20 godina od pogibije kapetana Hajre: GDJE NJEGOVA NOGA KROČI – SLOBODARSKE SVIĆU ZORE!

Ima Bosna, a i Hercegovina puno junaka oslobodilackoga rata 1992-1995 godine: rahmetli Izeta Nanica iz Buzima, rahmetli Midhata Hujdura Hujku iz Mostara, rahmetli Zaima Imamovica iz Visegrada, rahmetli Safeta Isovica i Safeta Zajku iz Sarajeva, rahmetli Senahida Bolica Bolu iz Olova, rahmetli Envera Pamukcica iz Brckog i da ne nabrajamo vise, ali jedan se izdvaja posebno medju njima- rahmetli Hajrudin Mesic, u narodu poznatiji kao kapetan Hajro, komandant neustrasivih ‘Lavova’ iz Teocaka, onih rijetkih koji su oslobadjali bh. okupiranu teritoriju u ljeto 1992 g. dok je vojska Srbije i Crne Gore s domacim bh. izdajnicima palila gradove i sela i progonila nesrpsko stanovnistvo u svim dijelovima BiH. Danas je 20 godina od njegove pogibije u borbama za oslobodjenje srednjeg Podrinja i nezamislivo nam je da danas ne posvetimo nekoliko redaka heroju kakvoga bosanska majka ne radja cesto.

Danas 30. oktobra navršava se tačno 20. godina od dana pogibije jednog od najhrabrijih sinova Bosne i Hercegovine,Hajrudina Mešića, ili jednostavno Kapetana Hajre.

Kapetan Hajro položio je svoj život pucajući u dušmana Bosne i Hercegovine, i din dušmanski, u najplemenitijoj misiji, u odbrani zemlje i njenih naroda od mračnih sila agresora.

Da je pojam “Bosna šaptom pade”, kojim su bili zadojeni neprijatelji Bosne i Hercegovine i njenih dobrih “Bošnjana”, taj isti pojam koji dugo bio sinonim za nešto što iznenada, naglo padne, ne važeći za prostor Teočaka i obronaka planine Majevica, pokazao je baš Kapetan Hajro, rame uz rame sa svojim hrabrim Lavovima Teočaka.
Prvo je tu bio herojski slalom kroz četnička uporišta širom Majevice, pa odbrana Teočaka, malog Staljingrada, i Sapne. Teočak posta tvrd orah za četničke, rumunske, ruske, grčke, itd. zube, a za mnoge mjesto gdje nisu ostavljali samo zube, nego i svoja tijela i duše.

I onda dolazi na red zajednički pokušaj sa komandantom Naserom Orićem da otvori koridor prema opkoljenom i napaćenom narodu Snagova, Jošanice, Kamenice, Cerske i Srebrenice, onom narodu koji je mjesecima umirao od gladi i četničkih najezda, onim herojima koji su nadčovječanskim naporima očuvali veliku slobodnu teritoriju, koji su mjesecima apelovali, molili, zvali – a niko prije Hajre nije se našao da im pomogne.

Važnost ovog pohoda opisao je poslije potpisivanja Daytona i sam komandant srpske specijalne brigade ‘Garda Panteri, Ljubiša Savić-Mauzer, tvrdeći da, u slučaju da je se desilo da se spoje jedinice Kapetana Hajre i Nasera Orića, Pale bi sigurno bile dobro ugrožene ako nebi i pale.

Sudbina je kako je već odavno poznato drugačije odlučila. Hrabra pogibija Kapetana Hajre spriječila ga je da zada odlučujući udarac, već razbijenim agresorskim snagama između Sapne i Kamenice.

I evo poslije 20. na godišnjicu pogibije, zasigurno najhrabrijeg i najplemenitijeg sina istočne Bosne i Hercegovine u protekloj agresiji, malo se priča o herojstvu i djelu istinskog viteza i sina Bosne i Hercegovine, Kapetana Hajre. A ovo na sramotu sviju nas. Burekblog je podsjećao i sjećao se našeg Kapetana Hajre, jer smo uvjereni da oni koji ne mare za svoju prošlost, nemaju ni svoju budućnost.

Neka je vječni rahmet Hajri Kapetanu i svim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine koji tako plemenito i hrabro dadoše svoje živote za našu nam jedinu Bosnu i Hercegovinu.

 

 

burekblog
"Najvece je slovo sto se samo sluti najdublje je ono sto u nama - cuti!" (Mehmedalija Mak Dizdar)

1 komentar

  1. Neka mu Allah da navci stepen ,a sto se tice zaborava nije zaboravljen od onih kojin bdiju nad B&H ,slazem se da je zaboravljen od mnogih koji su ljuti sto se odbranila B&H i sto je poslije toliko godina od KULIN BANA opet DRZAVA i to upravo zahvaljujuci sinu B&H i njemu slicnim ,neka him dragi Allah dasve najbolje.

Komentariši