burek

Hasta la victoria siempre!

18.10.2019.

In memoriam: Halil Dzananovic (1952-2019): BOSANSKI RŠUM IZ AMSTERDAMA

Zvao sam ga ´´Rsum´´, po srbijanskom pjesniku Ljubomiru Rsumovicu Rsumu.
I nije se ljutio, naprotiv, kao da mu je godilo. Uvijek se smjeskao kad bih viknuo:
´´ Gdje si, Rsume!´´.
Govorio sam to iz neskrivenog respekta prema njemu kao intelektualcu, kako zbog njihovog istog, pjesnickog backgrounda, tako i podobro zbog izgleda i stila zivota koji je dijelio sa slavnim pjesnikom iz Srbije.Mislim da sam bas pogodio.

Bio je to nas Halil Dzananovic, Bratuncanin, rodjen 1952 g., vrstan pjesnik, knjizevni kriticar, jedno vrijeme i novinar i boem kakvih je malo bilo u bh. holandskom izbjeglistvu.

Na prvom susretu me iznenadila njegova ekavica, ali mi je odmah pojasnio da je u Beogradu proveo ´´pola zivota´´ i iz belog grada odjezdio u zemlju lala.

Odmah, vec u prvim kafanskim druzenjima odusevio me njegov uvid u literaturu. Znate, to ne mozete nabubati pa glumiti da ste nacitan. Ne, nikako. Jos vise me odusevio njegov sjajan pjesnicki dar, ali i porazila neshvatljiva skromnost. Naime, tada je bio bez objavljene knjige poezije. Koliko sam ga samo puta od 2003-2008 godine gurao i molio da objavi svoje pjesme jer je bolji od toliko ´´odstampanih´´ bosanskih poeta da me bilo stid.
I uspjelo mu je to, kasnije, uz pomoc nekih ljudi, sto me jako obradovalo. Objavio je, ako se ne varam ukupno tri-cetiri zbirke poezije.
O Evropi i njenoj sramnoj ulozi u BiH tokom agresije na nasu zemlju napisao je odlicnu pjesmu koju je govorio na nekoliko skupova u Holandiji u znak podrske domovini a cak i holandska kritika primijetila i cijenila.

Jedne godine smo zajedno putovali na par sastanaka Svjetskog saveza dijaspore BiH. Nezaboravan mi je ostao nas put u BiH.

Tada sam posve smetnuo s uma da ce to biti njegov prvi ulazak u rodnu zemlju nakon godina i godina boravka u Srbiji i Holandiji.

Nije se dobro razumio gdje ko sta ´´drzi´´ u novoj BiH nakon agresije pa je svasta zapitkivao a od ulaska u BiH se mrstio na silne ´´ruske´´ zastave pored puta.
Negdje oko Doboja mi se unio u lice i rekao kako hoce da mu precizno kazem kad budemo usli na zemlju koju su krvlju natopili bosanski vojnici slavne Armije BiH. I odbranili je.

Negdje kod Matuzica je i mene ponio prizor pred nama.

´´Onda gledaj, lafcino, obratim se Halilu s cuvenom replikom Surija iz Valter brani Sarajevo, vidis ga! Evo ovdje blizu su nasi skoro goloruki junaci s ljiljanima razbili cetnicke tenkove generala Lisice. Uh, kako se ovdje junacki borilo i ginulo za svaki metar zemlje, bude me stid sto sam ziv´´, rekao sam mu i sam pod emocijama nakon dugog odsustva iz domovine.

´´Skreci, Amire, na prvi slijedeci parking, molim te!´´, zapovidio je Halil vozacu.

Stali smo a on je zurno izasao iz auta.

´´Izvinite, ali ja ovo moram uraditi´´, rekao nam je.

Kleknuo je tada Halil kao da ce sedzdu uciniti i njezno poljubio komad zemlje koju je Armija BiH odbranila u teskim borbama s cetnickim jedinicama na juznim prilazima u Doboj a kamiondzije i auta su usporavali cudeci se nesvakidasnjem prizoru. Bio je to Halilov prvi dodir s rodnom grudom nakon skoro 20 godina zivota u tudjini pa je osjetio potrebu da i tako iskaze, iako teatralno, ljubav prema domovini koja ga nikad nije napustila. A zivio je godinama s nozem u grudima jer su mu roditelje, cetnici zive spalili u rodnoj kuci kod Bratunca u ljeto 1992 godine.

Onda smo se par godina urijetko vidjali. Sve dok nas smrt dr Alme Djozic u novembru 2015 godine nije spojila. Alma je bila njegova Bratuncanka u Amsterdamu a moja malenkost je osmislio i preuzeo sve na sebe da joj organiziramo dostojnu promociju za izvrsnu knjigu proze ´´Bijeli tunel´´.
Imali smo prakticno samo par sedmica za ne mali posao oko organizacije knjizevne veceri jer su joj ljekari prognozirali tek par mjeseci zivota nakon trogodisnje borbe s teskom bolescu.

Nije bilo lahko sve sam. Znao sam koga cu zvati jer sam moderirao promociju. Halil je bio jako radostan sto ce biti promotor. Uh, kako se samo dobro pripremio i nadahnuto govorio o Alminoj knjizi tu vecer u Amsterdamu.

I onda srijeda uvece i vijest da ga je brat Ramo pronasao mrtvog u stanu! Boze dragi!

A samo prije par sedmica zapitam se gdje je covjek i odlucim da bar kontaktiram Enesa s kojim se cesce druzio pa da se vidimo svi negdje na kahvi. Halilov telefonski broj zagubio sam odavno pa nisam znao kako doci do njega.

Jos jedan dokaz kako ne treba oklijevati kad su u pitanju kontakti s ljudima koje cijenite i imate sta s njima podijeliti cak i kada vam se godinama razdvoje putevi.

Rahmetlija iz ponosnih bratunackih Dzananovica je bio jedan od tih. Na arapskom Halil znaci - prijatelj.

Neka ti je rahmet dusi, dragi Rsume!


burek
<< 10/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Dobro.ba



MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
2311021

Powered by Blogger.ba