burek

Hasta la victoria siempre!

17.05.2018.

Holandija: 10 AUTOBUSA TURAKA SAMO IZ AMSTERDAMA DOLAZI NA ERDOGANOV MITING U SARAJEVU!

''Znate, cak 10 autobusa nas Turaka iz Amsterdama dolazi na Erdoganov miting u Sarajevo u srijedu'', rece mi jucer turski trgovac u centru Amsterdama kad je doznao odakle smo. Pomislio sam da sam pogresno cuo.

''Mislite iz cijele Holandije?''
''Ne, ne, samo iz Amsterdama. Bit ce i iz drugih gradova puno'', dodaje samouvjereno uz osmijeh brkati Turcin uz opasku da je ozbiljan problem smjestaja jer svi su sarajevski hoteli puni pa se spavanje za dvije noci pojavilo kao neocekivani problem za Erdoganove pristase iz Holandije koji obavezno zele podrzati turskog predsjednika u gradu na Miljacki.

Nisu im dali u Holandiji, Njemackoj, pa sada serbes zele vrisnuti u znak podrske sultanu Tayyipu pa makar to bilo i na 1800 km udaljenom Sarajevu. Sretno bilo, velim u odlasku, a i dalje ne shvatam otpore u Sarajevu zbog dolaska turskog predsjednika u glavni grad BiH na predizbornimiting.
Zanimljivo, u medijskim izvjestajima s negativnim stavom prednjace Bosnjaci i partije ciji su oni vecinski glasaci jer se drugih to i manje tice pa smatraju da je to ''Bakirova igranka''.

Srecom, pojavio se dr Zlatko Lagumdzija, koji je velikim intervjuom u jednom bh.listu prije 7-8 dana obrazlozio zasto nema potrebe biti sumnjicav i zabraniti miting aktuelnog turskog lidera.

''Napunit ce nam hotele, trositi par dana u Sarajevu, dakle profitirat cemo, a ne vidim toliko stete, pa i ja sam isao na slicne mitinge u inozemstvo, idu i drugi politicari u svijetu, pa sta?'', otprilike je rekao bivsi lider SDP BIH. Vrlo inteligentno i racionalno. Posve nepotrebna dreka dijela bosnjacke politike koji smatra da nas Turci drze kao jadnom kolonijom gdje mogu raditi sta hoce dok ozbiljne biznise prave u Srbiji i drugdje. Premda tu ima istine, dolazak predsjednika Erdogana u subotu u Sarajevo je nepotrebno docekan na noz.

Nas su toliko posljednjih 20 godina raspametili unutrasnjim politickim igrama oko ''bosanskog prijestolja'', oslabili pricama o nadmocnoscu komsija i susjeda gdje smo mi kao gole jade, isprepadali pricom o raspadu zemlje, iskompleksirali iznutra islamizacijom s Istoka gdje je burka haman na putu za bosanske zene, poglavitim strahom od Arapa i Turaka (''sta ce oni ovdje'') i slicno da vise ni tako jednostavne i pozitivne stvari od koristi za BiH i nasu ekonomiju ne vidimo.

Sarajevski hotelijeri i trgovci naredni vikend, iako ce mnogi Turci ostati i duze, rekli su mi, zaradit ce mozda i par miliona KM neplaniranog novca a mi kmecimo - sta hoce taj Erdogan.

Dobro dosli Turci u Sarajevo, dobro dosao predsjednice Erdogan!

16.05.2018.

Ramazan i muslimanski ummet: A VI CETE ZAPOSTITI U CETVRTAK, ZAR NE?

''Vi cete zapostiti tek u cetvrtak, zar ne?'', ''Postite li vi od srijede ili cetvrtka?'', ''Znate li vi tacno kada krece ramazanski post, ili se ne zna kao u Marokanaca?'', samo su neka od pitanja koja kruze ovih dana i slusam ih medju muslimanima.
Nema, cini mi se jadnijeg osjecaja koji mi licno donese pocetak ramazana a da nije sami post nego - pitanje hidzretskoga kalendara.
Muslimanski ummet nikako da dogovori jedinstven kalendar pa ce i ove godine vise od pola ummeta, Sudijska Arabija, Indonezija, Malezija, Maroko, muslimanske zajednice u Australiji, dijaspori, zapostiti u cetvrtak dok je manji dio, Turska, Pakistan, Afganistan, Egipat, Bosna i Hercegovina, jutros ustao na prvi sehur.
I prijatelj Ahmed iz Singapura ce zapostiti sutra iako je Bosnjak. Tamosnja Islamska zajednica prihvatila je stav uleme iz Mekke ''da mladjak nije primijecen na puno mjesta'', iako je u pitanju gledanje golim okom, samo da se zna.
''Kad se ne mozemo dogovoriti oko kalendara, kako cemo se tek o kompleksnijih stvari'', rezignirano mi je tipkao Ahmed sinoc.
Drugi friend iz Zagreba je jos ogorceniji. ''Ummet je toliko dominirao svijetom u srednjem vijeku s poznavanjem astronomije, algebre, medicine, a danas duge saudijske dzalabe iz skupih rolce-roysova to ne zeli koristiti vec gleda golim okom ima li mladjaka ili ne! Sramota i tuga danasnjih muslimana'', napisao mi je sinoc Ahmed iz hrvatske prijestolnice a mene muka spopala da bih najradije opsovao, i to dobro.

Nema nikakvoga opravdanja da muslimani do posljednjega sata jucer u Rabatu, Mekki, Kuala Lumpuru, Dzakarti ne znaju kad im pocinje mubarek i najvazniji mjesec u godini. Nema, jer astronomija je danas toliko razvijena da su odstupanja minimalna i takvu blagodat ne koristiti za racunanje kalendara je naprosto grijeh.
No, saudijske dzalabe i na taj nacin vuku za nos ummet. Samo golim okom gledati i traziti mladjaka na obzoru je ispravno, selefijsko shvatanje o pocetku ramazana sve ostalo je nistavno!

I pored mucnine zbog ove neshvatljive sramote muslimana u 21 stoljecu treba reci da je ovaj mubarek mjesec najodabraniji u 11 mjesecevih polja u godini, ne samo zbog posta veci po nekoliko drugih vrednota: pocetak objave Casnog Kur´ana u noci Lejletu-l-Kadr, Bitka na Bedru, sedamaneaste noci ramazana itd. sto je skup dana i noci koji se ne mogu naci u drugim mjesecima. Zbog toga muslimani od Masriqa do Magriba, kako se zna reci, uz dane posta pojacaju ibadete, dnevne namaze, ucenje Kur´ana, dijele vise sadaku i pomazu one u stanju potrebe itd. Neka su vam hairli i sretni naredni dani posta i ibadeta a valjda se i ummet prije Kijametskoga dana dozove i bar napravi jedinstveni kalendar.
Ramazan mubarek oslun!

02.05.2018.

Nana Almasa Zvirac: U ŠUJICI KOD DUVNA OSTALO JOŠ 15 BOŠNJAČKIH KUĆA!

