burek

Hasta la victoria siempre!

31.07.2011.

RAMAZAN MUBAREK OLSUN

Veceras, za manje od pola sata, s nastupom aksamskog vremena, pocinje ramazan, najvazniji i najodabraniji mjesec u muslimanskom hidzretskom kalendaru. Sutra je prvi dan posta a kraj ustezanja od jela, pica, pusenja, spolnih odnosa i ruzna govora od zore do zalaska sunca zavrsava 29 avgusta, u ponedjeljak posljednjim ramazanskim danom. Utorak, 30 avgust je bajram, ako Bog da.

Svim postacima, posjetiocima Burek bloga cestitamo dolazak mubarek mjeseca ramazan uz zelju da ga isposte u miru i rahatluku.

Ramazan mubarek olsun!

31.07.2011.

Dani bosanskih pobjeda: JOVO, ANGELINA I BOSANSKA NADA ZA SP U BRAZILU

Kako lijep vikend za Bosnu i Hercegovinu. Prvo je, nakon pet mjeseci, odlukom suda u Becu oslobodjen general Jovan Divjak, jedan od heroja Armije BiH a nakon kurvinske i na lazima zasnovane 'potjernice' Republike Srbije za tzv. masakr u Dobrovoljackoj ulici u Sarajevu 2 maja 1992 g. , na zatvaranje Sarajevo Film Festivala, u opcem odusevljenju bh. prijestolnice dosao je jedan od najslavnijih parova Hollywood-a - Angelina Jolie i Brad Pitt! Bila je to jedna od glavnih vijesti svih medija u regionu, a i sire, kako bi nekad rekao Zivko Radisic. Sve cestitke Mirsadu Purivatri i ljudima iz SFF koji su uspjeli velike holivudske zvijezde dovesti u Sarajevo nakon ne bas lijepog iskustva Andje, kako joj tepaju na Balkanu s filmom ''U zemlji krvi i meda' a koji na jesen ceka svjetska premijera. Lijep je to trijumf Sarajeva i Bosne i Hercegovine a lijepa glumica je najavila da njen film, a znaci i ona sigurno dolaze na SFF naredne godine!

Ipak, vikend radosti za bosanskog covjeka nije stao na tim vijestima. Na izvlacenju grupa za Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2014 godine u Brazilu , Bosna i Hercegovina je dobila vrlo zanimljivu grupu, po mnogim ocjenama bez izrazitog favorita i s mozda najvecim sansama nase zemlje za plasman na najvecu fudbalsku smotru u svijetu:  Grcka, Slovacka, Litvanija, Latvija i Lihtenstajn su zemlje koje bi Dzeku, Pjanica, Misimovica, Spahica i drustvo mogla odvesti u zemlju kahve i - fudbala. Bosanski optimisti, cesto bez pokrica, vec su se poceli raspitivati za karte i aranzmane u Brazilu 2014. Masala, neka nama optimizma makar nekad bio i 'ne pokriven'.

Pjesma bi rekla jednostavno: Sejo se danas super osjeca' a bogme i sutra pocinje Ramazan, ako Bog da! 

25.07.2011.

In memoriam - Ivo Colic: OTISAO JE NAS IVO!

U Roterdamu je nakon duge i teške bolesti preminuo Ivo Čolić (na slici prvi s desna), dugogodišnji istaknuti aktivista bh. zajednice u Kraljevini Holandiji. Smrt poznatog prijeratnog društveno-političkog radnika u Modriči duboko je pogodila njegove brojne prijatelje i poznanike iz bh. zajednice među kojima je bio jako omiljen i cijenjen. Bio je rado viđen gost, kako među njegovim Modričanima u iseljeništvu tako i skoro 20 godina na mnogim bh. skupovima gdje je kao vrstan govornik često nastupao.
U Holandiju je došao kao izbjeglica 1992 g. nakon progona iz rodnog grada i odmah se uključio u formiranje svih najvažnijih bh. asocijacija u ovoj zemlji, nerijetko nudeći i vlastiti dom u Rotterdamu za prva okupljanja i sastanke. 
'Naš dragi Ivo dao je neprocjenjivo veliki doprinos u organizaciji i okupljanju građana BiH u Holandiji prvih godina. Posebno bih istakao njegov doprinos u formiranju prve BiH škole na bosanskom jeziku u Roterdamu, organizaciji ‘Wij voor vrede’ (Mi za mir’) a posebno je vrijedan njegov rad u Skupštini i užem rukovodstvu Platform BiH. Do posljednjeg dana je radio u Udruženju građana ‘Guber’ Bratunac-Srebrenica. Nije žalio vremena jer je vjerovao da je to, kako je govorio naš dug prema domovini Bosni koja mu je jako nedostajala. Nikada nećemo zaboraviti njegov istup na obilježavanju Dana ZAVNOBIH-a u Roterdamu: Svi mi ovdje možemo biti i Srbi i Hrvati i Bošnjaci, ali mi svi pripadamo i imamo jednu jedinu domovinu BiH’, rekao je na posljednjem ispracaju u ime bh. zajednice Šefkija Hadžiarapović, dugogodišnji Ivin prijatelj i saradnik.
Iako je dobar broj Bosanaca i Hercegovaca na godišnjim odmorima u domovini, na posljednjem ispraćaju pokojnika u Roterdamu okupio se veliki broj njegovih prijatelja i poznanika da podijele tugu i bol s njegovim najbližim.
Ivo Čolić se rodio u Modriči 1942 g. a nakon okončanog studija ekonomije u Beogradu vratio se u rodni grad gdje je obnašao najviše funkcije u Općini Modriča sve do početka agresije na BiH, među kojima i predsjednika Izvršnog odbora, bio je direktor nekoliko poznatih firmi čime je stekao ugled priznatog društvenog radnika čija se riječ poštovala. Tako je bilo svih godina i među njegovim zemljacima u izbjeglištvu, gdje nikada nije prebolio rodnu Posavinu. Beskompromisno je vjerovao u ideju Bosne i Hercegovine iako su mu njegovi sunarodnjaci znali i zamjeriti, na sto se on nije obazirao. 
Povodom 10 godina postojanja Platform BiH, krovne organizacije bh. gradjana u Holandiji, Ivo Čolić je dobio Povelju za ukupni doprinos u radu bh. zajednice u ovoj zemlji, što mu je, kako kažu posebno značilo.
Neka ti je lahka zemlja, dragi Ivo! 

