burek

Hasta la victoria siempre!

26.05.2011.

Uhapsen Ratko Mladic: A SAD PRAVAC - AG!

Vijest dana u svijetu je hapsenje bivseg metalostrugara iz Kalinovika, kasnije oficira JNA a potom i ratnog zlocinca tokom srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu - generala Ratka Mladica. Hapsenje se desilo u selu Lazarovo kod Zrenjanina. Iako su mnogi sumnjali da ce taj dan doci zbog indolentnosti srbijanskih vlasti ali i epskog ponosa kod Srba za svoje 'junake' makar bili i okorjeli zlocinci taj dan je dosao, za mnoge iznenada, a valjda upravo onda kad je trgovina Prijestolnice mraka sa Zapadom oko pregovora s Evropskom Unijom izglednija sto ce reci njegova je cijena najveca u ovom trenutku pa je tako i sansa za uspjesan pazar - bliza. Ko zna je li i zlocinac mozda smrtno bolestan pa ce ga, nakon sigurne dijagnoze vrha Srbije takvog dati pred porotu u Den Haagu bez mogucnosti da doceka presude, mada treba priznati i kazati da je sve to u ovom trenutku - nebitno. Milorad Komadic, kako se kazu lazno predstavljao Ratko po novim srbijanskim ispravama  - je uhapsen i ovo je kakva-takva satisfakcija za blizu 150 000 zrtava velikosrpskog cunamija devedesetih godina a koje je svojerucno potpisao upravo kalinovacki krvnik, egzekutor genocida nad preko 8000 muskaraca Srebrenice!

Moze li nam neko vratiti srebrenicke junake koji su pali pred ovim zlikovcem, branioce sarajeva kojis u viteski branili svoj grad dok je Ratko zapovijedao na 'Velusice', vratiti nam sarajevsku petogodisnju ljepoticu, rahmetli Esmu, njenu mamu Melihu, tetku Almasu? Ne moze, ali nam niko ne moze uzeti ni zadovoljstvo ovog trenutka da je srpski zlocinac - konacno iza resetaka!

Kao sto je svojim vojnicima u Srebrenici 11 jula kazao - 'a sada pravac Potocari i Bratunac', mozemo i mi danas reci - a sada, Ratko, pravac - Ag!

25.05.2011.

Burek blog arhiva: KAPIJA PAMTI - TUZLA 25.MAJ 1995 G.

Bilo je oko 20 sati i 35 minuta 25 maja 1995 g. Jos sam sjedio kuci na Brcanskoj Malti u Tuzli, gledao tv i svako malo odugovlacio da krenem. Hocu-necu!
Hajd’ jos pet minuta, rano je, vidi nije se ni smrklo kako treba - govorio sam sebi. Vec je bilo proslo 21 sat kada sam napokon obucen krenuo ka izlaznim vratima. Upravo tada na lokalnoj TV Tuzla pojavio se 'telop' Specijalni program ili Vanredne vijesti, tako nesto. Tada cemo cuti da je deset minuta prije toga na Kapiji, od cetnicke granate s Ozrena, ubijen 71 Tuzlak. Taj sok i uzas ‘tuzlanskog Dana mladosti’ i danas me jednako ‘presijece’ kad se prisjetim najstrasnijeg dana novije historije Tuzle. Prosjecna starost tih mladica i djevojaka nije bila veca od 21 g. a samo 10-15 minuta me dijelilo da budem zajedno s njima jer - gdje ces izaci u Tuzli a da ne odes ‘vopra’ na Kapiju. I bio sam tu skoro svaku noc u isto vrijeme ali eto tu, 25 majsku noc, nesto me zadrzalo u kuci. Koliko znam zlocin u Tuzli najveca je smrt ‘u jednom trenu’u Bosni i Hercegovini tokom agresije. Najbliza joj je cesto zaboravljen zlocin u Srebrenici, ne nakon pada tog grada u ruke srpskih zlocinaca nego nesto prije, na fudbalskom igralistu gdje je jedna granata ubila 67 Srebrenicana.
Nikad necu zaboraviti taj muk i trenutak kada je zanijemio grad. Znam da sam sutradan poranio i bio medju prvima na Kapiji i svjedocio zastrasujucu sliku: na prostoru ogradjen policijskom trakom – jos je cucala smrt. Iako su ubijeni i ranjeni vec bili na tuzlanskoj Klinici dijelovi ljudskog tijela jos su bili zalijepljeni, bukvalno zalijepljeni na okolne zgrade, na krovovima je bilo ljudskih stopala, otkinutih nogu…Nikad necu zaboraviti sliku na prosekuturi Klinike u Tuzli kada sam hodao medju vise od 60 lijepih i mladih lica ugaslog pogleda. Granata je pala tacno na mjesto gdje se svaku noc okupljalo bar 500 momaka i djevojaka. Osim 71 poginulih zabiljezeno je preko 200 tesko i lakse ranjenih Tuzlaka.
Ovdje se ne zivi samo da bi se zivjelo,
Ovdje se ne zivi samo da bi se umrlo
Ovdje se i umire da bi se zivjelo
Ovi stihovi Maka Dizdara i danas stoje na spomen-obiljezju Kapija, u centru starog dijela grada, kao vjecno podsjecanje na zlocin i mladost cija je radost zgasla u jednom trenu.
Sjecam se price pokojnog Branislava Pere Stumpfa, bivseg muzickog urednika Radio Tuzla. Njegova se kci negdje u 20 i 50 minuta nasla s momkom, negdje kod danasnjeg Burger Kinga u bivsoj ‘zgradi Suda’ kako su je stari Tuzlaci zvali, nekih pet minuta pjeske od Kapije. Momak bio vrlo nepristojan i maliciozan, pricao nam je pokojni Pero.
Je l’to majke ti ‘maja’ na tebi od tate Pere?-kazao je podrugljivo i bezobrazno.
Sram te bilo, kazala je, okrenula se djevojka i u placu otrcala kuci. Prezivjela je zbog ‘tatine maje’. Momak je produzio prema Kapiji i bio tesko ranjen.Slicnih je prica na desetine, mozda i stotine, jer je grad u to vrijeme bio prepun setaca sto su dobro znali zlotvori iza haubica s Ozrena.Treba li uopce govoriti da su ozrenski velikosrpski ‘izvodjaci radova’ osim bosnjacke djece ubili i desetak tuzlanskih Srba, Hrvata, djece iz mjesovitih brakova, da je medju ubijenim i ranjenim bilo studenata iz Gradacca, Gracanice, Srebrenice, Kalesije..
Tuzli, gradu koja se istinski, i tokom najteze agresije na BiH, vlastitim primjerom nametala kao jedini spasonosni model opstanka multietnicke zemlje, bilo je planirano ubistvo 25 maja 1995 g. No, grad je prezivio i odbranio vrijednosti za koje ‘se i umire da bi se zivjelo’.
Kapija, Tuzla i Bosna i Hercegovina – pamti!
Neka je rahmet i mir dusama svih poginulih.
24.05.2011.

Burek blog na Mallorci: OD MUSLIMANSKIH TRAGOVA OSTALO SAMO - ARAPSKO KUPATILO!

Uvijek sam se cudio kako avioni imaju onako male tockove pa ipak uzlete, ponesu i sigurno spuste ogromne celicne 'ptice' i s 400 putnika u hiljadama dnevnih operacija sirom svijeta. Bas na to sam pomislio pri slijetanju Ryanair-ovog 'boeinga' na aerodrom Palma de Mallorca. Nije da imam strah od letenja, ali kad vidis tako blizu tlo, pozelis ga i dotaci i njime hoditi puno vise nego kad si sakriven nekih desetak kilometara u oblacima. Helem, i ova grdosija se, Bogu hvala spustila, uprkos - 'tockicima' koji se nekad cine tako mali. Napolju nas je cekao blagi jugo i neka 22 stepena. Milina.

Mallorca je najveci spanski otok, nalazi se u Sredozemnom moru i dio je arhipelaga Balearskih otoka. Ima preko 800 000 stanovnika, a otprilike je velicine kao kada biste pomnozili x5 s hrvatskim otokom Bracom. Lijepi su i otoci iz spanske skupine Gran Canaria, ali Mallorca se po nekolicini stvari izdvaja zbog cega preko 10 miliona turista iz cijelog svijeta godisnje dodje da uziva u suncu, prirodi, ali i brojnim znamenitostima. Otok Mallorca je oko tri i po stoljeca (od 902 godine kada je pao pod Kalifat Cordoba) bio pod muslimanskom upravom i dao veliki prosperitet otoku, ali kakva fajda je to bila pred rekonkvistadorima (udruzenim spanskim i portugalskim krscanskim vladarima u progonu muslimana iz Spanije u srednjem vijeku). Jaime I Aragonski zatro je i najmanji trag muslimanskoj eri. Zato u hotelu s paznjom citam turisticke prospekte. U jednom stoji: 'Dolaskom muslimana zavladala je era suzivota na otoku u kojoj su u slozi zivjeli muslimani, krscani i Jevreji'! Masala, cuj to, bratstvo i jedinstvo svih ' naroda i narodnosti' pod muslimanima, kako bismo po naski preveli!? E sad, kako tu recenicu nije napisao Dzemaludin Latic, covjek se pita zasto tako, ili bar donekle priblizno nije moglo biti i nakon dolaska krscanske vojske koja je zauzela otok i pripojila je kruni Aragona!? Naivno? Da, ali neka se bar zna. Makar turisticki vodic i nije neki citab!