Davno prijateljstvo potpisnika ovih redova sklopljeno s familijom Ejuba i Almase Zvirac iz Šujice kod Tomislavgrada, izdržao je rat i različiti životni puti koji su nas razdvojili pune 24 godine. Sreli smo se nedavno, a skoro četvrt stoljeća ostavilo je traga i u ovom dijelu Hercegovine. Jedva se prisjećamo sokaka, ali na upit starijih Šujičana svi znaju koga tražimo.

‘Skrenite tu desno pa pravo i nakon mosta prvi sokak lijevo, e tu vam je nana Almasa (na slici)!’

Među 1500 stanovnika, većinski etničkih Hrvata, prije rata je u malom zaseoku živjelo i tridesetak bošnjačkih familija, preciznije, prema popisu stanovništva 1991 godine - 119 Bošnjaka. Rat i migracije do danas su prepolovili taj broj. Jedan dio je pod pritiskom iselio jer na bošnjačke kuće se znalo pripucati iz različitih oruđa iako su linije odbrane bile daleko. Među njima je bila i starica Almasa, ali se ova ponosna hanuma iz familije Huseinagić i u sedmoj deceniji života vratila na toprak. Nije je uzdrmala ni smrt muža Ejke 1997 godine.

‘Rat je ostavio traga, naši ljudi su odlazili pa danas iznajmljuju kuće a neke su i prodate, na zalost. Ostalo nas je tek petnaest stalnih domaćinstava i oko 60 Bošnjaka’, tužno priča nana.
Dane prekraćuje s familijama Karaga, Huseinagić, Salihagić, Novalić i Ðonlagić a sreći nema kraja kada se na vrata pomole sinovi Zlatko i Fetah te kćerka Fatma iz Sarajeva s unucima.

‘Bogme, ne dolaze samo bajramima, nego često i vikendom i tada se svi lijepo okupimo u mojoj avliji i ispričamo’, veli Almasa, ponosna na uspješne karijere djece, ali i unuka. Njena kuća je u najljepšem dijelu sela gdje na površinu zemlje izranja ponornica Šujica koja ljeti i u jesen stvara prekrasnu zelenu oazu hladne vode na hercegovačkom kamenu.

Nedaleko od rijeke je 2008 godine obnovljena džamija, minirana 1994 godine.

‘Džamija drži duhovno na okupu još ovaj preostali broj Bošnjaka, posebno uz ramazan kada se klanjaju teravije i bajram. Tada se šujički Bošnjaci druže s ramazanskim softom koji po sedmicu boravi i u mojoj kući koja je teško oštećena od jednog lokalnog ekstremiste 1994 g. Obnovila sam je nakon rata uz pomoć djece. Bogme, da mi nije mojih iz Sarajeva s ovom malom penzijom ne znam kako bih’, iskrena je nana. I u devetoj deceniji života vrlo je pokretljiva, vesela i čila a i ove godine bez problema je ispostila cijeli ramazan. I dan danas odlično kuha a unuke iz Sarajeva uvijek čekaju omiljeni kolači.                                                                                                                       

‘Pucali su na mene tokom rata, evo ovdje sam se krila dok su fijukali meci i čekala dok ne prođe. Onda su teško oštetili krov tako da sam morala izbjeći u Šibenik. Danas tom istom koji je pucao na moju kuću rucnim bacacem opet fino kažem ‘dobar dan’, uzdignute glave a on sklanja pogled’, priča nana o najtežim ratnim iskušenjima uz opasku da s većinom komšija Hrvata ni prije ni danas nije imala problema.
                                     
Nisam se cuo s nanom Almasom vec skoro dvije godine. Nadam se da djeci i unucima, od prije par godina i praunucima i dalje na cestim porodicnim okupljanjima u njenoj prostranoj avliji sprema najukusnija jela, posebno kolace te da ce docekati ramazan za dvije hefte i radovati se bajramu s najdrazima na bajramskom rucku, ako Bog da.
06.04.2018.

Otvorena Trebevićka žičara: SARAJEVO ZATVORILO POSLJEDNJU STRANICU RATA!

Danas je otvorena Trebevicka zicara. Nakon 26 godina, dika Sarajeva ponovo gondolama povezuje gradske ulice s Trebevicem, brdom iznad grada na koji su generacije glavnog grada rado odlazile na izlete, setnje, ili samo kafu i kolace do restorana na vidikovcu, restoranu u sklopu dolazne stanice.
Ako su presude ratnom zlocincu Ratku Mladicu i tzv. hercegbosanskoj sestorki pri Haskom tribunalu prosle godine simbolicki oznacili kraj agresije na BiH, zavrsetak rata i u nasim glavama, onda je danasnji dan zatvorio mozda posljednju stranicu obnove Sarajeva, bas na Dan oslobodjenja grada od fasizma u Drugom svjetskom ratu, a time i zacijeljenog lica najljepseg grada na svijetu, srusenog i izmrcvarenog u trogodisnjoj srpskoj opsadi.

Obnovljeni su Vijecnica, Zetra, Dom mladih, i drugi, ratnih oziljaka skoro da vise nigdje nema pa je mozda vrijeme okrenuti se buducnosti, ako je to ikako moguce. I moja je mladost bila utopljena u caroliju Trebevicke zicare krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih godina.

Vozili smo se, najcesce vikendom, za vrlo malo novca pa onda satima, kako to srednjoskolci umiju tumarali po i najstrmijim dijelovima Trebevica, zavlacili se u grmlje, gledali u plavo nebo nad nama a potom se nadvirivali nad grad, otkrivajuci uvijek nesto novo od njegove ljepote.
Malo ko od nas nije zicarom odveo curu na Trebevic, prvi put se poljubio u gondoli ili u nekoj zastiti grmlja, slicno kao i gospodin Offerman, ta holandska dobricina s americkim pasosem koji je zbog Sarajke Amre Serdarevic, njegove supruge, poklonio 7 miliona KM da zicara sto prije bude obnovljena.Uspjelo je to tek u mandatu mladjahnog Sarajlije Abdulaha Skake, potomka cuvene porodice koja se unazad par stoljeca bavila sunecenjem djece.

Ako se radost Sarajlija moze ocitati na svakom licu zbog jos jedne pobjede dobra, ljepote i upornosti da grad obnovi svoje simbole, znamo i kome je danas mozda nelagodno. Onim istim barbarima koji su grad drzali skoro 40 mjeseci u opsadi.
Jadovan i Ratko su u haskim kazamatima a Sarajlije ponovo idu na svoje omiljeno izletiste. Ne autima ili biciklima nego- zicarom.
Sve drugo ce proci - Sarajevo ce biti!

22.03.2018.

Zaboravljena historija BiH: LJILJANI NA VOJNOJ PARADI U PARIZU 9 MAJA 1995 GODINE

Koliko Bosanaca i Hercegovaca zna da je 9 maja 1995 godine, u jeku agresije na BiH, nasa zemlja dobila lijepo medjunarodno priznanje i podrsku iz Pariza? Vjerujemo da ih nema puno, ali sada cemo ukratko napisati kratko podsjecanje na ovaj dogadjaj.

