviti. Bila su to nosila od dva drveta s ćebetom preko. Rame je jako boljelo. E, sad kad ona ‘praga’ s početka priče, koja je na tv snimkama obišla cijeli svijet, puca po nama, zapravo je pucala po tim mojim Srebreničanima koji su me nosili. Ljudi su tražili zaklon a mene ostavili. Srećom, ne ‘nađe’me metak. Kad je utihnulo, vratili su se I, opet me ponijeli. Noseći me tako, oslabljenog i malaksalog jer sam izgubio puno krvi, pomislili su da nisam davao znakove života. To je noć 12/13 juli. Zakopali su me malo zemljom, kamenjem, šta su mogli na brzinu i pokrili granjem. ‘Oživio’ sam, ili bolje kazati, došao sam svijesti, kako sam poslije rekonstruisao, 16 jula. U Tuzlu, a i Njemačku, brzo je javljeno da je Beriz umro, jer su lijepo vidjeli ‘moj mezar’!

Probudim se, otkrijem zemlju, kamenje, granje, i vidim ispod - potok. Čujem odnekle,: ‘Opkoljeni smo! Bio je to Sejfudin Smajlović, obućar u Srebrenici’. Nisam imao glasa da ga zovnem i pitam koliko naših ima, gdje smo. Bio sam jako žedan. Dopužem do potoka i napijem se vode i odem, jedva nekako, dublje u šumu, da ne budem lahka meta.Nedugo iza, vidim neko trči. Prepoznam ga - Rudolf Hren, jedini Hrvat među nama. Previo mi je ranu, jer je imao pribor Prve pomoći kod sebe. Ode i do drugih ranjenika: djece Alije Pašalića, Buce i Mušana. Od tada, nisam više vidio našeg Rudija, kako smo ga zvali. Nedavno čujem da su i njega našli i da će biti sahranjen ove godine u Potočarima.

Uveče sam još dva puta silazio do potoka da se napijem vode a sutradan ujutro čujem da su Srbi napravili pokolj, ubili puno ljudi. Kako su mi u ‘mezaru’ spale cipele, ili neko odnio, bio sam bos i jako gladan. Od te grupe dobijem čizme. Tako opkoljeni, u grupi od 5-6 nas, odlučimo, ne prema Tuzli, nego nazad- Konjević-polje i Srebrenica. Iz šumarka vidimo puno zarobljenih Srebreničana s rukama na leđima. Pustim ovu grupu da idu, a ja zaostanem, iscrpljen od teških rana. Odjednom, na putiću na desetak metara ispred, vidim-dva četnika. Stanem i pomislim, gotovo je. No, oni su jako koncentrisano gledali uz šumu, tražeći preživjele, i sami u strahu. Ne primijete me. Korak po korak, srca koje je lupalo, da me, čini mi se, moglo odati, vratim se u žbun. Prođoše. Malo iza vidim 70 zarobljenih nesretnika, koji su, vjerovatno odvedeni u Kravicu. Tamo su svi pobijeni. Osamnaestog jula nađem česmu s vodom. Nagnem se, kad škljocne iza mene puška. Okrenem se - četnik!

Ko si? Beriz, velim. Kako sam samo odahnuo kad je kazao: ‘Dobro je, ja sam Hajro!’ Nismo se brijali već desetak dana pa ,šta sam mogao pomisliti tada od bradatog čovjeka s puškom. Smotamo po cigaru a naši se putevi razdvojiše, ode on za Tuzlu a ja za Srebrenicu. Sjednem da malo odmorim i - zaspim. Probudim se i vidim nekog čovjeka. Bez puške. Veli mi da malo iznad ima masa mrtvih i da idemo uzeti hrane iz njihovih ruksaka. Šta smo mogli, tako gladni i izgubljeni? Nađemo puno konzervi i duhana, a smrad je već počeo da se širi. Nastavimo prema Šušnjarima, jer ovaj covjek je dobro poznavao teren. Na jednoj kosi vidimo ponovo puno mrtvi i prvi put, iskupljeno oružje na jednom mjestu!? Produžimo dalje.Prepoznam mjesto gdje sam bio ranjen. Ovaj sa mnom bi ostao tu malo a ja odlučim-pravac Žepa. Znao sam put a imao sam i hrane. Na tom dugom putu, vidio sam starijih koji su vjerovatno izumrli od napora. Nisam vidio da su poginuli od vatrenog oružja.