Od muslimanskih tragova, koliko sam uspio dokuciti, ostalo je samo jedno arapsko kupatilo u Palma de Mallorci i mali ugaone 'strazare-osmatracnice' s kupolom (na slici), koja rekonkvisti nije zasmetala. Nije da osvajaci nisu bili pragmatici, niposto. Velike dzamije nisu rusili tako temeljito kao mrznjom ostrascene Radovanove dzematlije u Republici Mrskoj od 1992 do 1995 godine, vec su u vecem dijelu koristili visoke zidove i procelje mijenjali u tradicionalni crkveni barokni 'outlook'. Peke. Tako je ostalo finih tankih lukova Almoravida od kojih se malo spasilo bijegom jer svuda okolo je bila voda, a Afrika daleko. No, ostala su imena: Alcudia (brdo, ar.), Banyalbufar ... i tragovi velike civilizacije koja se ne da lahko izbrisati. Upravo u Banyalbufar mozete vidjeti predivne 'poljoprivredne terase' lokalnih farmera, -zaostavstina 'Maura', kako se u literaturi obicno nazivaju spanski muslimani, koji su strmu a plodnu obalu savladali golemim naporom i snagom genija, ali koji im je donio visestruku korist. Podzidama su 'digli' zemlju u vodoravni polozaj i tako pravili 'stepenice'-terase, cime su dobili dodatne stotine kvadratnih metara obradivog zemljista a i lakse navodnjavali zemlju. Poslije su i Evropejci taj izum rado prepisali. Predivne su tvrdjave u Arta, Inca, Alcudia, jos pitoresknija sela Pollenca, Soller, Valdemossa ili Deia, koju je magazin 'Forbes' strpao u najljepsih deset sela-lijepih 'poput igracke', kako su naveli. Da je lijepo tamo imati kucu cak i zvijezdama Hollywooda potvrdili su americki glumci Michael Douglas i Catherine Zeta-Jones koji imaju lijepu ljetnu vilu kod Valdemosse, prelijepog gradica na zapadnoj obali otoka.

Bilo je lijepo vidjeti i rodno mjesto Rafaela Nadala (Manacor) i Carlosa Moye (Palma), diviti se jednoj od najmonumentalnijih baroknih crkava u svijetu, upravo u Palma de Mallorci, cudesnom gradicu Andratx u dubokoj kotlini, kristalno cistom i plavom moru na istoku kod Capdepere - i uzivati u suncu i blagom vjetru na sve strane. Ko voli biti 'suncokret' pjescane plaze Palme su poznate u svijetu  a Majorcani vas nece razocarati. Pitomi su, govore malo iskrivljeni katalanski, prepuni ponosa i na svoj jezicki idiom jer nekad su bili zasebno kraljevstvo (vrlo kratko) a danas ekonomski mogli bi biti i nezavisni i uzivati od blagodati prelijepe flore i mora. Na otoku zivi preko 60000 Nijemaca, uglavnom penzionera, koji su otvorili svoje kafane, restorane i druge obrte a toliko su se raskomotili da imaju i radio stanice na njemackom jeziku. Aviokompanija Air Berlin skoro da je prisvojila aerodrom u Palmi jer su letovi po cijeli dan.

Na Mallorcu treba otici, dragi nasi citaoci, nije kao Sardinija ili Sicilija za koju treba vise vremena da se obidje, ovdje je sedam dana dovoljno, i da se suncate i nahodate s kraja na kraj otoka, a ako nista bar po onoj kur'anskoj - 'da biste vidjeli kako su zavrsili oni koji su bili prije vas'. I usput se zapitate, zasto su zavrsili tako kako su zavrsili!

22.05.2011.

Duboka kriza Zapada

Napomena: Slijedi prijevod proširenog engleskog prijevoda (otprilike dvostruke veličine) članka koji je prvotno objavljen u norveškom dnevniku Klassekampenu 5. prosinca 2006 (vidi Europas dype krise). Članak je prouzrokovao stanovitu raspravu među norveškim intelektualcima, ali još nitko nije izazvao osnovne pretpostavke na kojima počiva. Objavljen je na stranici HonestThinking 19. svibnja 2007.

 

autor Ole Jørgen Anfindsen, Oslo, Norveška

urednik HonestThinkinga (ole at honestThinking.org)

Ponekad previše kompliciramo stvari. Ovaj članak je pokušaj objašnjavanja, korištenjem što manje riječi, razloga zbog kojih je Europa posebice, a općenito cijeli Zapadni svijet u dubokoj krizi. Ovo objašnjenje pratit će kratka rasprava o nekim mogućim prigovorima, nakon kojih je pruženo nekoliko otrežnjujućih činjenica i citata. Članak je upotpunjen nekim završnim mislima i primjedbama.

Moj pesimizam glede Zapadne civilizacije počiva na slijedećem jednostavnom promatranju: Negdje, nekako, mora postojati ograničenje raznolikosti koje društvo može podnijeti, a da ne postane disfunkcionalno.

Neću se pretvarati da znam gdje točno to ograničenje jest; ja jednostavno tvrdim da takvo ograničenje nužno mora postojati. Sa ovom osnovnom pretpostavkom, možemo zaključivati kako slijedi:

Teorija i rasprava

Prvo, zaista je moguće navesti najvažnije čimbenike koji imaju potencijal uzrokovati disfunkcionalnost društva. Ti čimbenici uključuju najmanje jezik, kulturu, religiju i etnicitet. Pažljivo primjetite kvalifikaciju u prvoj rečenici ovog odjeljka; upravo spomenuti čimbenici neće nužno stvoriti probleme, ali svi oni imaju potencijal za to. Razlike u ova četiri područja su primjeri onoga što možemo zvati temeljnim razlikama, tj. razlikama kojima se ne može dopustiti da rastu bez ograničenja, ako želimo da društvo ostane zdravo. Ovo je tako stoga što su ovi čimbenici snažno povezani s našim osjećajem identiteta, pripadanja i lojalnosti; onih vrsta stvari bez kojih ni jedno društvo ne može funkcionirati.

Drugo, sposobnost bilo kojeg društva da se nosi sa temeljnim razlikama biti će promjenjiva kroz vrijeme. Na primjer, društvo sa ekonomijom u usponu privremeno će u ovim područjima imati veću toleranciju. Budući da se ekonomski rast ne može nastaviti u nedogled, sposobnosti društava Zapada da se nose s temeljnim razlikama prije ili kasnije morat će se smanjiti.

Treće, kada god društvo prijeđe svoja ograničenja glede količine temeljnih razlika koje je sposobno podnijeti, neke vrste snaga će – nužno – u tom društvu ući u igru, kako bi obnovile dovoljnu razinu jedinstva.

Kako će ovo utjecati na Europu u nadolazećim desetljećima? Čini se kako su mogućnosti prilično drakonske:

  • Nekim grupama ljudi nametnut će se strani jezik, kultura i/ili religija
  • Ljudi različitih kultura će se premjestiti i odmaknuti jedni od drugih
  • Ljudi različitih kultura će se međusobno ubijati

Krajnji rezultat ovog procesa vjerojatno će upasti u jednu od ove tri glavne kategorije, iako su mogući i hibridni scenariji:

  • Europa bi se mogla podijeliti duž crta koje razdvajaju jezke, kulture, etničku pripadnost ili religiju, slično kao što se dogodilo kod raspada Jugoslavije
  • Europu će zauzeti ili će njome dominirati useljenici
  •  

  • Useljenici bi mogli biti prisiljeni napustiti Europu ili bi mogli na druge načine izgubiti svoj utjecaj

Teško se može poreći da se razina raznolikosti stalno povećava u svim nacijama koje trenutno sudjeluju u multikulturalnom projektu. Tek trebam vidjeti bilo čiji prijedlog o tome kako ćemo izbjeći dosezanje gore spomenutog ograničenja.

Jedan mogući prigovor gornjem tijeku razmišljanja je da je raznolikost snaga, a ne smetnja. Međutim, takva primjedba propušta uvidjeti ključnu stvar. Sigurno je, premalo raznolikosti može biti problem, ali isto vrijedi i za previše raznolikosti. Gotovo je bezbroj primjera iz stvarnog života koji imaju ovu osobinu; potrebno je imati određenu količinu nekog sastojka, ali jedva da je ikad dobro imati nekog sastojka koliko god je to moguće.

Raznolikosti unutar ljudskih društava nisu iznimka za ovo pravilo. Istog trenutka kada takva raznolikost naraste iznad ograničenja unutar kojeg je korisna i zdrava, vidjet ćemo simptome poput razvoja paralelnih društava unutar većeg društva, manjka komunikacije i međusobnog razumijevanja zbog različitih jezika, neuskladivih pogleda na svijet, suprotstavljenih vrijednosti i tako dalje i tako bliže.

Nekoliko koraka dalje ovim putem i dobro funkcioniranje demokracije biti će ometeno građanima koji će glasovati za kandidate koji zastupaju njihovu određenu religiju, etničku grupu ili jezik, umjesto glasovanja za kandidate sa boljim političkim programom. Ako se raznolikosti dozvoli rasti bez granica, prije ili kasnije će društvo u pitanju postati disfunkcionalno.

Tragično je da se ove stvari odvijaju ovdje u Europi, pred našim vlastitim očima. A ipak, sveučilišni svijet i mediji su samo umjereno zabrinuti, dok se za većinu naših političara čini kako nemaju pojma što bi se moglo ili što bi trebalo učiniti.

Zanimljivo je da se, dok se javnosti redovito ispire mozak sloganima poput “raznolikost je naša snaga”, na raznolikost mišljenja o multikulturalizmu ne gleda lijepo, blago rečeno. Dapače, vladajuća elita ulaže ozbiljne napore u sprječavanje istinske, duboke, razumne i upućene rasprave o ovim teškim pitanjima.

Razultat je intelektualno zatupljujuća kultura konsenzusa, koja se brine za to da svi poslušno stupamo na istu melodiju raznolikosti. To jest, raznolikosti u onim područjima za koja su naše elite odlučile da je raznolikost Dobra Stvar, ali zato jednoličnosti, konformizma i političke korektnosti drugdje. Europa je, jednostavno rečeno, u dubokoj intelektualnoj nevolji, a koja će morati uzrokovati i političku nevolju.

