burek

Hasta la victoria siempre!

18.09.2018.

Airbnb fenomen: KRENETE NA ODMOR I SEDMICU-DVIJE IZNAJMITE STAN TURISTIMA!

Nekoliko puta sam citao o fenomenu Airbnb, popularnoj platforme za izdavanje stanova i kuca u cijelom svijetu. Ponuda je odista jako siroka i imate dojam da pola grada, cak i tamo gdje zivite, iznajmljuje stan na dan, dva sedam...

Koliko je privlacan saznao sam posve slucajno na primjeru - komsije.
Mladji bracni par je prosle godine kupio poprilicno skup stan s bascom u prizemlju nase zgrade u Amsterdamu. Mislim da ga nije kupio ispod 320 000 eura.

Dobro su ga sredili. Mladi Zidov i njegova Portugalka s bebom od godinu dana nisu stedjeli novca da prosire kupatilo i postignu maksimalni komfor u stanu od 60 m2. Uselili su se prosle godine u septembru.

No, vec duze vrijeme primijetili smo, cim odu na odmor, a to zna potrajati i po tri sedmice, odjednom, vec sutradan ispod nas cujemo zamor.
Neki ljudi pricaju a ne bas ugodni miris dzointa nadje brzo prolaz do nas na prvom spratu.

Prvo sam mislio njihovi prijatelji iz Izraela ili Portugala jer smo culi hebrejski i portugalski. No, kad sam cuo nedavno kineski, rekao sam si, ovo nikako ne mogu biti prijatelji.

Da li je moguce da mi komsija iznajmi stan preko Airbnb cim ode na odmor, cak i od sedam dana, pitao sam se.
Za par minutica se pretpostavka pokazala tacnom.

Dobro namjesten stan uz pregrst fotografija naseg komsije se na Airbnb iznajmljuje po dnevnoj osnovi za 175 eura, pa bujrum ko hoce.
A nije da je malo takvih gostiju jer covjek ekspresno izda stan po cijeni koja je cak skuplja od vecine amsterdamskih hotela. No ocigledno je rijec o ljudima koji vole komfor stana i bascu da im vrati osjecaj doma i na odmoru u velikoj metropoli i 175 eura dnevno im nije skupo.

Razmisljam i nikako ne mogu uci u kozu komsije koliko god privlacno zvuci da za 20 dana mozes zaraditi kao od sale 3000 eura, sto ce reci da ti pokrije i skuplji odmor na Gran Canaria!

Zaradi se u tom slucaju i vise, ali ako odbijes naknadu Airbnb i ono sto pripada cistacicama, to je nesto iznad navedene cifre.
Sve je to privlacno uhu, ali da popisujes sta ti je u kuci da ne bude otudjeno, da strepis da ti neko ne lupi flasom vina po zidu, mozda umnozi kljuc od ulaznih vrata i da nekom lopovu i slicno da bez ikakvog straha obidje stan kad pozeli...

No way!
05.09.2018.

Bosnjaci u Drugom svjetskom ratu: ´´BOSNJACI SEBE PRVO VIDE KAO EVROPLJANE PA TEK ONDA KAO MUSLIMANE!´´

Citam vrlo dobru i preglednu knjigu ´´Hitlerovi inozemni dobrovoljci´´ autora Christofera Ailsby (u originalu ´´Hitler´s Renegades´´) gdje se podrobno bavi svim evropskim kvislinskim pokretima koji su pohitali pod Hitlerove skute izmedju 1941 i 1943 godine.

Bezbeli, bavi se Christofer i balkanskim kvislinzima gdje je Treci Reich vjesto koristio etnicke netrpeljivosti i aferime iz ranije historije. Dokacio se tako i nasih ´´handzarovaca´´.

No, na jednom drugom mjestu u knjizi gdje govori o Indijcima u SS trupama navest cemo zanimljivo otkrice jednog njemackog oficira koji je sondirao trziste potencijalnih Hitlerovih dobrovoljaca medju muslimanskim narodima.