 
20.07.2011.

Podrška akademiku Hafizoviću: SMUTNJE ZIJE DIZDAREVIĆA, POLUOSTVARENOG KOMUNISTIČKOG PISKARALA

Odmah u početku moram preporučiti da pročitiate izlaganje akademika Hafizovića. Ono što sa sigurnošću mogu reći je da podržavam svako slovo, a tekst možete pročitati na linku Sporni tekst Rešida Hafizovića

Povod za ovaj tekst je činjenica da neki novinari zaista znaju promašiti, posebno kada gađaju na mnogo veće od sebe. Takav je slučaj sa nasrtajem Zije Dizdarevića kojeg u BH Danima nisu htjeli objaviti, i tu mogu reći daje uredništvo BH Dana pogodilo.
Jasno je da su imali razloge, a to je zbog Z(m)ijinom izvrtanja riječi akademika Hafizovića i priglupo tumačenje u orijentalističkom stilu, skoro pa da pomislim da je Zijo staro japanskom ime (Zi-Jo), ili možda srpsko.
 Zi-Jo (ili Zmijo, kako vam je po volji) u ovom slučaju izgleda kao iz sna za one iz SANU.

Ko bude imao živaca da pročita čitav tekst u kojem Zi-Jo "čereči" predavanje akademika Hafizovića može to pronaći na linku "Smutnje profesora Hafizovića"

Nadam se da ćete primjetiti iskrivljavanje izlaganja i posmatranje iz pro-srpskog diskursa. Gotovo da bi se moglo potpisati SANU umjesto Zijo Dizdarević. Naravno, ključna riječ u komentaru je u samom podnaslovu "Bošnjaci i ostali" kojim se nastoji Bošnjacima imputirati nacizam. I da podvučem, ne "advokatišem" tekst Hafizovića, nego mi na živce ide iskrivljivanje izlaganja.


1.kaže Zi.Jo u dijelu reakcije:
Svjetska zavjera

Početak Hafizovićevog obraćanja javnosti navodi u kom smjeru će ići autorove postavke: "A smutnja je gora od ubijanja (Al-baqara, 191) - svoje kazivanje ovom prigodom svjesno započinjem ovim kur'anskim pravilom, koje, između ostalog, sjajno raskrinkava ćud onih koji su iz nekoliko europskih centara moći krojili planove i vukli konce u događajima tokom posljednje agresije na državu Bosnu i Hercegovinu. Tako definirano ono samo za sebe dovoljno govori. Povijest ga je nebrojeno puta posvjedočila".

"Hafizović u ovom slučaju Kur'an tretira gotovo kao nostradamusovsko štivo", veli cinično Dizdarević

odgovor Ziji:
Ne, Zijo! Nego ukazuje na historijsko pravilo, pouku koju bi valjalo uzeti iz historije, životno pravilo na koje ukazuje Kur'an časni. A tolerisanje smutnje nad muslimanima je ista orijentalistička matrica koja toleriše zločine nad muslimanima.

2. U podnaslovu "
A Sjedinjene Države?" Zijo cinično veli da:

"Do sada su međunarodni centri moći, s razlogom, optuživani za ravnodušnost, nečinjenje pa i neku vrstu saučesništva povodom užasnih stradanja građana BiH, sve do genocida.

