burek

Hasta la victoria siempre!

21.03.2020.

Prijedlog za dane karantena: KARANFILIC PROTIV CORONAVIRUSA

Do prije dvije hefte u marokanskim i nekim turskim dzamijama u Holandiji, nakon dzume namaza posjetiocima su se besplatno dijelile kesice, kod nas poznatog karanfilica (klincica), latinski syzygium aromaticum a poznat je i kao clavus.

Rijec je o zacinu koji je stoljecima poznat na Delekom Istoku u Indoneziji, juznoj Aziji, istocnoj Africi i u arapskom svijetu kao kvalitetna zastita od parazita, losih bakterija i svakojakih virusa pa su se ovih dana sjetili tih zanimljivih isusenih sastojaka kao efikasnu zastitu i protiv coronavirusa.

Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto- gorak i vrlo jak. Dovoljno je uzeti 1-2 ´´drvceta´´, sazvakati i pojesti.
Jucer mi kaze Lav iz Teocaka kako mu je nana cijeli zivot dodavala u kahvu malo karanfilica, bezbeli samljeven, kakav se koristi kao zacin u pripremi nekih jela.

U ovom slucaju, kako rekosmo, dovoljno je sazvakati jedan-dva drvceta karanfilica na dnevnoj bazi i vas organizam ce dodatno ojacati i praviti branu od svih vrsta virusa.
Dabome, nije rijec o iladzu nego o korisnoj zastiti za organizam.

Poslusajmo mudre Arape.
14.03.2020.

Amsterdam: CORONA JE STIGLA I U NAS GRAD

Corona virus je stigao i u nas grad. Sasvim ocekivano, rekao bih i da kasni buduci koliko ovaj narod putuje, koliko se u ovaj grad dolazi (preko 10 miliona turista godisnje) i kako je ziv kontakt Holandjana cak i s najudaljenijim zemljama svijeta. Strastveni putnici i istrazivaci dalekog i nepoznatog nekim putevima su eto prije nekoliko dana donijeli nepoznati i opasni COVID-19, virus poznatiji kao Corona.

Jutros je objavljen podatak o 150 zarazenih holandskih drzavljana od kojih je 12 umrlo, , ´´pometnja i strah rasli ko korov´´, kako bi rekao Sidran u jednoj pjesmi.  Pa, iako je smrtnost uglavnom kod ljudi pozne zivotne dobi jucer su posve opuhani lanci superxafsa bas kao da ulazimo u ratno stanje a ljudi su vrlo oprezni i nista ne prepustaju slucaju dok gledaju slike iz Italije i drugih zarista virusa u svijetu. (na slici)

Mislim da je prekjucerasnja izjava holandskog premijera Marka Rutte kad je naciji preporucio da izbjegavaju rukovanje, cesce pere ruke i bude na distanci od drugih ljudi (vise od jedan metar) podosta doprinijela panici.

Velike kompanije preporucuju uposlenicima rad od kuce gdje god je to moguce, promet na aerodromima je drasticno opao nakon obustave ´´overseas´´ letova za SAD, veliki turisticki tour operator ´´Corendon´´ koji u vlastitoj floti ima 16 aviona je potpuno prestao s radom (kome je sada do odmora!?) a druge tek najavljuju drasticne mjere. Izvjesno je i zatvaranje restorana, kina i drugih javnih mjesta okupljanja jer su sve sportske manifestacije vec otkazane do 1 aprila. Najvise ce biti pogodjen turizam, transport i pratece djelatnosti, ali i kulturni poslanici, recimo u pozoristima, slobodni umjetnici itd.

Prave posljedice panike zbog brzog sirenja virusa tek kasnije ce se zbrajati, ali koliko god umirujuce izgledale vijesti o uspjesnoj tromjesecnoj bitki s Coronom u kineskom Wuhanu, gdje je sve pocelo, nikome nije svejedno.

Ljudi su zabrinuti, kupuju se zalihe hrane i sprema zivot u kucnoj atmosferi, mozda i mjesecima. Na ulici i u superxafsima vise nije po 1-2 ljudi s maskama preko usta. Za sada su do 1 aprila prekinute sve sportske i kulturne manifestacije a neizvjesno je i sta ce biti poslije.
Holandska vlada je pred velikim pritiskom zatvaranja skola. Premijer Rutte odolijeva zbog posljedica po ekonomiju jer boravak djece u skoli je golemo rasterecenje zaposlenim roditeljima. No, jucerasnja odluka njemacke kancelarke Merkel da zatvori sve skole na 5 sedmica tesko ce ostaviti komsiluk da ne posegne za istim mjerama. Tek tada ce vjerovatno uslijediti paraliza zivota i potpuna promjena svakodnevnice.