Pred Žepom su me čekala dvije strme litice. Ni danas ne znam objasniti kako sam ih savladao s ovom mojom rukom kojom nisam mogao nista. Isto me čekalo i u penjanju, na drugoj strani. Savladam nekako. Gore, straže Armije BiH. Žepa tada još nije bila pala.Gore zateknem Srebreničane koji su svima prenijeli kako sam poginuo i da su me sahranili.

‘Gdje si Kokane’, javim se ovom prijatelju. Čovjek pogleda prema meni, iskolači oči i otvorenih usta pade k’o svijeća. Nisu mogli vjerovati da sam ‘oživio’. Tu dobijem prvi put medicinski tretman ruke. Pregledao me doktor. Uskoro, opet frka-pada Žepa. Opet povlačenje prema Srebrenici, opet one strme litice. Savladam sve s mojom grupom. Avgust je, odlučimo idemo prema Vlasenici. Nađemo neki mlin na void gdje se mljeo kukuruz. Odmor i jelo. Većina se odmarala napolju, ja bio s dvojicom unutra, tako se desilo. Odjednom, zapuca sa svih strana. Sve pobiju. Nas spasiše debele daske unutra. U panici, nemamo čime otvoriti pod da skočimo u vodu. Ne znam kako, otvorimo a ja bradom pri padu udarim o ivicu i ‘pobrojim sve zvijezde’. Spasismo se Samir, Afaz i ja. Nakratko. Nađemo zaklon i tamo - Džerija. Četnici bace bombu i baš njega ubiju a nama ništa. Bili su nam tako blizu, mislio sam da nemamo nikakvih izgleda. Vruće je, ali odnekle dođoše takvi oblaci jake kiše, spustiše se, haman 10 metara iznad nas i četnici se razbježaše, a bili smo im tako lagan zalogaj, nadomak cijevi puške. Nastavimo dalje prema Vlasenici. Jedni odoše za Srbiju. Nikada nismo čuli za njih, a doznali smo da su stigli do Niša. Nas dvanaest nastavi dalje. Bila je sreća imati u grupi Mirsu Akagića, geodeta, koji se odlično orijentisao na terenu. Lutali smo na putu prema Kladnju. Došli smo do četničkih rovova s leđa, ali kud ćeš, nenaoružan. I onda opet-čudo. Bilo je možda i 38 stepeni, ali opet je odnekle došao naš ‘saveznik’- kiša, tako jaka da su četnici morali sići u rovove i nama fino otvoriti put. U minskom polju, jedan nam pogine a drugi bude ranjen. Kasnije, u međuzoni, vidimo vojsku, ali zbog kiše su nosili kabanice, pa nismo vidjeli oznake. Bila je to Armija BiH koja je trazila Becira Mekanica i njegovu vojsku, ali kako smo to mogli znati? Pobjegnemo od njih i izgubimo jos nekih 3-4 sata. Ode Mirso kao izviđač, ne moze cekati vise. Kroz sat vremena, eto ga, uzdignutih ruku, s dva hljeba u rukama: Stigli smo, stigli! Armija BiH pošalje kombi po nas, iako je bilo jako opasno.

Nešto me čuvalo, tako nebrojeno puta, od tog ‘mezara’, četnika s 5-6 metara, pa dva puta kiša koja je dolazila na nesnosnim vrućinama, kad smo smrti gledali u oči! Nevjerovatno.

