Malo koja me vijest zatekla u posljednje vrijeme kao naslov ovoga posta! Sarajlije a i svi Bosanci i Hercegovci s pocetka devedesetih godina prosloga stoljeca dobro sjetit ce se glagoljivog Nevena Andjelica kao jednog od ponajboljih mladih novinara u Bosni i Hercegovini. Radio je na Omladinskom programu Radio Sarajeva koji je svaki dan, raznovrsnim i zanimljivim politickim, muzickim i zabavnim programima uspio privuci oko milion slusalaca, po cemu je taj radio bio vodeci u bivsoj Jugoslaviji.
Iz te generacije novinara popularnog sarajevskog 'Omladinskog', neka su od kasnijih perjanica bh.novinarstva: Senad Hadzifejzovic, Mladen Sancanin, Zoran Stevanovic, Sasa Savic, Edin Kukavica (Teddy J.Willson), Despot Cepa Mojsilovic itd. Zanimljivo da su skoro svi zadrzali probosanski stav tokom agresije a i poslije nje, pa cak i sam Neven, sarajevski Srbin, sin visokog oficira JNA. Pocetkom rata je otisao u Englesku gdje je doktorirao a javljao se i polemickim tekstovima u bh. stampi, ponajvise u Danima.
Helem, kada sam procitao prvi pasus vijesti shvatio sam da je islam primio Neven Andjelic iz Manjace kod Banja Luke, Srbin koji je odrastao u mjestu poznatom po srpskom logoru smrti a koji je kasnije s roditeljima otisao u Bec gdje ce i prihvatiti islam iako su mu oba roditelja-pravoslavci.
Otac je sa Manjače, a majka od Brčkog, govori Neven.. U Austriji su od 1972. godine gdje su se i upoznali te sklopili brak. Dakle, ja sam rodjen u Beču, ali sam rano djetinjstvo proveo na Manjači gdje sam završio četiri razreda osnovne skole. Upisao sam Višu tehničku skolu koja traje pet godina. Medjutim, otac mi je preselio kada sam bio u četvrtom razredu, odnosno 1999. godine. To je za mene bio veliki šok.
Da li si bio kršten i jesi li prakticirao pravoslavnu vjeru?
ANDJELIĆ: Jesam bio kršten i prakticirao sam tu vjeru kao nijedan pravoslavac. Mislio sam da je to pravi put jer do tada nisam bio ništa čitao, a tako sam bio naučen. Onda sam razmišljao ako si vec pravoslavac - vjernik, onda izmedju ostaloga treba da postiš. A ako ne postiš, onda lazeš samoga sebe i Boga. Takva moja razmišljanja su uslijedila kada sam imao 19 godina, odnosno kada mi je otac preselio.
Kako je u tebi sazrijevala ta odluka da se vratiš Islamu. U takvim situacijama čovjek se bori i sam sa sobom, zar ne? Reci mi, zapravo, kako si spoznao istinu?
ANDJELIĆ: Otac mi je umro na rukama. Nakon toga počeo sam da citam Indžil ili Jevandjelje. Kad čitaš današnji Indžil to ti je kao da čitaš neke novine, vidi se da su ga ljudske ruke pisale. Medjutim, Bog je nesto svemoćno, jedna inteligencija koju mi ne možemo ni zamisliti i tragao sam za Njegovim riječima i uputama. Onda sam se usredsredio na Bibliju. U njoj sam uočio neke kontradiktornosti - sad ti kaze ovako, sad onako. Uzmimo, naprimjer, prve dvije zapovijesti. U prvoj se kaže: "Ja sam vas gospod Bog i nemojte imati drugih bogova do mene, a onda mu se stavlja sin čime je prva zapovijed automatski prekršena. U drugoj se kaze da se ne klanjamo niti služimo ikakvim kipovima i slikama, a kada dodjes u crkvu vidiš da je ona puna slika, ikona. Prije nego sam započeo sa čitanjem Kur'ana ja sam već bio izišao iz hrišćanske vjere jer sam se obratio Svevišnjem rijecima: "Gospodaru moj, ja ću od sada vjerovati samo u Tebe Jedinoga i ako je to greška, Ti me kazni, a ako nije, onda mi pokaži pravi put.
Da li si se družio sa nekim muslimanima u Becu koji su eventualno bili sebepom da se intenzivnije vraćaš Islamu?
ANDJELIĆ: Islam je ostao jedina vjera o kojoj nisam ništa znao a htio sam da saznam. U blizini mene je stanovao jedan momak iz Turske i njega sam pitao neke stvari o Islamu. Nije puno znao, tek površno - kada je početak i kraj ramazana, kada je Bajram i tako dalje. No, posto sam znao da je bio nabavio Kur'an na njemačkom jeziku, pozvao sam ga kod sebe na kafu i zamolio da ponese Kur'an sa sobom. Sjedili smo do 4 ujutro, a on mi je čitao. Kada je pošao kući primjetio sam da je zaboravio Kur'an pa sam ga na to podsjetio. On je, medjutim, uzvratio: "Ne, nisam, ostaje to kod tebe". Tada sam se sjetio svoje dove Gospodaru da mi pokaze pravi put i ja sam ga u tom momentu i prepoznao. No, dva mjeseca je bilo prošlo te 2001. godine da sam poklonjeni mi Kur'an intenzivnije počeo da čitam. Jednostavno, neki mi respekt nije dao da ga čitam odmah.. Ali, kada sam se udubio u Knjigu spoznao sam da je to ono što sam i tražio. Jer, ako si vjernik, samo kroz Islam mozeš vjerovati u Jedinoga Boga. Ponavljam, tvrdnja kršćana/hrišćana da oni vjeruju u Jedinoga Boga je kontradiktorna jer oni vjeruju u trojstvo, zatim ako uzmemo židovsku vjeru - to nije vjera, to je narod - Zidovi, a oni su prokleti vec u Bibliji, a da ne pričamo o Kur'anu i Jevandjelju, budizam je za mene više način života nego vjera. Oni se klanjaju kipovima, pa čak ako su i od zlata nacinjeni oni se ne mogu sami zaštiti od insekata i sl. pa kako će onda zaštiti čovjeka koji mu se obraća. Prošlo je neko vrijeme i odjednom sam osjetio da mi nešto nedostaje.
Ostatak ovog zanimljivog razgovora mozete procitati na ovom linku . 