Neki poznanici i prijatelji kazu kako nece moci izdrzati par mjeseci u kuci, ´´ako bude kao u karantenu´´.

Bit ce neobicno vidjeti i kako ce reagirati kompletno holandsko drustvo koje nije tradicionalno, ne njeguje puno porodicne vrijednosti i posve je okrenuto prema svijetu.

Sada je sve ukoceno i blokirano. Mnogi ce kao nikad sedmicama biti priseljeni sjediti kuci s djecom (dok i njima ne zatvore skole) uz tv, knjigu s minimalnim kontaktom s vanjskim svijetom.

Sinoc sam narucio sushi i poceo mentalne pripreme za zivot u karanteni.

Sta reci osim, ´´Ljudi, sta je ovo, da li je ovo moguce!´´, kao sto je uzviknuo davno slavni sportski komentator.
08.03.2020.

Uz 8 mart: BOSANSKE JUNAKINJE ARMIJE R BiH

U raznim temama koje se danas obrađuju o pitanjima žena u Bosni i Hercegovini, rijetko je primjetna kategorija onih koje su nesebično dale svoj doprinos u odbrani naše zemlje od agresije. Danas, na Međunarodni dan žena, prisjećamo se arhivske priče o ovim čeličnim, hrabrim ratnicama.

Prema evidenciji od 31. decembra 1995, 5.360 žena je branilo BiH u redovima Armije RBiH. Trinaest njih dobitnice su najvećeg ratnog priznanja "Zlatni ljiljan".
To su: Fadila Bajrić, Zlata Gazibara, Dževada Tataragić i Aida Zuko, dok su posthumno ovim priznanjem odlikovane Emira Bašić, Mevlida Elčić, Kornelija Jurić, Atifa Karalić, Razija Merić, Indira Pjanić i Nevzeta Sefer. Također, Fadila Odžaković Žuta i Edina Čamdžić, osim "Zlatnim ljiljanom", posthumno su odlikovane i "Ordenom zlatnog grba" s mačevima, odnosno "Medaljom za hrabrost".

U ljeto 1993. na brdima iznad Mahale (Gornji Vakuf) vodile su se velike borbe. Treceg septembra poginulo je nekoliko hrabrih boraca, a među njima i gornjovakufska heroina Atifa Karalić Tifka.
Grmuško-srbljanski plato bio je posljednja stanica na ovom svijetu za 20-godišnju Indiru Pjanić, heroinu iz Mutnika kod Cazina, koja je, zajedno s četiri saborca, poginula u julu 1992.

Bh. slobodu nije dočekala ni legendarna Fadila Odžaković Žuta, heroina s Žuči. Teško je ranjena 18. septembra 1992. u odbrani kote Orlić, a umrla je dva dana nakon toga.

Kornelija Jurić imala je 20 godina i 17 dana kada je 10. oktobra 1992. poginula za vrijeme velike srpske ofanzive na Stupu kod Sarajeva, na dužnosti komandira sanitetske desetine u HVO-u "Kralj Tvrtko". Razija Merić je bila borkinja Samostalnog diverzantskog bataljona "Crni vukovi".

Razija je 1. jula 1993. poginula na vozućkom ratištu, na Cvijanovićima. Imala je 18 godina. Podsjeća se i na napad od 14. maja 1992. na 15 branilaca Sarajeva na brdu Mojmilo. Nana Fata Turkušić je svojim bombama zaustavila napad i bila teško ranjena. Umrla je nakon agresije, u novembru 1996.

Dvadesetčetverogodišnja studentica žurnalistike Emira Bašić iz Bosanskog Novog poginula je 27. novembra 1993. u odbrani Sarajeva na Jevrejskom groblju. Sestre Mevlida i Samira Elčić, poginule su kao pripadnice 4. motorizovane brigade ARBiH 28. jula 1993. u bitki za igmansko Golo brdo. Poginule su u razmaku od pet minuta. Jedna ulica na Ilidži danas nosi njihovo ime.

Dvadesetdvogodišnja Edina Čamdžić iz Kladnja poginula je 10. novembra 1993. kao diverzant u Zubetima kod Vareša. Vidjevši da će pasti u ruke neprijatelju, aktivirala je bombu i tako zajedno sa sobom u smrt odvela i neprijateljske vojnike. Iza nje je ostala dvogodišnja kćerka Alba, pisao je Dnevni avaz svojevremeno.

Plave ptice

U avgustu 1992. u Pofalićima je osnovana četa djevojaka pod nazivom "Plave ptice", kojom je komandovala Sabaheta Ćutuk. Ove heroine borile su se na Žuči.
Četiri dobitnice "Zlatnog ljiljana" koje su preživjele agresiju, živjele su i žive skromno. Fadila Porčić iz Bosanskog Petrovca, bivši diverzant Specijalne jedinice "Tigrovi" Petog korpusa ARBiH, sa 17 gelera dobivenih u pet ranjavanja, živi u Bihaću i nekako se nosi s bolešću.