Trenutna kretanja u Europi

Pojasnimo ova pitanja nekim otrežnjujućim činjenicama iz Nizozemske, Velike Britanije i Francuske.

Prema statistici objavljenoj u studenom 2006. u norveškom dnevniku Klassekampen, u 2005. godini 119.275 osoba je izabralo napustiti Nizozemsku, dok je 92.297 osoba iste godine ušlo u zemlju. Većina onih koji su otišli bili su etnički Nizozemci, dok su većina došljaka bili ne-Zapadnjaci koji su došli preko zakona o okupljanju obitelji. Ovaj proces teče već nekoliko godina te se očekuje kako će se u budućnosti nastaviti i jačati.

U ožujku 2006. nizozemska obavještajna organizacije AIVD objavila je izvještaj nazvan Nasilni Džihad u Nizozemskoj. Izvještaj se bavi činjenicom da, usprkos značajnim naporima u zaustavljanju tog razvoja, radikalizacija mladih muslimana se nesmiljeno nastavlja. AIVD upozorava da se, ako se trenutna kretanja nastave, nizozemsko društvo možda kreće prema raspadu.

U lipnju 2006. The Sunday Times je izvjestio kako je jedan od najiskusnijih britanskih vojnih stratega, kontraadmiral Chris Parry, upozorio da trenutno demografsko kretanje predstavlja prijetnju Zapadu sličnu onoj koja je srušila Rimsko Carstvo. Mi smo jednostavno nesposobni integrirati, a još manje asimilirati sve veći tok useljenika koji dolaze u Europu.

U Francuskoj je situacija već posebno ozbiljna. Nasilje u predgrađima i pobune su tako česti, da se više ne smatraju novostima te ih mediji u velikoj mjeri ignoriraju. Ali tko god pogleda na opću situaciju glede integracije ne-Zapadnih useljenika u Europi, pronaći će da je i drugdje stanje prilično zastrašujuće. Bitni problemi uključuju nedostatak discipline i posljedične probleme sa učenjem u školama, narastajuće razine nasilja i kriminala u velikim gradovima, sve više i više etničkih Europljana nalazi kako je teško živjeti u velikom broju predgrađa i u drugim područjima, a također je povećan broj zlostavljanja i napada na židove.

Odbijanje suočavanja sa stvarnošću

Na medunarodnoj pozornici postoji stalan tijek članaka i knjiga koji predviđaju pad Europe, što također stvara prilično zanimljivu situaciju. S jedne strane, određeni stručnjaci i intelektualci čine sve što mogu kako bi upozorili na nadolazeću katastrofu. S druge strane, vladajuća elita inzistira kako je sve u redu. Primjer je norveški premijer Jens Stoltenberg, koji je u ožujku 2006. u glasilu Samtidenu napisao slijedeće: “Zadnjih dvadeset godina su vjerojatno bile najuspješnije u povijesti čovječanstva. Svijet napreduje, a pesimisti su u krivu.”

Krajnje je vrijeme da jeftinu propagandu zamijenimo ozbiljnom analizom. Je li ili nije slučaj da gore spomenute temeljne razlike u Europi ovih dana rastu izvan kontrole? Što će, ako će išta, zaustaviti ovaj rast? Koliko ja mogu reći, to će se dogoditi samo ako ponovo razmislimo o cijelom našem režimu useljavanja, ali većina naših političara, kao i veliki djelovi sveučilišta i medija agresivno odbacuju svaki takav prijedlog.

Pristalice multikulturalnog projekta čine se odlučnima osigurati da njihov politički Titanic nastavi punom parom naprijed, bez obzira na buduću cijenu u ljudskim životima i rasulo društva. Ovi ljudi zaslužuju da ih se nazove multiciničnima.

Europa nije bila u ovako opasnim vodama otkad je Hitlerovo ludilo pokrilo naš kontinent tamom. Čije je to greška? Glavna odgovornost leži na naivnim, kukavičkim, moći gladnim i/ili arogantnim političarima. U ne malom dijelu odgovornost leži i na sveučilišnom svijetu i medijima, koji mahom nastavljaju idealizirati situaciju i gušiti demokratsku raspravu.

Tu i tamo neki od glavnih političara u Europi, na primjer Tony Blair, izreći će tvrde riječi o useljavanju, integraciji, vrijednostima Zapada, smrti multikulturalne ideologije, ili nešto slično tome. Međutim, sve dok ne demonstriraju u praksi da su spremni provesti mjere koje bi zaista mogle nešto značiti, ja sumnjam da su to samo prazne riječi nesposobnjakovića bez pravog plana djelovanja. Manje vjerojatno, ali ne i nezamislivo, to su riječi ciničnih ljudi koji pokušavaju sakriti svoje prave namjere.

Mi sada brzamo prema problemima neviđenih razmjera. Zatvaranje očiju i nadanje najboljem sve dok ne bude prekasno, vjerojatno je najgora moguća strategija. Ako problemi ubrzo ne budu priznati te ako ne budu učinjeni ozbiljni napori u pronalaženju mogućih rješenja, vjerojatno je samo pitanje vremena prije nego će jedan broj Europljana početi pratiti nizozemski primjer i potražiti izlaz za nuždu. Zaista, sve više Nijemaca i Britanaca to već sada čini. Takvi migracijski uzorci se mogu nastaviti samo određeno vrijeme prije nego što počnu pokretati sami sebe, a u tom slučaju sudbina Europe će postati zapečaćena. Svaka moralna osoba i useljenicima i Europljanima duguje pokušati spriječiti takav scenarij.

Zaključci

Očito je kako je ovaj članak napisan iz europske perspektive. Međutim, umišljanja, utopijske vizije i intelektualne obmane, koji su na dobrom putu da unište Europu, na slobodi su i divljaju i u ostatku zapadnog svijeta, ponajprije na sveučilištima i u medijima, čiji se utjecaj ne smije podcijeniti. Situacija u SAD-u i ostatku zapadnog svijeta možda nije tako ozbiljna kao u Europi, ali isti procesi koji podlokavaju temelje civiliziranog društva ovdje, marljivo su na djelu i tamo. Poseban je razlog za brigu mogućnost da SAD postanu ozbiljno oslabljene ili čak rastrgane unutrašnjim napetostima, koje su već sada vidljive pogledu cijelog svijeta.

Islamisti su ovoga sasvim svjesni. Oni savršeno razumiju kako je naša raznolikost njihova snaga. Pa ipak, mnogi konzervativci još uvijek u islamizmu vide našeg jedinog neprijatelja, propuštajući vidjeti još veću prijetnju koja dolazi iznutra.

Osim ako ne pojačamo naše napore u buđenju opće javnosti za izazove sa kojima se sučeljavamo; ako ne uspijemo razbiti spone politički korektnog mišljenja; ako se iskreno ne suočimo sa stvarnošću u svim područjima bitnim za dobro funkcionirajuće društva (bez obzira koliko istina bila bolna); cijeli zapadni svijet bi se mogao urušiti prije kraja ovog stoljeća. Zapravo, mislim da bi se to moglo dogoditi i za naših života. Sa napomenom, naravno, da će mnogi od nas prestati biti živi kada se ovi procesi jednom zaista zahuktaju.

Post scriptum

Različite verzije gornjeg članka poslane su u travnju i svibnju 2007. četirima poznatim publikacijama u Velikoj Britaniji i SAD-u (tri prvenstveno tiskovine i jedna bazirana na webu). Nijedna od njih nije prihvatila članak. To me je donekle iznenadilo, budući da sve one redovno objavljuju materijal koji je kritičan prema trenutnim multikulturalnim kretanjima.

Zašto je ovaj članak odbačen? Ne primivši nikakvog odgovora, mogu samo pretpostavljati. Moja pretpostavka je da se publikacije osjećaju nelagodno prema riječima etnički i etnicitet, a u kontekstu ozbiljnih problema. Iz mog članka bi, međutim, trebalo biti sasvim jasno da ja u ovim stvarima ne zagovaram nikakve ekstremne stavove. Naprotiv, ja tvrdim kako je određena količina raznolikosti, uključujući etničku raznolikost, dobra za zdravo društvo. Međutim, ako se prema izazovima etničke raznolikosti postavljenim pred nas ne počnemo odnositi na izravan i pošten način, pun poštovanja, bojim se da su naše šanse za pobjedu u ratu protiv globalnog džihada i radikalnog islama zaista vrlo male. Štoviše, neuspjeh sa ovim pitanjem utrt će put ljudima koji će sasvim sigurno biti izravni, koji će možda pokušati biti pošteni, ali koji će imati malo ili uoće neće imati poštovanja. Ono što ovdje trebamo je slobodna, otvorena i prava intelektualna rasprava u duhu klasičnog eseja Johna Stuarta Milla O Slobodi. Pogledajte posebno Poglavlje II – o slobodi misli i rasprave; bit kojih je autor uhvatio kako slijedi:

  • Prvo, ako ijedno mišljenje bude ušutkano, to mišljenje može, po onome što je nama poznato, biti istinito. Nijekati ovo znači pretpostaviti našu nepogrešivost.
  • Drugo, ako je ušutkano mišljenje pogrešno, ono može, a vrlo često je to i slučaj, sadržavati djelić istine; a budući da je opće ili prevladavajuće mišljenje o bilo čemu rijetko u cjelosti istina, ostatak istine može izaći na vidjelo jedino u sudaru suprostavljenih mišljenja.
  • Treće, čak i ako primljeno mišljenje nije samo istinito, već u cjelosti istina; osim ako je bilo, i jest, energično i ozbiljno raspravljano, ono će kod većine onih koji ga prime biti držano kao predrasuda, s malo shvaćanja ili osjećaja za njegov racionalni temelj.
  • I ne samo to, nego, četvrto, značenje same doktrine biti će u opasnosti da bude izgubljeno ili oslabljeno i lišeno svog vitalnog efekta na karakter i djelo: dogma koja postaje samo formalno ispovjedanje, zauvijek jalova, ali koja zauzima prostor i sprječava rast bilo kojeg stvarnog i iskrenog uvjerenja, ili iz razuma ili vlastitog iskustva.

