burek

Hasta la victoria siempre!

12.07.2018.

11. juli u Den Haagu: DZENAZA POSVADJALA HOLANDJANE I BOSANSKE ORGANIZACIJE!

Vec sest godina bosanskohercegovacka zajednica u Holandiji povodom 11 jula i genocida u Srebrenici organizira Mars mira (Vredesmars) od Wassenaara do Den Haaga. Tako je bilo i jucer a nakon simbolicnih 11 km ucesnicima se u 15 sati na centralnoj komemoraciji ´´Srebrenica herdenking´´, na glavnom trgu (Het Plein) pridruzi jos par stotina Bosanaca i Hercegovaca i manji broj Holandjana.

Vec tri godine u program je ubaceno i klanjanje dzenaze namaza u odsustvu koja je bila predmetom ozbiljnih nesporazuma bh.zajednice i holandskih nevladinih organizacija. Nije tesko dokuciti ko je bio za dzenazu a ko protiv.
Zustri evaluacijski sastanci u septembru rezultirali su i raspadom nekih godinama uspjesnih holandsko-bosanskih udruzenja kao i povlacenjem par holandskih nevladinih udruzenja koji su 20 godina stajali na celu kompletne organizacije komemoracije 11.jula.
Saradnja bosanskog i holandskog nevladinog sektora u Kraljevini Holandiji kojoj smo se nekad dicili, posebno u projektima vezanim za Srebrenicu, nakon skoro dvije i po decenije nikad nije bila na nizim granama.

Posto je bh.zajednica u Holandiji tacnije njena krovna kuca ´´Platforma BiH´´ skoro pa zamrla s radom zbog unutarnjih podmetanja i svadja sve je palo na pleca manjoj grupi bosanskih aktivista iz Srebrenice koji rade veliki i naporan posao, ali im se prije svega zbog nezamijeranja iz godine u godinu potkradaju greske i propusti u organizaciji.

Tako je i na ovogodisnjem Marsu mira, na prvoj stanki kod zatvora Scheveningen, mikrofona se docepala jedna Bosanka iz Holandije, samozvani prozaista i pisac. Malo je kazati da je bilo mucno i tegobno slusati gospodju koja je nesto napisala i valjda to jos objavila u knjizi. Tvrdimo da bi svaki srednjoskolac iz BiH a neki i is iseljenistva mogao bez problema parirati ´´gospodji sa sesirom´´.
Bez ikakvih filtera pojedinci se tako dograbe mjesta i publike koju ne zasluzuju.

Na centralnoj manifestaciji u Den Haagu bode u oci vjerski program s dzenazom koji je odjednom ubacen 2016 godine i od holandsko-bosanske vrlo uspjesne komemoracije postao prakticki samo bosanski skup ako se gleda po organizatorima. Iako je tesko egzaktno reci, ali cini se da nikad manje nije bilo holandskih prijatelja koji podrzavaju nasa okupljanja 11 jula, ako izuzmemo ponekog bosanskog zeta ili snahu iz ove zemlje.

Dzenaza u odsustvu kao prvo nije fardi ajn (najstroziji farz) vec obaveza odpada samim cinom klanjanja ´´naseg dzemata´´ iz Bosne u Potocarima. Da ne govorimo o ozbiljnijem problemu da mozda i 90% prisutnih klanja dzenazu bez abdesta jer ga nema gdje uzeti!!
Kompletna komemoracija je 20 godina bila sekularni i gradjanski skup u spomen na 8372 srebrenicke zrtve genocida na koji ozbiljne primjedbe nije bilo. Naprotiv, pobrala je visoke ocjene, privukla mnoga lica iz politickog i kulturnog zivota 11.jula da dodju i stanu medju Bosance na Het Plein u 15 sati. No, sada je dzenaza dala novu boju ovom okupljanju, a pravi vaz roterdamskog efendije pred sami namaz, bas kao da je u Potocarima, bitno mijenja karakter skupa.

