burek

Hasta la victoria siempre!

17.05.2018.

Holandija: 10 AUTOBUSA TURAKA SAMO IZ AMSTERDAMA DOLAZI NA ERDOGANOV MITING U SARAJEVU!

''Znate, cak 10 autobusa nas Turaka iz Amsterdama dolazi na Erdoganov miting u Sarajevo u srijedu'', rece mi jucer turski trgovac u centru Amsterdama kad je doznao odakle smo. Pomislio sam da sam pogresno cuo.

''Mislite iz cijele Holandije?''
''Ne, ne, samo iz Amsterdama. Bit ce i iz drugih gradova puno'', dodaje samouvjereno uz osmijeh brkati Turcin uz opasku da je ozbiljan problem smjestaja jer svi su sarajevski hoteli puni pa se spavanje za dvije noci pojavilo kao neocekivani problem za Erdoganove pristase iz Holandije koji obavezno zele podrzati turskog predsjednika u gradu na Miljacki.

Nisu im dali u Holandiji, Njemackoj, pa sada serbes zele vrisnuti u znak podrske sultanu Tayyipu pa makar to bilo i na 1800 km udaljenom Sarajevu. Sretno bilo, velim u odlasku, a i dalje ne shvatam otpore u Sarajevu zbog dolaska turskog predsjednika u glavni grad BiH na predizbornimiting.
Zanimljivo, u medijskim izvjestajima s negativnim stavom prednjace Bosnjaci i partije ciji su oni vecinski glasaci jer se drugih to i manje tice pa smatraju da je to ''Bakirova igranka''.

Srecom, pojavio se dr Zlatko Lagumdzija, koji je velikim intervjuom u jednom bh.listu prije 7-8 dana obrazlozio zasto nema potrebe biti sumnjicav i zabraniti miting aktuelnog turskog lidera.

''Napunit ce nam hotele, trositi par dana u Sarajevu, dakle profitirat cemo, a ne vidim toliko stete, pa i ja sam isao na slicne mitinge u inozemstvo, idu i drugi politicari u svijetu, pa sta?'', otprilike je rekao bivsi lider SDP BIH. Vrlo inteligentno i racionalno. Posve nepotrebna dreka dijela bosnjacke politike koji smatra da nas Turci drze kao jadnom kolonijom gdje mogu raditi sta hoce dok ozbiljne biznise prave u Srbiji i drugdje. Premda tu ima istine, dolazak predsjednika Erdogana u subotu u Sarajevo je nepotrebno docekan na noz.

Nas su toliko posljednjih 20 godina raspametili unutrasnjim politickim igrama oko ''bosanskog prijestolja'', oslabili pricama o nadmocnoscu komsija i susjeda gdje smo mi kao gole jade, isprepadali pricom o raspadu zemlje, iskompleksirali iznutra islamizacijom s Istoka gdje je burka haman na putu za bosanske zene, poglavitim strahom od Arapa i Turaka (''sta ce oni ovdje'') i slicno da vise ni tako jednostavne i pozitivne stvari od koristi za BiH i nasu ekonomiju ne vidimo.

Sarajevski hotelijeri i trgovci naredni vikend, iako ce mnogi Turci ostati i duze, rekli su mi, zaradit ce mozda i par miliona KM neplaniranog novca a mi kmecimo - sta hoce taj Erdogan.

Dobro dosli Turci u Sarajevo, dobro dosao predsjednice Erdogan!

16.05.2018.

Ramazan i muslimanski ummet: A VI CETE ZAPOSTITI U CETVRTAK, ZAR NE?

''Vi cete zapostiti tek u cetvrtak, zar ne?'', ''Postite li vi od srijede ili cetvrtka?'', ''Znate li vi tacno kada krece ramazanski post, ili se ne zna kao u Marokanaca?'', samo su neka od pitanja koja kruze ovih dana i slusam ih medju muslimanima.
Nema, cini mi se jadnijeg osjecaja koji mi licno donese pocetak ramazana a da nije sami post nego - pitanje hidzretskoga kalendara.
Muslimanski ummet nikako da dogovori jedinstven kalendar pa ce i ove godine vise od pola ummeta, Sudijska Arabija, Indonezija, Malezija, Maroko, muslimanske zajednice u Australiji, dijaspori, zapostiti u cetvrtak dok je manji dio, Turska, Pakistan, Afganistan, Egipat, Bosna i Hercegovina, jutros ustao na prvi sehur.
I prijatelj Ahmed iz Singapura ce zapostiti sutra iako je Bosnjak. Tamosnja Islamska zajednica prihvatila je stav uleme iz Mekke ''da mladjak nije primijecen na puno mjesta'', iako je u pitanju gledanje golim okom, samo da se zna.
''Kad se ne mozemo dogovoriti oko kalendara, kako cemo se tek o kompleksnijih stvari'', rezignirano mi je tipkao Ahmed sinoc.
Drugi friend iz Zagreba je jos ogorceniji. ''Ummet je toliko dominirao svijetom u srednjem vijeku s poznavanjem astronomije, algebre, medicine, a danas duge saudijske dzalabe iz skupih rolce-roysova to ne zeli koristiti vec gleda golim okom ima li mladjaka ili ne! Sramota i tuga danasnjih muslimana'', napisao mi je sinoc Ahmed iz hrvatske prijestolnice a mene muka spopala da bih najradije opsovao, i to dobro.