Da su samo intelektualci bili sremni poslušati Millove savjete tijekom proteklih 60-ak godina, Zapad bi danas bio u potpuno drugačijoj situaciji (a svijet bi gotovo sigurno bio bolje mjesto).

Više je razloga zbog kojih će islamisti profitirati nekontroliranim rastom etničke raznolikosti na Zapadu, ovdje ću kratko spomenuti dva. Prvo, ovo će, samo za sebe, oslabjeti naša društva, uništavajući temelje dobro funkcionirajućih demokracija i stvarajući potrebu za totalitarnom ideologijom koja će moći počistiti multikulturalni nered dovođenjem zbroja temeljnih razlika ispod kritičnog praga. Drugo, vjerojatno je da će neke etničke grupe postati plodno tlo za islamski preporod. Ohrabrujem ljude koji imaju pristup potrebnim informacijama da dalje elaboriraju ove teme.

U svakom slučaju, odbijanje suočavanja sa stvarnošću teško da je ikad bilo dobra strategija. Ako je točno, kao što se gore tvrdi, da je etnicitet jedan od središnjih čimbenika (ne i jedini) kada se radi o lojalnosti, identitetu i osjećaju pripadanja ljudi, tada ovu temu zanemarujemo na svoju vlastitu štetu.

18.05.2011.

Reagiranje objavljeno u Oslobođenju: ISMIJAVANJE SVETINJA

Ako ste mislili da niko nije odgovorio Dežuloviću direktno na pitanja koja je postavio, evo da javimo - današnje "Oslobođenje", strana 11. Da, trebalo je 5 dana da se uredništvo smiluje i objavi reagiranje, ali kako kažu - bolje ikad nego nikad. Za one koji nisu pročitali Dežulovićev tekst, a i one koji jesu, valja spomenuti da je čovjek postavio direktna pitanja oko vjeronauke i skijaških skokova. Dobio je odgovor. Primjeran.
p.s.
(originalan naslov reagiranja je "
ŠTA NAM JE ISMIJAVANJE SVETINJA DONIJELO?" čime se aludira na njegov tekst "Šta nam je katolički džihad donio osim zla?"
(u komentaru njegov tekst "
Reisu-l-ulema Chuck Norris")

Oduvijek me zabavljalo čitanje kolumni Dežulovića, parodiranje pri rekonstrukciji  događaja, a i Kožini vicevi kao "povod". Međutim, postoje dvije važnije stvari u izražavanju i komunikaciji: opća kultura i maniri. Hoću da vjerujem da postoje kod većine ljudi, ali osporava me svojim pisanjem, evo, Dežulović. Parodiranjem svega što zatreba uredništvu (kad bolje pogledam uređivačku politika "Oslobođenja", to je to) ličite na dijete koje je otkrilo psovku i još dobija osmijehe i aplauz roditelja u stilu: „čuj ti njega, psuje kao veliki!“. Na to me podsjetio vic o Chuck Norrisu - ogavan zbog toga što tretira Boga (Allaha) kao učenika. Nešto slično karikaturama Poslanika Muhammeda a.s., ali – dijete ne zna šta je to biti bezobrazan, barbarin ili primitivan. Kao ni Kožo - koji možda ne zna ni da je to! I baš to je razlog više zbog kojeg neće prestati halabuka oko vjeronauka. (Inače, kako vidim, halabuka nije kada treba smijeniti Arziju ili Taju. To se tada naziva „stav javnog mnijenja“ i „demokatija“).

Kada je riječ o svim vjerama, ekumenska misao  se zasniva na zajedničkim crtama vjera, a tu su ljubav među bližnjima, tolerancija, poštovanje, suživot ili mir o kojima se i uči na časovima vjeronauke, a ne „kako se dići u zrak bez prijevoznog sredstva“. To što vi, kao i Samuel Huntington, u vjer(onauc)i vidite samo bedastoću, mržnju i sukob, više govori o vama jer time samo  obesmišljavate upravo taj i takav ekumenizam i trud vjeroučitelja. Što se tiče "odbrane koja izgleda kao da ju je uvježbao Bogdan Tanjević lično" priznat ćete da bi tolerancijom homoseksualizma svaka vjera obesmislila smisao Objavljenih naredbi iz Svetih knjiga. Pa, zašto im onda to uzimate za zlo? S ignorisanjem promocije tih „queer“ vrijednosti ni sa evolucijom ne bi dotjerali daleko. Ili smatrate da nas ima previše na planeti Zemlji, pa bi valjalo pogurati i drugi svjetonazor?

A sada o Vašim greškama u tekstu: Boga znanje ni ocjenjivanje poznavanja gradiva iz vjeronauke, kao ni iz biologije ne vrijeđa. Valjda ste svjesni da nije isto znati pomoliti se i ne znati. Moram se uz ovo pozvati i na vaš tekst „Što nam je "katolički džihad" donio osim zla“ u kojem ste afirmativno pisali o islamu. Upravo tako raspoloženje prema vjeri islam je donijelo napredak čovječanstvu. Vjeri koja traži da se uči! Takvog islama ne bi bilo bez (vjero)nauke koja se na fakultetskom nivou izučavanja danas naziva teologija, a u školama – vjeronauka. Da bih bio jasniji: sama svrha predmeta vjeronauka nije da se ocjenjuje vjerovanje, nego znanje kojim se manifestira vjerovanje. Kao  profesor (vjeronauka u srednjoj školi) mogu reći da imam učenicu koja nosi pentagram i ima pet, ne zbog pet krakova, nego zato što je naučila gradivo iz vjeronauke. U vjeru nema prisile, nošenje pentagrama je njen izbor. Ergo, ako ona koja zna šta je satanizam, a može imati pet iz vjeronauka, zašto ne bi i ateista imao pet? Poenta: ne ocjenjuje se pobožnost niti "nijjet" (namjera), nego znanje. Znanje koje vodi ka pobožnosti - ako neko tim putem želi ići ili ga, zbog opće kulture, poznavati. (vjerujem da ona želi znati radi opće kulture). Nadam se da se još sjećate da je prvo, što je bilo objavljeno Muhammedu a.s., bilo ono "Iqre!" ("Uči!"). Zato ni biologija nije bezbožna, nego spada u znanje koje vodi pobožnosti. S druge strane, sama djeca ne biraju da li će ići na vjeronauku. Njihovi roditelji mogu biti izričito protiv toga, a ako djeca neće - ne znam čime ih mogu privoliti? To se valjda zove kućni odgoj. Sve ovo vam mogu reći ne kao imam (arapsko značenje riječi "predvodnik u namazu/molitvi") niti kao "nemam" (to ništa ne znači), nego kao vjeroučitelj! I da, ne kaže se "gazab", nego "azab". Da ne bude da sam pričao samo da bih prigovarao. Nadam se da sam Vas kao vjeroučitelj uvjerio u suprotno.

Emir Džambegović, vjeroučitelj

17.05.2011.

Roland Garros: DVA IGRACA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U PARIZU

Jutros je zapoceo drugi teniski Grand Slam sezone - Roland Garros. Za nagradni fond od 17,5 miliona eura takmicit ce se 128 igraca u muskoj i zenskoj konkurenciji.

Najveci favoriti kod muskaraca su Rafael Nadal i Srbin Novak Djokovic te u zenskoj konkurenciji Kim Clijsters i Dankinja Carolina Wozniacki, iako druga nema niti jednu titulu s nekog od cetiri Grand Slam, ali je prva na WTA listi.

Boje Bosne i hercegovine ove godine brani Amer Delic (na slici) u kvalifikacijama kod muskih i Mervana Jugic-Salkic u dublu kod zena. I pored ocekivanja da ce se probiti u glavni turnir nas Tuzlak se jutros, NAZALOST poskliznuo na prvoj prepreci. Izgubio je 4:6,6:7 od 20-godisnjeg Nijemca Steebe i tako propustio priliku popraviti plasman na ATP ljestvici. No, kako je on pravi izdanak americke skole tenisa (servis i volej igra) prave rezultate Amera Delica ocekujemo na tvrdim podlogama. Nas reprezentativac ce nastupiti u kvalifikacijama Wimbledona krajem juna a ranking bi mu, uz samo jedan solidniji rezultat na celendzerima trebao to isto osigurati na US Openu u avgustu. Amer igra u kontinuitetu vec nekoliko mjeseci s manjim povredama zgloba od kojih nije duze izbivao tako da se treba nadati boljim rezultatima u nastavku sezone.

Mervana Jugic-Salkic u paru s Darijom Jurak iz Hrvatske nastupit ce u glavnom turniru parova pa se nadamo dobrim vijestima iz Pariza s obizorm da su prije nekoliko sedmica ove dvije igracice bile 28 par u svijetu u dosadasnjem dijelu sezone.

16.05.2011.

Dobri susid CHUCK BORIS

Odavno nijedan tekst nije izazvao toliko negativne komentare, osjećaj odvratnosti i odbojnosti koji je čak ljude tjerao ostave čitanje kolumne, kao što je to tekst Borisa Dežulovića pod naslovom Reisu-l-ulema Chuck ef. Norris
I dok čekamo da se uredništvo "Oslobođenja" smiluje da demokratski objavi reagiranje čitatelja na marginama "Poligona", valja skrenuti pažnju na interesantan tekst objavljen na rijaset.ba.