Dževada Tataragić iz Foče danas je stopostotni invalid. Ostala je bez ruke kada je u ljeto 1993, kao pripadnik Diverzantsko-izviđačkog odreda "Fikro" 4. motorizovane brigade, iz neprijateljske dubine podno Igmana izvlačila ranjene saborce. Zlata Gazibara iz Starog Majdana kod Sanskog Mosta od 2000. živi u Sloveniji.

Aida Zuko je u Sarajevu. Vlasenički borci i danas pričaju o hrabrosti djevojke Dženaide Topčić, koja je u borbu stupila nakon što joj je poginuo vjerenik. I ona je poginula 2. jula 1992, od granate, tokom velike neprijateljske ofanzive na Gradačac. Nermana Planja bila je prva žena-šehid Sarajeva. U pokušaju oslobađanja Mrkovića poginula je 8. maja 1992.
Mirzeta Forić Mama
Nepunih 19 godine imala je Dalida Tufo kada je krajem januara 1993. na Dobrinji poginula kao pripadnica Specijalne jedinice MUP-a RBiH. Posthumno je odlikovana "Srebrenom policijskom zvijezdom".
Dvadesetčetverogodišnja Amra Sedić je ratna zakletva Bosanske Krupe i 511. slavne brigade ARBiH. Poginula je 1994. u borbama oko rodnog grada. Mirzeta Forić Mama živjela je do rata u Zagrebu, ali se, gledajući šta se radi od njenog Kozarca, prijavila u Prvi krajiški bataljon, koji se formirao u maju 1992. u Zagrebu. Kao heroina 17. krajiške brigade ARBiH, preživjela je mnoge ratne oluje, ali nije uspjela preživjeti strahote mira.

Nakon teške bolesti, svoju posljednju bitku izgubila je 29. novembra 2010. Na olovskom ratištu pamte rahmetli heroinu Sabinu Jamaković i nekoliko puta ranjavanu Feridu Huseinović, u Tuzli i danas spominju Tahiru Ahmetović, u Devetaku kod Lukavca Azru Hodžić, na podmajevičkim prostorima Elviru Ferhatbegović, u Hrasnici Dinu Rovčanin, Zoricu, Sanelu, Dinu, Aišu, Adviju, Tidžu, u Vogošći Jasnu Dedić i Feridu Mašić, na Soukbunaru Mujesiru Duraj, na Sedreniku Halidu Bojadži, u Ilijašu Kadiru Palić...

Stravična priča o Ivanki Skoko

Prvog dana decembra 1992, kada su srpski specijalci napali sarajevsko naselje Sokolje, dešavala se nezapamćena drama vezana uz Ivanku Skoku, djevojku iz srednje Bosne, koja je do agresije bila podstanarka u ovom naselju i ostala da brani Sarajevo.
Ranjena Ivanka bila je smještena u podrum jedne od napuštenih kuća. Srpski vojnici, kako joj nisu mogli prići i zarobiti je živu, municijom su zapalili kuću u kojoj se nalazila ranjena Ivanka. Ivanka Skoko je izgorjela desetak minuta prije nego što su njeni saborci uspjeli probiti se do zapaljene kuće.
Dijana Marinova i Sabaheta Demir
Miljenica Tuzlaka bila je Slovenka Olga Kovač, diplomirani ekonomista, borac Prve tuzlanske brigade ARBiH. Bila je udata za Bosanca Midhata Hodžića i došla je da brani Bosnu. Kada je saznala da joj je muž, umjesto da brani Bosnu, zbrisao u Italiju, podnijela je zahtjev za razvod braka.

Ratni komandant Ahmed Sejdić i borci Prve slavne višegradske brigade ARBiH s nekom posebnom toplinom i danas izgovaraju imena Bugarke Dijane Marinove i Sabahete Demir.

Dijana se početkom agresije zatekla na privremenom radu u istočnoj Bosni, a Sabaheta, inače diplomirani pravnik iz Nemile kod Zenice, bila je udata u Višegrad za Dževada Demira, borca koji je nestao u borbi.

Bile su ubitačan protivoklopni tandem u borbama oko Goražda i Višegrada, a u borbama su obje ranjavane. Dijana je napustila Bosnu i vratila se u Bugarsku, dok je Sabaheta radila kao službenica u jednoj od sarajevskih općina, pisao je svojevremeno Dnevni avaz. (www.radiosarajevo.ba)
Neka je rahmet i slava bosanskim lavicama Armije R BiH!
burek
<< 03/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Dobro.ba



MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
2500359

Powered by Blogger.ba