U to vrijeme, lokomotiva tih nastojanja bio je izrazito antibritanski nastrojeni jordanski muftija Amin Al-Husseini, veliki muftija Jerusalema, koji je puzio po Hitlerovim minderima u nastojanjima da njegovom ahmedijom i autoritetom u muslimanskome svijetu okupi sto vise muslimana u Wehrmacht. Imao je finih uspjeha Amin ef., ali se taj nesretnik nije ni po cemu vrijednom upisao u historiju, naprotiv, ukaljao je ahmediju zauvijek i ispisao jedno od najruznijih poglavlja Drugog svjetskog rata iz galerije autoriteta islamskoga svijeta.


Helem, da se vratimo Gottlobu Bergeru, njemackom SS Obergruppenfuhreru, koji je direktno Himmleru raportirao o uspjesima regrutiranja muslimana u jedinice njemacke armije.

Naime, taj mudrac je htio da pod jedan bajrak okupi indijske i bosanske muslimane mislivsi da im je vjera dovoljna platforma da se uhvate pod ruku.

U njegovom izvjestaju novembra 1941 godine on pise Himmleru slijedece: ´´Indijski muslimani sebe na prvom mjestu vide kao Indijce a Bosanci kao Evropljane i ovo nece ici´´.

Tako je i bilo. Nista nije bilo od indijsko-bosanskih handzarovaca.

To sramotno poglavlje historije Bosnjaka u Drugom svjetskom ratu, u kojem srecom nije bilo masovnijeg odziva, daleko je iza nas, a moja malenkost je eto izdvojila jedan mali pasus za nase usamljene posjetioce iz blog zajednice.

Vidite, u novembru 1941 g. Bosnjaci porucuju Himmleru da su oni prvo Europejci pa tek onda muslimani!

03.09.2018.

Miljenko Jergovic: KADA BI BOSNA IMALA GRUDI, IMALA BI TRI SRCA!

Miljenko Jergovic, Sarajlija s adresom u Hrvatskoj, prominentni i visestruko nagradjivani pisac, napisao je inspirativni tekst o Bosni i Hercegovini danas koji se moze smatrati nekom vrstom piscevog manifesta.

Posebno je zanimljiv posljednji pasus i za zamisliti je se nad njegovim redovima, posebno Bosnjaci.
Procitajte:

´´ Bosne nema ako su jedni pobjednici, a drugi i treći poraženi. Nema je ni ako su jedni vječite žrtve, a drugi vječiti krivci. Bosna bi se trebala konstituirati na neprestanom pokušaju da se razumije onoga drugog. Bosna nije troglava zemlja, ali jest, ili bi trebala biti, zemlja u čijim bi grudima, kada bi zemlja imala grudi, kucala tri srca. Nikada otkucaji sva tri srca neće udarati istim ritmom, kao što istim ritmom ne kucaju ni srca milijuna njezinih ljudi, onih koji žive tu i onih koji su raseljeni. Samo što svaki čovjek umire sam za sebe, dok s jednim narodom umire cijela zemlja.

Mogu Hrvati nestati iz većeg dijela Bosne i Hercegovine – ne mogu iz Čitluka, Ljubuškog, Gruda i, naravno, Neuma – mogu nestati čak i Srbi, ali na mjestu njihova nestanka ne može nastati ništa. I čak se ni to ništa tada ne može zvati Bosna. Ne treba valjda ponavljati da isto to važi i za Bošnjake.
Problem onda i jeste to što Bosne i svega u Bosni može nestati, ali na njenom mjestu ne može nastati ništa što bi moglo imati i najdalje veze s bilo kim od nas. U tom slučaju, umjesto Bosne bit će tu novi Grendland, zemlja vječnoga leda u kojoj će živjeti Inuiti, koji vjeruju da svijetom upravljaju duše umrlih i u čijem jeziku ne postoji riječ za rat. Dakle, nema načina da Bosna, ili bilo tko u Bosni, preživi, osim da se prihvati ono što se svima čini neprihvatljivo. Ali to što je neprihvatljivo jedino je moguće.