Dobri susid CHUCK BORIS


Share-Podijeli na Facebooku

rukovanjeDirljiva je ta ekumenska (međukršćanska) ljubav između evropskih liberala, demokršćana, socijal-demokrata, karikaturista, Skandinavaca, Srbijanaca, Hrvata, komunista, novinara koji se na zemlji gdje žive muslimani, vijekovima između dva krsta, okupe svaki put kad muslimanima zasmeta što neko dira u njihove svetinje. Ne mogu se glave složiti oko budalaština kao što su ljubav među bližnjima, tolerancija, poštovanje, suživot ili mir, ali čim neki musliman spomene da ne ide demonstracija homoseksualizma za 27. večer ramazana, da njihovoj djeci ne trebaju pokloni sv. Nikole za Božić i Novu godinu, da se ne treba ugrožavati vjeronauka samo tamo gdje žive Bošnjaci, skoče svi složno, uigrano i uvježbano kao da ih je lično Bogdan Tanjević zonsku odbranu trenirao. Svi se slože kada je islam u pitanju.

A da je malo osjećaja za pravdu u njihovim srcima, nastojali bi bar malo saulisati pomahnitalu armadu kastiljske i aragonske (srpske i hrvatske) rekonkviste koja po svaku cijenu želi muslimane izbaciti s ovih prostora i zauvijek im zatrti svaki trag.

Krst je na Humu iznad Mostara, ispod Huma najviši i najveći zvonik na Balkanu, krst je u Počitelju, krst je na ulazu u svako bošnjačko selo u Dubravama, krst je u zgradama vlade hercegovačkih kantona, krst je u hercegovačkim školama (koje pohađaju i muslimanska djeca), krst je na trgovima, grbovima, krst je na stolačkom starom gradu, krst je pred Ahmićima, krst je kod Potočara, krst je svuda gdje muslimansko oko baca pogled, krst samo nije na krstu jer „krst na krst neće".

Tako je bilo i sa Španijom. Krstovima su muslimani bivali opkoljeni i krst je bio znak šta ih čeka, a naivni muslimani su se nekome umiljavali i nečemu nadali. Antologijska muslimanska glupost „neće nas naše komšije" je nastala upravo u Španiji, neće, neće...

Koliko muslimana danas živi u Španiji? Koliko muslimana živi u Republici Srpskoj, koliko muslimana živi u Ljubuškom, Čapljini, Duvnu, Livnu, Imotskoj krajini, Herceg Novom, Nikšiću, Kolašinu.... a bili su tu većina ne tako davno. Danas živimo samo u emiratu Granada, ili ponaški na 10 posto od teritorije na kojoj su Bošnjaci muslimani živjeli prije manje od sto godina.

U Granadi su mislili isto k'o i mi, čim je malo stalo da je stalo zauvijek, pa otiđite sad u Granadu i Kordobu pa vidite gdje su muslimani. Krst je na munari velike kordobske džamije, ili ne trebate ići  u Španiju... gdje su džamije u Budimu, Osijeku, Beogradu, mislite da neće biti krst i na munari Begove džamije ....

Neće nas naše komšije, neće, neće ...

E baš hoće, udariće ti Krstić, Mladić na dijete, na ženu, na dedu, na nenu, ismijavat će ti Dežulović samog Allaha, dž.š.,onako kako niko nikad u istoriji BiH nije. Dežulović nije pao s Marsa pa da ne zna šta vrijeđa osjećaje muslimana, tu je čovjek, piše za Oslobođenje, zna on dobro gdje, kada i šta će napisati i koga će to i koliko povrijediti. Ufur'o se momčina da je hrabar, smije on u sred Sarajeva da se „sprda" sa islamskim svetinjama. Momčino moja nabildana ne treba za to nikakva hrabrost, onog kojeg su davno oborili na zemlju i izudarali do smrti nije hrabrost pritrčati i napucat ga još jednom u glavu.

Zadnjih godina se i ne ismijavaju hrabri sarajevski novinari osim sa muslimanima, ni ti nisi mogao odoliti a da ne spomeneš reisa ili Arziju.

U zapadnom Mostaru je dječak izudaran jer nije izmolio očenaš. Kad je muslimanče ili muslimanka u pitanju onda nema dječijih niti ženskih prava nego udri po njemu i po njoj drvljem i kamenjem.

Gazite nas, udrite nas, vrijeđajte nas, borite se protiv nas, bori se Borise, a ti bošnjački izrode dozvoli mu to, plaćaj ga za to, pili u njega, divi mu se i bali balijo.

prof. Azem Feriz

15.05.2011.

Burek blog arhiva: 'E, NEKA JE RAT' - 15 MAJ 1992 DAN ODBRANE TUZLE!

Prije 19 godina, tacno na danasnji dan, 15 maja 1992 g., Tuzla je odigrala najtezu ratnu bitku ciji ce ishod odluciti sudbinu u ratu tzv. najvece slobodne teritorije pod kontrolom Armije BiH. Iako se vec 40 dana ubijalo u Podrinju, napadalo zestoko Sarajevo, JNA pokusala kidnapovati i ubiti predsjednika Izetbegovica, Blitz Krieg Vozda sa Dedinja nije dobio zeljeni epilog u gradu na Jali.

Posto su bestidno uzeli kompletno naoruzanje TO BiH iz hangarova tzv. JNA je sve potrpala u svoj konvoj i manekenski htjeli kao izaci iz grada iako su namjere bilo potpuno drukcije, sto ce pokazati kasniji dogadjaji. Skoro pet minuta veci dio rezervista pucao je iz kolone i provocirao sukob s braniocima grada. Sve do trenutka kada su dobro rasporedjeni pripadnici MUP Tuzle uzvratili vatrom. Sjecam se, svi smo bili pored tv jer je gradska TV FS-3 direktno sa tornja Kule, najvece zgrade u gradu snimala cijelu bitku, koja je zapravo kratko trajala. Od razmjene paljbe pogodjeni su kamioni s municijom pa je pucalo na sve strane od detonacija a da niko nije okinuo. Na taj su nacin potpuno unisteni neki stanovi u Skojevskoj i ubijeni ljudi a velikosrpska propaganda do dana danasnjega od toga iskonstruirala pricu o najvecem masakru u tzv.Tuzlanskoj koloni.

Iako bestidno lazu 15 godina da je ubijeno 200 vojnika pravi je broj stradalih vojnika i rezervista bio 49 sto je lahko provjeriti u predmetu u Haskom tribunalu protiv S.Milosevica a potvrda ovome je i brojka od 35 tijela koja su ekshumirana 1999 g. na gradskom groblju koji su predati Komisiji za nestale iz Banja Luke. No, skoro u sjeni bitke na Brcanskoj Malti je cuveni razgovor gradonacelnika Selima Beslagica i Tomislava Pracera, zamjenika komandanta aerodroma Dubrave kod Tuzle.
Proglasite, bre neku autonomiju i kazite da zelite zivjeti u Jugoslaviji, govorio je Pracer Selimu a ovaj odgovorio: Ma, necu, bolan.
Jebiga, onda je rat, kazao je drski major.
E, neka je rat, ja nemam druge drzave osim Bosne i Hercegovine!-odgovorio je Beslagic sto je ostalo upamceno jer su vezisti TO BiH ubrzo ponudili tajno snimljeni razgovor svim medijima. Beslagic je pokazao vitesko drzanje jednog bh politicara sa bahatim oficirima tzv.JNA zbog cega ce zadrzati ponajvece mjesto u historiji grada Tuzle. Ostat ce zabiljezeno da je u prvim kolonama koje su stitili iz kasarne u Skojevskoj grad napustili vladika Kacavenda a jedno mjesto je bilo rezervisano i za tuzlanskog efendiju, njegovog narocito dobrog prijatelja. Molio ga je, ovaj se neckao i na kraju-izabrao pravu stranu.Nikad necu zaboraviti kako su mjesoviti brakovi preko noci ostali bez oca ili majke jer se jednostavno preko SDS-a uskakalo u kolonu bez i pozdrava sa suprugom i djecom. Znam nekoliko takvih slucajeva a jedan od njih, ostavljenih malih djecaka zajedno s mamom (suprugom) od 'pocetnicenog' oca i muza - Igor Ilic, izvrstan je danas plivac tuzlanskog Zmaja od Bosne. Neki ce reci da je lahko biti pametan nakon 40 dana iskustva kroz koji je proslo pola BiH. Nikako, zvijer zvanu JNA tako poraziti i od ratnog plijena naoruzati dvije brigade mogao je samo izvrsno koordinarana vlast a kojoj niko nikada nije mogao reci da je bila 'muslimanska'. Jedan od njih, Ilija Jurisic, nimalo slucajno, prije 4 dana uhapsen na aerodoromu u Beogradu, jer mu Srbija kao hoce suditi za zlocin u Tuzli 15 maja 1992 g. Osim Selima, Mese Bajrica, Jasmina Imamovica, Refika Ahmedinovica, Ilije Jurisica, grad su u opcinskim strukturama branili i Stanislav Petrovic, Sinisa Mihajlovic, Zdravko Djuranovic, Igor Rajner i bezbroj istinskih patriota koji su odlicno odigrali najtezu bitku za grad poslije kojeg nista nije bilo isto. Cetnici i njihovi pomagaci su potisnuti tako daleko u Majevicu da su mogli samo nasumice preko brda gadjati grad bez znacajnijeg ucinka tokom cijelih tri i po godine agresije.
Zato danas treba zahvaliti svim onima koji su znali donijeti prave odluke u pravom trenutku 15 maja 1992 g. Hvala ti, Selime.

15.05.2011.

Eurosong: DA JE DINO BIO LJEPSI...