Beriz se u Holandiji spojio s suprugom Almom i sinovima Rusmirom i Ademirom. I pored trajnih oštećenja ruke, ne da se. Završio je nekoliko kurseva i obuka za radna mjesta i nikad nije živio od socijale, a mogao je.

Kad smo završili, predlozim da odemo na bh. turnir u malom fudbalu nedaleko od grada gdje živi. Dopalo mu se. Tamo ga prepoznali Srebreničani, pozdravljaju, pitaju za zdravlje. Nije prošlo deset minuta, nije Beriz ni sjeo na tribine, priđe mi i kaže, lijepo je ovo, ali ne mogu ja, odoh kući. Ne trebaš me voziti, imam autobus. I ode, možda najstrašnije i najčudesnije svjedočenje preživjele Srebrenice polako. Ode, oborene glave, kao da je nešto skrivio,
07.07.2012.

Teniski turnir za rekreativce u Tuzli: ŠESTI 'BUREK BLOG TENNIS CHALLENGER"

U subotu i nedjelju, 4 i 5 augusta, ovaj blog ce sestu godinu po redu biti domacin  '"Burek blog Tennis Challenger", teniskog turnira za rekreativce. Prvi puta do sada, na zahtjev ucesnika ranijih godina, turnir ce na terenima Teniskog kluba 'Zmaj od Bosne" u Tuzli trajati dva dana. U subotu su predvidjeni kvalifikacioni mecevi a u nedjelju zavrsni dio (polufinale i finale).

Svi teniski rekreativci iz cijele BiH dobrodosli su na jos jedno blogersko tenisko okupljanje. Kotizacija je 15 KM u sta su uracunati: garantirano najmanje tri meca, zakup terena, pehar i zakuska - burek, naravno!

U dosadasnjih pet godina kroz turnir je proslo blizu 40 teniskih rekreativaca iz Tuzle, Sarajeva, Gracanice, Kalesije i bh. iseljenistva. Dodjite da se opustimo i druzimo uz - tenis!

Turnir pocinje u subotu, 4 augusta, u 19 sati!

Sve prijave za turnir slati na e-mail: burekblog@gmail.com

 

05.07.2012.

Mito i korupcija u BiH: 400 EURA DOKTORU DA MALO 'PRIPAZI' PACIJENTA!?

Pise Gojko Beric jutros o korupciji u BiH u Oslobodjenju. Jedan od nasih najvecih zivih publicistae ponovio je tezu da je bh. drustvo sampion korupcije u Evropi i da pored ozbiljnih upozorenja medjunarodnih zvanicnika da se suoce s tim, otvore istrage i prihvate problem kao takav, bh. politicari ne mare za tim. Sve je ionako time otislo kao da je receno 'niz vjetar'.

Mi smo ocigledno toliko u blatu podmicivanja i 'podmazivanja' ama bas svega i svacega, da je rijec o ozbiljnoj bolesti. Beric navodi da su zdravstvo i obrazovanje najkorumpiraniji u u pravu je. Navest cu samo dva primjera iz Tuzle.

Decko je zavrsio Policijsku skolu i po preporuci rodbine mogao bi vrlo brzo zaduziti policijsku uniformu i dobiti stalno radno mjesto na osnovu nastradaloga oca. Predao papire i prema obecanju dobronamjernih iz MUP-a Tuzlanskog kantona koji 'znaju slucaj', ocekivali su da ce sve biti u redu dok nije stigao haber. Bezbeli s vrhuske MUP-a, da treba malo 'podmazati'. Haberdzije su bili brutalni. 'Mast' kojom ce se podmazati nadlezni ministar je u novcanicama od eura ili KM, svejedno, ali je ipak kazao da treba 5000 KM!?

Roditelji, sta ce kud ce, pozajmi tamo, pozajmi ovamo, skupe koliko treba, jer racunaju, 'dobra je i isplativa investicija', vratit ce to sincina za manje od godinu. Ne daje se direktno, nego onom sto je donio haber, aon ce dati kome treba. Pare su otisle u ministarski dzep, mladi policajac je zaduzio uniformu i - svima lijepo i dobro. zadovoljni svi, kazu a meni muka, nesto hoce da mi bude.