Autor tvrdi: "Ispostavilo se, naime, da su srpske ubojice i zlotvori bili tek puki izvršioci na terenu onih najmonstruoznijih genocidnih planova što su ih krojili njihovi politički nalogodavci u Londonu, Parizu, Moskvi, Beogradu i, nažalost, u New Yorku, u najvišem tijelu UN-a".

odgovor Ziji:
Ovdje zapravo Zijo "optužuje" akademika Hafizovića zato što nije, sa Miteranovom Francuskom i lord Owenovom Britanijom, u isti koš stavio SAD.
Da, akademik Hafizović je potpuno u pravu - to je ista orijentalistička filozofija po kojoj se dopušta postojanje konc logora i genocid na Bošnjacima.
 SAD tu nisu jer su promijenile politiku dolaskom Billa Clintona. I ima pravo da optuđuje Francusku koja reaguje na dešavanja u Libiji, ali ne u Egiptu. Također, zbog 11/9 se osvaja Istok (Irak, Afganistan) iako niko ne zna šta je srušilo treći toranj iza blizanaca i iako su priznali da Sadam nije imao hemijsko naoružanje. Ali, eto, donose demokratiju kao zlatne kašike... I odvoze naftu, tek toliko da nešto rade, je li? toliko o pravednosti centara moći... Podrška pravednosti (ne nužno i demokratiji, jer su do sada na Istoku decenijama vladali despoti i negdje još vladaju) je, malo je reći, selektivna.

3. Kaže dalje Zijo:
 "Hafizović iz iracionalne optužbe Velike Britanije, Francuske, Rusije i OUN za krojenje genocidnih planova izostavlja SAD, kao najmoćniju državu svijeta i odlučujuću za ponašanje Savjeta bezbjednosti OUN-a."

odgovor Ziji:
Optužba nije iracionalna, kao što ni riječi lorda Owena "Don't, don't, don't live under this dream the West has been coming to sort this problem out" nisu bile iracionalne (donji video, pogledati na 05:01). Ipak, Amerika na kraju JESTE intervenisala i to se desilo zahvaljujući promijeni političke scene u SAD-u i dolaskom Billa Clintona na vlast! Gospodine Zijade, pričate gluposti!


4. Kaže Zijo:
"A kako su se islamizirani Arapi našli u "muslimanskoj Španiji i na Siciliji", s kakvim namjerama i učincima?"

odgovor Ziji:
Pa, ne znam kako su se kristijanizirali pagani širom Evrope? Eto, sve su cvijeće donosili bogumilima i Pravoslavni i Latini. Samo što postoji velika razlika između Bosne (ali i muslimanske Španije) i Evrope: gdje su bili muslimani (bilo Osmanlije ili Emevije u Španiji) na vlasti, moglo je biti i kršćana i jevreja. Povijest kazuje da se ipak kršćanstvo širilo mačem, a ne islam. I to je ona "serbska" tradicija, "vraćanja" u tzv. "pradedovsku veru". Trebalo bi pogledati savjete srpskog cara Stevana Prvovjenčanog (1196-1228) svojim vojnicima koje šalje na bogumile u Bosni. Čini se da su itekako važili u prethodnoj agresiji na BiH...


5. Šta je interesantno kod Zije:
Kritikujući akademika Hafizovića i njegovu kritiku međunarodnih predstavnika u Bosni koji nisu nikad donijeli zakon o negiranju genocida u Srebrenici i Bosni općenito, on podlo pretvara te njegove riječi u manjkave zato što ranije nije kritikovao vlasti u Federaciji zbog neusvajanja takvog zakona. Ali, možda je ta Federativna vlast baš od međunarodne zajednice čekala takav zakon? To vam, Zijo, nije naumpalo? Je l' i zbog toga akademik Hafizović kriv?


6. A onda dolazimo do najžešćeg Zijinog iskrivljavanja činjenica:

"Dolazimo do najšokantnijeg dijela Hafizovićevih teza. Govoreći o velikosrpskoj politici i zadojenosti četništvom i naci-fašizmom unutar toga, autor ocjenjuje: "No, ta politika nije glavni razlog onom ubilačkom nagonu i genocidnom impulsu srpskih zlotvora. Temeljni i iskonski razlog počiva u ubilačkom genu njihovih zlotvora (...) genu koji u posljednjih stotinu i pedeset godina već deseti put vitla kamom nad bošnjačkom glavom i proizvodi svijest koja uporno prvorazredne zlotvore u visokom populacijskom procentu srpskog naroda časti kao vitezove i nacionalne heroje"

Ovdje, potpuno hinjski, Zijo optužuje akademika Hafizovića da je rasista iako se zna da on nije ni biolog niti genetičar, te da pojam "gen" koristi metaforički. To ZNAM i znaju SVI koji ne uzimaju riječi u usta i ne stavljaju ih u pogrešan kontekst. Drugo, znam da akademik Hafizović pojam "gen" koristi kao metaforu (a ne kao genetičar) i u svojim predavanjima (usmeno) i u svojim knjigama (pismeno). Dakle, Zijo vidi ono što želi.
Kako je ovo čudno - akademika koji ukazuje na genocidno i fašističko ponašanje i prećutno odobravanje ovakvog ponašanja, ovo neostvareno piskaralo komunističkog vakta, optužuje baš za rasizam! O tempora, o mores!

7. "Autor teži da ogadi Bošnjacima muslimanima jednako i EU i Srbiju." kaže Zijo!

Ne, nego teži da im skrene pažnju na politiku koju vode u EU i u Srbiji. U vrijeme kada se Turska promeće u diva sa Bosfora, a EU muku muči sa bankrotirajućim članicama, Grškom, Portugalom i tako dalje....