Toga je dana, uzgred ne bilo kojeg vec Dana kada se u cijelom svijetu slavi pobjeda nad fasizmom, francuska vlada pozvala predstavnike Armije RBiH da posalju svoje predstavnike na svecanu vojnu paradu u francusku prijestolnicu. Rijec je o nesumnjivo najvecoj vojnoj svecanosti u svijetu kojom se slavi pobjeda nad fasizmom 1995 godine.

Priznanje je dosla mozda pomalo i iznenadjujuce, kada se zna od koga je-tokom agresije na BiH prosrpski opredijeljenoj francuskoj vladi na celu s predsjednikom Midteranom a cija se politika neznatno promijenila dolaskom Chiraca. Ta politika nije ustuknula ni pred poraznom cinjenicom da su izgubili 80 vojnika u mirovnoj misiji u BiH od kojih je poveliki broj nastradao od napada vojske ratnog zlocinca Ratka Mladica.

Cast da nosi zastavu BiH u svecanom defileu vojski iz vecine zemalja svijeta, kao sto se moze vidjeti na ovoj slici, pripala je Semiru Drljevicu Lovcu, proslavljenom komandantu 41.Mostarske slavne i viteske brigade Armije R BiH.

Bilo je to nesumnjivo golemo priznanje svim Mostarcima koji su gotovo u nemogucim uvjetima, vjerovatno najtezim nego bile gdje u BiH, u tri i po godine odbranili drzavnost BiH, istocnu obalu Mostara i spasili desetine hiljada civila od povampirenih fasista, prvo pod komandom generala Momcila Perisica sa srpske a kasnije i poludjelog rezisera Slobodana Praljka, brzo unaprijedjenog u generala, sa hrvatske strane.

Ova slika i zastava BiH s ljiljanima ostat ce vjecno urezana u sjecanja i memoriju svih patriota BiH. Dan kada je BiH ravnopravno bila u antifasistickom stroju, u Parizu, pred cijelim svijetom koji je slavio 9.maj. Armija R BiH i njeni pripadnici bili su u najizazovnijem vremenu rata na pravoj strani antifasista i to niko nikada nece moci izbrisati.

07.03.2018.

Nasi mali fasisti medj' Bosnjacima: ZASTO ME JUTROS STID PRED PREDRAGOM KOJOVICEM!

Jutros me bas stid i sram pred Predragom Kojovicem (na slici), zastupnikom u Skupstini Kantona Sarajevo ispred Nase stranke, iako covjeka poznajem samo iz medija.

Njega je ponovo neki SDA junosa iz istih parlamentarnih klupa nazvao - cetnikom na sto je on odgovorio u cetverominutnom obracanju kantonalnom parlamentu i javnosti.

Stid me sto je poznato da je rijec o cestitoj porodici Kojovic ciji su svi clanovi ostali u Sarajevu pod cetnickom opsadom iako su mogli otici gdje su htjeli jer je Predragov otac kao specijalista na Klinickom centru Kosevo to mogao. I nudili su mu. Prvi odmetnuti Srbi s Pala. Nije htio. Cak je i platio visoku cijenu hapsenjem od strane cetnika i kazamatom zbog ''izdaje srpskog naroda''.  Ostao je u Sarajevu i Predrag koji se javio na mobilizaciju i kao takav rasporedjen u agenciju ''Reuters'' u rodnom gradu pod kisom granata skoro svaki dan.

Stid me i sto tako olahko bacamo pod noge vrijednosti za koje smo se borili u odbrani od agresije na Bosnu i Hercegovinu u kojoj su i mnogi nebosnjaci dali zivot, sto kao borci, sto kao civilne zrtve rata.

Posebno me stid sto u mozda najteze poratne dane za nasu zemlju ponovo dajemo materijala velikosrbima i velikohrvatima, posebno zagovornicima secesionizma i podjele BiH da je i bosnjacka politika ista - nacionalisticka, iskljuciva, ksenofobna, kadkad i fasisticka, i ''da je najbolje da se podijelimo''. Ovdje bi bilo nepotrebno jos nabrajati Kojovicev doprinos kvalitetnom radu kantonalnog parlamenta u Sarajevu proteklih osam godina gdje Nasa stranka postize sve bolje rezultate.

Tzv.bosnjacki narodni deputati, posebno iz vladajuce SDA, umjesto da ''dva put mjere a jednom odsijeku'' u javnim istupima, pazljivo i s mjerom vagaju ono sto ce reci a posebno cijene sve probosanske Srbe i Hrvate koji i pored tolike polarizacije u drustvu javno nastupaju s pozicija odbrane vrijednosti BiH i njenog pluralnog drustva.
Ocigledno i mi Bosnjaci jos uvijek imamo nacionaliste i fasiste u svojim redovima.

Zato me jutros obuzima stid pred Predragom Kojovicem.

Ispod je KOjovicev emotivni istup u Skupstini KS a iza njega sjedi SDA buldog koji ga je fizicki napao, ako se dobro sjecam prije dvije godine.

01.03.2018.

SRETAN DAN NEZAVISNOSTI BiH

Danas je 1.mart, Dan nezavisnosti BiH.
Prije 26 godina, referendumom, a na preporuku medjunarodne zajednice, Bosanci i Hercegovci iz svih etnickih grupa u ovoj zemlji odlucili su skoro dvotrecinski da Bosna i Hercegovina nakon disolucije Jugoslavije treba nastaviti put kao suverena, nezavisna, slobodna, demokratska i ravnopravna zemlja svih njenih naroda.

I pored najtezih ratnih iskusenja BiH je opstala, izranjavana od ratnih stradanja i krhkog unutrasnjeg uredjenja i jedinstva, s brojnim negatorima njenog postojanja, ali ipak s medjunarodnim legitimitetom u granicama Une, Save, Drine i pomorskog dijela Jadranskoga mora u duzini od 27 km, koji joj niko ne moze oduzeti.
I tako ce i biti i ostati dok je zivih svih onih koji vole ovu zemlju.

Zato, neka je sretan Dan nezavisnosti BiH svim Bosancima i Hercegovcima.

26.02.2018.

Sarajevski ratni vremeplov: JADOVAN U OTETOJ KABINI TREBEVICKE ZICARE

Dok Sarajlije za pet i po sedmica iscekuju otvorenje potpuno rekonstruisane Trebevicke zicare ne treba zaboraviti rijetko zabiljezenu fotografiju iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995 godine kada su na padinama iznad grada bili poredani srpski topovi, tenkovi i mitraljezi, a medju njima i lider srpske pobune dr Radovan Karadzic.