Dino Merlin predstavnik Bosne i Hercegovine na ovogodisnjem Eurosongu osvojio je sinoc u njemackom Dusseldorfu sesto mjesto. Po bosanskom obicaju, nicim ozbiljnim potkrijepljen optimizam da bismo mozda mogli i pobijediti brzo je dobio otrijeznjenjenje. Osim komsijskim '12 points' te nekih iznenadjujucih (Svicarska) pjesma 'Love In Rewind' nije dirnula publiku i glasace dalje od Balkana a neki nasi mediji ipak izvjestaje zapocinju o 'fantasticnom sestom mjestu Dine Merlina'!? Rezultat je 'lijep' rekli bismo ali s obzirom na stvorenu euforiju u medijima i javnosti, negdje slicno kao oko fudbalske reprezentacije samo zato jer imamo par igraca ekstra klase, sesto mjesto nije na razini ocekivanja ni Bosanaca i Hercegovaca niti samog Dine Merlina.

Imamo dojam da je pjesmi nesto nedostajalo. Ne znam je li to neka bolja muzicka matrica, punina u uhu kad slusas pjesmu za koju kazes e , to je to, ubjedljiviji nastup Edina Dervishalidovica koji se opet na mjestima borio s engleskim izgovorom, sto zbog manje govorne mahane sto zbog jezika kojim ne vlada bas sigurno ili pak nesto drugo-ne znamo. Helem, komentatori vole reci da je vazan i scenski nastup i svasta nesto, ali i ljepota izvodjaca (zagledati se malo u pobjednike iz Azerbejdzana). Dini je, cini se falilo svega pomalo od toga pa je sesto mjesto jos i dobar rezultat, posebno ako se zna da smo u jednom trenutku dijelili prvo mjesto koje je ubrzo izblijedilo pred cunamijem pribaltickih zemalja ili clanica bivseg Sovjetskog Saveza. Prije bi BiH od Dodika dobila neki bod nego od davnog 'sovjetskog lagera' koji nam, cini mi se nikada nije dao ni boda!

Nikada nisam razumijevao potrebu da se medju nama u iseljenistvu digne e-mail, Facebook i ostala 'kuka i motika' da eto glasamo za nasu pjesmu!? Cemu? Da bi nadglasali indolentne domacine i tako 'donirali' koji bod vise nasoj pjesmi jer se iz Bosne za Dinu ne moze glasati a iz Njemacke, Austrije, Svicarske, Svedse...-moze!? Nije li to stvaranje lazne predstave o nama? Ako ne mozes posteno dobiti neki bod od pribaltickih zemalja, Rusije, Spanije i Portugala, recimo, gdje nasih izbjeglica ima neznatan broj onda i nisi zasluzio 'pobjednicko postolje'. Nasim Azerima je to uspjelo, i zato zasluzuju pobjedu.

A opet, ne dao Bog da je Dino pobijedio. Gdje bismo u sirotici Bosni nasli pet miliona eura (minimalno) za organizaciju finala naredne godine? Gdje smjestiti onoliki glamur kad nemamo ni postene dvorane? Ovako je dobro. Evropu a i one nase, balkanske barabe i velikosrpske sanjalice koji bi danas nema - jos jednom  smo podsjetili da nas itekako ima, da znamo, usprkos svemu - zapjevati ljubavi!

12.05.2011.

Da li je Komšić protiv antiislamizma ili licemjer?

Share-Podijeli klikom na Facebooku

zeljko-komsic-antiislamizamNijedna izjava odavno nije izazvala oduševljenje, posebno među Bošnjacima, kao izjava člana Predsjedništva BiH Željke Komšića na sesiji Kruga 99. Upozorio nas je da je danas u Evropi prisutan modifikovani fašizam, koji je obilježen antiislamizmom. To zlo, veli Komšić, postoji u brojnim evropskim zemljama i na našim prostorima, a protiv njega se valja uporno boriti.

Nažalost, po svemu sudeći sve će ostati samo na ovim njegovim praznim riječima. Zato ću ga morati posmatrati kao licemjera bez konkurencije. Kažem, po svemu sudeći, jer je dan prije reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić upozorio upravo na taj „modifikovani fašizam" prema muslimanima jednostavnom rečenicom koja zasigurno bruji u radosnom tonu među ateistima: „ukidanje vjeronauke je samo početak!"

Zaista, iznenađuje to što Komšić vidi „trunke" antiislamizma širom bijelog svijeta, a ne vidi balvan u svom SDP-ovskom oku. Dotični balvan u oku je ministar za barbarstvo Suljagić koji nije relevantan da kaže šta jeste antiislamizam, za razliku od reisu-l-uleme. Razlog je jednostavan -Suljagić se sam deklarisao kao ateista, a pored toga niko nema veće pravo i dužnost da govori o ugrožavanju muslimana u Sarajevu od reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića. Svojom titulom i ugledom u narodu dr. Cerić je to dužan!

U anale političkih obmana i medijskog inžinjeringa će ući kako je Suljagić uspio da mržnju koju osjeća prema religiji i vjerskim autoritetima (Katoličkoj crkvi i Islamskoj zajednici) proda kao borbu za jednakopravnost. „Prodao" je tu priču medijima koji ateizam i Goli otok opet sanjaju vjernicima. On, kao Huntington, vidi u religiji povod za „dvije škole pod jednim krovom". Najradije bi nam stavio barbarstvo na stol.

Smiješno izgleda kada ga upitaju „zašto se oni koji ne idu na vjeronauku ne dovedu u bolji položaj uvođenjem etike ili kulture religija" jer je besmislen odgovor „Nema para!". A kako to da Tuzlanski kanton ima para, a Sarajevski nema? Potrošili na nove automobile? Ili ne želi planirati ikakvo poznavanje vjere (makar to bila kultura religije) u školama? Čini se da nema srce kada je riječ o odnosu prema vjernicima i njihovim vjerskim autoritetima, bili muslimani ili kršćani - nego kamen u koji je ubetonirana fotelja.

11.05.2011.

Knjizevni klasici znanstvene fantastike: VODIC KROZ GALAKSIJU ZA AUTOSTOPERE (Douglas Adams, Velika Britanija, 1979.)

Bez panike! Ovu novelu je najlakse opisati kao knjigu o knjizi. Sam se naslov zapravo odnosi na ultimativnu, multimedijalnu enciklopediju o Galaksiji i svim njenim cudima, namijenjenu ljudima nemirnog duha i skromnog budzeta, koji je zele dozivjeti i upoznati. Skroman budzet dovest ce vas u nepredvidljive avanture gdje god da putujete i na samoj Zemlji, a zamislite tek kakva uzbudjenja, frustracije i neizvijesnost cekaju jednog galaktickog autostopera, koji nema nista drugo osim svog primjerka vodica i peskira napunjenog ekstraktima najvaznijih vitamina i minerala za odrzavanje zivotnog ciklusa. Upravo iz tog razloga, svaki primjerak vodica ima na svojim koricama dvije rijeci ispisane velikim umirujucim slovima: BEZ PANIKE (DON'T PANIC).
Kada SF kriticari uzmu pod lupu ovo neobicno SF djelo britanskog pisca Douglasa Adamsa, izmedju ostalog im se otme i komentar kako je znanstvena fantastika kroz njegova djela postigla svoju zrelost, ukoliko se zrelost jednog knjizevnog zanra moze mjeriti sposobnoscu da se nasmije sam sebi. Po vlastitom priznanju, ideja za "Vodic" autoru je dosla kada je pripit lezao u snijeznom nanosu pored puta blizu austrijskog zimskog centra Innsbrucka i gledao u zvijezde. Ruku na srce, samo tako se moze objasniti odakle je Adamsu palo na pamet da na papir stavi neobicnu zivotnu pricu najobicnijeg britanca Arthura Denta, koja sama po sebi i nije bila nesto posebno sve do jutra kada je planeta Zemlja trebala biti unistena kako bi se napravio prostor za novu galakticku autocestu. Koincidentalno, tog jutra se bez Arthurovog pristanka, trebala rusiti i njegova vlastita kuca, kako bi se napravio prostor za drugu, zemaljsku autocestu. Iz natezanja sa gradjevinskim radnicima, Arthura vadi njegov najbolji prijatelj Ford Prefekt i objasnjava mu da postoji i par precih stvari od njegove kuce. Pod jedan, da je on (Ford) zapravo vanzemaljac, galakticki autostoper koji je zaglavio na Zemlji, i pod dva da ce Zemlja, zajedno sa njenih nekoliko milijardi stanovnika tog dana biti unistena.
Zahvaljujuci svom autostoperskom alatu, Fordu uspijeva nagovoriti posadu brodova za rusenje planeta, koji po rasporedu dolaze u orbitu Zemlje, da mimo volje svojih sefova Vogona pokupe njega i Arthura neposredno prije nego ce Zemlja otici u historiju. Vogoni, uredni glakaticki administratori nisu naravno bili odusevljeni slijepim putnicima na brodu, pa su ih na Fordovo uzasavanje poceli muciti citanjem svoje poezije, druge najgore poezije u Galaksiji. Arthura ovo mucenje nije narocito pogodilo, jer je najgoru poeziju u cijeloj galaksiji pisao njegov sunarodnjak, no pogodilo ga je to sto su nakon mucenja obadvojica bili izbaceni sa broda u svemirski vakuum, gdje im je vjerojatnoca za prezivljavanje bila beskonacno mala. Upravo zbog te cinjenice ih je, djelic sekunde prije nego ce im tijela eksplodirati, pokupio Zaphod Beeblebrox u svom brodu sa pogonom beskonacne nevjerojatnoce. Na brodu ce Arthur i Ford sresti jos i indisponiranog androida Marvina, koji pati jer u cijeloj galaksiji ne postoji niko ni priblizno pametan kao on, te Triciu McMillian, jedinu prezivjelu Zemljanku, koju je Zaphod pokupio na nekoj dosadnoj londonskoj zabavi tek koji mjesec prije unistenja Zemlje i koja je zatim promijenila ime u Trilian.
Citatelju koji do ovog momenta nije bacio knjigu u smece nece biti nimalo cudno kada hrabra posada pocne krciti svoj put kroz galakticku birokraciju, otkrivati cudne svjetove i boriti se protiv jos cudnijih pojava kako bi otkrili pravo pitanje za konacni odgovor do kojeg je jos davno dosao svemoguci kompjuter Duboka Misao. Ova mocna masina je naime na pitanje o smislu postojanja Univerzuma nakon dugog i dubokog razmisljanja rekla: "Cetrdeset i dva". Posto niko nije razumio odgovor, a u sud Duboke misli se nije sumnjalo, zakljuceno je da se greska zapravo nalazi u pitanju, pa su napori vecine galaktickih avanturista odmah usmjereni ka traznju pravog pitanja za taj konacni odgovor. U daljem razvoju dogadjaja, pazljiv citatelj ce nauciti ponesto i o rock grupi "Zona katastrofe", koja svaki svoj koncert obiljezi izvrtanjem kore cijele jedne planete i poniranjem za to specijalno pripremljenog broda u njeno sunce oko kojeg strpljivo cekaju jahaci protuberanci. Ostat ce u sjecanju i Sirijuska kibernetska korporacija ciji su roboti, liftovi i ostala inteligentna oprema bili mozda i malo suvise inteligentni, sto ih je u konacnici kostalo prezira cijele galaksije, a hipoteza o gustoci naseljenosti Univerzuma, za koju se u knjizi jednostavno dokazuje da je nula a svi zivotni oblici koji se tu srecu predstavljaju cistu obmanu, definitivno spada u sam vrh Adamsovog literarnog umijeca. Na kraju vrijedi spomenuti da knjiga otkriva i kako su ljudi bili tek treca vrsta po inteligenciji na planeti Zemlji. Misevi i delfini, cije intelektualne sposobnosti po Adamsu daleko nadilaze ljudske, napustili su Zemlju neposredno prije njenog unistenja znajuci sta se sprema.
Otvorite dakle svoje misli za nacin razmisljanja na granici apsurda i uzivat cete kako u ovoj knjizi, tako i u njenim nastavcima koje je Adams uredno pisao sve do svoje smrti. Istina, pocetni sok koji se dozivi pri citanju prvih poglavlja tesko je ponoviti i Adams se u nastavcima precesto gubi u ponavljanjima i vremenskim skokovima izazvanim apsurdima, ali ova prica ce cak i takva uvijek imati svoje mjesto u historiji znanstvene fantastike. Na kraju krajeva, kako se oduprijeti sarmu novele koja zapocinje totalnim unistenjem cijele planete Zemlje a da pri tom od toga ne pravi nikakvu katastrofu vec naprotiv, citatelju otkriva cijeli Univerzum koji o Zemlji i njenim stanovnicima ima samo komentar da su bili "uglavnom bezopasni".
BBC je na osnovu ovog djela svojedobno napravio i TV-seriju, gdje se jasno moze vidjeti i ono sto u knjizi nije bas uvijek ocigledno, na primjer da Arthur Dent kroz cijelu svoju galakticku avanturu prolazi u frotirskom bade-mantilu koji je nosio onog jutra kad su mu sruseni i kuca i rodna planeta. Holywoodski film koji je uslijedio mogao se komotno i preskociti, posebno jer je ulogu Trilian dobila Zooey Deschanel koja ima neobican talenat da gledatelje ostavi bez ikakvog objasnjenja zasto njen lik radi to sto radi (ko u to ne vjeruje neka se prisili da pogleda i njen film "500 Days of Summer"). Do neke druge filmske prilike ostaje nam samo da cekamo ekranizaciju nastavaka "Vodica" i nadamo se da ce izbor glumaca i redatelja biti puno, puno bolji. Adams i njegova vjerna publika su to sigurno zasluzili.

