burek

Hasta la victoria siempre!

31.12.2009.

Nekima najluđa, nekima plemenita: 31. XII - DAN/NOĆ RAZLIČITIH ZADOVOLJSTAVA

Večeras u Tuzli, a vjerujem i u drugim gradovima BiH, ljudi će različito obilježiti 31.XII. Prvo će djeca, za koju je općina Tuzla i JU Dom mladih, organizuju novogodišnju zabavu za djecu pod nazivom „"Kad bi svi ljudi na svijetu, baš kao sva djeca na svijetu". Naravno, ovo nema veze sa pjesmom Ramba Amadeus "Žene". Valjda su zbog toga u nastavku vijesti donijeli tekst originalne pjesme. Zabava će se održati danas na trgu kod bivšeg kina „Centar“ u periodu od 11.00 do 12.30.
Potom će u
Džamiji princa Abdullaha, poslije jacije-namaza (jacija 17:55, a program u 18,30), biti održana "Večer Kur'ana" čiji se program sastoji od učenja Kur'ana, predavanja i dodijeljivanja priznanja za doprinos učenju i proučavanju Kur'ana. O tome više možete pročitati u vijesti.
Naravno, ideja noći "Večer Kur'ana" je u tome da neko treba činiti plemenite stvari dok se drugi opijaju, nudeći alternativu "ludilu". I tako će 31. XII i ove godine biti nekima najluđa, nekima plemenita, nekima noć filma i frustracija od petardi. Sve u svemu - dan različitih zadovoljstava. Provedite ga kako vam najviše godi.

30.12.2009.

Best of: VIRAL PO IZBORU SALONA I NEKE DOBRE STRANICE

Bliži se kraj prve decenije 21. stoljeća tako da sve ćešće nailazim na razne liste tipa "best of", pa ne mogu da ih ne registrujem, naravno, uz linkove. Mnogo je toga bilo zanimljivo, neobično i zabavno na internetu, a Salon je izdvojio svoje favorite s liste najboljih viralnih videa (pojam je u ovom slučaju dosta proširen, ovo bi možda bilo tačnije). Između ostalog, na listi su se našli Susan Boyle (video), Will Farrell (video), te neobična vjenčana povorka (video). Također je nabrojano i nekoliko dobrih koji nisu upali među prvih 10, poput alternativnog trailera za Isijavanje, te zatvorenici izvode Thriller.Permalink
A da se ima jođ štagod vidjeti pobrinuo se i
CrazyLeafDesign i objavio ovogodišnju listu najljepše dizajniranih web stranica. Među pedesetak kreativnih i zanimljivih sajtova (na primjer one njemačkog nogometaša Andreasa Hinkela ili animatora Brown Bag Films), našao se i jedan sajt iz komšiluka. Riječ je o internetskoj stranici zagrebačkog freelance web dizajnera Marka Prljića

Kad je riječ o viralima ovo je moj favorit
(p.s. trebalo je ovo uvježbati):

29.12.2009.

Tuzlanski komunalci: PROFESIONALIZAM I ODGOVORNOST NA SVIM RAZINAMA

"Neka je prokleta javnost!" jedan je period ranog kapitalizma kada tajkuni nisu šljivili medije ni sekundu. Mi smo i dalje u tom periodu jer nam je država svojom neorganizovanošću toliko zaštitila radnike i one koji bacaju smeće da nema potrebe za ikakvim PR-om jer krize jednostavno nema. Pomor ribe - nema ribe, nema problema. Izađe policija, napravi uviđaj i u novinama pročitaš "pojeo vuk međeda". Niko ne dobi nikad otkaz zbog nerada ili haman zločina jer očuvanjem ovih baksuza na poslu se demonstrira koliko je jak "klan" odn. feud - politička partija/stranka.
1. niko iz komunalca neće zbog ovog odgovarati odn.
2. niko ne udara narod po džepu zbog bacanja smeća po cesti, pa nema potrebe za civilizovanim ponašanjem.
Naravno, ovaj kriminalac/komunalac je samo ilustracija šireg fenomena i ponašanja našeg naroda. Ne znaju šta znači "Pantha rei", ali je jasno da se ponašaju najbolje kad je naplava - tada sve rijeka nosi, a haman su tako i oni došli.
p.s.
Problem je što je taj period u povijesti PR pripada kraju 19. stoljeća (1850-1897. godina). Pa, otprilike toliko i kasnimo.

28.12.2009.

Blog “Bore oko očiju” (Na putu u nepoznato) nastavlja sa radom

Ovaj post smo preuzeli sa bloga “Bore oko očiju” (Na putu u nepoznato) koji nastavlja sa radom. 

Dragi blogeri,

ovaj blog postoji vec nekoliko godina. Pospanko je zelio podijeliti svoje ratne price sa svima vama. To su price osamnaestogodisnjaka koji je svoju najljepsu mladost zamijenio puskom i borbenom linijom. Price je objavljivao prvo na blogu, a zatim je prvi dio prica objavljen u knjizi Bore oko ociju.

Zelja mu je bila da se nikada ne zaboravi, i ponajprije, da mladi narastaji  budu upoznati sa strahotama koje su Bosnu zahvatile od 1992. do 1995. godine. Danas ovaj blog ima blizu 800.000 posjeta, i Pospankova prica zivi zahvaljujuci vama, citaocima i blogerima. Hvala vam zbog toga.

Pospanko nas je nazalost  prerano napustio, bitku u kojoj se nasao 14 godina poslije rata nije uspio dobiti…

Znam da mu je zelja bila nastaviti objavljivati price iz druge knjige Na putu u nepoznato. Ovim putem vas zelim obavijestiti da se na blogu nastavlja objavljivanje prica iz njegovog ratnog dnevnika.
Price ce biti objavljivane dva puta sedmicno, ponedjeljkom i cetvrtkom.

Ovo je samo pocetak onoga sto je on planirao. Vec su u toku i pripreme za objavljivanje njegove druge knjige s kojom ce biti zaokruzena Pospankova ratna prica. Promocija knjige planirana je za 5. april 2010. godine. Informacije o tome kako napreduje priprema druge knjige mozete pratiti na Facebook stranici: Saudin Becirevic i njegovo djelo

Na kraju bih jos zamolila blogere koji su pratili ovaj blog da objave ovaj tekst na svojim blogovima.

Takodjer, ako ste jedan od potencijalnih sponzora Pospankove nove knjige, javite se na pospanko@gmail.com

Pospankovica

BlogBore oko očiju” (Na putu u nepoznato) nastavlja sa radom

VIDI: Bore oko očiju

27.12.2009.

Savjet: Kako se boriti protiv onih koji dođu u kino pričati

Većina nas bar je jednom doživjela jedan od scenarija koji vas u kinu mogu totalno izluditi. Meni se desilo da iza mojih leđa neki djedica otvara svojim unukama kesu sa čipsom ali polako. Mislim stvarno polaaaaako. Tako da je ono što je trebao biti zvučni napad od 3 sekunde postala tortura od skoro minutu i to baš u najdirljivijem momentu u filmu "Grbavica" kada ide "Kad procvatu behari". Nakon završetka filma unučice vele: "jel' to to? A kad će zaplet? Pucnjava?". Ipak, mnogima se desilo da nekome od publike zazvoni mobitel, a onda se čini kao da je ta osoba došla u kino pričati na mobilni, a ne gledati film. Druga su vrsta oni ljudi koji se stalno šetaju (zbog upale mjehura ili čega drugog?). U takvim slučajevima imate potpuno pravo na kontranapad, na primjer opisan u "Californicaton", pa pogledajte:

26.12.2009.

Jevmu ašura: 10. DAN MJESECA MUHARREMA

Među malobrojnim vjerskim mubarek danima islamskog svijeta je i Dan jevmul-ašure koji zauzima posebno mjesto. Po hidžretskom kalendaru mjesec muharrem je prvi mjesec u godini; jedan je od četiri važna mjeseca. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže: “Najbolji post poslije ramazanskog je post u mjesecu muharremu.” (Muslim). Veoma je pohvaljen deseti dan velikog mjeseca muharrema koji se naziva Dan ašure. U hadisi-šerifu stoji: “Ko opskrbi svoju porodicu na dan ašure, njega će Allah opskrbiti za čitavu godinu.” (Džamius-Sagir)
Hazreti ibni Abbas, r.a., kaže: “Allahov Poslanik je postio dan ašure i naredio je da se posti taj dan.” (Muslim). Kada su ga pitali o danu ašure, Allahov Poslanik je rekao: “Briše grijehe godine prošle.” (Muslim)
Za razliku od Jevreja – deveti, deseti, i jedanaesti dan se posti. Na ovakav način postiti je sunnet. Muslimanska Nova godina počinje sa ovim mjesecom. Muslimani Novu godinu treba da provedu u ibadetu i u zadovoljstvu. Svaki musliman treba da zna svoju Novu godinu, svaki mubarek dan i noć, svaki mubarek mjesec i džumu. 

Deseti dan muharrema ili jevmul-ašura su svi narodi i prije islama poštovali i cijenili. Ašura je bila poznata i predislamskim Arapima koji su postili taj dan. Kurejšije su taj post toga dana naslijedili od naroda koji su slijedili ranije poslanike, možda još od vremena Ibrahimovog šeri’ata. Pouzdano se zna da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postio ovaj dan u Mekki, prije nego je učinio Hidžru u Medinu.