Raspricao se Aldin ef. da je horilo kroz haske ´´luke i kadiluke´´ preko nikad jaceg razglasa a prepuni okolni kafici zbunjeni i u nevjerici gledali improvizirani bosnjacki dzemat s imamom na celu kako pred Holandskim parlamentom - stoji u molitvi.
Nije zgoreg nekad uci bar na tren u kozu Holandjana u ovakvim prilikama pa zamisliti kako se oni osjecaju kada vam neko 10 minuta govori na nepoznatom jeziku na skupu gdje ste draga srca dosli a potom jos i gledate molitvu na arapskom jeziku!

Druge manjine u Holandiji prave programe na holandskom i(li) engleskom uz obavezno podijeljeni letak  da se zna o cemu se govori ako nema simultanog prevodioca.
Naravno, rade to i bosanski organizatori u Den Haagu. Odstampaju kompletan program dvojezicno, ali na holandskom i bosanskom, i podijele prisutnima. To kosta novca dabome ali se za mikrofonom svake godine pojavi neka djevojka koja cita prevod na bosanski bez ikakve potrebe.
Umjesto da se mozda neki ´´summery´´ kaze na engleskom zbog ponekog gosta iz diplomatskog kora, i dalje se dupla program i na bosanskom jeziku zbog ´´poneke nane i djeda koji ne razumiju holandski´´. Neshvatljivo. Nije li ovaj performans za Zapad a ne za Istok, da pojednostavimo stvari! A zalimo se sto nam mali broj domacih dolazi na nase skupove i programe posvecene Srebrenici i slicno. Pa, kako ce doci kad ih pravimo samo - sebe i nasu publiku iako zivimo u Rotterdamu, Amsterdamu...!
Znam pouzdano da je i ove godine ponovo bilo prigovora od Holandjana i Bosanaca i Hercegovaca, kako zbog dzenaze tako i zbog ponovo nekih propusta u organizaciji. Nakon toliko godina neke prvi put nismo vidjeli. Daj Boze, ali i nakon nove evaluacije u septembru nema sumnje da ce i naredne godine Den Haagom zvoniti bosanski na sve strane a Aldin ef. vaziti kao da je u Grivicama kod Banovica.

09.07.2018.

Srebrenica i Tajland: STA JE POVEZNICA TAJLANDSKE NESRETNE DJECE IZ SPILJE I SREBRENICANA 1995 g.!

Cijeli svijet prati spasavanje grupe djece u Tajlandu koja su gluposcu i naivnoscu prije desetak dana usla u duboke spilje gdje su ih monsunske kise otjerale duboko u utrobu zemlje.
Dva najbolja ronioca na svijetu iz Engleske su ih nekim cudom nasli i vec treci dan sve svjetske tv mreze s paznjom prate njihovu evakuaciju koja je mozda najspektakularnija u historiji s obzirom na tezinu akcije i brojne izazove koje spasioci moraju proci u vrletima sjevernog Tajlanda.

Cinjenica da samo u jednom pravcu moraju da hodaju, pentraju se i rone po 5-6 sati, uz to provlaceci se kroz vrlo uske spilje da ni boce s kisikom na ledjima ne mogu nositi vec ih guraju pred sobom, dovoljno govori o kako vanrednom naporu se radi.Ipak, evo u ponedjeljak popodne vec je spasen osmi djecak i akcija je prakticki skoro vec u potpunosti uspjela.

Prekosutra je godisnjica genocida u Srebrenici. Prije samo 22 godine, u tehnoloski ne bitno skromnije doba, mozda samo s manje drustvenih mreza i snage interneta da sve ´´tako brzo saznas i izmijenis informacije´´, cijeli svijet je pratio lov na desetak hiljada Srebrenicana koje su poduzele srpske snage predvodjene osudjenim ratnim zlocincem Ratkom Mladicem.

