burek

Hasta la victoria siempre!

23.08.2019.

Hakija Husejnovic, Srebrenicanin, britanskim lordovima: ´´ZNATE VI DOBRO STA SU ONI NAMA URADILI!´´

Covjek na slici zove se Hakija Husejnovic. Rodom iz Suceske kod Srebrenice. Ovaj nesretnik je dozivio, a eto Bozijom voljom i prezivio mozda najvece zivotno iskusenje - strijeljanje! Jedan je od rijetkih koji su pred srpskim eskadronima smrti jula 1995 godine - ostali zivi.

Ni sam ne zna kako, ali je gazeci preko stotina leseva i danonocnim skrivanjem stigao na slobodnu teritoriju pod kontrolom Armije BiH.
Hasan Nuhanovic mi kaze da je u svojim iskazima pred Haskim tribunalom pokazao sjajan stav i inteligenciju.
´´Poput doktora nauka, Hakija je govorio hirurski precizno, cini mi se bolje nego iko, a znam mnogo Srebrenicana koji su svjedocili, izdvajajuci najbitnije od onoga sto je prezivio u svom iskazu pred sudijama Tribunala´´, veli mi Hasan.
Pozelio sam vidjeti i upoznati Hakiju.
Desilo se to prije par sedmica kad sam cuo slijedecu pricu.

Pozvalo Hakiju, kao haskog svjedoka i teskog stradalnika koji je uspio prezivjeti i srebrenicka polja smrti, bilo je to prije 4-5 godina na svjedocenje u London, pred Dom lordova. Hasan je sve, kao i nebrojenu puta do tada, pripremio, britanska ambasada je sve platila i trebalo je krenuti.
Hakija nevoljko pristaje, sit svega.
Britanci ga ustificali ko momka, jer valja pred stati pred visoko drustvo britanskih lordova da cuju iz prve ruke sta je to bilo u Srebrenici. Platili i hotel pred jutarnji let iz Sarajeva.

Hasan ga zatekne u hotelu u odijelu i jednoj cipeli. Druga noga u -papuci. Dan prije polaska, u nekim poljskim radovima, Hakiji predje preko noznog prsta motokultivator i nateceni prst ´´kao jabuka´´ nije mogao u cipelu. Iz britanske ambasade jedva prihvate objasnjenje. Gdje ces u papuci pred lordove.
Takav Hakija, s papucom i natecenim prstom pojavi se u najvisem drustvu britanskog plemstva.
Pred punom dvoranom, prozovu Hakiju da im se obrati. Ustane nas Hakija, stane pred govornicu i pocne razgledati po sali. Lijevo desno. Tajac. Nikad Hakija da pocne.
Hasan se promeskolji, nagne se i dobaci mu da napokon pocne, sta vise ceka. Stoji Hakija ponosno i pomalo skilji ocima i skrguce zubima a sa strane poput upaljene lampe u dvorani strci ona papuca iz Sarajeva i nabrekli nozni prst.
Nelagoda u dvorani.
Bit ce nesto, ipak.
Nagnu se Hakija malo na mikrofon i poce.

´´Znate vi dobro sta su oni nama uradili!- rece Hakija okupljenoj lordovskoj sviti i gegajuci se ode do mjesta u prvom redu.
Ni muha se ne cuje u dvorani.
Nikome nista nije jasno. Sta se desava?
Hasan bi najradije opsovao, naginje mu se i ostro dobacuje.
´´Sta ti je, covjece, zar sam te mjesec dana spremao da kazes jednu recenicu i poslije tolikog puta da dodjemo ovdje!? Idi, bolan, se vrati i nastavi!´´
´´Hasane, ja sam svoje rekao sto sam imao reci´´, mirno je odgovorio nas Hakija gordo i stalozeno, s podignutom bradom gledajuci tupo u neku tacku na zidu.
Tako je i bilo.
Hakija je svoje rekao. Lordovi ostali zabezeknuti, skoro svima bilo neugodno.
Srebrenicanin iz Suceske  tako je jednom recenicom rekao bolje od najspreljenijeg govora koji se mogao zamisliti.
Zbog ovoga htjedoh ga upoznati, stisnuti ruku i zahvaliti mu se za takvo drzanje godinama svjedoceci o srebrenickom dzehennemu a i dati mu malo novcane podrske.
I desilo se to napokon u Podlugovima kod Ilijasa, gdje zivi bez prakticno ikakvih primanja s kceri, zetom i njihovom djecom.
S grupom prijatelja skupili smo mu 720 KM. Bajramluk jer smo bili par dana pred Kurban bajram.
Halal olsun, Hakija i da nam jos pozivis, ako Bog da.
17.08.2019.