Ovaj mubarek dan pada na 10. (deseti) dan mjeseca muharrema hidžretske godine. To je dan koji se naziva “Idul-enbija” (Bajram Božijih poslanika). Prema hadisu koji se prenosi od Ibn Abbasa, r.a. šejh Abdulkader el-Gejlani navodi u svom djelu El-Gun-je, na taj dan između ostalog dogodilo se:

1. Ademu a.s. je oprošten prekršaj koji je učinio u Džennetu nakon Iblisovog zavođenja i prevare.
2. Nuh a.s. se sa svojim vjernicima iskrcao na planinu Džudijj / Ararat/, nakon što je potopljen njegov narod, odnosno nevjernici iz njegovog doba.
3. Junusa a.s. je na ovaj dan izbacio kit na obalu nakon što mu je Allah dž.š. oprostio njegovu pogrešku.
4. Musa a.s. se sa svojim sljedbenicima spasio od Faraonove vojske prolazom preko Crvenog mora, a Faraon je utopljen.
5. Jusufa a.s. je izbavila karavana iz bunara u koji su ga bacila njegova braća.
6. Rođen je Ibrahim a.s.
7. Jakubu a.s. je vraćen vid nakon dugogodišnjeg plača za svojim sinom Jusufom.
8. Ejjub a.s. je ozdravio od bolesti kojom je bio iskušan od Allaha dž.š. na ovaj dan.
9. Sulejman a.s. je postao vladar nad Izraelićanima na ovaj dan.
10. Rođen je, i uzignut na nebo Isa a.s. na ovaj dan.
11.Muhammedu a.s. biva objavljen ajet u kome ga Allah dž.š. obavještava da mu je oprošteno sve što je prije činio i što će činiti u buduće.
Ovo su neki događaji o kojima nam je historija sačuvala vijest, iz kojih vidimo da je Allah dž.š. na ovaj dan neizmjerno darovao svoju milost vjernicima a nevjernike kaznio.

Pozivajući se na pojedine komentare Kur’ana, šejh Ismail Hakki El-Bursevi u svom komentaru Kur’ana (Ruhul-bejan) navodi: “Znaj da su se Nuh, a.s. i oni koji su se sa njim iz lađe iskrcali na jevmi-ašuru, pa je Nuh, a.s., u znak zahvalnostu Uzvišenom, na taj dan postio, a i drugima je naredio da poste. Njima je na lađi, inače, bilo ponestalo hrane, pa su pojedinci među njima prikupili ono što im je ostalo: neko pregršt pšenice, neko leće, neko leblebije... dok nisu sakupili sedam vrsta, pa ih je Nuh, a.s. na tlu, nakon što se potop povukao, skuhao, te su tim jelom iftarili i svi odreda se zaštitili. To je bilo prvo jelo koje je kuhano na zemlji nakon potopa. Ljudi su to prihvatili za običaj, za koji slijedi izuzetna nagrada ako se primjenjuje zato da bi se nahranili siromašni i gladni.

25.12.2009.

Čestit Božić

Posjetiocima burekbloga katoličke vjeroispovijesti upućujemo iskrene čestitke povodom Božića uz želju da Božićne blagdane provedu u radosti i zadovoljstvu.

Prenosimo i interesantnu vijest:
Točan datum Kristova rođenja nije poznat, ali svetkovanje Božića potječe iz Rima gdje ga je u 4. stoljeću uvela rimska Crkva. Prije tog vremena Božić se nije slavio. Prevladavajuće je mišljenje da se Božić počeo slaviti toga datuma zato što se u tada još uvijek većinski poganskom Rimu slavilo rođenje boga Sunca. Crkva je željeći potisnuti taj poganski blagdan tada počela slaviti rođenje Isusa Krista koji je 'Božansko Sunce s visine'. Iz Rima slavljenje se Božića vrlo brzo proširilo i na Zapad i na Istok. Permalink

24.12.2009.

Bosanac na privremenom radu: NAJBOLJI, A BEZ RADNE DOZVOLE?

Kako gledam izvrsnu seriju "How I met your mother" jedina stvar koja me pravo nasmijala je ona o hapšenju Ermina Zeca. Naime, ovaj fudbalski reprezentativac  BiH je jedan od rijetkih ljudi koji će biti u mogućnosti pričati pod stare dane "Kako sam bio najbolji fudbaler HNL, a nisam imao radnu dozvolu". Tako je jedna klasična priča o "glupom bosancu" dobila sasvim drugi oblik jer je na također na snazi i priča o profesionalizmu u Hrvatskoj. (Vijest: Policija privela Ermina Zeca jer nema radnu dozvolu)
Kako se to desilo, čiji je previd, nije bitno, ali eto, najgluplji komentar koji je uslijedio bio je nekog anonimusa koji je utvrdio: "Da je igrao za Dinamo policija bi ga pustila". To je naš mentalitet koji voli vjerovati kako uvijek postoje povlašteni. I dok je tog vjerovanja, uvijek će takvih i biti. Jednostavno, liči sve na začarani krug u kojeg je najlakše vjerovati i kojeg je najlakše optužiti kao "višu silu", "nedostatak štele" i tome slično da bi se opravdali vlastiti neuspjesi i lijenost. Bravo policija, bravo Ermine - samo igraj, nije tvoje da misliš o dozvoli!

(Više o njemu imate tu: Ermin Zec konačno otvoreno progovorio o tome kako ga prodaju)

23.12.2009.

Bosanska piramida: IMA LI INTELIGENTNIH NAUČNIKA U SVIJETU?

Da budem jasan odmah na početku - u ovom postu nije mi cilj pobijati ili promovisati (kažu navodne, ali kažu i prave) piramide u Visokom, ali vrijeme je da se postave neka pitanja. I da - naslovom posta aludiram na naziv romana "Tajna doline piramida - U potrazi za dokazima da su u Bosni i Hercegovini živjela inteligentna bića" Emira Imamovića Pirketa, jer ako je ikada bilo vrijeme za zafrkanciju, onda je ovo sad. I to sa drugom stranom.
O čemu je riječ. Naime, vijest pod nazivom
Italijanski Institut potvrđuje postojanje vještačkog betona dokazuje po ko zna koji put da velik broj naučnika iz svijeta potvrđuje da ima "nešto". E, to "nešto" baš i ne možemo pripisati isključivo bosanskim kraljevima, a u vijesti, kao što se vidi, pobrojani su sve sami bosanski naučnici koji nemaju blage veze sa piramidama odn. nemaju "naučni ili stručni rad vezan za piramide, nisu načinili nijednu analizu uzoraka iz Bosanske doline piramida niti su posjetili arheološke lokacije na kojima radi Fondacija."
Sumnjivo?
I onda, kad mi neko kaže da je ovo sa piramidama "pseduoznanost". Onda sam mogao dati i ja kakvu stručnu analizu o ekonomiji (OK, jeste blog, ali znate koja je poenta?)
S druge strane, ako su
nove analize obavljene na Odjeljenju za hemiju Politehničkog instituta u Torinu, koje je specijalizirano za Nauku o materijalima i hemijsko inžinjerstvo, gdje kažu u zaključku hemijskih i difraktometrijskih analiza da su "uzorci blokova "pješčara" i betonskih konglomerata vještački građevinski materijali pravljeni ljudskom rukom." onda je samo pitanje kako povezati beton sa srednjovjekovnom bosnom? Možda u šali sa jednim imenom - kralj Tvrtko!
U nastavku izvještaja stoji da je "vezivni dio betona dobijen kroz zagrijavanje gline na visokim temperaturama (kaolinit, muskovit) i krečnjaka (dolomit i kalcit)" te da ih je taj tehnološki proces "transformirao u vezivo za betonski materijal".
Uglavnom, pročitajte članak, pa se zapitajte, ima li u svijetu inteligentnih naučnika. A Međugorje, radi li radi, dok naši "beton" naučnici potpisuju peticije i ne nude objašnjenje, otkud "beton". Otkud?

22.12.2009.

Bosna koju ne poznajemo: VODOPAD BLIHA

U ovim hladnim danima lijepo se prisjetiti bosanskih ljetnih razglednica. Jedna, koju rado izdvajamo je Vodopad Bliha kod Sanskoga Mosta, grada koji lezi na devet rijeka, kako s ponosom istuci njegovi starosjedioci. Pored Sane, grad proslavljenog generala Armije BiH , rahmetli Mehmeda Alagica, okitio se rijekama i rjecicama: Sanica Dabar, Zdena, Bliha, Majdanska Rijeka, Japra, Sasinka i Kozica, te nekoliko kraćih ponornica. Po ljepoti se posebno izdvaja Vodopad Blihe, na istoimenoj rijecici. Visinom od 56 m, a Sanjani kazu da viseg u Bosni nema, za vrelih ljetnih dana, prava je okrepa svakom putniku namjerniku.

Vodopad se nalazi na desetom kilometru puta Sanski Most- Lusci Palanka, kod sela Gornji Kamengrad.  Do njega cete proci i kroz Fajtovce, gdje je turbe opjevanom generalu, bosanskom gaziji koji je oslobodio Vlasic i nekoliko gradova u silovitoj kontraakciji snaga Armije BiH 1995 g. Od lokalne ceste prema Lusci Palanka morate voziti strmim makadamom, i moliti Boga da ne naidje neko iz suprotnog pravca. Budete li te srece, necete se pokajati za ono sto cete vidjeti.

Ljudi gundjaju i odhukuju sto se treba pjesaciti petnaestak minuta do vode koja pada cijelih pedeset metara kao da bi takvo sto trebalo biti pored samoga puta! Iako se nalazi u turistickim prospektima, lokalna zajednica se nije udostojila kvalitetnije urediti prilazni puteljak osim drvene table da takvu ljepotu treba cijeniti, tako nekako.

Sam prizor vode, koja se lomi i pada niz grbavu stijenu je predivan. Turisticka atrakcija pocela je privlaciti i mlade parove koji dobro zadeveraju maticare da s debelom maticnom knjigom dodju pod sam vodopad i ovjere jos jedan brak u prirodi.

Uz izvor Zdenu gdje mozete pojesti izvrsnu pastrmku pored samog ribogojilista, Vodopad Blihe svakako treba vidjeti jer cete tek tamo spoznati koliko ima Bosne a da je uopce - ne poznajete.

 

21.12.2009.

Igre oko Bosne: SRBIJA DA, ALI TURSKA NE!

Nesporazumi između Srbije i BiH te između političkih predstavnika etničkih Srba koji žive u BiH i dobrog dijela državnih vlasti su nažalost brojni i već godinama se gomilaju bez neke pretjerane volje da se razjasne i izvedu na čistac. Ništa to nije pokazalo tako dobro kao vijest da je Turska navodno predložila tajni sastanak lidera tzv. bošnjačkih političkih stranaka na kojem bi se vjerojatno uz nekoliko pečenih janjaca i nezaobilazno šerbe navodno ugovarala i zajednička politička platforma. Koliko god slične, potvrđene i nedvosmislene inicijative od strane Srbije smetaju bošnjačkoj političkoj eliti i ostalim strankama koje nemaju srpski etnički predznak, toliko je ova navodna inicijativa Turske bila poticaj političkim predstavnicima srpske etničke komponente u BiH da skoče iz svojih fotelja i javno kažu kako je to jedan alarmantan i skandalozan pokušaj pravljenja islamske države u sred Europe i kako da to ne može tako i kako da je to nedopustivo i kako da je to neprihvatljivo za civilizaciju. Pri tom nije propušteno naglasiti i kako da je kad Srbija pravi takve inicijative to potpuno u redu jer je Srbija "garant Daytonskog sporazuma" i kako da Turska to nije.

