Ima Bosna, a i Hercegovina puno junaka oslobodilackoga rata 1992-1995 godine: rahmetli Izeta Nanica iz Buzima, rahmetli Midhata Hujdura Hujku iz Mostara, rahmetli Zaima Imamovica iz Visegrada, rahmetli Safeta Isovica i Safeta Zajku iz Sarajeva, rahmetli Senahida Bolica Bolu iz Olova, rahmetli Envera Pamukcica iz Brckog i da ne nabrajamo vise, ali jedan se izdvaja posebno medju njima- rahmetli Hajrudin Mesic, u narodu poznatiji kao kapetan Hajro, komandant neustrasivih ‘Lavova’ iz Teocaka, onih rijetkih koji su oslobadjali bh. okupiranu teritoriju u ljeto 1992 g. dok je vojska Srbije i Crne Gore s domacim bh. izdajnicima palila gradove i sela i progonila nesrpsko stanovnistvo u svim dijelovima BiH. Danas je 20 godina od njegove pogibije u borbama za oslobodjenje srednjeg Podrinja i nezamislivo nam je da danas ne posvetimo nekoliko redaka heroju kakvoga bosanska majka ne radja cesto.
Kapetan Hajro položio je svoj život pucajući u dušmana Bosne i Hercegovine, i din dušmanski, u najplemenitijoj misiji, u odbrani zemlje i njenih naroda od mračnih sila agresora.
I onda dolazi na red zajednički pokušaj sa komandantom Naserom Orićem da otvori koridor prema opkoljenom i napaćenom narodu Snagova, Jošanice, Kamenice, Cerske i Srebrenice, onom narodu koji je mjesecima umirao od gladi i četničkih najezda, onim herojima koji su nadčovječanskim naporima očuvali veliku slobodnu teritoriju, koji su mjesecima apelovali, molili, zvali – a niko prije Hajre nije se našao da im pomogne.
Važnost ovog pohoda opisao je poslije potpisivanja Daytona i sam komandant srpske specijalne brigade ‘Garda Panteri, Ljubiša Savić-Mauzer, tvrdeći da, u slučaju da je se desilo da se spoje jedinice Kapetana Hajre i Nasera Orića, Pale bi sigurno bile dobro ugrožene ako nebi i pale.
Sudbina je kako je već odavno poznato drugačije odlučila. Hrabra pogibija Kapetana Hajre spriječila ga je da zada odlučujući udarac, već razbijenim agresorskim snagama između Sapne i Kamenice.
I evo poslije 20. na godišnjicu pogibije, zasigurno najhrabrijeg i najplemenitijeg sina istočne Bosne i Hercegovine u protekloj agresiji, malo se priča o herojstvu i djelu istinskog viteza i sina Bosne i Hercegovine, Kapetana Hajre. A ovo na sramotu sviju nas. Burekblog je podsjećao i sjećao se našeg Kapetana Hajre, jer smo uvjereni da oni koji ne mare za svoju prošlost, nemaju ni svoju budućnost.
Neka je vječni rahmet Hajri Kapetanu i svim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine koji tako plemenito i hrabro dadoše svoje živote za našu nam jedinu Bosnu i Hercegovinu.
Neka mu Allah da navci stepen ,a sto se tice zaborava nije zaboravljen od onih kojin bdiju nad B&H ,slazem se da je zaboravljen od mnogih koji su ljuti sto se odbranila B&H i sto je poslije toliko godina od KULIN BANA opet DRZAVA i to upravo zahvaljujuci sinu B&H i njemu slicnim ,neka him dragi Allah dasve najbolje.