Jedan dokumentarac u kojem je snimljeno cuveno pucanje po Sarajevu iz ´´sijaca smrti´´  ruskog pisca Limonova, Jadovan je iskoristio i da se ´´s terena´´ vojnom vezom, pokusa javiti zeni, scucuren, u poluraspadnutoj korpi Trebevicke zicare, posto je prethodno okruzio grad vojnicima JNA i srpskim dobrovoljcima iz reda SDS-a.

Rijetka fotografija koja je ostala zabiljezena u nepreglednoj arhivi youtube probudit ce bolne emocije prezivjelih opsade Sarajeva ali i zadovoljstvo za sve njegove branioce i patriote.

Radovan Durmitorski danas gleda u plafon zatvora u Scheveningenu dok ceka eventualni premjestaj u zatvor neke druge zemlje gdje ce nastaviti izdrzavanje 40 godisnje robije za genocid i krsenja Zenevske konvencije i obicaja ratovanja u pobuni protiv Bosne i Hercegovine 1992 godine. Ocekivanja su da tamo ako Bog da i skonca zivot porazenog politickog lidera prvog i jedinog genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Ratno politicko (Radovan Karadzic) i vojno (general Ratko Mladic) vodjstvo bosanskih Srba odavno je na izdrzavanju sto dozivotne sto visegodisnje robije zbog pocinjenog genocida a na ovu fotografiju treba podsjetiti u narednim sedmicama kada s nestrpljenjem iscekujemo svecanost otvorenja Trebevicke zicare 6 aprila.

Sarajevu ce se vratiti gondole Trebevicke zicare a projektanti genocida ce istruhnuti u kazamatima, kako su i zasluzili.

11.02.2018.

Mirza Bašić, teniser: TRIJUMF BOSANSKE VOLJE I UPORNOSTI!

Veceras je u bugarskoj prijestolnici Sofiji Mirza Basic (na slici) osvojio prvu ATP titulu i tako se pridruzio kolegi iz reprezentacije BiH Damiru Dzumhuru s peharom najviseg teniskog razreda u svijetu. S ovim trijumfom nas teniser se probio na 76 poziciju u svijetu, osvojio 250 ATP bodova i zaradio 89 453 eura.
A prije samo tri i po godine 26-godisnji bosanskohercegovacki teniser je ozbiljno razmisljao o prekidu karijere. Slomljen na 355 ATP poziciji u svijetu, stalno u minusu kad podvuce crtu prihoda i rashoda jedva se ugurao u kvale challengera u Eckentalu i Andrii gdje je otisao do cetvrtfinala i polufinala, ali je valjalo ponovo po bespucima Antalije skupljati bod po bod, ali ni tada nije islo. Kad se sjetim od koga je sve gubio, mnogi bi odustali.

Vratili su ga u zivot upravo spomenuti indoor hard na dva turnira da moze. I dokazao je to cijelom teniskom svijetu danas 11.februara. Mislim da na Tour-u ima vrlo malo igraca koji su u tako kratkom vremenu iz kvala dolazili u zavrsnicu ch turnira a sada je to pokazao za vrlo krartak period plasmanom u finale, polufinale i cetvrtfinale ATP turnira u Sankt Peterburgu, Dohi i Sofiji te da je na posljednjem podigao i pehar a prvo mu finale u karijeri. Ne znam da li ima takvih.

To je trijumf volje jer kvalitet je bio neosporan, ali trebalo je to na terenu pokazati. Hvala Meyersu sto je vjerovao u tebe kao i moja malenkost jos iz dana kada je tek krenuo u profesionalne vode a posebno onda kada su mnogi sumnjali i rugali mu se po bh. forumima.

Ako se teniski mecena Meyers zeznuo s Aldinom Setkicem koji vjerovatno nikad nece osvojiti ni challenger titulu, bar si ti Mirza Basicu osvjetlao bosanski teniski obraz i donio ''Hope and Spirit'' prvu ATP titulu!
Hvala i dr Ejubu sto je ustrajao, malobrojnim sponzorima poput BH poste, Olimpijskom komitetu BiH jer najtezi period je iza njega, sada krece zetva zelenih novcanica. Prakticno naredna tri GS sigurno ce igrati u MD kao i puno vecih turnira pa nemamo razloga ne sumnjati da narednu godinu udje i kao Top 50 tenisera svijeta.

Ne treba zaboraviti da je pored treninga i nastupa na turnirima mirni i skromni Mirza zavrsio medicinsku skolu iako nema sumnje da ce i vecerasnjom titulom ostaviti dovoljan trag u tenisu a i zaradi da nikad ne bude morao davati instrumente hirurzima.

Z arazliku od mnogih, niko ne zna ni kako mu se zove cura a on se moze sresti s njegovim golfom na putu do Zetre ili onog ''balona'' na Stupu. Divno vece bosanskohercegovackog tenisa u kojoj je Mirza Basic pokazao da nasom tvrdoglavom upornoscu i vjerom u sebe mozemo dostici i najvece svjetske pozornice i priznanja. Cak i iz male i sirotinjske Bosne.
Aferim, Mirza i hvala ti na velikoj pobjedi BiH!

09.02.2018.

Heroji Žepe: ''OD BUDUĆIH ŠEHIDA ŽEPE BUDUĆIM ŠEHIDIMA!''

Nekim slucajem nabasasmo sinoc na youtube, toj velikoj filmskoj internet biblioteci, na vrlo dirljiv video zapis iz Žepe, skupini herojskih sela u istocnoj Bosni koja je od ljeta 1992 godine do jula 1995 godine organizirala odbranu, odsjecena, sama, odolijevala svim napadima i opsadi puno nadmocnijih srpskih snaga u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Na snimku napravljenom 16.12.1994 godine, u predahu borbi i cuvanja linija odbrane, pjevaju dva mlada, lijepa momka, vojnika Armije RBiH iz enklave Žepa koje je vodio nesutrasivi komandant, rahmetli Avdo Palic (na slici).

Pjesma ''Sanjo sam te sinoc brate u odijelu šehidskome'', ovih bosanskih junaka mozda samo nece rasplakati naseg blogera Umorni ili bivseg koautora ovog bloga Smash a tesko ikoga drugog ce ostaviti ravnodusnim.

Koliko samo iskazanoga ponosa u par minuta pjesme, prkosa, ali i emocije i sucuti za poginule saborce te ljubavi za domovinom koja im nikad nije uzvratila brigom i paznjom, posebno u posljednjim danima pred pad ove enklave. Molili su pomoc od politickog i vojnog vrha u Sarajevu, bar pregovore da kupe vrijeme i spase narod i vojsku. Na kraju, kada je vidio da je glavni zalog cetnickog vrha na celu s Ratkom Mladicem, rahmetli komandant Avdo Palic ce sam otici na pregovore u stab Vojske RS s Mehmed ef. Hajricem, predsjednikom Ratnog Predsjenistva Žepe. Ni jedan od njih se ziv nisu vratili a narod je sam trazio spas preko bosanskih planina i vrleti te prelaskom u Srbiju.