O ovoj izmišljenoj pravnoj kategoriji je doktor znanosti Haris Silajdžić i njegov pravni tim već odavno dao mišljenje kako nešto poput "garanta Daytonskog sporazuma" ne postoji i kako da postoji samo potpisnik Daytonskog sporazuma. Zaista, Daytonski sporazum nigdje, ni u jednom slovu ili riječi ne spominje nikakve garante, a Srbija je kao što svi znaju bila pozvana u Dayton zbog njene umiješanosti u logističku i vojnu potporu pobunjenim Srbima u BiH. Usiljenim potpisom na papiru Srbija je samo dala suglasnost da neće pretendirati ni na jedan kvadratni centimetar teritorije BiH i da "de iure" priznaje BiH kao suverenu državu u njenim granicama iz 1945. koje se inače samo neznatno razlikuju od onih iz 1848.

Ako i postoji nešto poput garanta tog sporazuma, onda su to sigurno SAD i NATO koji su odmah po potpisu istoga poslali svoje vojnike da ga implementiraju (čitaj razoružaju i pobunjenike i Vladine snage) a nipošto Srbija ili Hrvatska, također jedan od potpisnika tog mirovnog dokumenta. Na kraju krajeva ako te potpis na sporazumu pravi njegovim "garantom", ma šta mu to znači, onda je i sama Republika BiH ispred koje je njen rahmetli predjednik Alija mastilom našarao svoj muhur isti takav "garant". Da se ne radi o, inače sasvim normalnim i uobičajenim, zakulisnim političkim igrama, svi bi odavno konstatirali kako nije u redu ni da se Turska miješa u unutarnje poslove BiH a isto tako ni Srbija niti bilo koja treća ili četvrta zemlja. U praksi se opet zna da prste u BiH odavno imaju manje-više svi i to bez obzira na boju kože, etnicitet ili političko opredjeljenje.

Tako je to uvijek bilo i biti će, a za Bosnu je propast turske imperije Otomana i konsekventno nacionalno buđenje Srbije prije kakvih dvjesta godina samo jedan od velikih izazova u njenoj hiljadugodišnjoj historiji koji i dan-danas traje i definitivno potvrđuje njeno postojanje kao zasebnog faktora na europskoj političkoj sceni.

20.12.2009.

Bosanci izmedju dva drzavljanstva u EU: IMAS JEDAN - VRATI DRUGI!?

Bosancima u Holandiji, koji posjeduju holandski pasos, pocinju uzimati drzavljanstvo BiH, naslov je koji je stigao vec i u novine. I ne radi se samo o nasim ljudima u Holandiji.  Problem besmislenog Clana 17. zakona o drzavljanstvu BiH u kojem se kaže ‘da se državljanstvo BiH gubi dobrovoljnim sticanjem drugog državljanstva ukoliko se ne određuje drugačije bilateralnim ugovorom zaključenim između BiH i te države’ mogao bi od matice zemlje udaljiti vise od pola miliona bh. drzavljana. Na to upozorava vec par godina Svjetski savez dijaspore BiH ali malo ko od politicara u domovini mari za te proglase.

Prije par sedmica, holandski su se zakonodavci upravo poveli ovom 'zakonodavnom logikom', kada su ne mali broj nasih ljudi u holandskoj opcini Amstelveen obavijestili da ce im ubuduce u registru  (GBA) drzavljana Holandije brisati da posjeduju i drzavljanstvo BiH. Receno im je, vi ne mozete imati i pasos svoje zemlje ako ste dobili holandski nakon 1.1.1998 a oni koji su ga dobili prije, takodjer ce ga izgubiti 2013 g. Iako su, nakon protesta nasih ljudi, povukli odluku, nasi ljudi strepe da ih neko ponovo  ne pozove i kaze - 'Biraj, ili holandsko ili bosansko! Nije tesko pogoditi koji bi pasos izabrao nas covjek.

Bosanci u Holandiji su u neizglednoj situaciji jer ne mogu ocekivati na potpisivanje nikakvog bilateralnog sporazuma izmedju BiH i Holandije, jer ga stara kraljevina nikada ni s kim nije potpisala. To mi je kazao i bivsi bh. ambasador u Den Haagu Fuad Sabeta, nakon sto mu je tu tezu iznijela Rita Verdonk, bivsa holandska ministrica za izbjeglice i integracije. Dakle, ili ce Vijece ministara BiH promijeniti besmisleni clan Zakona o drzavljanstvu BiH, ili ce, ako budu prisiljeni birati, nasi ljudi bukvalno morati birati izmedju dva pasosa. Neki su to vec morali uciniti, zbog razlicitog statusa u izbjeglickoj proceduri (tzv. status 'C') a u drugim zemljama je poznato od ranije (Njemacka, Austrija) pa je nekoliko desetina hiljada Bosanaca i Hercegovaca vec - stranac u vlastitoj zemlji.

Ironija je da zahvala za posljednje produzenje roka o usaglasavanju dvojnih drzavljanstava ne ide na racun bh. parlamentaraca nego Paddy Ashdowna, bivseg Visokog predstavnika za BiH koji je nametnuo tu odluku pa sada je 'deadline' 1.1.2013 godine.

Upuceniji se moze zapitatï: A odakle sad tih 1,1 milion Holandjana s dvojnim drzavljanstvom?

Po 'slovu zakona, od 1992 do 1997 neholanđani su mogli zadržati izvorno državljanstvo pored holandskog a od početka 1998, principijelno može se imati samo jedno iako, na osnovu puno primjera ‘izuzetaka i izuzetaka od izuzetaka’, veliki broj ljudi u posjedu je dvije putne isprave. Tako je svaki četvrti od pet novih Holandjana zadržao matično državljanstvo. Prema demografu Jan Lattenu u Holandiji zivi 15 750 ljudi s tri a 141 čak s tri pasoša.
Razlog za ovo su djeca roditelja s različitim državljanstvom koja, rođenjem, automatski imaju pravo na više pasoša - pojasnio je Jan Latten.
Iako ce mnogi reci da je posjedovanje i pasosa BiH, pored onog u zemlji gdje zivite sve manje pitanje emocije, ne treba zaboraviti da je pasos domovine puno vise od putne isprave.

  

19.12.2009.

Burek blog arhiva: U SUSRET BOŽIĆU - TRADICIJA I VJEROVANJA

Za nekoliko dana je Božić, jedan od najvažnijih praznika u kršćanstvu. Mnogi od nas su po ko zna koji put svjedoci velikih priprema i slavlja, ali  ipak je pitanje koliko zaista znamo o Božiću i tradiciji vezanu uz ovaj praznik. Ali prije no što počnem da dodam još i ovo: mnogi od Bošnjaka, a prije svega oni malo stariji, ne koriste se riječju Božić (oni ovo smatraju bogohuljenjem, jer sama riječ ukazuje na malog boga), već koriste riječ Bozgun, Bozuk ili Bozuka.
Početak Božića
Na početku kršćanstva Božić se uopšte i nije slavio. Mnoge čak i nije interesovalo kade je Isus rođen, a i sama činjenica da tačan datum njegovog rođena uopšte i nije poznat i da su naučnici sa dovoljno dokaza utvrdili da to nije bio 25 decembar, dovoljno govori. Pored ovog se u tom vremenu i nisu slavili rođendani.
Preobratom Konstantina Velikog (od 306 do 337 rimski car) na kršćanstvo on pokušava da ujedini stare rimske bogove sa njegovom novom vjerom. Odlučio je da će Isusov rođendan slaviti 25 decembra. 25 decembar, kao najkraći dan u godini već je bio važan u rimskom carstvu, i na taj dan slavili su boga sunca Mitrasa, koji se prema Rimljanima rodio iz jedne stijene. Ovim činom ujedinila su se svjetla rimskog carstva i nove vjere.
Marija: nevina ili greška pri prijevodu?
Prema kršćanskom vjerovanju Stari testament tvrdi da će se Isus pojaviti, odnosno da će ga roditi jedna nevina žena. Ipak pri prijevodu je hebrejska riječ za mlada prevedena na grčku riječ koja znači i nevina. Ipak ni ovo ništa nije bilo novo u to vrijeme. Egipćani i Rimljani su poznavali slično vjerovanje. I ako su se njihovi bogovi rađali iz nevinih djevojaka onda je to prema kršćanima isto bio slučaj i sa Isusom.
Jelka i njeno kićenje?
Mnogi od nas, kršćani pa i muslimani i drugi vjernici kite jelku povodom Božića i Nove godine. Odakle ova tradicija? Još mnogo prije Isusa su se mnoga plemena, poput Germana i Kelta, klanjala stablima. Oni su vjerovali da drveća koja ostaju zelena tokom cijele godine simboliziraju zreo život koji se nastavlja.
Ukrašeno drvce najvjerovatnije zahvaljujemo jednoj igri iz srednjeg vijeka. Pri toj igri su se na jedan slikovit način prikazivali činovi iz Starog testamenta. Jedan od tih činova bio je i edenski vrt, simboliziran kao drvo ukrašeno voćem. Prvo ukrašeno drvce, sa papirom, voćem i slatkišima potiče iz Njemačke, i to iz 1604. godine. U 17-om vijeku ovo je postao pravi seoski čin tokom Božića, da bi tek u 18-om vijeku aristokrati došli na ideju da ukrašeno drvce stave u sobu. Tako su Nijemci, koji su velikim dijelom naselili Evropu i druge dijelove planete sa sobom ponijeli i ovu tradiciju, bez koje mnogi od nas dan danas i ne mogu zamisliti Božić ili Novu godinu.
Ukrasi za jelku?
Sopstvena slika u ogledalu je dobar način da nekog uplašite. Tako su se kugle, slične onima koje sada vise na jelkama, prije ovoga koristile kao sredstvo protiv vještica. Ovo je jedan od starih vjerovanja da predmeti koji sijaju odbijaju zlo. Tako su sve do kraja 18-og vijeka ljudi širom Evrope koristili bakrene kugle od kojih bi se zli duhovi uplašili i pobjegli od te kuće. Oko 1850 po prvi put je moguće da se prave staklene kugle i već oko 1900 god. kače se i prve kugle na jelku. Ali tek pedesetih godina prošlog vijeka ovo postaje trend koji i dan danas traje.
A šta je sa pipkom na jelci ? Pa, pipak simbolizira zvijezdu koja je upućivala na štalu u kojoj je se Isus rodio.
Božićno svjetlo?
Kao što ste sigurno već primjetili svjetlo za vrijeme Božića igra jednu veoma važnu ulogu. U srednjem vijeku zime su bile veoma mračne. Ipak za vrijeme Božića nisu se štedjele svijeće, kako bi period tame bio pretvoren u period svjetla i radosti. Ali i prije ovoga čina mnogi su narodi palili vatru povodom najduže noći u godini. Ovim činom oni su pokušali da ohrabre sunce da se ponovo vrati. Kršćani su ovaj čin samo preuzeli u svoje vjerovanje. Za njih ovo simbolizira svjetlo koje je sa sobom donio Isus.
18.12.2009.