8. Dalje Zijo sebe zijani:
"U ovoj konfuzno postavljenoj dilemi više je pitanja. Prvo, da li uopšte živjeti sa Srbima i šta donosi odgovor - ne?",
Naravno, ovdje Zijo namjerno miješa Srbijance i Srbe - jedno su oni sa kojima živimo (u BiH), a drugo su "oni" preko Drine. I na kraju, ne moramo nikada ni ući u EU, ako ćemo napredovati ekonomski kao Turska.

9. Zijo sebe sve više zijani: "Hafizović žaluje zbog marširanja sa Zapada na Bosfor "u srce Otomanske imperije" i razaranja "Muslimanskog halifata na Istoku", očito smatrajući da su halifatska i osmanska marširanja, praćena osvajanjima, potlačivanjima, ubijanjima i pljačkanjima nešto što je sasma u redu. Sve što urade muslimani prirodno je, sve protiv njih je grijeh."

Gospodine Zijo, prelistajte knjige historijske! Gdje su muslimani dolazili gradili su i ceste i džamije, ali i druge bogomolje. Gdje dolazi danas Zapad ostaju samo ruševine i dugovi MMF-u zemalja koje nisu imale tolike dugove nego - "diktatore" koji imaju "hemijsko naoružanje".
O prelasku na islam u Bosni (tzv. islamizacija) dolaskom Osmanlija preopručujem da pročitate intervju dr. Enesa Karića, pitanje na dnu 10 i na 11 stranici na linku

Intervju: dr. Enes Karić (Svjetlo riječi, Mart 2011.)

18.07.2011.

Dokumentarni film u fokusu: SENNA (Asif Kapadia, Velika Britanija, 2010)

Ko nije cuo za Ayrtona Sennu, najtrofejnijeg vozaca kojeg je Brazil ikada dao, nije se nikad ni zanimao za motosport ili automobile uopce. Do svoje preuranjene smrti u italijanskoj Imoli, na pisti Velike nagrade San Marina 1994. ovaj vozac izazvao je toliko kontroverze i pomijesanih osjecaja kod brojne publike Formule 1, da je legenda o njemu i dan-danas ziva, te prosle godine pretocena u odlican dokumentarac britanskog redatelja Asifa Kapadie pod jednostavnim naslovom "Senna". Obzirom na dugu i jaku britansku tradiciju u motosportu i Formuli 1, publika nije ni mogla ocekivati nista drugo nego spektakularan, sadrzajan i dosljedan, a zahvaljujuci tragicnoj sudbini glavnog junaka i emocijama nabijen dokumentarac.
Ko je zapravo bio Ayrton Senna, pitanje je ciji se odgovor ne nalazi u njegovom rodnom Brazilu. Redatelj nas umjesto intervjua s clanovima obitelji Senna i nerelevantnih biografskih detalja upucuje na ljude koji su s njim suradjivali (Ron Dennis, vlasnik F1-tima McLaren), intervjurali ga (Jackie Stewart, trostruki svjetski sampion u Formuli 1), ili ga jednostavno bili prsiljeni trpjeti u svojoj blizini (Alain Prost, cetverostruki svjetski sampion u Formuli 1). Upravo dolaskom u Formulu 1, svijet glamoura, velikih uloga i beskompromisnih ljudi koji paze na svaki ulozeni doler, Ayrton Senna ce pokazati sve ono najbolje i najgore u sebi, vidjet ce se od cega je napravljen, isplivat ce njegove vrline i mane, njegovi najskriveniji motivi i sve to pred milionskom TV-publikom zeljnom spektakla. A da je spektakla bilo - bilo je.
Danasnji ljubitelji Formule 1, pa cak i oni nesto stariji obozavatelji Ferrarija i Michaela Schumachera, naci ce se postidjeni pred uzbudjenjima, ljudskim sudbinama i dramama koje su se vrtile pred ocima ljudi koji su buljili u katodne cijevi TV-aparata krajem 80-tih i pocetkom 90-tih, cekajuci na sljedeci potez nepredvidivih vozackih velemajstora poput Prosta, Mansella, Hilla juniora, Piqueta i ostalih. Sudar titana, iskusnog, mudrog i opreznog "profesora" Alaina Prosta sa mladim kolegom u McLarenu, Sennom, izvrtjet ce se pred nasim ocima kao da se desio jucer, a one koji su ga gledali nekad davno podsjetit ce na vrijeme kada su vozaci Formule 1 bili puno vise od bezlicnih automata koji pritiscu dugmad u bolidima nakrcanim najnovijom tehnologijom, a sama Formula 1 bila nesto puno vise od reklame za bezrazlozno trosenje sve skupljeg goriva i cirkusa za azijske skorojevice zeljne zapadnog ugodjaja.