Nekih stotinjak kilometara izmedju Srebrenice i Tuzle bila je golema nepoznanica iako smo svi slutili najgore - pokolj neduznih ljudi. Tek kasnije ce doci na vidjelo satelitski snimci grobnica mucki ubijenih Srebrenicana koje su Srbi krili. U Tajlandu su u potrazi i spasavanju djece americka vojska i skoro cijeli svijet stavili sve resurse, ljudske i tehnicke da se djeca spasu. U Srebrenici se cekalo da Ratko i njegovi zlocinci obave posao pa da nam samo isporuce satelitske snimke da znamo gdje je bar vecina ubijenih. Naime, znalo se da bez tog dokaza nema smisla ni 1993 g. pokrenuti Haski tribunal i privodjenje pravdi zlocinaca pa ni kasnije dovodjenje reda na Balkanu. Ali ´´bosnjacko pustanje krvi u Srebrenici´´, kao da se moralo desiti. Nesumnjivo se gledalo u nekim centrima ´´live´´ pokolj ljudi, e da bi balkanska ratna prica mogla dobiti neku zavrsnu formu. Ne odmah, nego tek 1998 g. Milosevicevim fijaskom na Kosovu!

Sjecam se da su kasno ljeto americke znage stacionirane na aerodromu Dubrave, tadasnju bazu ´´Eagle´´ digli mocne helikoptere ´´Kiowa Warrior´´ koji su mogli senzorima otkriti ljude koji se kriju u pecinama. To je sva utjeha koja je ponudjena Bosnjacima u tuzno i kataklizmicko ljeto 1995 godine da eto kao pokusaju bar prezivjele pronaci.

Na Tajladu se pokazalo kako se ujedinjen svijet moze nositi i s najvecim izazovima. Mogli su nesumnjivo i u Srebrenici i Bosni i Hercegovini 1995 godine iako je bio krvavi rat uciniti isto. U Podrinju je bilo preko 8000 muskaraca od kojih bi danas hiljade imali desetak hiljada bosnjacke djece...Ali nema ih!
01.07.2018.

Bolesti modernoga doba: ZABOLJELO GA KOLJENO A ONDA SU MU REKLI JOS 3-4 MJESECA!

Prekjuce smo na bolji svijet ispratili Sanela. Imao je samo 38 godina taj nas Prijedorcanin. Koliko sam samo tuge svjedocio na jednom mjestu, Boze dragi. Prekjuce u Amsterdamu.

Gledati oca koji se slama nad kovcegom munjevito otrgnutoga sina. Sokirane i ukocene prijatelje i poznanike s nevjericom na licu da poznato lice vise necemo gledati.
Ima li vece nesrece i boli nego one kad roditelj spusta u mezar vlastito dijete? Nema.

Sanel je odrastao u Amsterdamu kao dijete prvih generacija gastarbajtera u Holandiji. Poznavali smo se godinama. Nemiran duh srednjoskolca je skoro nestao kad je pronasao druzicu svoga zivota. U Bosni, u Prijedoru, zavicaju roditelja.
Zaposlio se, dobio dvoje djece. Trenirao borilacke vjestine. Stasit i krupan izgledao je skoro kao Badr Hari. Miran i zadovoljan zivot je prekinula posjeta ljekaru krajem prosle godine. Zaboljelo ga koljeno. Mislio udario ga sin kad bi se od dragosti zaigrao s njim i ucio ga nekim zahvatima i udarcima...A onda su mu rekli koliko mu je preostalo mjeseci. Rak!

Odakle, kako, otkud bas on? Tako zdravo i sportski zivio...

Novo doba, vrijeme koje zivimo cini se nikad nije bilo vise pokriveno neizvjesnom sutrasnjicom, strahovima, bolestima.
Prijatelji mi u Tuzli kazu kako se narod boji otici na najobicnije pretrage u bolnicu.

´´Svima nesto nadju pa ljude strah i otici kad imaju nekih tegoba´´, vele mi. A hodnici zakrceni da imate osjecaj da je pola kantona bolesno. Svaki dan.

Kuda ide ovaj svijet? Stresan zivot i trka za nafakom, losa ishrana i navike, losi geni, opce su rijeci kojima se strucno opisuje bolesti modernoga covjeka. Iako armija ljudi pokusava nesto uciniti, mijenjati zivotne navike,, trcati u prirodi, jesti zdravije, neki i vise putovati ne bi li smanjili pritiske na zivotnu svakodnevnicu bolesti i smrti kao da nikad nije bilo vise oko nas. A nije ni rat ni velika epidemija.
Neka je rahmet i milost Sanelovoj dusi.
burek
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1955384

Powered by Blogger.ba