Nezavisni mediji: OD ČEGA, BOLAN, NEZAVISNI?

Kada je, nedavno, buknula vijest "Kako je Dodik kupovao medije " mnogi mediji iz Federacije su nagrnuli kritikovati istog Dodika, proglašavajući ga za autokratu. "Vox populi - vox dei" - "Narod treba biti tetošen ili uništen", govorio je nekada Machiaveli, i tu nije ništa sporno, osim što se ponekada trebamo upitati "Quis custodiet ipsos custodes?". I zaista ko čuva objektivnost izvještavanja medija u Federaciji BiH? Navodno, oni su "neovisni" iliti "nezavisni", i kao "niko" ne zna "ko" čiju "igru" igra? A šta je termin "nezavisni medij"?

>>„Nezavisna“ je termin lukavo izmišljen za komercijalnu televiziju na njenom početku u pedesetim godinama: cilj je bio prikriti njene namjere usmjerene na bogaćenje  i istovremeno naznačiti da je njena konkurencija nemoćna i zavisna od darežljivosti vlade! <<*
*-
Uvod u studije medija Adam Brigs; Pol Kobli str. 186


Perjanicom nezavisnosti se smatra magazin "60 minuta". Ali zašto primaju nagrade od

Tako "najbolji književnik među političarima i najbolji političar među književnicima" pojam kritike opisuje kao "zlonamjeran govor". Poznaje on i "dobronamjerni" govor, a koji dolazi od savjetnika. Sve to uopšte "ne vuče" na totalitarizam.

(dodato sa pr.blogger.ba)

 

vlasti koju onda ne mogu kritikovati? Zašto vlasti dodjeljuju plakete novinarima? Zbog objektivnog izvještavanja? Kako providno. Onda, da krenemo redom - dodjeljivati plakete mesarima za objektivnu prodaju mesa, pekarima za objektivno pečenje hljeba, da ne nabrajamo ostale zanate. Zna se - kada te vlast počne hvaliti, ništa neće spriječiti rast "zajedničkog ega" i "prijateljstva" koje se itekako može iskoristiti na "obostrano" zadovoljstvo. Tako je TVTZ "rupa bez dna", medij koji je ekonomski neodrživ i samo košta građane. Ali, ne - moraju se prenositi sjednice Općine Tuzla.
17.12.2009.

Gerald Celente, prognostičar trendova: AMERICKA IMPERIJA NESTAJE!

Gerald Celente je prognostičar trendova, autor i direktor "Trend Research Institute", kojeg je osnovao 1980. Postao je slavan sa svojim točnim prognozama svjetskih događaja, kao pad burze 1987., raspada Sovjetskog Saveza 1990., predvidio je azijsku krizu 1997., pad ruskog gospodarstva 1998., eksplodiranje internet balona 2000. i recesiju 2001. Osim toga,
predvidio je i početak pomame za zlatom 2002., pad tržišta nekretnina 2005., recesiju 2007. i paniku 2008.
Freeman : Financijska kriza prešla je Atlantik i stigla je u Europu. Sada uništava cijeli svijet.

Celente: Da, u pravu ste. Na svojim putovanjima primjećujem, nažalost, da Europljani i Azijati jednostavno preuzimaju svaku glupost iz SAD. Tako su i Credit Suisse i UBS podlegli istoj glupoj pohlepi i manipulaciji novca, kao i ovdašnje banke.

Freeman : Kako vidite 2009.? Kako sad izgleda, doći će do potpunog zastoja gospodarstva.

Celente :
Upravo smo objavili našu prognozu za 2009. Predskazujemo totalni kolaps privrede. Već 7. studenog 2007. predvidjeli smo financijsku propast i paniku 2008., koja se i dogodila. Sljedeće godine vidjet ćemo propast trgovinskog sektora na malo, zatim propast komercijalnih nekretnina, itd. dožvjet ćemo najveću depresiju ikada, puno težu od takozvane 1930-tih godina.

Freeman : Vau !
Celente : Reći ću Vam i zašto. Tada nije toliko ljudi imalo tako visoko zadužene nekretnine, također, nisu bili pod tolikim kreditnim obavezama kao danas, nisu postojale kreditne kartice, nisu bili u dugu od 14.000 milijardi. Tada je postojao trgovinski suficit, danas su SAD u minusu od više od 700 milijardi na godinu. Državni budžet bio je izbalansiran, sad imamo nevjerojatan deficit i državni dug od 13.000 milijardi, pri čemu je samo ove godine novo zaduživanje bilo 1.000 milijardi. Na početku Drugog svjetskog rata SAD bile su motor čitave svjetske industrijske produkcije, imali smo najvišu produktivnost. To je odavno prošlost. Mi smo nacija u propasti. Ulazimo u najveću depresiju i ona će biti svjetska.

Freeman : Što mislite, hoće li doći do masovne nezaposlenosti sa nemirima?
Celente: Da, mi također vidimo trend ka revoluciji. Ono što se trenutno događa u Grčkoj, može eksplodirati bilo gdje drugdje. Tamo nije posrijedi ubojstvo 15 -godišnjeg dječaka, već o pobuni ljudi protiv te totalno nekompetentne, korumpirane političke kaste, koja je svuda ista. Bio sam zaposlen kod države, poznajem razmjere korupcije. U Washingtonu se sve vrti samo oko lansiranja projekata, kojima će se obogatiti inicijatori i njihovi ortaci, ruka ruku mije, novac za prijatelje, sistem je od vrha do dna korumpiran.
Freeman: Znači li sve ovo da ćemo proći kroz bolnu depresiju, koja će trajati godinu-dvije, i potom izaći iz doline?
Celente: Kako da izađemo iz doline? Što će nam pomoći u tome?

Freeman : Onda govorimo o dugotrajnoj depresiji?
Celente: Da!

Freeman : To uopće ne zvuči na dobro. Kako će depresija pogoditi Europu?

Celente : Europa će bolje proći, jer ljudi tamo nisu toliko zaduženi i u boljoj su poziciji da se sami izvuku iz problema. SAD su se pretvorile u zemlju mlakonja, koji sami više ne mogu raditi ništa, m ogu samo konzumirati, žive u velikim kućama, voze ogromne automobile i sami su postali veliki i gojazni. Jednostavno ne mogu prestati da žive iznad mogućnosti. Troše previše hrane, energije i prostora. Ne znaju kako da žive skromno. Sad je tulum gotov i pritezanje remena bit će vrlo bolno. Imamo rastući sloj potpuno osiromašenih, što na takav način nikada nismo imali. Užasavajuće je to. Imat ćemo veoma visoku nezaposlenost, veću nego kod zadnje depresije..


Freeman : Prema tome, Vi ne vidite rješenje za izlazak iz krize?

Celente : Izaći ćemo samo u slučaju ako budemo u stanju pokrenuti novi proizvodni kapacitet, koji ide dalje od novih tehnologija za alternativne energije.. To mora biti nešto sasvim revolucionarno, što će biti novi motor za gospodarstvo, ravno otkriću vatre ili pronalasku kotača.

Freeman : Povijest pokazuje: kad su moćnici konfrontirani sa velikim privrednim problemima, oni ih ne rješavaju, nego misle da će rat riješiti sve probleme. Postoji li mogućnost velikog rata?

Celente : Nakon posljednje velike depresije (Drugi svjetski) rat viđen je kao izlaz. Danas živimo u drugom vremenu. Sljedeći rat bio bi rat sa oružjem masovnog uništenja. Današnje ratove je moguće voditi samo protiv nerazvijenih zemalja. Više nije riječ o ispaljivanju interkontinentalnih raketa, već o gerilskom high-tech ratu, kakvog vidimo u Iraku ili Afganistanu. Samo, političari su spremni na sve.

(nastavak u komentarima)

16.12.2009.

Kamo dalje, rođače: SMISAO NEZAVISNOSTI MEDIJA

Šta je uzrok postojanja tvz. termina "nezavisnost" kod medija? Šta je to što ih tjera da se uporno pokušavaju prikazati nezavisnim? To što žele reći da su nepristrasni? Biti zavisan - nije li i to ljudskost? Nije nikakvo čudo da su i novine i stranke podijeljene na desne i lijeve, ali narod se nekako nastoji snaći u borbi "duhova političkih partija".
I upravo je duh partija i odluka političkih komesara presudan i za naše novinarstvo.  Makar se ne zvali Berluskoni ili Putin - imamo mi "svoje konje za utrku": Selimovića i Radončića.
A kako će se osnivanje stranke tj. "partijskog duha" odraziti na čitanost "Dnevnog avaza", još jedne "partijske" novine pored "Oslobođenja", tek ćemo vidjeti.