Pjesmu sam poslusao nekoliko puta sa suzama u ocima. Momci su je ocigledno sami napisali, ili potice iz toga kraja. Vrlo je emotivna, pravi manifest hrabrog naroda istocne Bosne u brdima oko Žepe a odpjevali su je nepogresivo pred okupljenim saborcima koji su im i cestitali na izvedbi. Sreca da je neko tada imao kameru i ukljucio je u pravom trenutku pa da znamo i za ovu stranu žepljanske ratne historije koju su ispisali njeni junaci, nadaleko poznati po otporu puno snaznijem neprijatelju. Dvije hiljade boraca Žepe posljednje borbe u julu 1995 godine docekalo je tek s oko 10000 metaka sto znaci da je svaki imao tek 5 na raspolaganju.

Na kraju pjesme jedan borac iz grupe ce u saljivom tonu dobaciti a kamera zabiljeziti, i to mi vec drugi dan zvoni u usima, kako je ova pjesma ''od buducih sehida buducim sehidima''!
Eto kakvi su bili branioci Žepe. 

Dva Žepljaka pjevaju:

''Svi sehidi sto ste pali
vjecno vam je, brate fala,
za Bosnu ste zivot dali
zbog vas sva je i ostala''

Neka je rahmet i dzennet sehidima Žepe.


27.01.2018.

IZ BiH između vjere i političke Turske: OTKUD DOVA U BEGOVOJ DŽAMIJI ZA TURSKE VOJNE OPERACIJE U SIRIJI?

''U dvije najpoznatije sarajevske džamije u petak (jucer, 26.1.2018 g.)je održana molitva za vojnike vojske Republike Turske i njihovu kampanju u Siriji. Molitva ili dova proučene su u Gazi Husrev-begovoj i Carevoj džamiji u znak podrške akciji “Maslinova grana” koja se vodi na sjeveru Sirije. Riječ je o turskom vojnom pritisku koji je počeo 20. januara, a za cilj ima eliminaciju snaga Demokratske Federacije Sjeverne Sirije i kurdskih pobunjenika''.

Ovako je glasila vijest koju su danas prenijeli najcitaniji portali u BiH. Malo je reci kako smo ostali u nedoumici kuda ide IZ BiH.

Zar smo toliko u bedaku, sto bi rekli susjedi Hrvati, i zivotu u sjeni ''majcice Turske''? A mozda je sve samo do lukavog atasea za vjerska pitanja Ambasade Republike u Turske u Sarajevu koji je samo vjesto iskoristio momentum i isposlovao ovu dovu od reisa Kavazovica pa skorasnji susret Bakira Izetbegovica i Aleksandra Vucica kod Recepa Tayyipa Erdogana u Istanbulu, nezabiljezen u historiji diplomatskih odnosa ove dvije balkanske drzave s Bosforom, vidio kao u sansu da prikupi neki poen kod sefova u Stambolu a mi nepripremljeni kao mulci, rekli ''moze, sto da ne za bracu Turke''. U pitanju je ''sigurnosna prijetnja s juga Republike Turske'', je li, pa da poguramo i nasim dovama.
Dakle, jednostavno receno, dotle je doslo da ce ne Stambol ''iz daleka'', vec turska ambasada u Saraj'vu i telefonom za ''tursku stvar'' narucivati ne samo dove u Begovoj dzamiji vec i demonstracije a sutra i jos nesto vise od hudih i nezasticenih Bosnjaka Bosne i Hercegovine.

Znamo da danas nije lahko biti ni reisu-l-ulema u BiH a jos gore ono sto se kolokvijalno zove bosnjacko politicko rukovodstvo koje nekad izgleda kao guske izgubljene u magli, a i mi zajedno s njim. Ali cemu, pobogu brate dove i uzdignute bosnjacke ruke u Begovoj i Carevoj dzamiji za turske vojnike koji idu da biju gerilce Demokratske Federacije Sjeverne Sirije i kurdske pobunjenike, dakle, drugu grupu muslimana, kakvi su da su, ali muslimana?

Niko BiH nije pomogao tokom agresije na nasu zemlju kao Islamska republika Iran, to sam cuo iz vise ozbiljnih izvora pa hocemo li i njima sutra uciti dove za vojne operacije ''proiranskog Hezbollaha'' u Libanu, neke buduce upade i selektivne akcije mozda Revolucionarne garde u Siriji, Iraku i slicno?

Osjecam se tako jadno i bijedno ovo subotnje jutro citajuci vijest s pocetka ovog posta i pitam se zar nismo bar kao politicki narod, ''bez kojeg se nista vise u i oko BiH ne moze odluciti'', kako nam drcno i prkosno znaju kadkad poruciti nasi nacionalni lideri s govornica, mogli bar IZ BiH zastititi i ostaviti cistom kakva je bijela ahmedija imamska u vec preko sest stoljeca dugoj tradiciji ispovijedanja islama u BiH?
Dokle i zasto se ono malo preostalog dostojanstva hudih i nesretnih Bosnjaka gazi i potire? Dokle cemo saginjatu glavu i ispunjavati zelje i kojekakvim moralistima za vjeru iz turske ambasade?
Zasto smo si to dopustili, reis efendija Kavazovicu?

26.01.2018.

Trebevićka žičara: POVRATAK SIMOBOLA SARAJEVA

Za nekih pola sata obavit ce se prva testna voznja gondole na Trebevickoj zicari, jednom od simbola prijeratnoga Sarajeva. Bit ce to kruna visemjesecnog posla svjetski poznate kompanije Leitner iz Italije koja je glavni isporucilac opreme i konstruktor zicare.

Ne treba ni pominjati kako ce se danas osjecati svaki Sarajlija kada iznad grada ugleda gondolu ofarbanu u bojama zastave Bosne i Hercegovine (na slici).
Nakon 25 godina, kada je nasilno, agresijom vojske Srbije i Crne Gore zaustavljen normalni razvoj i zivot nase zemlje, obustavljen je i rad sarajevske zicare koja je duboko u memoriji ne samo njenih Sarajlija nego i svih Bosanaca i Hercegovaca a i sire.

Prije skoro 60 godina bila je to jedina zicara u bivsoj Jugoslaviji mimo ski centara i s njom su generacije odrastale diveci se s padina Trebevica sarajevskoj zlatnoj dolini.

I kada su mnogi pomislili da ce ostariti ili cak i umrijeti a nece vidjeti njenu obnovu zbog stalnog odlaganja i zapetljavanja u obecanjima nekoliko ranijih gradonacelnika Sarajeva, sredinom prosle godine napokon je pokrenut projekat s mrtve tacke u izvedbi mladjahnog Abdulaha Skake, gradonacelnika koji dolazi iz porodice cuvenih sarajevskih berbera.

Iako do zvanicnog otvorenja ostaje nesto vise od dva mjeseca, 6 aprila na dan oslobodjenja Sarajeva od fasizma, danasnji dan ce biti posebno radostan za sve Sarajlije i bosanske domoljube kada krene gondola u bojama BiH s polazne stanice ka Vidikovcu, gdje se uzurbano rade radovi na zavrsetku dolazne stanice.