Drugi slucaj. Djevojka ceka operaciju. Malo je slozenija pa su i roditelji zabrinutiji hoce li sve ispasti kako treba. za svaki slucaj pred operaciju posjete doktora da je malo 'pripazi'.

"I koliko ste dali", nisam mogao otrpiti da ne pitam rodicu.

"Pa, 400 eura"!?, veli.

Meni stala pljuvacka u grlu, pocinjem se gusiti.

"Pa, zasto, cemu, zdravstveni ste osiguranik, nije privatna klinika?, pitam.

"Oni su navikli na to, ako ne bi dali, tek bi onda strahovali za dijete', veli rodica a u meni se nakupio bijes da bih mogao vatru bljuvati.

Da, mi smo ih navikli, mislim, u lancu korupcije, mi smo ti koji ionako truhlo drustvo samo vise upropastava a ko vise 'sljivi' Hipokratovu zavjetu u bijelom mantilu. O politicarskim masnim i debelovratim likovima da ne pricamo.

Izabrati put postenja je danas u BiH put - blesana. Nigdje s njim nisi prispio, reci ce vam svako. A i onaj mladi policajac i djevojka cija je operacija uspjela danas nemaju nista protiv.

'Hajde , ba, to je tako u nas, i promijeniti se ne da', kazu.

'Jah , velim, tako je to u nas...

 

03.07.2012.

"Cuvari Omarske/Guardians of Omarska" u Londonu: 'IMA DA GA BUDE!'

Dok na mnogim frontovima BiH stagnira i trpi udarce, cak i najvece zrtve jednog genocida ne pronalaze utjehu i satisfakciju, prezivjeli logorasi Prijedora okupljeni oko 'Cuvara Omarske/Guardians of Omarska', osmisljenim potezima, hrabro, pametno i dostojanstveno nose barjak nade za Bosnu. Jucer su govorili u Londonu, pred britanskim novinarima, povodom 20 godina od otvaranja srpskih koncentracionih logora u okolini Prijedora te besramnoj bescutnosti kompanije 'ArcellorMittal' koja s lokalnim vlastima u istom gradu suvereno brani rezultate jednog genocida i etnickog ciscenja u Bosanskoj Krajini.

Rekli su to prezivjeli logorasi 'Omarske' glasno, jasno i otvoreno trazeci s ironijom da monument 'Orbit u Londonu bude ''spomenik u egzilu', kad vec ista gospoda, donatori 19 miliona funti vrijedngo objekta za Olimpijadu, nista nisu uradili tamo gdje je trebalo - u Omarskoj. I pogodili u oko mocnu multinacionalnu kompaniju koja se promptno oglasila saopcenjem za javnost negirajuci cak i ono sto je njihov direktor (Mladen Petrac) u Prijedoru prije par sedmica rekao skoro s ponosom profesoru Eyal Weizmanu i Milici Tomic- 'da, zeljezna ruda iz Omarske je ugradjena u monument 'ArcellorMittal Orbit' u Londonu'. Pravda se gospoda da je gradnja spomenika u nadleznosti lokalne zajednice, da ne mogu nista uciniti oko spomenika ali da ce nastaviti dijalog sa svim stranama u tom 'osjetljivom problemu'.

Satko Mujagic, Rezak Hukanovic, Kemal Pervanic, Mirsad Duratovic, Sudbin Music, Edin Ramulic i ostali bivsi zatocenici prijedorskih logora, agilni i uporni borci za istinu o jednom genocidu, vec sada su postigli i vise od ocekivanja. Svjetska stampa pise o zahtjevu bosanskih zrtava rata u Londonu, pred pocetak Olimpijskih igara u britanskoj prijestolnici zadeverale su se i najistaknutije hinduske calme u hijerarhiji ove mocne kompanije koje 'dosadni u porni prijedorski Bosanci nikako da se okane'. O 'Omarskoj' i stradanju hiljada nevinih ljudi kojim se ni obiljezje ne dopusta sve je cesca tema u svijetu uprkos silnim naporima onih koji bi da na sve padne sto prije zaborav.