Nezavisno novinarstvo?
Za novinarsto kod nas vole reći da je nezavisno, mada takvo što, jasno je, danas (skoro da možemo sa 100% sigurnošću tvrditi uz iskre nadanja) ne može postojati. I to ne samo u Bosni, nago u svijetu. Novinari su često "motivirani" da preferiraju određenu političku opciju ili je sami preferiraju, ali i čitaoci to znaju i prepoznaju. Ipak, postoje neke nijanse koje, recimo kod nas, čine da se proda 10 primjeraka "Dnevnih avaza", a 1 primjerak "Oslobođenje" (uostalom, pitajte sami tete koje rade u trafikama). Za sebe ću zadržati koji je to niz razloga (možda nekom drugom prilikom), ali recimo samo da narod nagrađuje i kažnjava ne/kupovanjem novina.
Svojevremeno je dr. Enver Kazaz opisujući "Dnevni avaz" rekao:

Dnevni avaz napravio je nevjerovatan retro projekt u bošnjačkom identitetu u kojem će, recimo, opet paradigmatski, biti prekrasno da imamo rigidnu interpretaciju islama spojenu sa tržištem zabave, sa turbo-folkom, sa jeftinom pop muzikom i onda je to Bošnjak koji iz 16. stoljeća prakticira konzumerističke, merkantilističke ideologije jeftinog urušenog tržišta turbo-folka na balkanskom, odnosno južnoslavenskom prostoru.

Ne znam šta je "rigidna interpretacija islama", ali vjerujem da liberalnija verzija ima samo muslimansko ime, a što se tiče onog "jeftina pop-muzika" pitam se - jel' to mi imamo neku scenu? Ipak, meni bi mnogo interesantnije bilo napraviti jedan presjek "kakvog čitaoca/građanina stvara Oslobođenje i zašto ga vrlo slabo čitaju". "Dobro jutro, Kolumbo!"
Da možda novine nisu i dalje partijsko odgojno sredstvo? Komunistički "red carpet"? Ama nema više podjele na visoku i "nisku" kulturu. Jednostavno, u društvu koje slavi slobodnu volju podgrupe odn. "plemena" žive pored mogućeg društvenog pritiska kao pored ljudi koji insistiraju da je fast-food zapravo i hrana i kultura budućnosti. Tako bilo kakav pritisak koji bi da ukaže na mogući napredak čovječanstva (ukoliko se slijedi određena kultura) nije opravdan i onda nije nikakvo čudo što "elitističke" novine čita "elita", odn. malobrojni. Nešto kao Radio 202 - i izjava Sarajlića tipa "mi smo manjina koju su ukinuli" (igranje na kartu ugroženosti).

Kad je riječ o reakcijama javnosti, kojekakvim "pismima čitalaca" ili "poligonima" kojima se recimo  "Oslobođenje" i BH Dani ponose, jasno je ko dan da objavljuju samo ono što im godi, što naravno uvijek mogu pravdati činjenicom da su zatrpani reakcijama, pa ne stignu sve pregledati i bla,bla, bla. Ipak, s vremena na vrijeme u "Oslobođenju" zaista nađemo izvrsne reakcije koje znaju biti izuzetno kritične prema novinarima "Oslobođenja".

(dodato sa
pr.blogger.ba)
Idući post

Nezavisni mediji: OD ČEGA, BOLAN, NEZAVISNI?

14.12.2009.

Džeko, ne daj se: SPECIJALNI RAT - PALANAČKO PROVOCIRANJE

Ko zna kad je snimljen incident sa Edinom Džekom, ali to na kraju nije ni bitno. Ono što je jasno je da se u ovom tenutku nastoji narušiti ugled momku čiji se dresovi prodaju na aukciji za humanitarnu pomoć. A šta bi iko od nas uradio da vas zovu kloc, a kad napravite svjetsku karijeru i dođete kući krenu trgat ko leteću kokoš "Džeko daj mi trenerku, (...) JBM li ti mrtve". Naravno, jasno je iz ove svađe da Džeko jeste bio široke ruke. Nije nijednom došao u BiH a da nije učestvovao u kakvoj humanitarnoj akciji. I onda, naravno, saznamo da je osoba koja je vrijeđala Džeku zapravo štićenik Doma za nezbrinutu djecu i da pohađa Srednju specijalnu školu u ovom gradu.
"Specijalni" tretman u stilu mahalske i palanačke logike tipa "šta on meni tu glumi, do jučer je pritiskao isto dugme od prizemlja u liftu kad je živio u mojoj zgradi".
Šta je Džeki trebalo da eksplodira? Pa ko ne bi eksplodirao? Ne zaboli ugriz onog kome ništa ne činiš ili onog ko ti je otvoreni neprijatelj, nego ugriz onog kojeg "specijalno" tretiraš kao rođenog brata da bi mu dao koliko možeš više samopouzdanja.
Ovdje se uspjeh ne prašta.
Zbog toga imam samo riječi podrške za Džeku, jer ovaj video je plasiran baš sada samo iz jednog razloga - iz čiste pakosti! "Specijalno" - nema šta! Kao i tretman medija koji se stavlja na stranu onog koji provocira (Pincom.info).
Džeko psuje mater dečku iz Zenice (VIDEO)

13.12.2009.

Djed Mraz ipak u Sarajevu: ONI MENI "NEMA DJEDA MRAZA!"

Prije neku vecer nismo zatekli na Ferhadiji (glavna ulica u Sarajevu) tetu Arziju koja je optužena za protjerivanje Djeda Mraza iz sarajevskih vrtića. Možda zato što je, čini se, Djed Mraz ove godine uranio. Što jest, jest - moraju se od nečega platiti pokloni, nahraniti sobovi itd. Zato tu i harmonika i neizbježno "Ederlezi" koja je proglašena panpravoslavnom himnom. Nepravedno. Trebalo bi njegove troškove ipak nasloniti na budžet. Što da ne?

12.12.2009.

BiH u EU: BOSANSKE ČIZME U AMSTERDAMU

Jednom sam slusao naseg akademika Abdulaha Sidrana kako je kupio negdje u Evropi odijelo, za koje ce kod kuce, u sarajevu, doznati da je iz - Travnika. Nacuo sam tako i o nekim drugim odjevnim prozivodima iz nase zemlje u EU ali s dobro sakrivenom naljepnicom Made in BiH, prehrambenim produktima u lancima nekih prodavnica kao skromnoj potvrdi da velikoj evropskoj porodici drzava nasa zemlja ipak moze nesto ponuditi a da nisu zeljezne legure iz Zenice, aluminij iz Mostara i sl. Danas sam vlastitim ocima vidio dobre bosanske cizme u prodavnici Decathlon u sred Amsterdama. Dabome, one nisu skupe pa je mozda to i presudilo da je najveca jagma skrtih Holandjana koji se spremaju za novogodisnju sedmicu skijanja u Austriju, Francusku ili Svicarsku, bila bas oko vodootpornih cizama razlicitih boja i dezena a na kojima stoji ceduljica - Made in Bosnia and Herzegovina. Bilo je boljih i skupljih, bezbeli, ali nekako su bas te bosanske bile pravi mamac za kupce.

Nismo ni mi odolili. Kupili smo tri para (na slici). Mene je zapao posljednji par s police s brojevima 42 o 43. Ne znam cije su: Fortune iz Gracanice, neke banjalucke ili sarajevske tvornice, iz tuzlanske AIDE sigurno nije, ali nam bas nije bilo zao dati novac za obucu koje su napravile vrijedne bosanske ruke.

11.12.2009.

Svicarska: INAT MUNARA!

Jedan Svicarac je ovih dana medijska atrakcija u zemlji Milke. Razocaran stavom vecine sunarodnjaka izrecenim na referendumu kojim se muslimanima ubuduce zabranjuje gradnja minareta u Svicarskoj, Gillaume Morand, koji uopce nije musliman, izgradio je u znak protesta jednu munaru na zgradi svoje kompanije u Brussignyu, predgradju Lausanne!

Sramotno je sto su Svicarci izglasali tu zabranu. Sada nas podrzavaju sve stranke koje su ekstremno orijentirane, kazao je Gillaume, koji ovim cinom zeli poslati poruku mira ali i jasno kazati da muslimani nisu takvo sto zasluzili jer u toj alpskoj zemlji nikada nisu stvarali probleme da bi im se izrekla tako drakonska kazna u ispoljavanju vjere. Zabrana je skandalozna jer ce obeshrabriti Arape, recimo, da dolaze u nasu zemlju i trose ovdje njihov novac, dodao je Morand.

Gillaume je , mora se kazati, izgradio sasvim pristojnu munaru, skoro slicnu nekim bosanskim, na skromnijim i manjim dzamijama, koje se ugrade u krov.No, osim medijske paznje 'Inat munara', dalje nece 'dobaciti'. Simpaticnim gestom solidarnosti s muslimanima, Gillaume moze tek mozda biblijski vrisnuti: Dragi muslimani, oprostite, ovo sto moji Svicarci rade, valjde ne znaju! 

10.12.2009.

Mehmet Ali Agca -atentator na Papu: IZ ZATVORA KAO MILIONER!

Ko se sjeca Mehmeta Ali Agca, Turcina koji je je 1981 godine izveo atentat na tadasnjeg papu Ivana Pavla Drugog? E, taj ce turski militant 18 januara naredne godine biti slobodan covjek a vec je - milioner, kako pisu neki mediji u svijetu.

On je za vrijeme boravka u zatvoru prodao prava jednoj americkoj TV stanici za 1,35 miliona eura da objavi njegovu pricu o atentatu koja je postala jos svjetski zanimljivija kada je atentatora 1983 g. u zatvorskoj celiji posjetio sam Papa kojimu je tada i oprostio.

Iako je dobio dozivotnu kaznu Agca je 1999 od italijanskog predjednika Ciampija dobio pomilovanje, vratio se u Tursku gdje je ponovo dobio 'cuzu' a li za drugi delikt koji ce odsluziti za par sedmica.

U Italiji su ogorceni da jedan terorista moze doci u priliku da se obogati na atentatu na 'Svetoga oca' a u cijeloj je prici zanimljivo da se omaleni Turcin prije dvije godine preobratio na krscanstvo, da je odusevljen papinom velikodusnoscu i da je krstenje planirao u Vatikanu pa ko zna sta je pravi razlog nastavku price o 'turskom atentatoru na Papu' koji ce tvrdi zatvorski krevet zamijeniti ugodnim zivotom milionera.  

08.12.2009.

Ideje: A, DA PROBAMO PREKO LINKED IN?