Prodjoh Bosnom: ´´ WE WERE SOLDIERS´´ U GORAZDU

Od Bosne a i Hercegovine, cini mi se nisam bio samo u Srpcu, odakle bijase moj osnovnoskolski ucitelj Djordje. Makar malo, prosao, zagledao se u ljude, fasade, okolis, ali bio, vidio, osjetio jos malo Bosne, dalje od tuzlanske termoelektrane ili sarajevske Kozije cuprije, kako govore u sarajevskoj prijestolnici, skoro da nema bar malo zabiljezeno u mojoj memoriji.

Tako sam davno bio u Gorazdu, kao dijete i sjecam se samo zgrade socrealistickog hotela u centru grada. Sad sam otisao na dva dana da to sve po tabijatu vidim i dobro zagledam.

A ljudi moji, pa ono nema nidje. Sta su ti ljudi prezivjeli i kako je ono opstalo nema rijeci za objasniti.
Da je taj grad, to Gorazde, danas pod zastavom BiH, pa makar to bio samo onaj pipak s desne strane Sarajeva na karti nase domovine, koji kao da bocka u trbuh Republiku Srbiju i razbija opnu fantomske Republike Mrske, nemoguce je rijecima opisati.

Imali smo odlicne vodice, culi kompletnu pricu o otporu tog grada heroja velikosrpskoj nemani i vidjeli smo sve izbliza. Bili na obroncima grada gdje su danas konzervirani tenkovi, PAT-ovi, boforsi, PAM-ovi...posjetili industrijsku zonu, zavirili u gradske kafane po onoj mucnoj augustovskoj vrucini.

Sve mi se cini, onaj grad su mogli samo odbraniti Mel Gibsonovi vojnici iz holivudskoga klasika Randalla Wallaca ´´We Were Soldiers´´, niko drugi, osim dakako hrabrih srca branilaca Armije BiH na obali Drine 1992 do 1995, koji su izdrzali bas sve sto jedna opsada moze donijeti. Ali baska je braniti Sarajevo od Poljina do Trebevica, Kozije cuprije do Otesa, ovo je tako mali prostor gdje nisi mogao ni ustati posteno a da te mitraljez ne skrati za glavu.

Zato velika hvala rahmetli Selveru Sijercicu, tom genijalnom inzinjeru koji je osmislio ´´most ispod mosta´´ pa su nasi branioci mogli nesmetano prelaziti rijeku do prvih linija odbrane, kao i civili, posebno 1994 g. kada je sve gorilo u ovom gradu.

Neka je posebna hvala onoj odvaznoj grupi od 13 junaka Armije BiH, kada su skoro svi vec bili pobjegli od uzasa bombardovanja i na putu prema Rogoju.

Ta hrabra grupa koju bi trebao posjetiti spomenuti Mel Gibson pa da cuje bosansku verziju ´´We were soldiers´´, kako se u Bosni o(p)stajalo i kada nikakve realne sanse nije bilo.
Sam dragi Bog je, cini mi se, intervenisao u Gorazdu, bas preko tih hrabrih momaka da danas s osmijehom i radoscu, pod zastavom BiH i s ezanom s Kajzerije dzamije uz samu obalu Drine mogu slusati o privrednom cudu Bekto Precise-dasnas Emka Bosnia, Pobjede, Preventa i ostalih industrijskih feniksa Gorazda koji danas zaposljavaju cijelo srednje Podrinje.

Nigdje u danasnjoj BiH nisu kafane praznije nego u Gorazdu. Ne zato sto ljudi nemaju markicu za kaficu vec - sto rade! U 16 sati popodne vidio sama pune autobuse koji odvoze radnike kuci kao prije rata u Tuzli i Lukavcu - i srce mi bilo puno. Ti hrabri i odvazni sinovi Drine su ga odbrani a pametni inzinjeri podigli iz pepela da se tamo danas rado ide raditi i zivjeti jer neke perspektive ima.

Tada sam shvatio posalicu nekog Srbina iz Foce, ne znam odakle je, jednog od oko 300 koji dolaze na posao u Gorazde, kako sam cuo.

´´Hvala Bogu da nismo zauzeli i Gorazde, gdje bismo danas radili!´´
burek
<< 08/2019 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


Dobro.ba



MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
2255456

Powered by Blogger.ba