Nema nikakvoga opravdanja da muslimani do posljednjega sata jucer u Rabatu, Mekki, Kuala Lumpuru, Dzakarti ne znaju kad im pocinje mubarek i najvazniji mjesec u godini. Nema, jer astronomija je danas toliko razvijena da su odstupanja minimalna i takvu blagodat ne koristiti za racunanje kalendara je naprosto grijeh.
No, saudijske dzalabe i na taj nacin vuku za nos ummet. Samo golim okom gledati i traziti mladjaka na obzoru je ispravno, selefijsko shvatanje o pocetku ramazana sve ostalo je nistavno!

I pored mucnine zbog ove neshvatljive sramote muslimana u 21 stoljecu treba reci da je ovaj mubarek mjesec najodabraniji u 11 mjesecevih polja u godini, ne samo zbog posta veci po nekoliko drugih vrednota: pocetak objave Casnog Kur´ana u noci Lejletu-l-Kadr, Bitka na Bedru, sedamaneaste noci ramazana itd. sto je skup dana i noci koji se ne mogu naci u drugim mjesecima. Zbog toga muslimani od Masriqa do Magriba, kako se zna reci, uz dane posta pojacaju ibadete, dnevne namaze, ucenje Kur´ana, dijele vise sadaku i pomazu one u stanju potrebe itd. Neka su vam hairli i sretni naredni dani posta i ibadeta a valjda se i ummet prije Kijametskoga dana dozove i bar napravi jedinstveni kalendar.
Ramazan mubarek oslun!

02.05.2018.

Nana Almasa Zvirac: U ŠUJICI KOD DUVNA OSTALO JOŠ 15 BOŠNJAČKIH KUĆA!

Davno prijateljstvo potpisnika ovih redova sklopljeno s familijom Ejuba i Almase Zvirac iz Šujice kod Tomislavgrada, izdržao je rat i različiti životni puti koji su nas razdvojili pune 24 godine. Sreli smo se nedavno, a skoro četvrt stoljeća ostavilo je traga i u ovom dijelu Hercegovine. Jedva se prisjećamo sokaka, ali na upit starijih Šujičana svi znaju koga tražimo.

‘Skrenite tu desno pa pravo i nakon mosta prvi sokak lijevo, e tu vam je nana Almasa (na slici)!’

Među 1500 stanovnika, većinski etničkih Hrvata, prije rata je u malom zaseoku živjelo i tridesetak bošnjačkih familija, preciznije, prema popisu stanovništva 1991 godine - 119 Bošnjaka. Rat i migracije do danas su prepolovili taj broj. Jedan dio je pod pritiskom iselio jer na bošnjačke kuće se znalo pripucati iz različitih oruđa iako su linije odbrane bile daleko. Među njima je bila i starica Almasa, ali se ova ponosna hanuma iz familije Huseinagić i u sedmoj deceniji života vratila na toprak. Nije je uzdrmala ni smrt muža Ejke 1997 godine.

‘Rat je ostavio traga, naši ljudi su odlazili pa danas iznajmljuju kuće a neke su i prodate, na zalost. Ostalo nas je tek petnaest stalnih domaćinstava i oko 60 Bošnjaka’, tužno priča nana.
Dane prekraćuje s familijama Karaga, Huseinagić, Salihagić, Novalić i Ðonlagić a sreći nema kraja kada se na vrata pomole sinovi Zlatko i Fetah te kćerka Fatma iz Sarajeva s unucima.

‘Bogme, ne dolaze samo bajramima, nego često i vikendom i tada se svi lijepo okupimo u mojoj avliji i ispričamo’, veli Almasa, ponosna na uspješne karijere djece, ali i unuka. Njena kuća je u najljepšem dijelu sela gdje na površinu zemlje izranja ponornica Šujica koja ljeti i u jesen stvara prekrasnu zelenu oazu hladne vode na hercegovačkom kamenu.

Nedaleko od rijeke je 2008 godine obnovljena džamija, minirana 1994 godine.

‘Džamija drži duhovno na okupu još ovaj preostali broj Bošnjaka, posebno uz ramazan kada se klanjaju teravije i bajram. Tada se šujički Bošnjaci druže s ramazanskim softom koji po sedmicu boravi i u mojoj kući koja je teško oštećena od jednog lokalnog ekstremiste 1994 g. Obnovila sam je nakon rata uz pomoć djece. Bogme, da mi nije mojih iz Sarajeva s ovom malom penzijom ne znam kako bih’, iskrena je nana. I u devetoj deceniji života vrlo je pokretljiva, vesela i čila a i ove godine bez problema je ispostila cijeli ramazan. I dan danas odlično kuha a unuke iz Sarajeva uvijek čekaju omiljeni kolači.                                                                                                                       

‘Pucali su na mene tokom rata, evo ovdje sam se krila dok su fijukali meci i čekala dok ne prođe. Onda su teško oštetili krov tako da sam morala izbjeći u Šibenik. Danas tom istom koji je pucao na moju kuću rucnim bacacem opet fino kažem ‘dobar dan’, uzdignute glave a on sklanja pogled’, priča nana o najtežim ratnim iskušenjima uz opasku da s većinom komšija Hrvata ni prije ni danas nije imala problema.
                                     
Nisam se cuo s nanom Almasom vec skoro dvije godine. Nadam se da djeci i unucima, od prije par godina i praunucima i dalje na cestim porodicnim okupljanjima u njenoj prostranoj avliji sprema najukusnija jela, posebno kolace te da ce docekati ramazan za dvije hefte i radovati se bajramu s najdrazima na bajramskom rucku, ako Bog da.
burek
<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1955377

Powered by Blogger.ba