Zato onaj slogan 'Ima da ga bude' (Memorijalni centar 'Omarska")  treba biti barjak oko kojeg ce se okupiti svi bh. domoljubi u domovini i inozemstvu, moto svih buducih razgovora u manjem bh. entitetu, uvjet ispod kojeg se ne smije ici jer - mozda je ovo pokret i energija poput 'Arapskoga proljeca' prosle godine koji je svrgnuo tolike diktatore, sposobna da i BiH povrati izgubljeno dostojanstvo. Mozda se Bosna uzdigne tamo gdje joj je skoro i najvise unakazeno lice, ali gdje je mozda i najljepsa - u Bosanskoj Krajini. Zato,  aferim i naprijed 'Cuvari Omarske'! Neka se zna koga je Bosanska Krajina rodila!

'Ima da ga bude!"

30.06.2012.

'Cuvari Omarske/Guardians of Omarska' u akciji: 'OPERACIJA LONDON'

'Cuvari Omarske'/'Guardians of Omarska', Facebook grupa koja broji preko 6000 clanova a cuva od zaborava genocid u Prijedoru te okuplja prezivjele logorase i njihove istomisljenike u namjeri da izgrade Memorijalni centar 'Omarska', ponovo je u akciji. Vec prekosutra su u Londonu gdje idu s poprilicno originalnom idejom kako skrenuti paznju svjetske javnosti ili bar medija. Prezivjeli logorasi ce, naime, u britanskoj prijestolnici 'urbi et orbi' kazati da je 'ArcellorMittal', britansko-indijska kompanija, vecinski vlasnik rudnika "Omarska', srucila 16 miliona funti u gradnju velikog tornja 'ArcellorMittal Orbit' u sklopu Olimpijskog parka gdje za par sedmica pocinje Olimpijada -i to bas zeljezom iz 'Omarske'!?

'Taman, kad nisu ispunili obecanje iz 2005 g. da ce dopustiti i cak pomoci gradnju Memorijalnog centra 'Omarska' , sada su napravili spomenik zrtvama prijedorskih logora u - Londonu. Idemo to reci svijetu!', kazu prezivjeli logorasi pred polazak u grad na Temzi.

Naravno, cilj nesretnika iz prijedorskoga kraja je i na ovaj nacin skrenuti paznju svjetske javnosti na 20 godina od genocida u tom dijelu BiH kojima barabe iz danasnjeg rukovodstva opcine Prijedor ne dopustaju ni da dostojanstveno obiljeze mjesto stradanja. Pasivnim drzanjem pa cak i aktivnim odbijanjem posjeta posljednjih mjeseci tom mjestu nekim medjunarodnim delegacijama, tome se pridruzila i skvadra na cijem je celu mr Mittal, Indijac s britanskim pasosem, gazda rudnika, prije 20 g. gubilista za prijedorske nesrbe.

Vidjet cemo koliko ce dobaciti nasi Prijedorcani hrabrom i inteligentnom akcijom u Londonu. Neka im je sa srecom a spomenut cemo ovdje imena tih upornih ljudi: Satko Mujagic, Rezak Hukanovic, Kemal Pervanic, prezivjeli logorasi "Omarske', Milica Tomic iz 'Cetiri lica Omarske' Beograd, Eyal Weisman s Univerziteta 'Goldsmiths' u Londonu i Ed Vulliamy , cuveni britanski novinar koji je i 'otkrio' logor 'Omarska' 1992 godine.

Pres konfurenciju u Londonu organiziraju:  'Goldsmiths University, London, 'Cetiri lica Omarske', Beograd, i 'Cuvari Omarske'. Steta da medju ucesnicima nece biti: Sudbina Musica, Mirsada Duratovica i Fikreta Alica kojima nisu izdate britanske vize u Ambasadi te zemlje u Sarajevu iako su uredno i na vrijeme bile podnesene!? Treba kazati i to da su troskove puta 'Cuvarima Omarske' platili 'Udruzenje prezivjelih i svjedoka genocida', ciji je jedan od osnivaca Murat Tahirovic.