 

Grupa mladih Bosanaca i Hercegovaca iz Holandije, željna novih izazova i akcija, a nezadovoljni trenutnim vrstama djelovanja bh. asocijacija, odnedavno pokusavaju nesto posve novo. Mladi bh. stručnjaci, uglavnom iz informacionih tehnologija (IT), pokušavaju okupiti vlastite potencijale na holandskom tržištu rada, međusobno se upoznati i pomagati na poslovnom planu, unaprijediti stečena znanja te  približiti BiH i Holandiju različitim projektima. Za ovakav vid djelovanja, Klub bosanskih profesionalaca u Holandiji, kako su sebe nazvali, ne namjerava otvarati udruženja, već putem ‘Linked In’, profesionalne internet platforme, aktivno djelovati i okupiti što veći broj zainteresiranih zemljaka. Kako su istakli, neće žuriti a za početak su zadovoljni odzivom. U Deventeru su, kod jednog Bosanca koji posjeduje 'design studio' okupili nekoliko bh. softverskih inžinjera, programera, vrsnih IT stručnjaka s dobrim referencama i radnim mjestima u velikim holandskim kompanijama zeljnih pomoći sebi ali i domovini pa je i razumljiv optimizam nakon prvih okupljanja.

Okupili smo se već dva puta I još malo radimo na misiji i viziji, koji  trebaju da se razrade ali ciljevi su sasvim konkretni. Rekli smo da ćemo vidjeti kako bude išlo i razvijala se ideja unutar kluba tako da kasnije ne isključujemo da to preraste i u organizaciju, rekao je Amir Sabirović, Bišćanin, vlasnik POS-Design studija u Deventeru,domaćin skupa i jedan od lidera novog projekta mladih stručnjaka bh. korijena u Holandiji koji bi trebao pronaći svoje mjesto medju postojećim bh.udrugama.

Već smo na ovom blogu pisali o Bosnian Professional Network, koji je imao sjajan promotivni skup u Svicarskoj (na slici), otvorio izvrsnu web stranicu i nakon 5-6 mjeseci    - propao! Valjda novi 'profesionalni network'  Bosanaca koji imaju sta kazati i uraditi, nece biti takve srece. Forme bez predsjednika, sekretara,  blagajnika, clanarina mozda imaju vise sanse ako se ne pojave sujete i megalomanija sto nam nimalo nije strana. Sretno 'profesionalci'!

07.12.2009.

Dan domovine: 'ZEMLJO MOJA' U BRUNSSUMU

Ne pamti se kada je bh. zajednica u Holandiji uspjela prirediti kvalitetniji i svecaniji skup kao preksinoc u Brunssumu, povodom Dana drzavnosti BiH. Cetiri sata programa, koji je zavrsen s prvim minutama nedjeljnoga dana, a da je puna dvorana ostala na svojim mjestima, dokaz je uspjesnosti jednog programa koji su pripremili volonteri Libertasa BIH, izvrsni domacini veceri BiH za pamcenje.

Ono po cemu ce se pamtiti skup prepun pozitivne energije je nastup KUD 'Proleter' iz Sarajeva, koji s u izveli sjajan repertoar narodnih igara iz BiH, iz nekoliko regija a orkestar podigao na noge blizu 500 posjetilaca iz skoro svih gradova gdje zive nasi ljudi. Isto se desilo i nakon nastupa maestro na harmonici Nihada Hrustanbegovica.

Slovo o znacaju ZAVNOBIH-a drzala je Miranda Sidran-Kamisalic, ambasadorica BiH u Den Haagu, Admira Fazlic, predsjednica BH Platform, iskoristila priliku da podsjeti o 12 godina predjenoga puta organiziranoga djelovanja bh. zajednice u Holandiji na 'drzavnom nivou', Ivo Kobas i Safeta Osmicic govorili su svoju poeziju  a nekoliko mladih Bosanaca i Hercegovaca procitali ulomke iz romana 'Dervis i smrt' Mese Selimovica te na kraju i zapjevali pjesmu 'Zemljo moja' sa svim ucesnicima programa (na slici).Ovacije je dobio i jedan Holandjanin, Egbert van Gool, producent i reziser, autor dva dokumenatrna filma o BiH, koji su dijlom i prikazani u Brunssumu.

Samo cu vam reci da sam teski zaljubljenik u BiH i ove ljepote svijet mora vidjeti. Holandska publika ce na RTL 5 u junu pogledati ovaj film - kazao je iskreni prijatelj Bosne i Bosanaca pred odusevljenom publikom.

Sklopljena su i nova prijateljstva i pobratimstva dva folklora, Brunssuma i KUD Proleter, ciji je predsjednik Mirsad Catic Cuperak dobio i male poklone domacina. Impresivno je bilo vidjheti kako jedna amaterska druzina iz Sarajeva i nakon 105 godina od osnutka tog kulturno-umjetnickog drustva, rade kao profesionalci, uigrani i u raznovrsnoj koreografiji, koja je bar na pozornici cijelu Bosnu drzala 'potaman svima i na okupu' u svoj njenoj sarolikosti i razlicitostima. Ne znam koliko ce biti nagradjeni za njihov dolazak jer od aplauza 'na nogama' cijele dvorane se ipak ne zivi. Aferim za KUD 'Proleter', Libertas BiH na celu s Aidom Kasum i njenim Samirom, koji su s njihovim pomagacima iz malog po broju ali velikog udruzenja po aktivnostima i idejama, pokazali kako se organizira tako veliki skup, prihvati blizu 50 clanova KUD 'Proleter u njihove domove bez ikakva srkleta, na cisto volonterskoj osnovi i sve to iz goleme ljubavi za rodnu zemlju.

07.12.2009.

Pozivamo vas: PRIKUPLJANJE EKSPONATA I PREDMETA ZA AUKCIJU ZA POMOĆ MELIKI SPAHIĆ

U Bosanskom kulturnom centru u Tuzli u ponedjeljak i utorak 14. i 15. decembra od 14h-18h će se prikupljati eksponati i predmeti koji će predstavljati donaciju za veliku AUKCIJU koja će se organizirati u svrhu prikupljanja sredstava za liječenje Melike Spahić.

Pozivamo i molimo sve građane  umjetnike, sportske legende, estradne zvijezde da dođu i doniraju nešto (slika, ćilim, statua - bilošta) što bi se moglo prodati na aukciji kako bi zajedno završili započeti projekat!!!

06.12.2009.

Emancipacija žena: POJAM USPJEŠNE ŽENE ZA GINISOVU KNJIGU REKORDA

Kad sabereš 2 i 2 vidiš da imamo vlast baš kakva nam treba. Mislim - "Ne bunite se? Onda je sve OK!" Pored Šumahera iz Sućeske koji nam je novi ministar sigurnosti BiH (više u komentarima), imamo i ženu čiji se uspjeh ne može mjeriti ni sa čim i predstavlja simbol emancipacije za Ginisovu knjigu rekorda. Naravno, riječ je ministrici Hadžić-Suljkić, (nije na slici) a.k.a. "žena-zmaj", koja na Filozofskom fakultetu Tuzla ministarka „predaje» šest predmeta, to je 6 normi, 1 norma u Travniku, a 1,5 u Zenici, svega 8,5 normi. Prema podacima iz 2008. godine, ministrica potpisuje ugovor sa Univerzitetom, u kojem stoji da je samo u jednom semestru „održala»  195 časova, sedmično je to 16 sati. Kada se 195 sati pomnoži sa 45 KM, pa tome doda još jedan semestar, godišnje je šlajbučila 17.550 KM na Univerzitetu Tuzla, puta tri godine, u svoj džep ministrica je strpala 52.650 KM narodnih para. Primajući redovno ministarsku plaću, tople obroke i dnevnice, za tri godine „zaradila»  je preko 108.000 KM, ili ukupno sa tezgom 160.650 KM. Ako tezgari i u posljednjoj ministarskoj godini, a što sumnjati kada su joj mjesečna primanja 6 - 7 hiljada KM, za svoga mandata ministarka će „zaraditi» 214.000 KM.
I onda naiđem na vijest
Mini suknje i dekoltei bit će protjerani s fakulteta i ona je vjerovatno znak da se pokušava "uvesti šerijat na mala vrata", kako završava svaka kritika ženskog oblačenja. Nije to do trenda "zadovljavanja muškaraca razgolićivanjem", (kao što to veli u tekstu Koliko žena treba da se skine da bi muškarci bili zadovoljni?), nego do globalnog zagrijavanja (kako stoji u slici dolje). A kako stvari stoje, pošto se autorka zove Senada, ova bi kritika mogla završiti kao "pokušaj da se islamskim feminizmom šerijat uvede na mala vrata".
"Šerijat na malim vratima" je čini s, najveći globalni problem. Minareti također.
Baš kao što se "delegat" Komšić bori protiv diskriminacije, pa je za očekivati da nekada bude obavezno naručiti alkohol i u slastičarnama, jer po njegovim riječima "BBI diskriminiše posjetioce koji konzumiraju svinjetinu i alkohol!".
Uz nedeljnu kahvu, šta da vam drugo velim nego - hajd' živili! (hik")
Tagovi: bosna i hercegovina, humor, religija



05.12.2009.