Slika Ayrtona Senne kao strastvenog, telentiranog ali razmazenog djecaka koji dolazi u veliki svijet auto-utrka i misli kako tu moze provoditi svoja pravila potkrijepljena je scenama u kojima mladi vozac uci legendarnog Jackiea Stewarta (koji mu moze biti otac) kako se vozi utrka, ili jos i vise intervjuima gdje se Senna usudjuje javno tvrditi kako je cijeli sport korumpiran i da je tu zapravo vise politike nego natjecanja. Ovo zadnje ga naravno ne sprjecava da ta pravila upotrijebi u svoju korist i doslovno ukrade titulu Alainu Prostu kada ga izgura sa staze i sprijeci da osvoji trku i prvenstvo. No Senna ne bi bio legenda da je bio savrsen. Bolesna, samoubilacka strast za brzinom, nepostivanje autoriteta, suze za austrijskim kolegom Ratzenbergerom koji je poginuo na istoj stazi u bolidu Simtek Forda samo dan prije nego sto ce i sam Senna poginuti, daju nam kompletnu sliku o tome ko je, sta je i zasto je bio Ayrton Senna. Mozda ne najveci vozac na svijetu, cak ne ni u svojoj Latinskoj Americi (ovu titulu jos uvijek drzi veliki Manuel Fangio iz Argentine sa svojih pet titula svjetskog prvaka), ali Senna je bio i ostao najkontroverzniji, najstrastveniji i najkonfliktniji vozac koji je ikad sjeo u Formulu 1. Upravo njemu i takvima kao sto je bio on taj sport ima zahvaliti za svoje nerazumno visoke cijene ulaznica i reklamog prostora koje se i dan-danas drze.

U kobnom trenutku kada ce mu Williamsov bolid zadnji put otkazati poslusnost, Senna je u retrovizoru imao mladog Michaela Schumachera u svijetloplavom Benettonu, koji ce te godine osvojiti svoju prvu titulu. Nakon sto odgleda film, covjek se moze samo zapitati je li gora Sennina tragicna sudbina ili humoreska u kojoj danas vec sedmerostruki svjetski sampion Schumacher iz svog Mercedesa mora gledati nekakve prosjecne, bezimene vozace u tehnoloski naprednijim vozilima kako ga prestizu i tek ponekad mu dopuste da se popne na pobjednicki podij. Da je mogao, Senna bi vjerojatno i sam izabrao ovo prvo.

Za kraj, podaci o filmu su na http://www.imdb.com/title/tt1424432/, a kome se to ne svidi, nadrealisticki pogled na svijet Formule 1 iz ovog perioda je izgledao ovako: http://www.youtube.com/watch?v=2zr9qmPl0wc

 

 

 

13.07.2011.

'Montevideo-Bog te video': LJEPSE LICE SRBIJE!?

Prije nekoliko dana napokon sam pogledao film 'Montevideo - Bog te video', jedan od posljednjih dugometraznih filmskih uradaka iz Srbije, ponajbolje filmske kinematografije na Balkanu. Reziser je Dragan Bjelogrlic, sto mu je prvijenac nakon uspjesne glumacke karijere a scenarist Srdjan Dragojevic, poznat po neuspjesnom filmskom falsifikatu o agresiji na Bosnu i Hercegovinu - 'Lepa sela - lepo gore'.

Ono sto je prvo upadljivo je - izbor filmske teme. Nisu vise ratne price, glorifikacija srpske 'junacke proslosti', opterecujucih tema srbijanskog drustva nakon velikosrpskih avantura pod Milosevicem i sankcija te kaznjenicke akcije NATO-a protiv Srbije  nego - historija srpskog fudbala u kontekstu odlaska reprezentacije Jugoslavije na prvo Svjetsko fudbalsko prvenstvo u Montevideo (Urugvaj). Rijec je o prvoj svjetskoj fudbalskoj smotri na koju se islo bez kvalifikacija, skoro pa telefonom (!?) iako ni to nije bilo primamljivo vecini evropskih selekcija pa su samo cetiri odlucili ici na daleki i vrlo skupi put preko Atlantika - brodom! Medju njima i reprezentacija Kraljevine Jugoslavije, koja je samo osam mjeseci ranije, 3 oktobra 1929 g., voljom, dijela srpske politicke elite, na celu s Aleksandrom I Karadjordjevicem, promijenila ime Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca u zemlju 'integralnog jugoslavenstva' - Kraljevina Jugoslavija.

Hrvati su bojkotovali bilo sta sto je nosilo prefiks jugoslavenski pa tako i okupljanje fudbalske reprezentacije u Beogradu. Na kraju, Srbi nisu odolili, sami su nasli novac i otisnuli se na dalek i uzbudljiv put preko okeana odakle ce se vratiti zapazanim rezultatom (izgubili polufinale od kasnijeg pobjednika - Urugvaja).

'Montevideo - Bog te video' je zgodna filmska prica prije svih jer se napokon ne bavi ratovima i srpskom mitomanijom pa i ne cudi dobar prijem u ostalim zemljama bivse YU. Reziser i scenarist kao da su u prvi zadatak stavili da, nakon ratnih poklica, silnih uniformi JNA kojih smo se nagledali posljednjih 20 godina u gotovo svakom filmu s desne obale Drine, prikazu ljepse lice Srbije i balkanskih Srba pa u filmu paradiraju zgodni fudbaleri i lijepe beogradske dame. Film je imao vrlo zahtjevne scene i kostimografije tridesetih godina prosloga stoljeca sto su uspjesno uradili, ali i pokazali  pregrst replika humora po cemu je srbijanska kinematografija poznata.

'Nisu Hrvati i Slovenci crnci pa da ih kolonizujes niti smo mi (Srbi) Englezi , negoi ma usi da nam pojedu'jedna je od replika u filmu gdje se ismijava pokusaj 'integralnoga jugoslavenstva kralja Aleksandra I. u Beogradu.