Sretno, nasi vitezovi!

p.s.

Na slici je 'ArcellarMittal-ov monument 'Orbit' u Londonu, izgradjen zeljezom iz 'Omarske' (desni dio fotke)

29.06.2012.

Bez vinjete kroz Sloveniju: PRELIJEPA 'DEZELA' - BEZ VINJETE!

Ovog i narednih vikenda krecu kolone Bosanaca i Hercegovaca na godisnje odmore u domovinu. Malo je onih koje ne ceka prelazak preko Slovenije a to znaci i placanje 30 eura najskuplje vinjete na svijetu. Pisali smo vise puta o tome pa vrijedi ponoviti kako izbjeci ovu modernu hajduciju.

Kao sto se zna, svaki putnik u tranzitu za sedam dana mora platiti 15 eura a nije poznato ko to u ljetnim mjesecima od preko pola miliona turista koji prodje tom zemljicom ide na jug ili istok za tako malo dana sto ce reci treba im dvije vinjete ili 30 eura! Preskupo. Zato predlazemo svima put od Murecka (Murfeld), skretanje lijevo na auto cesti za Sentilj, desetak kilometara prije austrijsko-slovenske granice. Murfeld/Mureck je mali austrijsko-slovenski granicni prijelaz, ali bar nema guzvi tako da cete preko Lenarta i Ptuja do Zavrca, gdje je Slovenija 'najtanja', manje od 60 km, dobrom cestom, za sto vam treba oko 50 minuta, inace 'mission impossible' auto-putem, posebno ako vas zadese guzve na hrvatskoj granic vikendom sto se rijetko ne desava. Za preporuceni put preko Murecka, treba znati da su ceste lokalnoga tipa, bez znacajnijega prometa, mozete voziti po 80 km/h pa i brze na mjestima, a rijec je, po nasem skromnom sudu, o najljepsem dijelu Slovenije koju mozete vidjeti.

Od Ptuja mozete produziti do Zavrca pravac za Varazdin a kasnije auto cesta kojom, usput izbjegavate i prolaz kroz Zagreb jer cete se spustiti na istok toga grada i produziti za Ivanic Grad i istocnu Slavoniju, gdje vec ko vozi. Moze i kroz grad pa na onu cestu 'kroz kukuruze' koja jos nije u vezana, 'i ne zna se kad ce', s Hrvatskom, a prolaze svi koji plate onih 15 eura vinjete, no ne bismo preporucili ako niste posve dobro upuceni u taj dio 'Dezele' pa da ne skrenete na pogresnom mjestu na auto-put gdje ce vam ekspresno naplatiti nekih 400 eura kazne ako vas uhvate bez 'zelene naljepnicé'na staklu.

Helem, u prilozenom linku lahko cete vidjeti kako da vjerovatno prije dodjete do zeljenoga odredista a ostane vam 30 eura u dzepu i bar na taj nacin izrazite protest bahatim Slovencima koji i na ovaj nacin izlazu ruglu jednu Austriju koja za deset dana, za dobrih 300 km cesta naplati tek 7,5 eura, dakle duplo skuplje od 'Janeza'!

Ako imate problema s linkom, ispod odredista A i B (Mureck-Zavrc) kliknite opciju 'izbjegavanje cesta s putarinom, jer nekada  ne prebaci na zeljeni link.

Da smo itekako 'pogodili' s ovim postom, govori veliki broj ulaza na Burek blog u ljetnim mjesecima preko trazilica pod pojmom 'bez vinjete kroz Sloveniju'. Pa, sretan put!

27.06.2012.

Ljubav kao lafina: SVAKA ČAST!