Europski politicki trendovi: CRNO-BIJELO-CRVENA SIMOBOLIKA

Svicarska je po nasim uvrijezenim predrasudama zemlja reda, rada, stege, planina, sira i cokolade. No, Svicarska je i zemlja Svicarske narodne stranke (Schweizerische Volkspartei, SVP), uvjerljivo najpopularnije politicke snage u zemlji cija se podrska, ovisno od okolnosti, krece od cetvrtine do trecine birackog tijela. Poznata po beskompromisnoj retorici, ova nekadasnja stranka vrijednih i urednih svicarskih seljaka, osnovana jos davne 1917. decenijama predstavlja konstantu desne politicke scene u alpskoj konfederaciji Nijemaca, Francuza i Italijana. I mozda napori ove politicke snage nikad ne bi ni izasli iza visokih loklanih planina da je sve ostalo izmedju ova tri naroda tj. da se Svicarska kao i sve ostale svjetske demokratije zapadnog tipa nije otvorila za useljenje svima koji su u svojim zemljama ugrozeni ili prostije receno azilantima. I prije nego analiziramo kako je SVP pomocu azilanata postala svjetski poznata treba reci ponesto i o ovim jadnim ljudima.
Statistike u Skandinaviji, koja je, zbog svog geografskog polozaja i klime, daleko manje izlozena zahtjevima za azil od Svicarske pokazuju da je svaki drugi (Danska) odnosno svaki treci (Svedska) azilant u zemlji svojoj porijekla bio izlozen torturi tj. mucenju. Kakave covjecansto nacine mucenja vec milenijima gaji i njeguje vjerojatno ne treba opsivati. Treba ipak reci kako je veliki dio Europe jos od vremena spanjolske inkvizicije vec pomalo poceo zaboravljati ove vjestine, koje su jos uvijek itekako zive u vecini zemalja iz kojih ljudi pod prijetnjom smrti bjeze. Kada takav covjek, izlozen torturi i pod prijetnjom smrti izbjegne iz svoje zemlje i docepa se Europe, tamo ga obicno doceka situacija u kojoj se od njega ocekuje da normalno zivi, radi i izdrzava svoju obitelj, a sve to u konkurenciji starosjedilaca koji vec imaju materijalnu osnovu za solidan zivot. Ne analizirajuci ekonomije europskih zemalja stvar se obicno zavrsava na tome da su azilanti prinudjeni zivjeti u sivim predgradjima siromasnih kulturnih sadrzaja, bez znanja lokalnog jezika, stalnog posla, neizvjesne buducnosti i, da ne zaboravimo, barem par teskih psihickih trauma iz proslosti. Zivot u Europi pruza istina dosta bolji standard od zivota u recimo prosjecnom selu irackog Kurdistana, pa si azilantske obitelji obicno slijedeci svoju tradiciju priuste barem onoliko djece koliko bi imali i u zavicaju. Lako je pretpostaviti situaciju u kojoj otac, glava jedne ovakve obitelji, jedini radi u kuci sa petoro djece. Vrijedna majka zauzeta djecom nikad nije naucila ni rijec lokalnog jezika, pa joj je kontakt sa vanjskim svijetom ogranicen na posjete uzoj i siroj obitelji u istom ili okolnim gradovima zemlje koja im je velikodusno ponudila utociste od snaga mraka koje mnoge od njih i dan-danas proganjaju u njihovim nemirnim snovima. Djeca kroz skolu ipak uce da postoji i neki drugi svijet, u kojem se ljudima ne odrubljuju glave samo zato jer pripadaju drugoj etnickoj ili vjerskoj skupini a guljenje koze je samo misaona imenica koja odrazava odnos obicnih gradjana i mocnih banaka. Kolicina nesporazuma, frustracije a cak i fizickog nasilja koje se u ovkim obiteljima godinama taloze vlastima je obicno totalna nepoznanica, a slabo ko da se za ove ljude i brine sve sve dok su im toaleti i ulice ciste, dok se prtljag na aerodromima ne gubi i dok im restorani brze prehrane rade 24 sata na dan. Sve se gura pod tepih dok umorni otac jedne veceri, u napadu panike uzrokovane kronicnom psihozom ne odvali tesku samarcinu najstarijem sinu, koji onda izadje iz kuce, izvadi pistolj koji je kupio "od svercera na crno" novcem zaradjednim istovaranjem kamiona i istrese svoju frustraciju na prvom prolazniku koji u skupoj trening-opremi sa najnovijim iPod uredjajem joggira mracnom alejom. Tek u tom trenutku nastupa problem, a nas stari politicki poznanik SVP reagira raspisivanjem referenduma za zakon kojim se u slucaju da azilantsko dijete pocini kriminal, osim zasluzene kazne za mladog prijestupnika, osigurava da i on i njegova uza obitelj budu zauvijek protjerani iz Svicarske. Wow. Istjeraj kriminalca i njegovu obitelj iz zemlje i rijesio si problem. Istovremeno, primi jos 50.000 azilanata godisnje kojima ni teorijski ne mozes pruziti svu potrebnu psihoterapiju i prepusti prirodnom toku stvari da medju njima formira nove kriminalce kojima ces onda plasiti domicilnu populaciju. Zar to nije genijalan recept?
Niko ne moze opravdati ni skidanje skalpa nevinom covjeku u trecem svijetu, a ni oruzani napad na bogatog joggera u sred europske metropole. No, ako ih ne mozes opravdati onda barem iskoristi situaciju u svoju korist rezoniraju po svoj prilici u SVP-u. Ako bi ova stranka bila metodicna i principijelna do kraja, onda bi ubrzo vidjeli i potpunu zabranu imigracije u Svicarsku ili barem njeno ogranicenje na osobe iz razvijenog svijeta. No, ovakav vid otvorene diskriminacije vjerojatno necemo dozivjeti u skorije vrijeme, a dok cekamo na to morat cemo se zadovoljiti referendumima u reziji SVP-a kojima ce lajtmotiv biti emigranti. Nedavni uspjesni referendum kojim je SVP u Svicarskoj uspio isposlovati zabranu gradnje minareta uvjerljiv je primjer toga. Sada su muslimani u ovoj europskoj zemlji uspjesno sprijeceni da, prateci trenutni tempo izgradnje vjerskih objekata, u iducih 50 godina sazidaju jos cetiri minareta i time podignu njihov ukupni broj na osam. Slicne apsurdne politicke kampanje mogu se mozda protumaciti i kroz razmisljanje da se uplasena populacija lakse drzi pod kontrolom, no istinska volja za rjesavanje problema nije pokazana. Prosjecan gradjanin Svicarske osjecao bi se vjerojatno puno sigurnije kada bi njegova Vlada ogranicila emigraciju na one ljude kojima socijalne sluzbe zaista mogu pomoci tako da im se pruzi odgovarajuca zdravstvena i socijalna njega, te da postanu korisni clanovi drustva. Sve dok se to ne desi, licemijerna politika sada vec cuvenog SVP i njegovih sponzora imati ce kod jednog sloja Europljana dozu uvjerljivosti ali nikad i punu vjerodostojnost.

P.S.
Slika prikazuje SVP plakat za referendum o "odstranjivanju" obitelji kriminalaca-imigranata iz Svicarske. Bijele ovce na crvenom polju, koje predstavlja svicarsku zastavu, izbacuju crnu. Svicarska koza je bijela, emigrantska opet vise ili manje crna. Jednostavna, crno-bijelo-crvena simbolika koju razumije i svicarski seljak.

03.12.2009.

Dan drzavnosti BiH: ALEKSA ŠANTIĆ U DEN HAAGU

Ambasada BiH u Den Haagu na vrlo lijep nacin je obiljezila Dan drzavnosti BiH - Poetskom večeri posvećene bosanskohercegovačkom pjesniku Aleksi Šantiću. Publika nisu bili predstavnici bh. klubova nego članovi diplomatskog kora u Kraljevini Holandiji i kulturni poslanici u ovoj zemlji.
Za prvoklasni kulturni događaj, pobrinuli su se ugledni kulturni radnici porijeklom iz BiH te nekoliko holandskih i slovenačkih muzičara i artista iz poštovanja prema jednom od najvećih pjesnika BiH. Ambasadori i diplomate, najvećim dijelom iz balkanskih zemalja, uživali su u teatru, plesu, poeziji, prozi, videu, klasičnoj muzici i pjesmi kojom su oživjeli uspomenu na slavnog mostarskog pjesnika.
Nakon filma, muzike i recitala o velikom bh. pjesniku, koji je vrlo dobro osmislio Zoran Lešić, Sarajlija s holandskom adresom prebivališta, u potonjem raznovrsnom, multimedijalnom programu učestvovali su Melika Hadžić, violinistica iz Tuzle, Mojca Majcen, plesačica suvremenog plesa iz Slovenije, holandski muzičari i glumci Renne Darbuka, Joost Spijkers, Jessica Vosmeer, Iva Lešić i Nena Šešić-Fišer. Poetsko veče u Ambasadi BiH u Den Hagu nastavak je uspjelih kulturnih sadržaja koje diplomatski predstavnici BiH u ovoj zemlji, na čelu s ambasadoricom Mirandom Sidran –Kamišalić, u prostorijama Svečanog salona priređuju diplomatskom koru i javnim i kulturnim djelatnicima iz Kraljevine Holandije.
02.12.2009.

Knjizevni klasici znanstvene fantastike: REKLAMOKRATIJA (Frederik Pohl & C.M. Kornbluth, SAD, 1953.)

