burek

Hasta la victoria siempre!

02.05.2018.

Nana Almasa Zvirac: U ŠUJICI KOD DUVNA OSTALO JOŠ 15 BOŠNJAČKIH KUĆA!

Davno prijateljstvo potpisnika ovih redova sklopljeno s familijom Ejuba i Almase Zvirac iz Šujice kod Tomislavgrada, izdržao je rat i različiti životni puti koji su nas razdvojili pune 24 godine. Sreli smo se nedavno, a skoro četvrt stoljeća ostavilo je traga i u ovom dijelu Hercegovine. Jedva se prisjećamo sokaka, ali na upit starijih Šujičana svi znaju koga tražimo.

‘Skrenite tu desno pa pravo i nakon mosta prvi sokak lijevo, e tu vam je nana Almasa (na slici)!’

Među 1500 stanovnika, većinski etničkih Hrvata, prije rata je u malom zaseoku živjelo i tridesetak bošnjačkih familija, preciznije, prema popisu stanovništva 1991 godine - 119 Bošnjaka. Rat i migracije do danas su prepolovili taj broj. Jedan dio je pod pritiskom iselio jer na bošnjačke kuće se znalo pripucati iz različitih oruđa iako su linije odbrane bile daleko. Među njima je bila i starica Almasa, ali se ova ponosna hanuma iz familije Huseinagić i u sedmoj deceniji života vratila na toprak. Nije je uzdrmala ni smrt muža Ejke 1997 godine.

‘Rat je ostavio traga, naši ljudi su odlazili pa danas iznajmljuju kuće a neke su i prodate, na zalost. Ostalo nas je tek petnaest stalnih domaćinstava i oko 60 Bošnjaka’, tužno priča nana.
Dane prekraćuje s familijama Karaga, Huseinagić, Salihagić, Novalić i Ðonlagić a sreći nema kraja kada se na vrata pomole sinovi Zlatko i Fetah te kćerka Fatma iz Sarajeva s unucima.

‘Bogme, ne dolaze samo bajramima, nego često i vikendom i tada se svi lijepo okupimo u mojoj avliji i ispričamo’, veli Almasa, ponosna na uspješne karijere djece, ali i unuka. Njena kuća je u najljepšem dijelu sela gdje na površinu zemlje izranja ponornica Šujica koja ljeti i u jesen stvara prekrasnu zelenu oazu hladne vode na hercegovačkom kamenu.

Nedaleko od rijeke je 2008 godine obnovljena džamija, minirana 1994 godine.

‘Džamija drži duhovno na okupu još ovaj preostali broj Bošnjaka, posebno uz ramazan kada se klanjaju teravije i bajram. Tada se šujički Bošnjaci druže s ramazanskim softom koji po sedmicu boravi i u mojoj kući koja je teško oštećena od jednog lokalnog ekstremiste 1994 g. Obnovila sam je nakon rata uz pomoć djece. Bogme, da mi nije mojih iz Sarajeva s ovom malom penzijom ne znam kako bih’, iskrena je nana. I u devetoj deceniji života vrlo je pokretljiva, vesela i čila a i ove godine bez problema je ispostila cijeli ramazan. I dan danas odlično kuha a unuke iz Sarajeva uvijek čekaju omiljeni kolači.                                                                                                                       

‘Pucali su na mene tokom rata, evo ovdje sam se krila dok su fijukali meci i čekala dok ne prođe. Onda su teško oštetili krov tako da sam morala izbjeći u Šibenik. Danas tom istom koji je pucao na moju kuću rucnim bacacem opet fino kažem ‘dobar dan’, uzdignute glave a on sklanja pogled’, priča nana o najtežim ratnim iskušenjima uz opasku da s većinom komšija Hrvata ni prije ni danas nije imala problema.
                                     
Nisam se cuo s nanom Almasom vec skoro dvije godine. Nadam se da djeci i unucima, od prije par godina i praunucima i dalje na cestim porodicnim okupljanjima u njenoj prostranoj avliji sprema najukusnija jela, posebno kolace te da ce docekati ramazan za dvije hefte i radovati se bajramu s najdrazima na bajramskom rucku, ako Bog da.
burek
<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1925697

Powered by Blogger.ba