Vjerovatno cemo svi na trenutak zaboraviti jad i cemer svakidasnjice, tugu i ocaj zbog otete cetvrtine stoljeca u kojoj smo gledali rat, stradanja i srusenu i sprzenu Trebevicku zicaru.
Danas ce, kao i Stari most u Mostaru, i zicara na Trebevicu iznad najljepseg grada na svijetu izroniti za one sto vole ovaj grad i - Bosnu i Hercegovinu!

18.01.2018.

Da li Srebrenica stvarno ne zna za Ahmiće?: DRAGA MUNIRA, ŠTA TI JE?

Prije desetak godina bio sam na godisnjoj skupstini Mladi BiH Holandije, omladinskog udruzenja srednjoskolaca, studenata i mladjih poslovnih ljudi koji zele sacuvati uspomenu na BiH i ojacati veze izmedju BiH odakle su njihovi roditelji ili oni sami s novom zemljom koja im je dala boravak i pasose. Slusao sam im pricu. Oni bi puno toga ali nemaju vremena i slicno i na kraju uputio konkretan prijedlog za njihovu agendu.
''Zasto ne bi neko od vas, a znam da vas ima s dobrim univerzitetskim diplomama, tokom ljetnog ferija besplatno odrzao workshop/radionicu za Muniru Subasic, Kadu Hotic i ostalih, najmanje desetak eksponiranih predstavnika zrtava genocida u Srebrenici, Prijedoru i drugim krajevima BiH s temom ''Public relations i nastupi u medijima''?'', rekao sam svim prisutnim ''deputatima.
Razlog je sto nekolicina nasih srebrenickih nesrecnica vrlo cesto je u prilici nastupati pred kamerama i mikrofonima domacih i stranih medija a nerijetko budu nespretne, s viskom emocija sto i ne cudi jer vecina nema ozbiljniju naobrazbu.
Vrtili su glavom, pomalo s arogancijom kakva i prilici mladosti koja misli da zna sve i da niko nista bolje od njih ne umije. Ipak je dvoje reklo da je prijedlog dobar i da ce vidjeti da to urade. Ne vjerujem da su to uradili, cuo bih sigurno, a toga sam se sjetio sinoc kad sam procitao kako je Munira Subasic na susretu s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarovic jucer rekla, valjda da joj se sto vise dopadne, kako je njena briga Srebrenica i nedolazak politickih lidera tamo da se poklone zrtvama genocida u tom gradicu a da za Ahmice i ne zna sta se tacno tamo desilo!?
Ostao sam sokiran i zatecen. Zar je moguce da prezivjeli srebrenickog genocida, pa jos zena i majka koja je izgubila najblize u tom strasnom genocidu a predstavlja hiljade majki Podrinja tako bescutno moze govoriti o teskom masakru u drugom dijelu BiH a koji su pocinili hrvatski vojnici z sastava HVO a o kojem zna i svaki balkanski Hrvat a eto ona ne jer joj se ne uklapa u kasniju recenicu da je Kolinda za nju i dalje ''kraljica Balkana''.
Nije bitno vise ni zasto su takve sokantne rijeci izasle iz usta Munire Subasic a na koje se zgrozila kompletna bosnjacka i probosanska javnost jucer i jutros, ali toj nasoj predstavnici hudih Podrinjki treba izmedju ostaloga i bar kurs o odnosima s javnoscu, kako nastupiti u medijima, sta potencirati, sta po svaku cijeni precutati, kako zonglirati, jednostavnije receno s rijecima dok zuje kamere i svijet te gleda.
Ono jucerasnje Munirino obracanje hrvatskoj predsjednici je samo dno i nikad se vise ne bi smjelo desiti. Ne zbog zrtava Ahmica, jednog od najstrasnijih zlocina u agresiji na BiH, nego zbog samih srebrenickih majki i silnih udruzenja zrtava genocida u Podrinju.

29.12.2017.

SRETNA NOVA 2018 GODINA!

Dvadeset pet godina od sticanja nezavisnosti Bosna i Hercegovina ulazi u mozda najtezu godinu njenog bitisanja. Tako kazu. A kada joj nije bilo tesko? Unutrasnje podjele i podmetanja, secesionizam i ekonomsko propadanje je konstanta nase zemlje, ali dva dogadjaja obiljezili su godinu na izmaku: dozivotni zatvor kalinovackom domuzu, ratnom zlocincu Ratku Mladicu pred Haskim sudom te potvrdjena visoka zatvorska kazna hercegbosanskoj cetvorki za tzv.udruzeni zlocinacki poduhvat Republike Hrvatske s paradrzavnim snagama tzv.Herceg-Bosne tokom agresije na BiH 1992-1995 godine.
Medjunarodni sud u Den Haagu tako je presudio velikosrpskom i velikohrvatskom projektu koji se 25 godina upinje dokazati da nije bilo agresije, zlocina, silovanja, progona neduznih ljudi. Sada napokon imamo crno na bijelo, premda smo to i bez Haskog tribunala znali. Tako je bilo i ostat ce zapisano do Sudnjega dana. S te strane gledajuci Bosna i Hercegovina nikada nije bolje stajala. I komsije i susjedi morat ce smanjiti dozivljaj, komsije zbog euroatlantskih integracija gdje ih ceka niz uvjeta za pristup Evropskoj Uniji a susjedi ionako vec godinama slusaju zapovijedi iz Brisela.

Samo malo mudrosti svih probosanskih snaga u zemlji mogli bi donijeti puno vise radosti i lijepih dana nasem obicnom covjeku u narednim godinama. I pored polupraznog novcanika.
Sretna vam i bolja bila nova 2018 godina.

22.11.2017.

Haški tribunal presudio Ratku Mladiću: ADIO, DOMUZE IZ KALINOVIKA!

''Mog su brata rafalom presjekli po trbuhu samo zato sto se sageo da uzme cuclu koja je ispala njegovom djetetu. Na mjestu je bio mrtav i jos nekoliko clanova familije'', pricala mi je danas jedna Bosanka u Haskom tribunalu prije citanja presude ratnom zlocincu Ratku Mladicu.
Jedan Edin mi jednostavnim jezikom govori o onome kroz sta je prosao tada 14 godisnji djecak. ''Vidis kako sam sitan i mrsav. Da sam bio malo krupniji vjerovatno ne bih bio samo dvije sedmice u logoru. Ostao bih u Omarskoj mjesecima i ko zna sta bi bilo sa mnom'', govorio mi je s jedi ali i zadovoljstvom ovaj Kozarcanin nakon izrecene presude Haskog suda generalu Ratku Mladicu, iako je ostala gorcina-zasto i takav pokolj u Prijedoru i Kozarcu nije okarakteriziran kao genocid.
Nije bilo dovoljno mrtvih, rekli su sudije Haskog tribunala.