Mozda na nasim jezicima i nesretno prevedno kao Reklamokratija, ovo kolaborativno djelo americkog majstora znanstvene fantastike Frederika Pohla i C.M. Kornblutha ne samo da je konacno stavilo SAD na mapu literarnih dostignuca iz ovog zanra, nego je po prvi put pokazalo kako antiutopija moze biti itekako dinamicna, satiricna i zabavna. U originalu nazvana "The Space Merchants", ova je uspjesna novela ubrzo dozivjela i svoj nastavak pod naslovom "Rat trgovaca", koji doduse nije donio nista posebno novo osim interesantnog raspleta. Reklamokratija je prica o zemaljskom i svemirskom sukobu suprostavljenih korporacija, o posvecenim ljudima kojima je posao cijeli zivot, o zavisti, prevari i teroru, ali istovremeno i o nesalomljiivom duhu pojedinca koji cak i u takvim okolnostima uspijeva odnijeti kako osobne tako i poslovne pobjede i u svemu tome naci i pokoji trenutak zadovoljstva. Istovremeno se zapadnom citatelju jasno stavlja do znanja da se i njihov politicki i drustveni sistem lako u buducnosti moze samo formalno zvati demokratijom. Ovakva poruka bila je izuzetno smjela u doba antikomunisticke histerije, FBI-a pod Hooverom i njegovog "lova na vjestice". Radilo se zapravo o duhovitom upozorenju u sto se zapadne demokracije mogu pretvoriti ako se profit i beskompromisni napredak stave ispred covjeka, a to nesto je jednom rijecju reklamokratija - vladavina reklame.
U ne tako dalekoj buducnosti, biti xafsinski strucnjak izuzetno je dobro placen i odgovoran posao. Razlog za to lezi djelomice u tome jer zadatak ovih modernih heroja nije samo reklamirati nove industrijske produkte i usluge, nego uvjeriti populaciju da nadje zadovoljstvo u potrosackim proizvodima iako vitalni prirodni resursi poput nafte, gasa i vode samo sto nisu presusili, a konkurentske reklamne agencije samo cekaju svoju priliku za preotimanje trzista. Svijet buducnosti je prenaseljen, u njemu vlada nestasica osnovnih sredstava za zivot, a vlade su samo igracke velikih i mocnih reklamnih agencija. U svoj toj guzvi ljudi su otkrili da je planeta Venera iako jedva, ipak naseljiva a teski klimatski uvjeti koje bi morale podnijeti prve generacije kolonista bili bi nagradjeni kako smanjenjem prevelike zemaljske populacije tako i novim prirodnim resursima ljudskom rukom netaknute planete. Naravno da svaka korporacija zeli Veneru samo za sebe, a posto njihova rukovodstava ne biraju sredstva eto podloge za intrige, podmetanja, spijunazu i prevare svih vrsta. Mitch Courtenay je reklamoautor prve A klase u agenciji mocnoga Fowlera Schockena, koji je ne birajuci sredstva za svoju firmu isposlovao ekskluzivno pravo vodjenja propagandne kampanje za naseljavanje Venere. Ma koliko je ta vrela planeta privlacna za kompanijama, niko ipak ne umire od zelje da sam ode tamo i provede ostatak zivota u hermeticki zatvorenim kabinama teraformirajuci negostoljubivu planetu. Vecina potrosaca, kako reklamoautori nazivaju obicne gradjane, ipak vise voli boraviti na Zemlji gdje su za disanje na otvorenom dovoljni i obicni tamponi protiv cadji. Ono sto Mitch ne zna, kada mu Fowler povjeri rukovodjenje projektom Venera je da su za cijelu stvar osim konkurentskih agencija zainteresirani i konzervacionisti - opasan teroristicki pokret koji se uvukao u sve pore drustva, a cilj mu je da potrosacima objasni kako vladavina reklame nije prirodno stanje covjecanstva, te kako se prenaseljenost i nedostatak zivotnih resursa nece rijesiti pronalaskom novih tehnologija vec povratkom prirodi. Protiv sebe konzervacionisti imaju ne samo korupmiranu policiju, vojsku i naoruzane placenike reklaminih agencija, vec i svijest potrosaca kojom su reklamoautori vec odavno zagospodarili. Reklama se, naime odavno vise ne oslanja na uvjeravanje zdravog razuma potrosaca da je nesto dobro za njega, vec pravilno shvativsi da je razum suvise nepredvidljiv reklamoautori su okrenuti ka puno jednostavnijim kemijskim procesima u ljudskom tijelu. Najbolja reklama za superpoznatu Najkafu, surogat omiljenog pica milijardi ljudi na planeti, odavno vec nije ni na TV ni u novinama, vec je smjestena u "neskodljive" kemijske supstance koje izazivaju ovisnost, a nalaze se u besplatnim reklaminim primjercima ovog produkta. Monstruozan eksperiment protiv koje Vlada ne moze nista jer je uzduz i poprijeko kupljena od strane reklamnih agencija, koje preko svojih placenika vode cak i oruzane sukobe bez da ikoga nadleznog ista pitaju. Blagoslovljen svojim xafsinskim talentom Mitch zivi u povlastenom svijetu dvosobnih stanova i pranja lica slatkom (a ne morskom) vodom, no osobnim zivotom bas i nije zadovoljan jer se njegova zarucnica Kate, inace jedan od najuglednijih lijecnika u New Yorku, ne namjerava dalje vezivati za njega. Da ironija bude veca, upravo zahvaljujuci Kate, Mitch biva uvucen u splet bizarnih dogadjaja koji ce mu stubokom promijeniti zivot. Ne sluteci da su i ona i drugi utjecajni pojedinci u njegovoj okolini zapravo fanaticni clanovi konzervacionistickog pokreta, neoprezni Mitch dozvoljava da ga ova organizacija kidnapira, promijeni mu identitet i posalje ga tamo gdje nece vise imati sanse da kontaktira Shokena - medju najnizu klasu potrosaca, obicne fizicke radnike koji su svojim ugovorima prakticno dozivotno vezani za kompanije u kojima rade. Zahvaljujuci svom izuzetnom reklamnom talentu, te sveprisutnosti i kospiratornoj organizaciji konzervacionista, Mitchu ipak, kroz nize redove ove organizacije, uspijeva izboriti da ga se pod krinkom obicnog sluzbenika posalje na zadatak u New York. Nazalost jedina osoba koja Mitchu vratiti njegov normalni zivot, Shoken otputovao je na Mjesec, a na svoje zaprepastenje Mitch otkriva da ga i konkurentska reklamna agencija, koja je sada vec izuzetno dobro informirana o njegovom dvostrukom identitetu, zeli likvidirati. Pomocu svoje bivse tajnice Mitch uspijeva otputovati na Mjesec do Shokena gdje prethodno srece i Kate te konacno otkriva detalje o njenom visokom polozaju u konzervacionistickom pokretu. Uz konstataciju da covjek stvarno ne moze birati u koga ce se zaljubiti, Mitch odlucuje sacuvati njezinu tajnu i dati joj dovoljno vremena da pobjegne sa Mjeseca. Kad mu konacno uspije sresti se sa Shokenom i objasniti mu kakva se ostra igra vodi u trokutu izmedju njegove firme, konkurencije i konzervacionista sa ulogom Venere, on mu odluci ne povjerovati. Kao uvjereni reklamoautor, Shoken nije sklon vjerovati niti da je drustvo reklame toliko korumpirano a niti da su konzervecionisti ista vise od sacice bezopasnih i neobraznovanih fanatika, sto ga kosta zivota kada se konacno vrati na Zemlju gdje ga otvoreno i sa uzivanjem ubija mazohisticki ludjak, unajmljen od konkurencije. Duboko poljuljanih uvjerenja, Mitch posljednjom voljom samog Shokena ipak postaje vlasnikom cijele agencije, a prva mu je odluka povezati se ponovo sa Kate i koristeci svoj utjecaj, napraviti plan po kojem ce vecina putnika za Veneru biti konzervacionisti, koji ce iza ledja zemaljskih vlada i reklamnih agencija zauzeti tu planetu samo za sebe i izgraditi novo, drugacije drustvo.
Zacudo, reklamokratija jos uvijek nije ekranizirana, no za to ce svakako biti vremena obzirom da su poruke ovdje iznesene, ma koliko obicnim americkim potrosacima zvucale avantgardne u doba za njih zlatnih 50-tih godina, danas aktuelnije nego ikad.

01.12.2009.

Novak Đoković u Banja Luci: ZA KRST ČASNI I REPUBLIKU MRSKU!

Sinoc je u banjaluckoj dvorani Borik odigran egzibicioni teniski mec izmedju Novaka Djokovica i Viktora Troickog, srbijanskih tenisera , od kojih je prvi treci na ATP listi a drugi 29, sto je u gradu na Vrbasu bio znak za veliki sportski dogadjaj i ne samo to, dabome. Sponzor i pokrovitelj su bili m:tel, Vlada RS i Grad Banja Luka. Kompletan prihod (17400 eura) uplacen je za potrebe gradnje igralista za djecu s invaliditetom u tom gradu. Sta reci nego plemenit potez treceg tenisera svijeta. No, kad se pogleda organizacija teniskog meca, ko stoji iza nje, nije tesko dokuciti sta su krajnji poltiicki ciljevi Dodika i njegove bratije, koji u nacional-secesionistickom transu to obicno zovu -Za Republiku Srpsku i krst casni!. Djokovica, koji je prvi put u Banja Luci ruskog igraca Davydenka nazvao 'pravoslavnim bratom (!?) su provodali do zgrade Vlade RS, posjetili Hram Hrista Spasistelja a on je bio odusevljen, kako je govorio, 'neocekivano toplim docekom u Republici Srpskoj'. Necemo ulaziti u to, koliko od 5000 posjetilaca zna nesto vise o svjetskui popularnom Noletu i njegovom tenisu, njima je, vjerujemo, najvaznije bilo da ce tamo biti Dodik i njegove sijeldzije iz SNSD. Helem, sinocnja teniska egzibicija u seher Banja Luci podsjetila me na susret Gorana Ivanisevica i Thomasa Mustera prije 14 godina u Sirokom Brijegu. Tada su bili prvi i drugi teniseri svijeta. Iako nijedan nemaju nista s BiH, prikupljeni novac je otisao za djecu palih branitelja Mostara. Zna se da djeca vojnika rahmetli generala Arifa Pasalica, nista od toga nisu vidjeli. A sta radi nas Teniski savez BiH i zasto se on nije umijesao u svoj posao pa da dolazak treceg tenisera svijeta bude na visem nivou, da se zna da je Djokovic ipak u Bosni i Hercegovini a ne u RS? Nista. Oni misle ako su prije dvije godine doveli Ivanisevica i Ljubicica u Sarajevo da je to dosta, iako se zna da su i tada Hadzimesic i Berber, iskusni teniski djelatnici, sve sami uradili. Tako, naravno, vijesti nema ni na oficijelnoj stranici Teniskog saveza BiH, ali ni na drugim bh.portalima i web izdanjima dnevnih novina iz Sarajeva, koliko sam uspio vidjeti, kao da je treci teniser svijeta odista gostovao u 'novopriznatoj drzavi RS' a ne u BiH!?

Ovako je nesumnjivo, teniski dogadjaj prvoga ranga u Boriku, kojim bi se rado okitile i vece svjetske prijestolnice,  a koji je zabiljezila cijela regija a i sire, sto bi svojevremeno rekao Zivko Radisic, bio jos jedan 'predizborni skup' Milorada Dodika za nezavisnu Republiku Mrsku, i potvrda da 'savez srpskih zemalja', ne poznaje granice. Tako nam i treba. Dodik je manirom iskusnoga menadzera, (otkupio 4500 karata od 5000 kolikoje kapacitet dvorane Borik) umjesto da direktno prebaci pare na racun Zavoda za djecu s invaliditetom, za isti novac gradu na Vrbasu priredio istinski spektakl dok je nasem minder teniskom savezu najvaznije da su oni glavni u drzavi i da se bez njih u medjunarodnim relacijama nista ne moze. Umjesto da se iskoristi da je Djokovic, kada je bio posve nepoznat, medju prvim turnirima na kojima je nastupio jos kao 17-godisnjak, iz challenger kategorije, nastupio upravo u Sarajevu, propala je prilika da bh. prijestolnica vidi mozda i buduceg najboljeg tenisera svijeta.

burek


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1152590

Powered by Blogger.ba