Da bi se Bosnu prihvatilo i voljelo trebalo bi se prihvatiti i voljeti sve ono neprihvatljivo, nespojivo, nepodnošljivo. Bosna je, u stvarnosti kao i u mašti, ukoliko ta mašta nije kolektivizirana, spoj nemogućeg i nepodnošljivog. Ako čovjek misli o sadržaju pojma, a ne samo o njezinom imenu, ako je, dakle, stvarno, prema vlastitom tragičnom osjećaju svijeta i doma Bosanac – svejedno koje vjere i nacije – tada u sebi kao svoje rođeno nosi sve to. I sve tri nacionalno-identitetske legende, i sva tisuću i tri nepodnošljiva zlodjela proizašla iz tih legendi, plus sva hiljadu i tri nepodnošljiva zlodjela koja je za sobom ostavio socijalizam na bosansko-jugoslavenski način.

Misliti o Bosni je misliti o nečemu strašnom i beznadnom. Pritom, ne može se biti ekskluzivni Bosanac, koliko god i to neki pokušavali na raznim popisima stanovništva. Ekskluzivni Bosanac danas je isto ono što je prije trideset godina bio ekskluzivni Jugoslaven. Ekskluzivni Bosanac onaj je koji odbija biti Srbin, Hrvat, Bošnjak, dok je inkluzivni onaj koji se osjeća i kao Srbin, i kao Hrvat, i kao Bošnjak.
Razlika između dva osjećaja je ogromna. Izkluzivnost podrazumijeva empatiju i razumijevanje za one najmanje i najslabije, a ekskluzivnost vodi pristajanju uz one najveće i najbrojnije. Oni malobrojniji bivaju krivi, jer, eto, imaju potrebu da se razlikuju. Oni, pak, većinski manje su krivi, jer su najbrojniji i već su samim tim najsličniji idealu univerzalnog Jugoslavena, pardon Bosanca…
Iz te vrste isključivosti slijedi prirodno utapanje u većinski identitet ili tupo razočaranje. Može se biti samo inkluzivni, uključujući Bosanac, onaj koji u sebe i svoj identitet između ostalog uključuje i ono što je u Bosni najgore i najteže. Prvenstveno to. Bosna nije laka zemlja, ali je mnogo lakša od, recimo, Izraela.

Biti Bosanac znači, dakle, biti izdajnik, jer se inkluzivnost na sve tri strane podjednako, s različitim argumentima, ali uz istovjetne izraze proklinjanja, smatra aktom izdaje. Biti Bosanac znači otežati si život do krajnjih granica, sebi i svojim bližnjima, i biti osuđen da te progone oni koje voliš i na koje projiciraš vlastiti identitet. Samo takav čovjek voli Bosnu na način prve rečenice u ovom tekstu, na način na koji Aleksandar Genis voli Izrael. Da, naravno da je lako Izrael tako voljeti iz New Yorka. Naravno, mimo naših iskaza, ovakvih i onakvih, postoji živa i neiskazana zbilja.

Bosna je tokom svoje povijesti obično i bila zemlja neiskazane zbilje. Otud višak legende, a manjak historije. Živjelo se u neiskazanoj zbilji zato što se nikad, ni jedne sekunde, nije živjelo u slobodi. A čim se nije živjelo u slobodi, nije se moglo živjeti ni u istini. I to je onda postalo tako, nepromjenjivo do dana današnjeg. U toj neiskazanoj zbilji postoje ljudi koji svakodnevno žive razgovarajući sa susjedima s kojima je posvađana njihova nacionalna legenda. Obilaze se, trguju, svađaju se, žive…
I sasvim neosviješteno ispunjavaju smisao rečenice od koje je sve počelo. Oni svojim životom, premda to nikad ne bi tako rekli, a možda to nikome ne bi ni priznali, vole Bosnu, ali ne samo onu koja je u njihovoj glavi, nego i onu koja je u glavi onog s kime se svađaju, obilaze, mire, trguju i razumijevaju. Tu možda i nije riječ o emociji. Sasvim sigurno nije riječ o nečemu što je osviješteno. I dobro je da je tako. Dok god je neosviješteno, a postoji, to neće biti ugroženo. To je istina koja nije izrečena. Istina koja i postoji samo dok nije izrečena. Ali istina koja se neće sačuvati ako ne bude izrečena.´´
01.09.2018.

Peticija Bosanaca i Hercegovaca iz Holandije: ZBOG ČEGA DŽENAZA NAKON 20 GODINA U DEN HAAGU?

