burek

Hasta la victoria siempre!

20.04.2019.

Slike Bosne: IPE, ESMA I MILE

Sve mi je u slikama i imenima. Neizbrisivo.

Tako recimo kad neko spomene Vares, bosanski gradic u centralnoj Bosni i Hercegovini, ne pomislim na rudnik i propalu zeljezaru te stare varosi, omatorjele simbole koji jedini otimaju ovaj gradic od otuzne stvarnosti. Moja prva pomisao je na Ipeta Ivandica (1955-1994), sjajnog bubnjara ´´Bijelog dugmeta´´, (na slici) virtuoza s udaraljkama i bubnjevima, vjerovatno najboljeg koji je ikada hodao Balkanom, muzicara bez kojega se meteorski uspon kultne sarajevske grupe ne moze zamisliti a koji je tragicno zavrsio u Beogradu 1994 godine.

Rodio se nas Ipe upravo u tom malom Varesu, taman na zavrsetku cuvene Titove ´´prve petoletke´´, kada se dobro stegnuo kais da se osiromasena i gladna Jugoslavija digne iz bijede i cemera u teskoj poratnoj obnovi zemlje. I sve se to desava u gradicu koji danas jedinu nadu vidi u uvrnutim Amerikancima koji traze zlato u njegovim okolnim potocima i bivsim rudnim nalazistima.

Prije mjesta koje ne vodi nigdje i zapravo je slijepa ulica pred planinom Zvijezda, pomislim i na Mila Andjelica, rijetko dobar vokal nekad popularne grupe ´´Bolero´´ a koji je eto rodjen u Varesu.
Kad Mile zapjeva ´´O Jesenjinu´´, ´´Galebovi´´, ´´Jelena´´, ´´Konjuh planinom´´, tek tada shvatite kakve je sjajne glasove imao bosanski rock u prijeratnom periodu a kojih vise nema, osim na youtube i nasoj memoriji. Boze, tako malo bosansko mjesto a dva takva muzicara iznjedriti! Golemo. Naci ce Ameri, cim kopaju godinama, vjerovatno i tu zlatnu zilu, a mi svjedocimo o zlatnoj muzickoj zili grada kojeg ce malo ko prstom znati pronaci na karti.

Jutros slusam ´´Esmu´´ od Bijelog dugmeta i sjeca me samo na jednu Esmu. I uvijek ce biti tako.

Zvala se Esma Muratovic, desetogodisnja Sarajka iz nekadasnje Kozaracke ulice, unuka bivseg naibu reisa Ismet ef. Spahica. Jednom smo klanjali podne namaz, znam kako je vezala mahramu sitnim rucicama, gdje je sjedila, kako se lijepo smijala i skakutala.
Boze dragi, kako je samo to pametna, umiljata i draga djevojcica bila. Nasa mila rahmetli Esma koja bi danas imala 37 godina.

Pogled mi se zaledio na slabom signalu BHT u Tuzli, nekog 25 augusta 1992 godine, tako nekako, kad je kijamet bio nad Bosnom a reporter s uzdahom govorio o nezamislivoj tragediji u sarajevskoj porodici Spahic koja je ostala bez tri kceri i jedne unuke. Ubili su Esmu srpski zlikovci tog augustovskoga dana 1992 godine dok je zajedno s mamom Melihom, tetkama Almasom i Mahirom sipala vodu u ´´Dairama´´, cuvenom dvoristu restorana na Bascarsiji. Sve su poginule u jednom trenu, da ih Allah kao sehide pocasti dzennetom.

Nema ih danas, ima samo negdje u Svicarskoj vec u trecoj zivotnoj dobi stari roker Mile. Ostala su sjecanja...


08.04.2019.

Aerodrom Tuzla: NIJE ´´INFORMATIONS´´!

Na Burek blogu smo vise puta do sada pisali o Medjunarodnom aerodromu Tuzla i nevjerovatnoj ekspanziji u proteklih pet godina da su dostigli skoro 600 000 prevezenih putnika u 2018 godini.