07.05.2011.

ŠALJITE ČLANOVIMA SKUPŠTINE SARAJEVSKOG KANTONA

Apelujem na sve koji žive na području Sarajevskog kantona: ukoliko poznajete nekoga od članova skupštine kantona Sarajevo pošaljite mu link na ovaj tekst i tekstove koje smo donijeli u komentarima. Već sam poslao link na tekstove Dini Konakoviću, s obzirom da je jedini koji je reagovao na samovoljnu odluku Emira Suljagića.
Moj tekst je objavljen na portalu Dnevnog avaza i Rijaseta.

Odavno ni jedan odluka političara, kao što je to odluka ministra za "obrazovanje" u kanotnu Sarajevo, nije skrenula na sebe pažnju. Dobila je podršku, po mom mišljenju, ljudi koji su odgajani u komunizmu, koji inače ne mogu smisliti ni džamije (uz čuvenu floskulu "džamija po glavi bošnjaka") a kamoli vjeronauku u školi. (da napomenem, danas je 7. maj, dan džamija u sjećanje na srušenu Ferhadijuu Banjaluci)
Skandalozna je ta odluka zbog toga što ruši temeljni međudržavni ugovor između BiH i Vatikana, po kojem vjeronauka ima status kao i ostali predmeti. ili da se izrazimo "orvelovski", neki predmeti i neka znanja nisu "jednakija".
Opravdanje ministra (koji cilja izazvati diplomatski skandal svojom istrajnošću) je taj što djeca koja imaju vjeronauku, zbog petice imaju bolji prosjek od onih koji nemaju vjeronauka, pa su, kao, u nezavidnoj situaciji. Argument, naravno, ne stoji, a dobro pojašnjenje daje Nazif Horozović:
"U medicinskoj školi, u trećem i četvrtom razredu Biologija, Hemija i Fizika su izborni predmeti. Učenik mora uzeti dva predmeta od tri, a može i sva tri. Znači li to da su svi učenici koji ne idu na sva tri predmeta diskriminirani i da onima koji idu na sva tri predmeta treba ukinuti mogućnost da im ocjena iz trećeg izbornog predmeta ulazi u zbir ocjena?? Naravno da ne znači i bilo bi diskriminirajuće da to znači."
Zato apelujem na sve koji žive na području Sarajevskog kantona: poslao sam link na tekstove Dino Konakoviću, s obzirom da je jedini koji je reagovao na samovoljnu odluku Emira Suljagića. Ukoliko poznajete nekoga od poslanika  pošaljite mu link na ovaj tekst i tekstove koje smo donijeli u komentarima.
Moj tekst je objavljen na portalu Dnevnog avaza i Rijaseta.

12 razloga za ostavku ministra Emira Suljagića i promjenu njegove odluke

Tekstovi se pišu i radi povijesti, pa bi tako valjalo pročitati, kada bosanskih muslimana više ne bude, za 20 ili 50 godina, (ne pretjerujem) da je neko nešto rekao protiv simptoma njihovog nestajanja. Jedan od tih simptoma je odluka da nema smisla da ocjena iz vjeronauke može uticati na prosjek pošto, po ministru, djeca koja NE IDU na vjeronauk bivaju zakinuta. Zato valja napisati razloge zbog kojih bi Gospodin Ministar za barbarstvo Kantona Sarajevo trebao dati ostavku.

1. Zato što je ignorisao potrebe onih koji ne idu na vjeronauku ne ponudivši im nikakvu alternatvu poput kulture religija, da se upoznaju sa religijama i tradicijama naroda BiH. Naprotiv, postupio je barbarski prema svim vjernicima, unoseći prijezir između učenika koji su se trudili i dobijali ocjenu i onih koji, eto, nisu išli na vjeronauku. Kakav je to Ministar koji toj manjini neće ponuditi da se nauče tradicijama i vjerama Bosne u okviru drugog sličnog predmeta kultura religija? Možda, neinventivan?

2. Zato što svoju odluku o unižavanju statusa vjeronauke nije potvrdio nikakvim istraživanjima o štetnosti vjeronauke. Jedina štetnost je što neko sjedi na hodniku (!?) Naprotiv ovom stavu, istraživanje uvaženog psihijatra dr. sci. Izeta Pajevića „Utjecaj religioznosti na psihičko sazrijevanje i zdravlje adolescenata" nedvojbeno je pokazalo da vjera utiče pozitivno na mlade. Kakav je to doktor nauka koji ignoriše rezultate naučnih istraživanja? Kakav je to doktor nauka što ne želi poboljšati mentalno zdravlje mladih u vrijeme novih religijskih pokreta koji motiviraju i na suicid?

3. Zato što je ignorisao stav javnosti koja je iskazala opravdanost vjeronauke time što 95% djece pohađa vjeronauku. Čiji je to ministar -partijski ili narodni - koji ignoriše stav onog naroda koji ga je izabrao?

4. Zato što je sam odabrao model izučavanja vjeronauke koji se samo njemu sviđa, unatoč podršci cjelokupne javnosti da im djeca idu na vjeronauku, i dobijaju ocjenu. Čiji je to ministar - samo svoj ili ovog naroda?

5. Zato što se postavio kao „drug diktator", koji je odlučio da vjeronauka donosi više štete nego koristi. Opravdanje da se djeca koja ne pohađaju vjeronauku nalaze u nepovoljnom položaju, jednaka je opravdanju da djeca koja idu na izborno-obavezujuću nastavu iz Njemačkog jezika svojim znanjem ugrožavaju one koji smatraju da im je Engleski dovoljan i za Njemački ne žele znati. Kakav bi to bio ministar da ukine Njemački jezik jer je Engleski dovoljan?

6. Zato što je na ovaj način kaznio učenike čiji roditelji žele da im djecu upoznaju sa tradicijom i vjerom stručni ljudi, nego ih diskriminira na račun manjine, demotivirajući ih - opisnom ocjenom. Kakav je to ministar koji degradira prenošenje znanja o vjeri i tradiciji zadovoljavajućim nastavnim procesom?

7. Zato što je ignorisao smisao postojanja teoloških fakulteta u Bosni i Hercegovini (kao npr. Fakulteta islamskih nauka i Franjevačke teologije u Sarajevu), obesmišljavajući diplomu ljudi koji su se obrazovali da bi prenijeli znanje djeci i znanje vrijednovali ocjenom sa smislom. Kakav je to Ministar obrazovanja koji potcjenjuje i obezvrijeđuje ijedan fakultet uopšte?