Kroz naaraciju malog djecaka, fudbalskog zaljubljenika, invalida, gledalac brzo dobija potpunu sliku stanja u Srbiji 1930 g. pricom o najvecem tandemu u historiji srpskog fudbala : Mosa (Blagoje Marjanovic) i Tirke (Aleksandar Tirnanic). Zapaljive scene bliskih susreta rojalista i komunista okupljenih oko fudbalskih klubova 'BSK' i 'Jugoslavija', bojkot Hrvata i upornost nekolicine fudbalskih ovisnika da reprezentacija ipak ode u daleki Urugvaj i predstavi jugoslavenski, zapravo srpski fudbal.

Iako nisu nastupili vrlo dobri hrvatski fudbaleri, dakle u etnicki cistoj 'repki', nakon pobjede u prijateljskom susretu s Bugarima, mladi narator kaze da smo 'prvi put igrali kao ekipa' a taj nacionalromanticarski zanos ce toliko ponijeti tribine 'BSKá da ce zapjevati 'Boze pravde',  srpsku himnu sto je filmski vrhunac na koji, vjerujem svaki Srbin od Benkovca do Tokija ce ustati i staviti ruku na srce.

Pa, koliko god se zvanicna Srbija jos nije okanila velikosrpskih snova, posebno komadanja Bosne, negiraju genocid u Srebrenici, dok podrska radikalnim  strankama i idejama i dalje raste a cetnici su uobicajenih kolorit i najurabnijih dijelova Srbije, Bjelogrlicev film kao da zeli okrenuti list i Srbiju kao i cijeli Balkan uciniti ugodnijim kutkom juzne Evrope uz teme koje ce spajati a ne razdvajati ljude. Zato je poznati lik Sirogojnog bio ponosan u Sarajevu nakon aplauza publike jer je 'zelio prikazati srpsku kulturu i tradiciju u lepsem svetlu'.

Nedavno je snimljen i nastavka filma (snimljen na Gran Kanarija), zahtjevni put brodom srpskih fudbalera pa je ocekivati i u drugom dijelu puno humora zanimljivih dijaloga.

Kamo srece da su se nasi Srbi ranije prihvatili ovih tema a ne ratnih poklica, maca, pljacke i progona drugih- svima bi nam bilo bolje. Zato, preporucujem pogledati!

 

11.07.2011.

Srebrenica 11.juli 1995-11.juli 2011 : NIKAD NE ZABORAVITI!

...Neka tuga postane Nada...
Neka osveta bude Pravda...
Neka majcina suza
Bude molitva...
Da se nikome nikad Ne ponovi Srebrenica 11.7.
!!!

DON´T FORGET SREBRENICA

10.07.2011.

Davis cup: BiH-Estonija 3:2: PRAZNIK TENISA U MEJDANU

Divan dan za bh. tenis. U odlucujucem mecu Davis cupa, BiH-Estonija, Druge Euro-africke skupine, Amer Delic, prvi bh. reket je donio treci poen i pobjedu u ukupnom zbiru od 3:2. Amer je bio nas kljucni igrac jer je prvog dana pobijedio i Poldmu te s Ismarom Gorcicem i u dublu, tesko ali 3:2. U tuzlanskom Mejdanu danas se iskupilo preko 4000 navijaca da proslavi prizeljkivanu pobjedu rodjenog Tuzlaka premda je mnogo ugodnije bilo na Panonskom jezeru na tropskim vrucinama. Bilo je tesko protiv zilavog Estonca Jurgen Zopp (pedesetak mjesta bolji na ATP listi), ali Amer je znao povuci prave peteze kad je najvise trebalo. Bilo je 3:0, (7:6, 6:3 i 7:5). Pravi praznik tenisa u Tuzli na koji se nasi gledaoci tek navikavaju jer nismo imalipriliku organizirati ovako veliki teniski spektakl u nasoj zemlji. Treba pohvaliti potez rukovodstva Teniskog saveza BiH da su upravo prvi tako veliki mec organizacijski dodijelili Tuzli a ne Sarajevu a rezultat i sve oko meca potvrda je da je izbor bio pravi.

Vratimo se trijumfu nas zemljom s Baltika. Vjerujemo da je to bila jedna od najsladjih pobjeda naseg igraca u karijeri jer je ostvarena pred domacom publikom i u rodnom gradu a on vec sutra putuje za Kaliforniju gdje u Aptosu igra jak challenger (100 000 dolara) i gdje ocekujemo dobre vijesti. Ne zaboravimo da je poslije pobjede u Maroku odnio pehar na jakom turniru u Sarajevu u martu.

Od 16-18 septembra BiH igra odlucujuci mec protiv Danske za ulazak u Prvu Euro-africku skupinu a gdje smo blagi favoriti, iako cemo igrati u gostima. Danci imaju Nielsena i Pedersena, koji su u rangu nasih igraca a kako ce vjerovatno birati zemljanu podlogu, gdje i nisu neki super igraci, Delic, Setkic i dzumhur sigurno imaju dobre izglede za ulazak u posljednji razred iz kojeg se kuca na vrata najboljih Davis cupa.

