burek

Hasta la victoria siempre!

29.01.2019.

Rahmetullahi alejha: AJNA

Otisla je moja mati, Ajna rahmetullahi alejha (na slici pored). Po onom kijametu, debelim januarskim minusima, snijegom i ledom okovanoj Bosni.

U avliji puno svijeta. Ta poznata tisina nasih dzenaza. Mahrame bosanskih muslimanki koje nikad nisu ljepse podvezane nego tada. Gusenje u grlu. Brada podrhtava a suze se otimaju,  klize i nestaju u ledenoj ploci. Odnekud podsjecanje na rijeci pjesnika Hadzema Hajdarevica, koje mi onomad rece kad je otac rahmetli preselio:

''Covjek je, znas, uvijek siroce kad ostane bez roditelja, koliko god imao godina kada se to desi. Uvijek''.
I odista je tako.

Posvjedocio sam tome prije par dana.

Siroce.

Praznina, gubitak i osjecaj da vise nemas nikoga na svijetu.

Na prvu sam pomislio, kud bas po ovoj zehmeriji ode od nas, draga mama! Od toliko dana u godini da nas zapadne kopanje smrznute zemlje za tvoju vjecnu kucu i dova s promrzlim rukama nad sledjenim kaburom.
I nije to, bezbeli  zbog nas sto ce nam biti malo teze vec zbog tebe.

Zasluzila si, mislim se, dunjalucki rastanak u puno ljepsem ambijentu, u nekom blagom proljetnom danu. Pod beharom poput sedefa za tvoju keranu samiju, kada je Bosna najljepsa i najumilnija i kada ce tvoji najblizi, s dzematom u tisini ponijeti tabut iz avlije.

Opet, ''U svemu imas znak, znak i znak'', kaze jedna pjesma, pa tako nalazim simboliku i u njenoj dzenazi.

U bjelini snijega zrcali se, eto i u noci susreta s melekima Munkerom i Nekirom, Ajnin kao bistri gorski potok cist zivot i, poput meleka skoro pa bezgrijesan ovozemaljski put, protkan dubokom i iskrenom bogobojaznoscu, podizanju djece, brizi za kucom i zivotnom maksimom - ''ne zalaziti u tudje zivote''.
Kad komsiluk kaze da ''ona ni mrava ne bi zgazila ili nesto ruzno o nekome rekla'', dovoljno ste rekli o toj osobe. Valja mi uz ovo prisloniti i pomalo bizarnu pricu koju sam cuo pred dzenazu, kako je valjda samo Ajna na ovom dunjaluku u ducanu znala kupiti i poneku natruhlu jabuku i krusku. Ne bez razloga.

''Hajde, bolan, pa mora i Zula nekome prodati te natruhle, sta ima veze. Eto, ja cu ih kupiti'', govorila bi nasa mati, prostodusno i najiskrenije i time iznova pokazivala siroko i dobro srce gdje je bilo beskrajno mjesta. I nije to sve.

I s osamdeset godina mama je pokadkad znala otici do standova s knjigama na otvorenjima dzamija, mevludima, pa nakon pazljivog razgledanja naslova uprijeti prstom i reci prodavacu:

''Hocu onu knjigu, dajte mi i tu tamo, i ovu, i tu...'' i tako utolila glad za pisanom rijecju i u poznom zivotnom dobu premda nije imala nikakvo formalno obrazovanje i zanimanje.
A onda bi prvom prilikom zaskiljila ocima, skupila obrve, prekinula neku ispraznu pricu za stolom, podigla kaziprst i ispricala najdomljiviji dio knjige. Citala ih je polahko, nekad podvlacila vazne recenice, a sa strane je znala u par rijeci dopisati vazne dogadjaje iz zivota familije. Tek da se ne otrgnu od zaborava.
Slicno je samo rahmetli amidza Ibrahim znao pripovijedati osvojena prostranstva knjige.

Ipak, vaznije od svega je da rahmetli Ajna ima sta ponijeti na Jewmul-hasr, Dan sudjenja i to podsjecanje me uvijek razgali i uspravi ovih dana.
Preko 60 godina klanjala je ona skruseno i pedantno bes vakat namaz (pet namaza dnevno) i po tome se mjerilo njeno vrijeme.
Samo priprema obroka, manji radovi u vrtu i djeca su mogli na tren poremetiti njenu dnevnu rutinu gdje se stalno pogledavalo na zidni sat. Da ne promakne namasko vrijeme.
Iza vrata se samo pomoli njena mahrama, fiksira kazaljke sata i - nestane.

I jos nesto mi naumpalo dok tipkam ovo a suze vlaze tastaturu.

Ima jedan stih rahmetli Nedzada Ibrisimovica, tog nesudjenog nobelovca u Bosnjaka, samo da je bilo malo ovozemaljske pravde:

''Bosna ima kucu, u kuci zivi starica,
njen osmijeh je ajet o dzennetu''.

E, taj stih godinama sam posebno osluskivao i nekako posesivno gurao u porodicne bisage. Svojatao sam ga uvjeren da bi i sam Nedzad rahmetli rekao da se to odnosi bas na nju, samo da je bio u prilici vidjeti moju mater. Ona je imala taj lijepi osmijeh bosanske hanume u kojem je Ibrisimovic vidio ''ajet o dzennetu''.

Da joj Allah ukabuli dobra djela i obraduje je najljepsim dzennetskim mjestom.

''A ti, o duso smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan. Pa udji medju robove Moje, i udji u dzennet Moj!'' (Kur'an)

burek
<< 01/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Dobro.ba



MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
2310980

Powered by Blogger.ba