burek

Hasta la victoria siempre!

29.10.2009.

Let iznad zbunjenog gnijezda: ISTINA JE UTOPIJA

"Sada postavljamo opravdano pitanje – ko je u Tuzli lažov i mračnjak? Ko je sluga srbijanskog režima?  Ko je izdao Iliju Jurišića? Jasminovi neistomišljenici sugurno nisu. Ako Jasmin tvrdi da jesu, trebao bi pokazati bilo kakav dokaz. Mi ih načelniče o Vašoj i Sinanovoj ulozi u svemu ovome imamo pregršt! Iznosimo ih i iznosit ćemo ih, kako bi istina ugledala svjetlo dana. Vas time sigurno nećemo mnogo iznervirati, jer Vas ovakve stvari ne nerviraju – sve je stvar karaktera. Ali vas zato nerviraju vrlo nebitne stvari."

Ne, nije to napisao neki SDA-ovac, nego jedan savjestan građanin Tuzle. U vremenu jednoumlja vrlo hrabar tekst. Pošto smo davno označeni kao antiSDP-ovci ovim ukazujemo na jedan fenomen: nemaš pravo kritikovati rad načelnika (ne rad SDP-a) ako si musliman.

Kako su "čudni putevi gospodnji", pa se SDA uopšte ne javlja, čak je i sam Jasmin zbunjen - hvali se dobrim odnosima sa SDA i kako više nema "neonacizma". Dakle, po Jasminu je "neonacizma" u ostatku BiH je bilo.

„SDA u Tuzli je umjereniji od drugih, ali Fatmir nije SDA. Oni u Tuzli nikada nisu davali takve izjave. Njega više nema u novinama. Ne možete čuti predsjednika SDA Tuzle da je dao ijednu nacionalističku izjavu, da je nekad rekao bilo šta protiv Hrvata ili Srba Tuzle. Na udaru sam najviše ja. Nije bilo neonacizma nikada. Fatmir Alispahić nije pero SDA, a čije je vidjećemo. Potpuna utopija je da to prođe u Tuzli.“, reče Jasmin Imamović.

A kako bi bilo da neko jednostavno govori istinu? Potpuna je utopija da Jasmin griješi. Pročitajte nastavak teksta Načelniče Jasmine, ko laže taj i krade... II

28.10.2009.

"Danke" Sinane, bez tebe nikog ne bi osudili: KUKAVIČJI MUĆCI

Neobično je koliki je otpor prema bilokakvoj kritici upućenoj prema načelniku Tuzle Imamoviću, kao da je riječ o bezgrješnom vođi. No, da razloga za gunđanje, ima - to je jasno. Ali da je toliko potrebno obavezno proglasiti mračnjacima i ludacima svakog ko ne razmišlja kao normalan (SDP-ovski) svijet, to bi mogli nazvati samo ogromnim tragom mračnog jednoumlja.
Pošto se ne raspravlja sa ljudima radi onog što oni jesu ili onog što se za njih priča (a to može biti i propaganda) red je da se osvrnemo samo na stavove i jednostavna pitanja. Kada se odgovori počnu sami odmotavati vidi se koliko se ko zapteljao u laži. Svi pitaju zašto na famoznom mitingu podrške Iliji Jurišiću nije bila supruga? Što li? A ipak je taj skup dugo, dugo najavljivan. I na kraju oglašen kao SDP-ov skup. No ono što je najviše iznenadilo su tekstovi u kojima se ukazuje da je srbijanski tužilac Sinana Alića pohvalio za kooperativnost
a to je, najblaže rečeno, scenarij koji ukazuje da je Ilija Jurišić zapravo bio žrtvovan da bi se čitava priča oko 15.maja okončala. I to 8 godina od ukidanja obilježavanja 15.maja svečanim sjednicama (a da ne podsjećam ko je to učinio).
Valjalo bi razmisliti i o tekstu
Dok načelnik sanja, a nije za odbaciti ni tekst iz
čačkaonice "Načelniče Jasmine, ko laže, taj i krade" u kojima se spominje da  "građani Kule nemaju grijanja, dok građani Kojšina nemaju gradske kanalizacije, a o prigradskim mjesnim zajednicama da i ne govorimo."  Ipak, najbolje bi bilo pročitati pa prosuditi. A po svemu sudeći, velik broj sugrađana je ovu priču o borbi za Iliju prihvatio i "legao". Samo što je jasno ko dan da je to jedan veliki mućak. Neko će reći "kontraobaviještajna mućka uz pomoći Sinana". I dok se muka muči da se Radovan Daba privede licu pravde odbrana Tuzle je osuđena. "Danke" Sinane, samo nas nemoj zastupati u Haagu.

Zamolio bih sve SDP-u pobožno odane da rađe ostavljaju komentare na pomenutim tekstovima Tuzla-x.net-a. Burek.blog nije usamljen ni lud, Avaz je ipak najprodavanija novina koliko god bila pljuvana. Ovo je Bosna koliko god vam se ne sviđala. A ni ja nemam vremena... Što se tiče Tuzla-x.net kažu da je site vrlo popularan i posebno
"praćen". S obzirom da nije iz budžeta Tuzle plaćen, niti ga na vrijeme SDP otkupi/potkupi, treba vidjeti kako će se stvari odvijati. Ove su kolumne pravo osvježenje pored "nezavisnih" novinara koji svako malo intervjuišu "nezavisnog" načelnika. OK, možda djelimično zavisnog od have. Ali zato tolerantnog...

