burek

Hasta la victoria siempre!

08.11.2018.

''Kad sam bio hodža'', Damir Ovčina: HEJ GRBAVICE, RANO LJUTA!

Sinoc sam zavrsio s citanjem izvrsnog romana ''Kad sam bio hodza'', sarajevskog autora Damira Ovcine i jos uvijek me drzai pod strasnim dojmom i emocijama pa da to prenesem na Burekovu sofru.
Osebujnog stila kazivanja, pun ko sipak faktografije stradanja sarajevskog naselja Grbavice na momente se cita kao najbolji thriller kojeg ste drzali u rukama, istovremeno se bez konkurencije namece kao jedna od najboljih poratnih bosanskohercegovackih proznih ostvarenja iz tzv.logorologije, kako bi taj knjizevni uklon nazvao pisac Ivan Lovrenovic.

Da je neko bolje prozno obradio uzase stradanja nesrpskog stanovnistva naselja Grbavice, prakticno u centru grada, u vrijeme agresije na BiH od 1992-1995 godine, nema nikakve sumnje i zato treba odati priznanje Damiru Ovcini.

Autor pise u prvom licu dolazak agresije na Sarajevo i BiH u proljece 1992 godine. Slucajni obilazak porodicnog stana koji je ''na cuvanju'' posto porodica zivi u Aerodromskom naselju, a nakon smrti majke, ispostavit ce se posve koban nakon prvih postavljenih barikada sumnjivih likova s carapama na barikadama a koji su predstavljali srpsku stranku SDS, Radovana Karadzica, osudjenog ratbog zlocinca.
Povratka kuci vise nije bilo i nas junak ce u narednih 400 stranica knjige prezivjeti najgore ljudsko iskustvo zivota pod stalnim terorom, strahom od gubitka zivota, svakovrsnim maltretiranjima, provjerama, sto ce opet biti nista kad biva ukljucen u tzy.Radni vod koji je osim povremenih kopanja rovova kao glavni posao dobio skupljanje mnogih mrtvih tijela po Grbavici i danasnjem tzv.Istocnom Sarajevu koji su vec poceli zaudari u ljeto 1992 po haustorima, podrumima, stanovima, ulicama...

Odredi smrti predvodjeni osudjenim ratnim zlocincem Veselinom Vlahovicem Batkom, Crnogorcem, bivsim bokserom koje je Sarajevo prihvatilo par godina prije pocetka rata ostavljali su iza sebe smrt i pustos po grbavickim stanovima, ulicama a neke metode izivljavanja docekat ce vjerovatno i filmsku obradu, poput one kada zlikovac postroji deset nesretnika tijesno jedan uz drugog, u redu, pa puca iz poluaotomatske puske da vidi koliko jedan metak moze ubiti ljudi.
''Samo osam'', rekao je pomalo nezadovoljan nakon jednog smrtnog pira na Grbavici.
I nije Batko bio jedini u eskadronima smrti gdje je svako malo dolazio neko da opljacka, siluje, premlati prezimena koja nisu zvucala srpski.

Autor Batka u knjizi naziva Bugarska, Milorad je Momcilo Mandic, zapravo SDS-ov reziser i narucilac terora i smrti na Grbavici, ali koji nikad nije odgovarao za nedjela iako je bio istaknuti sef policije Karadziceve paradrzave.

Sta je zbunjujuce nakon citanja knjige kada zakopate malo po intervjuima autora romana?

Aitormrtav hladan kaze u jednom intervjuu da je kompletna gradja romana iz ''sekundarnih izvora''!?
''Molim?''

Naime, tesko je zamisliti da neko literarno i faktografski onako uvjerljivo i literarno kvalitetno, moze prikazati tri i po godine terora na Grbavici a da to ne govori iz vlastitoga iskustva. Damir eto nije, vec se trudio i uspio u knjigu utkati silna svjedocenja prezivjelih pa cak i intervjue nekih zanimljivih likova ''s druge strane barikade'', poput sudbine popularnog sarajevskoga glumca Bore Stjepanovica.

''Cvikeras'' iz kultnog filma ''Sjecas li se Dolly Bell'' je naime svoj ratni put iskreno ispricao u beogradskom sedmicniku ''Vreme'' gdje je priznao da je bio primoran okrenuti pusku na Sarajlije. Damir i to vjesto plete i njegovu pricu ubacuje u cetnicki vez ljudskog nesoja kakav ne hoda na daleko u svijetu.

Naslov knjige moze odbiti neke ljude pa da pojasnimo.

Autor naime zna izgleda samo Fatihu od islamskoga nauka pa je u Radnom vodu, nakon skupljanja desetina i stotina mrtvih tijela Bosnjaka i Hrvata po stanovima, ulicama, jarkovima, sumama u i oko Grbavice bio prozvan hodzom jer je eto znao bar nesto prouciti kada zagrnu nesretnika u raku.

''De ti, hodza sad ono prouci'', rekao bi mu srpski komandira Radnog voda kad bi u mrtvoj tisini trebalo jos bar neku najskromniju molitvu izgovoriti hudim i nevinim ljudima, zrtvama velikosrpskog stampeda na Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo.

Iz holivudske perspektive, kada bi koga zanimalo stradanje nesrba u Sarajevu, a daj Boze da danas ima onih koji bi danas izvalili 5-10 miliona dolara za takvo sto, ova knjiga bi se mogla nazvati i kao ljubavna prica Bosnjaka i Srpkinje u uzasu rata. Neki, eto prezivjeli Romeo i Julija.

Naime, junak knjige ljubuje s komsinicom s prvog sprata na istom ulazu gdje zivi, otprilike od onog trenutka kad shvata da od povratka na slobodni teritorij nema nista. Ona, pazljiviji citalac ce otkriti da je Ekmecic, je ocigledno dugo u njega bila zaljubljena sto govori susret kad ''prvo lice'' dolazi s curom i ispraca je kuci nakon cega ce se ona spasiti a on ostati u celjustima zvijeri i ubica Grbavice.

On ce s svojom djevojkom izdrzati do kraja opsade Grbavice vjesto se skrivajuci izmedju svog, njenog i stana komsija koji su ili pobjegli ili bili ubijeni gdje bez njene nesebicne zastite, hrane i paznje sigurno ne bi uspio.

Reintegracija GRbavice u ono sto se zove Federacija BiH znacit ce i njen odlazak u ''srpsko Sarajevo'', u manji entitet (sto ce valjda biti stivo za nastavak romana) dok ce on punih pluca i presretan krenuti i potraziti oca, da li je prezivio strahote rata.

Dalje necemo otkrivati citaocu koji je dovdje izdrzao ovaj mali prikaz knjige. ''Kad sam bio hodza'', sjajan ratni triler zasluzuje debelu preporuku na citanje, kako zbog literarnog uzitka, tako i uspomene i trganja od zaborava na hiljade nevinih zrtava opsade Grbavice.
burek
<< 11/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


Dobro.ba



MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
2021553

Powered by Blogger.ba