Pobjeda u Mejdanu je potvrda nevidjene ekspanzije bh. tenisa sto su priznali i u ITF a sto ce se, vjerujemo odraziti i u nekim razvojnim programima za stimuliranje tenisa u nasoj zemlji narednih godina.

Povratak delica pod zastavu BiH te Jasmine Tinjic u zenskoj konkurenciji gdje smo vec u Prvoj zoni Euro-africke skupine za malu zemlju kao sto je nasa je veliki korak za izlazak za najvecu scenu.

Posebna zahvala ide Delicu kojeg je prvi put u zivotu gledala cijela familija iz Tuzle, predvodjeni nanom i djedom, roditeljima koji su stigli iz SAD,a koliko mu je znacila pobjeda govori i slike nakon zavrsenog meca.

Cestitke nasim teniskim musketirima: Delicu, Aldinu Setkicu, Ismaru Gorcicu, Damiru Dzumhuru i Tomislavu Brkicu koji su jos jednom pronijelu slavu i uspjeh bh. sporta a koji je potvrda balkanskog rasadnika teniskih talenata koji posljednjih deset godina ima dva wimbledonska pobjednika.

08.07.2011.

Burhan Šaban : SREBRENIČKA

07.07.2011.

Reis brani čast Bosne: DIPLOMATSKI SKANDAL

Dok su se mediji utrkivali da objave kako je Tadić pojeo ćevape, sjedio sa Dinom Merlinom, Ivicom Osimom i ko zna s kim sve ne, ispostavilo se da im se podvalilo da ne izvjeste od najblaže rečeno, diplomatskom skandalu i teškom falsifikatu. Po svemu sudeći naši političari, ne da nemaju ni sluha niti takta, oni ne znaju kako da sačuvaju obraz narodu kojeg predstavljaju. To nema ni zrna obrazovanja o ponašanju u diplomatiji, nema scenarija za rukovanje, pa ni za situaciju da ih Tadić "dodikovski krkanski" potapše po ramenu ili pogladi po glavi.
Naravno, imaju opravdanje u tome da ga je dočekao Radmanović, ali šta bi sa ostalim koji su ga dočekali? Ima li Bosna Erdogana da kaže Shimonu Perezu - lažeš!
I šta je sa svim tim silnim novinarima koji su zabilježili Tadućevu izjavu u kojoj
izjednačava Jovana Divjaka, Iliju Jurišića i Ejupa Ganića s Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem. Orvelovski kazano "grešilo se na sve strane", odn. "svi su ravnopravni, a neki su ravnopravniji". Čovjek ne može a da se ne začudi i upita "pa zar da niko ne kaže "Gospodine Tadiću, ne lažite - Ganić i Divjak nisu isto što i Mladić i Karadžić", pa i da baci cipelu ka Bushovskoj laži!
I onda svima smeta što se reis "miješa u politiku". Da se kojim slučajem političari bave svojim poslom, a i novinari konsultuju svoj zdrav razum kad "uzimaju izjavu" jednako od kralja kao i od prosjaka, znali bi da brane čast odbrane Bosne.
Ovako nam ostaje samo da kažemo da je reis u pravu. I da potpuno djeluje kako bi reis trebao - kritički prema "kraljevima" i "dvorskim ludama".

Cerić: Heroji BiH se ne mogu izjednačavati sa zločincima

06.07.2011.

Den Haag: VELIKA POBJEDA HASANA NUHANOVICA - BOSANSKOG SIMONA WIESENTHALA!

Jucer je Apelacioni sud u Den Haagu proglasio drzavu Holandiju odgovornom za smrt Rize Mustafica, Muhameda i Ibre Nuhanovica, srebrenickih zrtava koje su pripadnici Holandskog bataljona 11 jula 1995 g, nakon sto su potrazili zastittu kod plavih sljemova u Potocarima hladno izrucili kasapinima ratnog zlocinca Ratka Mladica. Sva trojica su pogubljeni. Drzava Holandija duzna je isplatiti odstetu familijama Nuihanvoic i Mustafic.

Njihovi najblizi, Hasan Nuhanovic i Mehida Mustafic s djecom. vec osam godina vodili su bitku za pravdu i - neocekivano je, kako s u i sami priznali - docekali jucer. U nevjerici je bila i holandska advokatica Liesbeth Zegveld, koja je svih ovih godina zastupala nase Srebrenicane a jednako je reagirao i sam Hasan Nuhanovic. Ponovio je to i sinoc u centralnoj informativnoj emisiji Nieuwsuur na holandskoj drzavnoj TV NED2!

Jucer i danas trebalo je nazvati, poslati poruku, ili bar ovako cestitati Hasanu Nuhanovicu, koji  je i pored svog neprebola za gubitkom svih koje je najvise volio - oca, majke i brata -  ustrajno, vec desetak godina dolazio u holandske sudnice boreci se za pravdu i istinu o Srebrenici. Izdrzao je Hasan sve ove godine a da niti ni sa jedne strane nije dobio podrsku. Da ironija bude veca, jedino ju je nalazio od nekih nevladinih organizacija u Holandiji koji su mu placali avionske karte!?