27.10.2009.

Humanitarne akcije: POMOZIMO BIHAĆKOJ BOLNICI

Preko 40000 Bosanaca i Hercegovaca u Kraljevini Holandiji je organizirano u petnaestak različitih klubova i udruženje a samo rijetki nisu zaboravili organizirani humanitarni aspekt pomoći domovini.  Ako se izuzme poneka manja akcija Mladi BiH ili pojedinaca, po ‘zavičajnom principu’, organizirano prikupljanje pomoći prije svih zdravstvenim institucijama u BiH ali i najugroženijim kategorijama stanovništva, praksa je rijetkih poput bh. udruženja Libertas BiH iz Brunssuma, gradića iz Limburga,najjužnije provincije u zemlji.
Nedavno su ovi bh. humanisti poslali šleper pomoći za Odjeljenje fizijatrije Kantonalne bolnice ‘dr Irfan Ljubijankić’ u Bihaću te Crveni križ u Bosanskoj Krupi. Za kratko vrijeme preuzete su donacije od holandskih firmi NEX i ENRAF NONIUS iz Brunssuma pa je veliki šleper bio krcat s preko 10 tona humanitarne pomoći koja je s oduševljenjem dočekana u gradovima na lijepoj Uni.
Izbor za bihaćku bolnicu nije pao slučajno. Po riječima upućenijih u zdravstvene ustanove u BiH, radi se o jednoj od najslabije opremljenih regionalnih bolničkih centara u zemlji koja je na usluzi za oko 330 000 ljudi, a ima problema s najosnovnijim potrepštinama za normalno funkcioniranje.
Malo me brine da naši ljudi u iseljeništvu ne prepoznaju potrebu da više urade za domovinu. Kako smo svi mogli vidjeti na godišnjem odmoru, nas Bosna sada treba više nego ikada i zato treba uprijeti sve snage i resurse da pomažemo koliko možemo jer plemenitih se ljudi, kako među nama tako i među Holanđanima uvijek se može naći, apelira na zemljake predsjednica Libertasa BiH Aida Kasum u čijoj je upravi i jedno holandsko ime, Johan Extra, iskreni prijatelj BiH i veliki lobista Libertasa BiH kod općinskih organa u Brunssumu, drugih holandskih institucija i firmi. Johana je toliko pogodila zapuštenost i slaba opremljenost nekih odjeljenja bolnice u gradu na Uni da je kazao da takvo nešto nije vidio ni u Gani. Zato je sada je sva energija Libertasa BiH usmjerena za slanje novog kontingenta pomoći Kantonalnoj bolnici u Bihaću koja hitno treba 60 bolničkih kreveta ali i aparat za mamografiju i razbijanje kamenca za koji su organizirali i koncerte ali novac nikako skupiti.
Da će osmijeha i zadovoljstva među medicinskim radnicima na obalama Une biti još više govore podaci da iz više holandskih gradova stižu zahtjevi za uključivanje u novu akciju, posebno Bosanaca zaposlenih u holandskim zdravstvenim ustanovama da pomognu koliko god ko može. Na web stranici www.libertasbih.nl svi potencijalni donatori mogu se bliže informirati kako pomoći projekte bh. družine velikoga srca iz Brunssuma koji ne žale slobodno vrijeme utrošiti za humanitarni rad ali i, u svečarskim prilikama, pjesmom i igrom razveseliti zemljake razigranom folklornom grupom.                                                                                                      
25.10.2009.

Haski tribunal: NAPOKON U SUDNICU S RADOVANOM!

Sutra u 9 sati u sudnici 1 Haskoga tribunala trebalo bi poceti sudjenje Radovanu Karadzicu, ratnom lideru bosanskih Srba, vrhovnom zapovjedniku vojske samoproglasene srpske republike, osumnjicenom za zlocine genocida, zlocine protiv covjecnosti te krsenje zakona i obicaja ratovanja tokom cetverogodisnje agresije na BiH. Do jula 2007 g. pod laznim imenom dr Dabic, bosanskosrpski ratni lider i u pritvorskoj celiji Haskoga tribunala  sve cini da sudjenje lici na ono Slobodanu Milosevicu, otezanjem i raznoraznim pravnim smicalicama kako bi sve trajalo u nedogled. Tako je posve neizvjesno hoce li se pjesnik s Durmitora, pojaviti sutra u sudnici i pored cinjenice sto ce to sutra biti jedna od  glavnih vijesti u svijetu. Radi se o cinjenici da je u njegovom liku i osoba osumnjicena za genocid i advokat, pa prica kako je 'nespreman za sudjenje', moze proci sutra ali ne i za par dana ili sedmica, procjene su u Den Haagu.