To je jedina tacka od 12 koja je odbacena u presudi. Zrtve uzasne agresije i genocida u Bosni i Hercegovini izmedju 1992-1995 g. danas su aplauzom i skocivsi iz svojih stolica sacekali rijeci predsjedavajuceg Suda Alphonse Orie-''osudjuje se na dozivotnu kaznu zatvora''!
Vjerovatno to odgovara trenutnom raspolozenju bosanskih prezivjelih zrtava genocida. Svi su odahnuli jer osjecaju da je ratna knjiga BiH ispisala posljednju stranicu..
Danas, 22.novembra 2017 godine zavrsen je rat u BiH, mogli bismo reci punih usta. Tu cinjenicu nece pokkvariti ni uznemirujuci prilozi iz manjeg bh.entiteta gdje bosanski Srbi, drsko i arogantno u kamere brojnih tv kuca govore uz inat  -Ratko je nas heroj! U Srebrenici cak planiraju podici mu i spomenik.
Kako god, vjerovatno se strasti smire za par dana, ali jedna cinjenica ostaje do Sudnjeg dana - U Bosni i Hercegovini je pocinjen genocid za sto je komandant VRS general Ratko Mladic osudjen na dozivotni zatvor kao i dvojica njegovih potcinjenih oficira. Na tim temeljima je nastalo cudoviste zvano Republika Mrska pa bujrum!
Historija je danas ispisana u Den Haagu i to nikakvi ostrasceni srpski nacionalisticki poklici nece moci promijeniti.
Nakon hiljada zvjerski ubijenih nevinih ljudi, silovanih, osakacenih, prognanih, medjuanrodni tribunal je precizno nazvao stvari pravim imenom.

Adio, Domuze iz Kalinovika, sjeme ti se zatrlo!

03.11.2017.

Trebevićka žičara: HVALA TI, SKAKA!

Dvadeset dvije godine od zavrsetka rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu njen glavni grad Sarajevo napokon obnavlja Trebevicku zicaru.
Tesko je pobrojati godine i gradonacelnike grada na Miljacki koji su secerli govorili o obnovi jednog od simbola olimpijskoga Sarajeva, od Semihe Borovac, Alije Behmena do don Ive Komsica. Niko nije uspio maknuti posao od zavodljive price pred novinarima.
Iako su mnogi sumnjali i ismijavali se na racun mladjahnog Abdulaha Skake zbog nekih njegovih nespretnih medijskih istupa, novi gradonacelnik Sarajeva uspio je u kratkom roku s novom administracijom, sto ni jednom njegovom prethodniku nije poslo za rukom - pokrenuo posao s mrtve tacke, srediti sve potrebne dozvole, provesti tendere, nacio dobavljaca u Italiji i poceti s radovima na polaznoj i dolaznoj stanici te stubisnim mjestima (ukupno 10).

Kada su jutros gradom prosli veliki kamioni tegljaci s stubovima i postavljena prva cetiri stuba, sada valjda vise niko ne sumnja da ce odista Trebevicka zicara, kako je najavljeno, svecano biti pustena u rad na Dan oslobodjenja Sarajeva od fasizma, 6.aprila 2018 godine.

Ne treba ni spominjati sta ce ona znaciti u turistickoj ponudi grada u ljetnim mjesecima kada je grad krcat turistima. Takodjer u zimskim mjesecima dok se Sarajlije guse u smogu, izlazak na cist zrak ce biti najljepsi iladz za dusu i tijelo.

Povrtak sarajevskog simbola na padine Trebevica ce biti zestok udarac svim razbijacima Bosne i Hercegovine, posebno svim velikosrbima koji su 1992 godine ocekivali njen slom, bas s ubistvom prvog Sarajlije pred pocetak trogodisnje opsade.
Nije slucajno da se on zvao rahmetli Ramo Biber, operativni tehnicar na Trebevickoj zicari, koga su Karadziceve ubice jos 2. marta 1992 godine likvidirali na pravdi Boga, na radnom mjestu.

Sve drugo ce proci - Sarajevo a evo i njegova Trebevicka zicara ce - biti!

12.10.2017.

Otkriće arheologa: OTKUD ''ALLAH'' KOD VIKINGA!?

BBC je na svom internet portalu prije osam sati donio senzacionalno otkrice arheologa a koje baca posve novo svjetlo o historiji Vikinga, starog naroda iz danasnjeg podrucja Skandinavije, poznatog po rogatim kacigama a koje je krasio ratnicki duh.

Pod naslovom ''Why Did Vikings have ''Allah'' embroidered Funeral Clothes'', u prijevodu ''Zasto su Vikinzi ušivali ''Allah'' u pogrebnu odjeću'',  BBC pise o nevjerovatnom otkricu (fotografija pored) svedskih istrazitelja o Vikinzima koji su špartali starim kontinentom prije vise od hiljadu godina.

 ''Navedeno otkrice postavlja nova pitanja o uticaju islama u Skandinaviji'', pise novinar Tharik Hussain u prilogu BBC, o cemu mozete citati na ovom linku ispod.
http://www.bbc.com/news/world-europe-41567391

''Mogucnost da su neki posmrtni ostaci pronadjeni u grobovima pripadali muslimanima ne moze biti iskljucena'', rekli su arheolozi i zagolicao mastu mnogih otkud muslimani tako daleko na sjeveru Evrope.

Na fotografiji ispod mozete vidjeti o cemu se radi.

I nije to sve, kaze se u vrlo zanimljivom prilogu ugledne britanske rtv kuce.
Prije dvije godine su arheolozi iz jednog groba iskopali vikinški prsten koji je pripadao ženi s natpisom ''Za Allaha'' a dolazi iz 9 stoljeca.
Nađen je u Birki, poznatom vikinškom naselju zapadno od Stockholma.

03.10.2017.

Che Guevara: 50 GODINA MITSKOG JUNAKA KUBE I LATINSKE AMERIKE!