8. Zato što je osporio ispravnost tumačenja zakona o pravu na slobodu vjeroispovijesti svim državama u Evropskoj uniji, u kojima se za pohađanje nastave vjeronauke dobije ocjena koja ima smisla. Kakav je to ministar obrazovanja koji ide u potpuno suprotnom smjeru od evropskih tokova?

9. Zato što je osporio ispravnost tumačenja zakona svim svojim prethodnicima (u skoro zadnje dvije decenije), i onima koji su obnašali funkciju Ministra obrazovanja, kao i pravnicima koji su tumačili zakon. Kakav je to ministar koji se tako prema radu svojih prethodnika odnosi? Možda, napuhan?

10. Zato što je narušio obrazovni proces u školama BiH pred kraj školske godine, potcjenjujući sav trud koji su učenici uložili za ostvarivanje ocjene. Više nije „za ostvareni zadatak iz vjeronauke slijedi nagrada", nego „za ostvareni zadatak iz vjeronauke slijedi - veliko ništa!" Kakav je ministar obrazovanja koji ovo čini svojim učenicima?

11. Zato što je narušio odgojni proces pred kraj školske godine, uništavajući atmosferu poštovanja na relaciji nastavnik - učenik, koja djeluje po sistemu „predavanja nastavnika i disciplina na času imaju smisla jer se njegova ocjena broji". Škola nije samo za odgajanje nego i za ocjenu. Jedno ne ide bez drugog! Kakav je ministar obrazovanja koji ovo ne zna?

12. Zato što je širom otvorio vrata nestručnom poučavanju islamu, u vrijeme kada se svi plaše indoktrinacije i skretanja djece sa pravog puta. Pri tome stavlja profesore vjeronauke u nepovoljniju poziciju od uličnih "ribara duša", pa i dilera, koji mogu obećati "užitak". Kakav je to ministar kojem je bolji prosjek ocjena učenika na vjeronauci problem iako se tom ocjenom učenici motiviraju ka pozitivnim vrijednostima? Zar je vjeronauka poduka klanja drugih i drugačijih? Čemu to motivira ovakvom odlukom ministar za barbarstvo?

Ignorisanje javnosti koja je pozitivno naklonjena vjeri, ignorisanje crkvi i vjerskih zajednica, ovo biće koje obnaša funkciju ministra ne čini ga kao biće nevjernikom nego bezvjernikom ili još gore - barbarinom! Da li čeka da crkve i vjerske zajednice pozivaju na socijalni bunt, na izlazak na ulice? Pa da ih onda proglase radikalnim fundamentalistima jer žele - osnovna prava? Zar je moguće da je ovo biće spremno barbarski žrtvovati identitet naroda kojem pripada, a i drugih naroda. Samo kako bi se oni bez identiteta i bez vjere, osjetili neugroženim i multikulturnim iako, na taj način, ni jednoj kulturi ne pripadaju niti upućuju njoj svoju djecu.

Ovom barbarsko biću nikada neću čestitati Bajram iako imenom pripada islamskom civilizacijskom krugu. Na ovo barbarsko biće će podsjetiti svaki profesor vjeronauke koji odvede djecu u Srebrenicu, da ono potiče sa tih prostora i da ono potiče odbacivanje vjeronauke iz obrazovnog sistema Bosne i Hercegovine. Ovo je put kako treba tretirati one koji čine otpadom stav većine građana radi manjine. Ovo je način kako se treba odnositi prema Ministru za barbarstvo, osim ako se pokaje i povuče odluku. Ali on to učiniti neće, jer mu ponos i medijski aplauzi bezvjernika ne dopuštaju. I zato javnosti ostaje da promijeni stav prema njemu i njemu sličnim i istraje.

Ovo je put i način kako baš treba tretirati one koji žele da vjeru (i islam i kršćanstvo) učine nevrijednim u životu vaše djece. Upamtimo, danas sve što nema cijenu - nema ni vrijednost. Ako se iz vjeronauke ne može dobiti ocjena, iako je i tu riječ o znanju, onda su ipak neki predmeti i neka znanja „jednakija" od drugih, Orvelovski kazano, odn. „vrijednija". A ima li išta vrijednije, narodu koji je klan samo zato što je muslimanski, da zna šta je to islam pa i da sazna - da li je islam toliko „zlo"?

Emir Džambegović,

Čovjek koji poziva na razumnu ostavku i promjenu odluke

05.05.2011.

Posljednji dani BiH: SRPSKA DRZAVA ILI IVICA OSIM!

Optimisti bi rekli: zategnulo je na sve strane, u F BiH ne moze biti gore zbog opstrukcija Hrvata iz dva HDZ-a, na drzavnom nivou vlada na cekanju vec skoro osam mjeseci, e nema dalje, sad ce to SAD s EU srediti- Bosna ce doahnuti. Inzko ce suspendovati referendum Republike Mrske i reci : dosta je bilo, Dodo, idemo napokon urediti ovu zemlju! Dosta je bilo zajebancije!

Pesimisti bi se nasmijali i rekli: tako nam je petnaest godina, nista oni nece uraditi-kakva medjunarodna zajednica! Sta je to? Pa, vidite li vi ovu jajaru Inzka, malo-malo pa trci Dodi u njegove banjalucke dvore i moli ga da se okani corava posla. Americki ambasador im govori kako je ekonomija preca a nikako da udari u sto i rekne - sikter, barabe!

Maj je samo naocigled sudbinski po nase bosanske zivote i ovu hudnicu od drzave. Mi maj zivimo vec sesnaest godina, od kada su odlucili ohladiti Mladiceve topove oko bosanskih gradova a zaustaviti kontraofanzivu Armije BiH. Neko je dobro napisao, problem je sto ovako u Bosni moze ici jos sto godina!? Kako nam je, samo mi znamo.

'Bosni je bilo sudjeno da sanja pravdu i da za nju radi i da je ceka, ali da je - ne doceka', napisao je jedared pesimisticno Mak Dizdar. 

Nekako istovremeno, sa svim drugim belajima potrefila se i suspenzija Fudbalskog saveza BIH. Izabralo Ivicu Osima na celu Komiteta za normalizaciju i covjek nakon dva sastanka pravac onome ko se najvise pita - Dodi. U normalnom svijetu to je eklatantan primjer da se politika ne umijesala nego u potpunosti kontrolira sport, sto UEFA i FIFA ne mogu zamisliti ali u BiH to prolazi, na radost sanjara srpske drzave na teritoriji BiH. Ako Ivica Osim padne 26 maja i 'srpski sport' u BiH pobijedi- bit ce to vise od isareta. Dilema je jednostavna - ili srpska drzava ili Ivica Osim!

Ipak, pravo pitanje je: sta je svako od nas uradio, koliko danas za svoju zemlju da 'projektirane' srpske drzave ne bude u BiH? Ozelenilo je, doba godine kada se inace okida obarac i ide -u sumu! Vjerovati ti je da Burek blog ipak nece skupljati dobrovoljce Armije BiH i predvoditi ih, ako Bog da u odbrani zemlje, kako smo to obecali prije dvije i po godine!

 

01.05.2011.

In memoriam - Belma Kalic: OTISLA JE RUZA BOSANSKA

Otisla je, nasa lijepa Belma.Tako nenadano i hitro, pomalo u zurbi, ali u nekoj strasnoj i uznemirujucoj tisini, s kojom je najvise drugovala posljednjih mjeseci. U devetnaestoj godini. Lijepa i pametna, kad je cijeli svijet imala pred sobom a opet mu rekla - dosta je! Zasto, tek skupljamo na jedno mjesto oskudne cinjenice da bi moglo biti ovo, ili ono, ali odgovor tesko namicemo. Zavrsila najbolju holandsku skolu, ali nije uspjela upisati zeljeni fakultet pa je pauzirala proteklu godinu. Prijateljice vec otisle u Amsterdam, Eindhoven i druge gradove na studije, a ona je ostala - kuci da naredne skolske godine upise nesto drugo. Kazu - depresija. Sta je to? Kad ne znamo imenovati sve frustracije zivota, sitne poraze i tugu s kojom se ne znamo nositi!? Ili nesto drugo?

Bosanska ljepotica rodila se u Srebrenici, u ozbiljnoj familiji gdje se postovala knjiga i ucilo, zavrsavalo visoke skole. Skoro kao beba dosla u Holandiju, 'prosetala' se kroz najzahtjevnije skolsko gradivo buducih naucnih radnika i ozbiljnih strucnih profila.

No, nesto ju je zaustavilo na putu kojim koracaju samo znalci i uspjesni.

Nakon tisine i muka dzenaze, otisli smo u kapelu groblja 'Moscowa' u Arnhemu. Pred dupke punim klupama bijeli kovceg s buketima ruza i pjesma 'Nothing Else Matters' od Metallice. Dovoljno da suze idu same i kad niko satima ne bi slova progovorio jer 'nista vise nije vazno, nista vise nije bitno - kad nje nema'. Pokusali su sestra i brat progovoriti, ali slova su zastajala u grlu. Pa prijateljice, koje je plac otjerao s govornice, tetka koja se nekako znala boriti s emocijama i suze, suze stotina ljudi.

Sve je lijepa Belma pobrisala za sobom. Sve e-mails, sms-ove na mobitelu i preko toliko knjiga kojima je bila predana potrazila - uze! Ljepotica Podrinja kao da nas je uz neprebol roditelja i familije htjela postediti napora u traganju - zasto? Zaboravila samo zatvoriti Facebook profil (na slici) kao virtualni basluk jednoj prekinutoj mladosti, talentu i ljepoti koju cemo pamtiti.

Neka je rahmet i Boziji oprost bosanskoj ruzi iz Srebrenice!

burek
<< 05/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1955369

Powered by Blogger.ba