Jos jednom je ponovio Hasan da ga manje zanima novac, koji ce svakako traziti a vise sudski fakti i odgovornost za gubitak najdrazih.

Presuda iz Den Haaga otvorti ce put i drugim srebrenickim zrtvama da traze satisfakciju za gubitak hiljada najblizih srodnika, ali vise i iznad svega treba kazati - hvala ti, Hasane, koji se tako dostojanstveno i uporno (iz)borio za sudsku potvrdu krivice holandske drzave za pokolj u Srebrenici.

Aferim, bosanski Simon Wiesenthale!

04.07.2011.

Tri prsta u Engleskoj: VELIKA SRBIJA I DO WIMBLEDONA!

Jucer je krunisan novi sampion Wimbledona, najveceg teniskog turnira u svijetu. Nije to vise Svicarac Roger Federer ili Spanjolac Rafael Nadal vec - Srbijanac Novak Djokovic koji je od danas i No.1 u svijetu. Gledala ga s tribina i politicka elita Srbije na celu s predsjednikom Borisom Tadicem. Podigao je taj euforicno i Sarajlija tri prsta 'obe ruke' nakon pobjednickog poena 24-godisnjeg Djokovica kosovskih korijena a u istom nacionalromanticarskom zanosu je dao i izjavu medijima nakon meca:

'Novak je pobijedio za sve Srbe u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji'- rekao je Tadic, jos jednom potvrdjujuci da kod vodecih srbijanskih politicara i u sportskom trijumfu ne proviri velikosrpski nedosanjani san. Nesumnjivo veliku pobjedu srbijanskog tenisera pratila je nevjerovatan nacionalisticki ushit Srba sirom svijeta, kao neko nejasno i nevidljivo poravnanje ili podsjecanje 'najjaci smo, najjaci'. i slicno a sto je preplavio internet stranice i portale svih medija u regiji. Iskoristio sam priliku da napokon, premda znam ponesto o tome, ipak priupitam mog beogradskog druga, dobro upucenog u pravoslavlje - ko je i sta su ta 'tri srpska prsta' - koja gledamo od pocetka velikosrpskog stampeda devedesetih pa do danasnjih sportskih i inih pobjeda balkanskih Srba. Evo sta mi je odgovorio.

'Dizanje tri prste ima veze sa rasporedom prstiju prilikom osenjivanja krsnim
znamenjem kod Pravoslavnih, gde su prva tri prsta desne ruke skupljeni i
priljubljeni jedan uz drugi, dok su zadnja dva skupljena i priljubljena uz dlan.
Prva tri simbolišu Svetu Trojicu (tri lica Jednog Boga), a druga dva, dve
prirode drugog Lica Svete Trojice, Boga Sina, ovaploćenog kao Isusa Hrista;
znači, Božansku i ljudsku prirodu. To je što se tiče krštenja, ili osenjivanja
krsnim znakom. Podizanje ruke sa tri prsta je prvi put zabeleženo prilikom podizanja ustanaka protiv Turaka, početkom 19. veka, i trebalo je simbolisati pobedu Srba, hrišćana protiv viševekovnog zavojevača Islamske veroispovesti, Turaka. Kasnije se taj znak koristio prilikom intoniranja nacionalne himne i davanja vojničke zakletve vojnih i paravojnih formacija u 19. i 20. veku, a poslednji put su tako davali zakletvu vojnici
"zbora", to jest Ljotićevci, tokom Drugog Svetskog rata. Radi se o zakletvama
nad Biblijom sa naglašenim zaklinjanjem Bogu, i uvek skupljenih prstiju. Devedesetih se obnavlja kao znak prkosa i borbe protiv Komunističkog, ateističkog režima,ali bez ikakvog zaklinjanja bilo kome, i sa rastavljena tri prva prsta. U galimatijasu političkog haosa i eskalacija sukoba na Balkanu, koristio ga je od Srba ko god je stigao: Nacionalisti, Monarhisti, Pseudočetnici, Demokrate, Socijalisti, Miloševićevci, Arkanovi kriminalci, bagra itd. Ali, isključivo Srbi, i neretko kao protest protiv nesrba! Tako se polako taj simbol preneo, u mnogo benignijem obliku na sportske terene, koncerte, i
mnoge javne manifestacije, i opet prilikom intoniranja himne ali bez pravila jer
ih neko drži na srcu. Ne predstavlja više ništa uvredljivo prama drugim nacijama
več neki čisto srpski simbol isticanja nacija, možda najbliže baš himni, grbu i
zastavi - a bez ikakvog rekvizita pa ni zvuka!

Tako mi je odgovorio moj drug Zoran a ja, kako god, s teskom mukom mogu se identificirati s onima koji i na sportskim borilistima s tri prsta masu prema publici. Napisao sam to davno na Burek blogu - za takvo sto (Djokovic s tri prsta) jednostavno navijati se ne da! Nacionalisticki pozdrav velikosrba, s kojim su nazdravljali rusitelji Vukovara, Dubrovnika, ubice Srebrenice, Kozarca, Bijeljine, po meni ne ide pod ruku sa sportskim duhom pa eto!

burek
<< 07/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1989693

Powered by Blogger.ba