U nedjelju i ponedjeljak Kuba i Bolivija ce obiljeziti 50 godina od pogubljenja Che Guevare, skoro mitskog junaka sezdesetih godina u Srednjoj i Latinskoj Americi. Legendarni Che ostao je upamcen po revolucionarnom zanosu u kojem je samo oruzani put dolazio u obzir za rusenje autoritarne vlasti. Kao takav, iako etnicki Argentinac, nakon studija medicine i putovanja svijetom, pomogao je u gerilskoj borbi dolasku na vlast Fidela Castra na Kubi gdje je i danas ime koje se s emocijama izgovara. I ne samo tamo.
Njegov nemirni duh vodio ga je svuda gdje je osjecao da revolucijom treba donijeti slobodu potlacenima. Posljednje odrediste je bilo Bolivija, gdje su ga izgladnjelog, ranjenog i izmucenog s borcima duboko u bolivijskim sumama, 8 oktobra 1967 godine, uz pomoc CIA agenata uhvatili pripadnici bolivijske vojske. Sutradan je pogubljen po naredbi predsjednika Borientosa, zakletog antikomuniste.
Otisao je Che, ali je decenijama ostao simbol borbe obespravljenih u Srednjoj i Latinskoj Americi kao i mnogo sire. Imao je samo 39 godina a od neustrasivih borbi nije ga sprijecila ni astma koju je imao. Ironija sudbine je da ce narednog vikenda i bolivijska vojska odati pocast velikom Che Guevari zato jer se ''kontekst promijenio'' i novi predsjednik Bolivije Evo Morales susta suprotnost Borientosa zeli biti dio komemoracije legendarnom junaku.
Na Kubi, gdje svi školarci počinju radni dan prisegom pionira zaklinjući se da će biti kao Che, središnja komemoracija održat će se u mauzoleju u Santa Clari u kojem se od 1997. čuvaju posmrtni ostaci "gerilskog junaka". Kubanski predsjednik Raul Castro, nasljednik brata Fidela koji je umro u decembru 2016., trebao bi nazočiti svečanosti u gradu gdje je Guevara, zvan "Argentinac", godine 1958. pobijedio u ključnoj bitki protiv postrojbi diktatora Fulgencija Batiste (1952.-1958.).
"Da nije stradao 1967. u Boliviji, Latinska Amerika bila bi danas slobodna, suverena, neovisna i socijalistička (...) Jer da je ostao na životu, pobijedio bi", uvjeren je njegov brat Juan Martin Guevara, 74-godišnjak koji živi u Argentini.
"Njegov moto bilo je sve ili ništa!"
Na Kubi je Che pretvoren u pravog "sveca revolucije", ističe Michael Shifter, predsjednik instituta Interamerički dijalog iz Washingtona.
"On predstavlja romantične godine revolucije, nabijene dobrom dozom utopije, pa stoga ne čudi da je postao popularan, čak mitski lik."
U cijelom svijetu, njegova kultna slika, fotografija Kubanca Alberta Korde iz 1960., (na slici u prilogu) i dalje se jako dobro prodaje, reproducirana na milijunima majica, postera i kapa koje vole mladi na pet kontinenata.
Jedan od posebnog razloga za ovaj post je i poveznica s nasim blogom. Od prvog dana postojanja Burek bloga nas motto je bio upravo Che Guevarino ''Hasta la victoria siempre'' (''Uvijek prema pobjedi'').
Neka je pokoj dusi velikog revolucionara Che Guevare!

25.09.2017.

Prva ATP titula za BiH: DAMIR DŽUMHUR ZA HISTORIJU BiH TENISA!

Jucerasnji dan ostat ce zlatnim slovima upisan u historiju tenisa u Bosni i Hercegovini. Najbolji teniser nase zemlje Damir Dzumhur (25) podigao je trofej pobjednika velikog ATP turnira u Saint Petersburgu koji se igrao za nagradni fond od 1,064 miliona dolara.

Damir je cijeli turnir igrao fenomenalno i takvu igru ponovio i jucer, u finalu protiv Talijana Fabia Fogninia. Bilo je 2:1 u setovima (3:6, 6:4, 6:2). Tako je mladi Sarajlija Bosnu i Hercegovinu upisao na ne bas dugu listu zemalja iz kojih dolaze osvajaci velikih teniskih turnira najvise profesionalne kategorije koja se igra pod pokroviteljstvom ATP (udruzenja teniskih profesionalaca).

Dzumhur je za pobjedu dobio 250 ATP bodova cime je jutros postao Top 40 igrac svijeta ali i zaradio skoro 179 000 dolara cime se primakao zaradi od skoro 2 miliona u dosadasnjoj, sest godina dugoj profesionalnoj karijeri.

Veliki uspjeh u Rusiji pripada ne samo Damiru vec i njegovom ocu Nerfidu, sponzorima iz Sarajeva, BH Telecomu, nekim nivoima vlasti, Olimpijskom komitetu koji mu je dvije godine davao stipendije u kriticnom periodu kada je krcio put na ATP Touru, a zasluge pripadaju i svim teniskim radnicima u BiH koji su na vrijeme prepoznali talenat iz familije Dzumhur koja vuce korijene iz istoimene mahale u Konjicu.

Damiru ce sadabiti znatno lakse igrati velike turnire jer ce biti zasticen veci dio naredne godine da u prvih 2-3 kola najvecih turnira igra s igracima iz Top 20 sto ce mu donijeti mogucnost za dalji napredak na ATP ljestvici, ali i da poveca saldo na bankovnom racunu.

Ovaj dan je poseban i za Burek blog, jer smo ovog igraca pratili prije desetak godina kada je vec u juniorskoj kategoriji skrenuo paznju na sebe. Vjerovali smo i tada u njega, iako je prelazak iz juniorskog u seniorski tenis za veliki broj tenisera vrlo tezak i nerijetko najbolji juniori ne dobace ni do Top 100 u konkurenciji profesionalaca.

Zato je jucerasnji dan i mala satisfakcija Burek bloga.

Bravo, Damire, i hvala za radost koju si jucer donio Bosancima i Hercegovcima u domovini i iseljenistvu!


13.09.2017.

Bosanac koji je obišao 130 zemalja svijeta: KAMENKO BULIĆ IDE DALJE!

Davno smo na ovom blogu pisali o Gunnaru Garforsu koji je bukvalno posjetio svaku zemlju na svijetu. Ima ih 198 na dunjaluku i eto, Gunnar je sve i jednu vlastitim ocima vidio. Da ostavi trag o tome, ovaj covjek Norvezanin nemirnoga duha objavio je i knjigu simbolicnog naziva - ''198''!

No, rekosmo tada da i Bosna i Hercegovina ima svoga junaka u ovoj zanimljivoj statistici vrijedne dobre zavisti. Zove se dr Kamenko Bulic (na slici), rodom je iz Travnika a sociolog je po zanimanju.

I njega su puske i topovi Radovana i Ratka otjerali iz BiH 1992 godine pa vec vise od dvije decenije zivi u Amsterdamu a nasu domovinu ne zaboravlja ni u tudjini pa je aktivan u bh.zajednici u ovoj drzavi vec dugi niz godina, uglavnom u kulturi i nauci a nerijetko je ucesnik razlicitih tribina i okruglih stolova gdje je tema BiH.
Kamenko je strastveni putnik od rane mladosti i pazljivo biljezi svoje putesestvije. Da odmah kazemo, nije se jos primakao puno Norvezaninu Garforsu, ali u biljeznici ima impozantan broj drzava koje je posjetio, cak 130! I ne ode ovaj nas svjetski putnik tek reda radi u neku novu zemlju vec posteno provede i po nekoliko sedmica i mjeseci upoznavajuci iz svih kutova, staza i bogaza novu drzavu i narod.

I da dodamo. Kamenko i dalje ne odustaje. Jucer nam se javio da ga kroz par dana ceka novo putovanje u jednu daleku zemlju.
Dabome, Kamenko sve biljezi, kao pismen i kreativan covjek od pera pa je uskoro za ocekivati i knjigu o zemljama koje je posjetio.

Sretno bilo, prijatelju, pa nam se javi ponovo!


Stariji postovi

burek
<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1925702

Powered by Blogger.ba