Nije rekao efendija, a beli ni sveštenik:
"U BiH se uvlači
New Age (Nju ejdž) religija, koja u sebi ne sadrži ništa pozitivno. To je religija-svaštara koja uključuje elemente svih postojećih religija, zatim paganizme, okultizme i svakakve izopačenosti. A ljubav, koju mnogi new-ageri doživljavaju kao sirovi seks, savršena je krinka za lukavstvo koje je spleo Sotona, kako bi ljudi obožavali druga božanstva, a ne pravoga Boga. I kako bi, naravno, što više griješili, tako i orgijali. (...) Vlada ideja korištenja ljubavi u što radikalnijoj mjeri, kako bi cirkus od nove svjetske religije ispao nešto u šta nema sumnje. Jer čim je ljubav uključena, to mora da je čisto i božansko. Tako, u susjednoj Hrvatskoj djeluje organizacija zvana Komaja (Zračeća Božija ljubav), u kojoj se članovi seksaju do iznemoglosti. Kaže njihov presveti guru (koji je zguzio svaku osobu tamo): Kada bi ljudi bili prirodni, bili bi poput pingvina. Jedan par pingvina čini seks, treći pingvin ih gleda, četvrti radi nešto drugo – sa potpunim mirom svako radi svoje. To znači, kada bi seks došao na prvo mjesto, onda bi se ljubav mogla voditi pred svima, uz sasvim prirodne kretnje, zvukove, grimase i riječi kao da su ljudi potpuno sami. Tek tada si normalan čovjek. Po njemu, seksanje s bilo kim u bilo kojem trenutku, put je uzvišenja i spoznaje Boga u sebi.
U Sarajevu se okuplja škola intenzivnog prosvijetljenja, koja ljubav koristi kao polaznu tačku za obožavanje upućeno svemu i svačemu. Toliko bogova na jednom mjestu čini pravu gužvu. Naprimjer, bog i boginja (Isus i Marija Magdalena), bog Zemlje, šumski duhovi, totemi, Pan (bog prirode)… Svi su se tu natiskali."
Dakle, ne! Nije to rekao efendija - ali ljudi bi najradije rekli da jeste! Tako bi "slobodoumni" krenuli sa medijskim kamenovanjem s posebnim apetitom i to na Islamsku zajednicu, i ako može čekićem reisa Cerića ikako. A tolika agresivnost je očekivana uvijek, pošto se naša mjera tolerancije odražava u intezitetu ponižavanja islama, reisa, Islamske zajednice i džamije. Sve je to godinama pogonjeno "nevladinim" parama, tj. sredstvima van BiH kojima nije u interesu postojanje vjerskog, kao jednog aspekta identiteta, među Bošnjacima (muslimanima), što i nije bio toliko težak posao, s obzirom na dugogodišnje SKOJ-evsko odgajanje. Tako se agresivno priča o "toleranciji" po kojoj je svejedno jel' 100 bogova ili Jedan, ali onda, ako bi iko rekao da jeste, (a ja tvrdim da nije isto) pljunuo bi na svoj šehadet i bio lažov, pošto je pozivanje na Pravi put nešto što je istinito. Pa ko hoće Istinu, neka zna da nije riječ o superxafsu. Međutim, pošto je ovo gore navedeno rekla žena i to se potpisala imenom i prezimenom Sanela Dizdarević u tekstu
LJUBAV JE KREATIVNA ENERGIJA, ali važan je njezin krajnji cilj počela je hajka na nju. Objasnila je svoj "slučaj" u intervjuu za Express Magazin - Sanela Dizdarević: Sarajevsko naselje Grbavica .
I nije, fakat bitno, u kojim novinama i na kojem portalu, sve dok neko stoji imenom i prezimenom iza svoje izjave.
Ovo je nešto o čemu su trebali progovoriti prvo sociolozi, ali - sociolozi samo detektuju, a sistem nam, eto, nije ni efektan ni totalitaran. Ali zato mediji i interesi rade šta žele. Pa kad neko preko nekog portala nešto napiše o ovim new age lafinašima, iznenada primjetiš da agresivnim idolopoklonicima i ateistima i nije baš svejedno što ovo nije totalitarni sistem, pod izgovorom da čuvaju toleranciju.
Neko kaže, ovim su se
trebala pozabaviti vjerska lica, ali - u vjeru nema prisile. S malom napomenom da se ovdje (u BiH) u nevjeru prisiljavalo 50 godina ismijavanjem vjere i društvenim izopćavanjem vjernika. Sada kada neko progovori o "izboru" paganizma i prokaže ga kao lafinaško prodavanje priče o ljubavi, onda nasrću na NJU! Zato mogu samo reći - svaka čast, Sanela!
Biće dupke puni i Džennet i Džehennem. Ko hoće da ne vjeruje, nek ne vjeruje. Eto vam sloodne volje na djelu...
Molim duhovne pingvine da ne ostavljaju komentare.