Posljednjih mjeseci se zavrsavaju radovi na rekonstrukciji putnickog terminala cime bi napokon u punom ljepsem svjetlu trebali predstaviti jedan bh.aerodrom kako pred domacim tako i pred stranim putnicima koji u sve vecem broju dolaze u Tuzlanski kanton.
Premda direktor Karasalihovic, tipicni SDA uhljeb sa vrlo skromnim znanjem za tako odgovornu funkciju, od maja prosle godine bar 5-6 puta u kameru laze kako ce radovi biti gotovi za par mjeseci, u septembru, decembru, martu, evo sad ce skoro maj a enterijer jos uvijek nije zavrsen.

Neke stvari, da ne pretjerujemo, ipak jesu i aerodrom zaista izgleda neprepoznatljivo. A i ne izgledao, ako ulozite 6 miliona KM. Tako su se ukazali i kontrolna tabla sa svim informacijama o odlazecim i dolazecim letovima kao i led tv aparati u glavnom holu aerodroma na kojima su obavjestenja o letovima.

Nekima ce mozda izgledati kao sitnicarenje, ali kada smo vidjeli da ´´Informacije ´ prevode na engleski kao Informations (na slici), nije nam bilo mrsko napisati im e-mail da to maknu, odnosno izbace slovo ´´S´´ na kraju.

Poslali smo, bezbeli, u prilogu i fotografiju jednog medjunarodnog aerodroma u svijetu (na slici ispod) da bismo dokumentovali nasu tvrdnju. Na nase iznenadjenje, javila se izvjesna Aldijana Zubcevic iz direkcije aerodroma.

´´Hvala na ukazanom, greska je ispravljena´´, odgovorili su.

Kakvi¨smo bahati i arogantni, posebno uposlenici javnih preduzeca u BiH, nama je ovo, iskreno, bilo ugodno iznenadjenje.

Ima nade za nas kad hocemo priznati i gresku, rekli bismo kratko.
04.04.2019.

Izgradnja cesta u BiH: NEUM NAPOKON U CESTOVNOM ZAGRLJAJU S OSTAKOM BiH

Gledam ovu sliku u prilogu koja govori o gradnji ceste izmedju Neuma i Stoca a koja se sve vise vrti i postavlja tamo gdje ljudi diskutuju o gradnji cesta u BiH. Boze, koliko uopce znamo vlastitu zemlju. Neum i njegovo zaledje gradi cestu.

Bezbeli, ne ono kako smo navikli iz pravca Granicnog prelaza Doljani jer tada izadjemo iz BiH pa nakon nekih pola sata ili vise voznje kroz Lijepu njihovu, ponovo udjemo u BiH i to u Neum, jedini bosanskohercegovacki grad na Jadranu. Nonsens. Malo je drzava na svijetu koje si to dozvole.

Kako god, da skratimo, nakon 40 godina neshvatljivog skanjivanja, kako drzavnih organa bivse zajednicke drzave do ovih danasnjih u BiH, krenulo se s mrtve tacke. Neum napokon nece biti povezan samo serpentinama i skoro kozijim stazama od nekih 40 km s ostatkom BiH, vjerovatno najgore po mnogima sto BiH ima a zove se cesta, od kojih se smuci voznja i najsaburli vozacu, vec finom magistralom kakvu i zasluzuje pomorski grad.

Federlana vlada je eto odrijesila kesu, i ako ne bude nekih nepredvidjenih problema, oko 14 km ceste vec do juna, od Neuma prema Stocu ce biti uredjeno i asfaltirano ''kako Bog zapovijeda''.
Dva tunela su takodjer pred otvaranjem a dobra vijest je sto ce se odmah moci prikljuciti na staru cestu i tako izbjeci patnja od voznje.. Ostaje jedna dionica blize Stocu (iz pravca Drenovca) koja je u tenderskoj proceduri i dva manja sastojka koja tek treba da eksproprisu zemlju pa krene s tenderom.
Uskoro ce blizu 40% biti u potpunosti izgradjeno a izgledno je da do 2020 godine oko 65%-70%  ceste Neum-Stolac bude gotova a vrlo mali dio u gradnji. Vjerovatno do 2021 ili 2022 g. bude sve u komadu zavrseno jer novac je prakticno osiguran.

E, sad. Ne treba pricati koliko ce to biti vazno da ostatak BiH stigne na more bez guzvanja u Doljanima, i tako kroz svoju zemlju dodje na vikend ili duze na more i usput uziva u lijepom pejzazu novootkrivog kutka domovine.