Grupa Bosanaca i Hercegovaca u Kraljevini Holandiji uputila je otvoreno pismo Organizacionom odboru manifestacije ´´Srebrenica herdenking´´ koji se svake godine 11 jula odrzava na centralnom gradskom trgu Het Plein u Den Haagu a povodom godisnjice genocida u Srebrenici.

Razlog je neshvatljivo ubacivanje dzenaze namaz u program, vaz imama pred klanjanje namaza i nastup dzematskih horova koji je posve promijenio gradjanski karakter tog skupa po cemu je 20 godina bio prepoznatljiv i siroko prihvacen.
Ova promjena je nakon duzih rasprava i napetosti rastjerala nase holandske prijatelje, kojeg li apsurda, istih onih koji su iz saosjecanja prema tragediji Srebrenice i bosnjackoga naroda pokrenuli tuznu komemoraciju odmah nakon prestanka agresije na BiH tako da su sada u organizaciji ostali samo bh.udruzenja!?

Pravo je pitanje, sta je to ´´Srebrenica herdenking´´ 11 jula u Den Haagu dobila a sta izgubila dzenazom i vazom roterdamskog efendije?

Pismo prenosimo u cijelosti:

Postovani clanovi Organizacionog odbora ´´Srebrenica herdenking´´ u Den Haagu,

U posljednjih nekoliko godina mi, Bosanci i Hercegovci u Holandiji, svjedoci smo da je ´´Srebrenica herdenking´´ 11 jula u Den Haagu u dobroj mjeri promijenio karakter kakav je imao skoro 20 godina.
Tu mislimo prije svega na ubacivanje u program dzenaze namaz te nastup dzematskih horova sto izaziva glasne komentare kako medju nasim holandskim prijateljima tako i medju Bosancima i Hercegovcima na Het Pleinu.

Cinjenica da se i nekoliko holandskih nevladinih udruga nakon 20 godina povuklo iz organizacije skupa mnoge ne ostavlja ravnodusnim.

Zbog svega navedenoga, iz najboljih namjera predlazemo da uzmete u razmatranje nekoliko opaski i prijedloga:

1. Smatramo da je uvodjenje dzenaze namaz bio nepotreban korak. Ako je vec nemoguce dzenazu posve ukinuti naredne 2019 godine i vratiti program u okvire gradjanskog komemorativnog skupa kakav je bio skoro 20 godina onda bar sam vjerski cin treba svesti na dzenazu namaz a ne i govor imama na Het Pleinu koji se cini posve neprikladnim.

2. Dvojezicni program je gubljenje vremena s obzirom da se prisutnima, ukoliko ne razumiju neki od jezika, unaprijed podijeli stampana verzija kompletnog programa na holandskom i bosanskom. Treba razmisliti o prevodu dijela programa na engleskom jeziku zbog gostiju iz diplomatskog kora.

3. Ucesce horova iz IZ Bosnjaka Holandije treba svesti na manju mjeru. Nije li jedan hor dovoljan za izvodjenje uzivo ilahije ´´Nemoj zalit suzama´´ koja je ranijih godina pustana s DVD aparata? Izvodjenje himne bi mogao izvesti i neki nas muzicar iz Holandije.

4. ´´Srebrenica herdenking´´ u Den Haagu moze dati prostora za obracanje i ambasadora BiH u Holandiji kao zvanicnog predstavnika drzave Bosne i Hercegovine cime bi se podigao i nivo komemoracije. Davanje prostora samozvanim piscima s bezvrijednim i pateticnim tekstovima o Srebrenici tokom ´´Marsa mira´´ nepotrebno krnji ugled tog dijela programa.

5. Cinjenica da u organizaciji ´´Srebrenica herdenkinga´´ vise nema holandskih asocijacija slabi snagu i domete okupljanja 11 jula u Den Haagu. Treba pokusati naci bar jednu probosanski opredijeljenu holandsku nevladinu organizaciju koja bi s bh.udruzenjima zajednicki stala iza ove u svijetu prepoznatljive komemoracije.

S postovanjem,
Grupa Bosanaca i Hercegovaca iz Holandije
(imena i prezimena potpisnika peticije poznata Burek blogu)
burek
<< 09/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1989701

Powered by Blogger.ba