26.06.2012.

Pocitelj: OKAMENJENA BAJKA

Do jucer nikad nisam vidio ovakvu fotografiju Pocitelja - bisera Hercegovine. Ne znam ni da li je ikada iko, pod tako snaznim dojmom ljepote ovog hercegovackog gradica, izrekao ljepse i preciznije rijeci za skoro netaknuto naselje na putu za more , kao rahmetli Zulfikar Zuko Dzumhur, jedan od najvecih putopisaca, karikaturista i kozera BiH.

Okamenjena bajka, jednostavno ga je nazvao rahmetli Zuko.

Gradic orijentalno-mediteranskoga tipa tesko je stradao od pristasa Mate Bobana u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, ali se oporavio.

I danas gordo stoji kula Gavrankapetanovica, Sisman Ibrahim pasina dzamija, medresa a etnonacionalisticki 'inzinjerci' pokusali su nasilno izmijeniti njegov karakter gradnjom velikog kriza 'poginulim braniteljima 'havajcima', ispod samog grada, uz cestu Mostar - Capljina. No, grad ipak opstaje, koliko toliko kakav je bio prije, s poznatom likovnom kolonijom koja ljeti okuplja umjetnike iz cijeloga svijeta. Svaki dan pohodi ga veliki broj turista koji se ne mogu zacuditi 'okamenjenoj bajci' iz XV stoljeca, ljepoti zelene Neretve...

Iz ovog grada poticu velike i ugledne bosnjacke familije poput: Resulovica, Ibrulja, Volodera...

To je grad koji zasluzuje da mu se cesce nego drugdje iskaze pogled divljenja za ljepotu - male hercegovacke oaze netaknutog srednjevjekovlja.

 

 

 

25.06.2012.

Nevjerovatno: VJETAR I KISA 'ISCRTALI' DEJTONSKU BiH NA PLOCI AMBASADE BiH u DEN HAAGU!?

Jucer smo na ulazu u Ambasadu BiH u Den Hagu zatekli nevjerovatan prizor. Na metalnoj, ispucaloj ploci s imenom ambasade nase zemlje 'na svim jezicima naroda BiH, pored ulaznih vrata, u grbu BiH, njegovom zutom dijelu, malo kisa, malo vjetar, ili i necije ruke, ko ce ga znati, skoro nepogresivo su iscrtali granice 'Dejtonske BiH'!?  

Zagledao sam, pozvao jos svjedoka i kod svih isti ibret.

'Vidi to, aman zaman, nevjerovatno',  komentirali su svi u nevjerici. Kako, odakle ovako uspjesan 'rad' , niko nije znao objasniti, ali smo ga ipak zabiljezili kamerom.

Mozda ce iz manjeg bh. entiteta, zagovornici politike njenog gubernatora Laktashenka kazati da 'eto i vjetar i holandska kisa hoce pravo, kako treba'', nevazno, ali morate priznati - neobicno, da li slucajno ili namjerno nastala.


Noviji postovi | Stariji postovi

burek
<< 07/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1241203

Powered by Blogger.ba