Povecat ce to i prihode kako Neumu tako i BiH a i otvoriti jedan nepoznat dio nase lijepe zemlje turistima i putnicima namjernicima.

Zar to nije lijepa vijest u moru losih?

Mogle su se ove pare u budzetu F BiH bezbeli davno naci kada se zna na sto se sve trosilo, sasvim sigurno jer je turizam jedna od rijetkih grana privrede koja ni izbliza nije iscrpila sve nase mogucnosti u punjenju budzeta grada Neuma a tako i F BIH. Da ne govorimo da bi se time ispravila nepravda prema generacijama jednog dijelu BiH koji je skoro slijepa ulica i u cestovnom mraku. Kako rekosmo, saznat cemo s izgradnjom nove ceste nesto vise o tom dijelu BiH.

Uzgred, davno sam u popisu stanovnistva BiH otkrio kako u Neumu zivi i 4% Bosnjaka (prema popisu 1991 g. 190 a po posljednjem 2013 samo 63!) pa tako niko ne moze govoriti o ekskluzivno hrvatskom gradu, ma koliko bi neki zeljeli da on ''ne sijece'' kteritorijalni kontinuitet Hrvatske. Ima saka, naravno, Bosnjaka na obali, u samom gradu, s apartmanima za iznajmljivanje, koji dolje i zive, ali skoro svi ti neumski Bosnjaci su se ugurali u dva mala sela Rabrani i Cerovo. Odatle su, zapamtio sam, Tucakovici.

Mic po mic, kao i sve u Bosni, polahko se eto i Neum otvara i upoznaje svoje zaledje prema ostatku zemlje. Vec ovog ljeta, nasa je preporuka, mnogi koji ljetuju u tom pomorskom gradu a ne zele biti u kolonama u Doljanima, mogu upoznati nove kutke domovine i sigurno brze stici na more.
Sretan put!
01.04.2019.

Bosanski nepoznati genijalci u svijetu: NEDZAD GLUHBEGOVIC

Jedna vijest sa stranica ´´Oslobodjenja´´, onih gdje obavjestavaju koga je od nas proteklih dana otelo bosanskom gradu i selu, kako u domovini tako i u iseljenistvu, svejedno, bas me dobro bocnula. Na njoj pise da je u holandskom Utrechtu umro emeritus prof.dr Nedzad Gluhbegovic (na slici). U 85-oj godini.

Koliko ima Bosanaca i Hercegovaca koji su ikada culi za Nedzada Gluhbegovica? Ako izuzmemo uske naucne krugove, pazljive studente medicine, neke strastvene hronicare Sarajeva, vjerovatno jako malo.

E, ovaj nas rahmetli Nedzad je od 1971 godine, od Kartuma (Sudan) do Utrechta gradio sjajnu naucnu karijeru, istrazivaca profesora, voditelja katedre za anatomiju na univerzitetima medicine u pomenutim gradovima. Posebno se specijalizirao u anatomiji mozga gdje je ostavio dubok trag u svijetu medicine. Jako je bio zbog toga cijenjen u medjunarodnim naucnim krugovima.
Da je to tako pokazali su njegovi kolege u velikim nacionalnim udruzenjima strucnjaka u anatomiji.

Tako je nas Nedzad bio clan Americkog udruzenja anatomista, Njemackog udruzenja anatomista, nekoliko akademija nauka... Dobro, neko ce reci da je ispred njegovog imena stajalo ´´nizozemski profesor i naucnik´´, tacno je to, bili su to i mnogi drugi znanstvenici i uglednici u svijetu, ali ime i porijeklo je neizbrisivo i neotudjivo i obiljezi covjeka cijeli zivot.

Nedzad je bio Sarajlija i Bosanac s holandskim pasosem o kojem eto, haman do njegove smrti skoro da nista nismo znali. A bio je od onih bosanskih genijalaca koji su dali puno covjecanstvu a otisli su daleko od domovine, prije skoro 50 godina.

Neka je rahmet njegovoj dusi.
burek
<< 04/2019 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


Dobro.ba



MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
2121483

Powered by Blogger.ba