Sta god bilo, zene Podrinja, u tri autobusa, jutros su stigle u Den Haag kako bi sutra predvodile mirne demonstracije pred Haskim tribunalom a u cilju podrske sudjenju dokazanom krvoloku, pod cijom politickom upravom su paljena sela i gradovi sirom BiH, protjerivani i mucki ubijani nesrbi gdje god su se zatekli. Zbog svega toga, bosanske zrtve zele sutra osjetiti bar dio satisfakcije zbog pocetka sudjenja jednoj od najodgovornijih osoba za godine stradanja i patnji na u BiH od 1992-1995 g.

Oni koji su u prilici mogu sutra doci i podrzati mirne demonstracije pred Haskim tribunalom, koje organizira BH Platform, zajedno s zenama Podrinja, ponajvecim zrtvama genocida u BiH. Poslije demonstracija, predvidjena je tribina pod nazivom 'Sudjenje Radovanu Karadzicu, u zgradi World forum (preko puta Haskog tribunala), a u suorganizaciji holandske nevladine organizacije Pax Christi.

23.10.2009.

Knjizevni klasici znanstvene fantastike: AELITA (Alexei Tolstoy, SSSR, 1923.)

Rana sovjetska znanstvena fantastika rasla je pod snaznim utjecajem korjenitih drustvenih promjena, rusenja starog i gradnje novog (cak se i dominantni pravac umjetnosti tog doba zvao konstruktivizam), te posvemasnje otvorenosti prema novim horizontima i mogucnostima. Tehnologija je dozivljavana kao nesto sto ce prvo izvaditi covjecanstvo iz vijekovnog mraka klasne borbe, a zatim i odskrinuti vrata prema novim svjetovima i beskonacnosti. Upravo u tom duhu nastaje i novela "Aelita", tada mladoga ruskoga pisca Alexeia Tolstoya. Titulom grof, izdanak slavne ruske plemenite obitelji koja je u XIX vijeku vec dala jednoga "besmrtnog" pisca, Alexei se ipak nije pretjerano bavio tradicijom i prosloscu vec je udario temelje onome sto se u danasnjoj znanstvenoj fantastici zove "space opera" - avanturisticka prica o putovanju svemirom i obilasku drugih planeta.
Da bi se covjek vinuo u Svemir potrebna su mu tehnicka rjesenja koja mlada socijalisticka drzava, tek izasla iz gradjanskog rata i revolucije tada jos uvijek nije imala. U stvarnosti ce na prve svemirske voznje hrabri sovjetski kosmonauti krenuti tek za cetiri decenije, no Tolstoy premoscava ovu prepreku objasnjavajuci citatelju kako je vec dvadesetih godina XX vijeka genijalni ruski inzinjer Los konstruirao raketu na "pulsni pogon" sa kojom se samostalno odlucio vinuti prema susjednom Marsu, a kao neophodnu ispomoc sa sobom vodi iskusnog vojnika revolucije Alekseia Guseva. Ono sto nakon uzbudljivog svemirskog putovanja na Marsu pronadju napredna je humanoidna civilizacija cije drustveno uredjenje umnogome podsjeca na zemaljski kapitalizam. Humanoidni karakter Marsovaca objasnjen je cinjenicom da oni predstavljaju mjesavinu lokalnog stanovnistva i doseljenika sa Zemlje, bivsih stanovnika drevne Atlantide. Iako napredno, marsovsko drustvo nije bez ozbiljnih problema kako sa ekonomijom tako i sa ekologijom. Kroz osobni kontakt sa marsovskim liderom Toscoobom i jos osobniji sa njegovom kcerkom Aelitom, Los saznaje da Marsu prijeti katastrofa globalnih razmjera zbog krupnih klimatskih promjena povezanih sa polarnim ledom. I dok se Los posvecuje razvijanju dobrosusjedskih odnosa sa marsovskim rukovodstvom, Gusev se za to vrijeme koncentrira na ispravljanje krivih Drina ili barem onih rijeka koje na Marsu u ovoj literarnoj fikciji postoje. Otkrivsi u kakvom polozaju zive potlaceni marsovski radnici, u njemu se budi instinkt starog revolucionara i publika postaje svjedokom prve vanzemaljske socijalisticke revolucije u znanstvenofantasticnoj povijesti. Ovakav razvoj dogadjaja moze se mozda smatrati i literarnom projekcijom ideala "svjetske revolucije" snazno propagiranih od tadasnjih sovjetskih vlasti. Svjetska revolucija da, ali zasto je zadrzati samo na Zemlji, smatrao je Gusev i dao se na posao. Na "posao" se istovremeno dao i Los ali u privatnim odajama prelijepe Aelite. Dvoje mladih su se ocigledno zagledali jedno u drugo i mali sukob politicke prirode izmedju Guseva i Toscooba nikako im ne ide u prilog. Revolucija na kraju biva slomljena ostavljajuci Sovjetski Savez kao jedinu zemlju socijalizma u Suncevom sistemu, a dvojac za Zemlje za nagradu dobija dozivotni izgon sa crvene planete koju ostavljaju u turbulencijama klasne borbe i nadolazece ekoloske katastrofe. No ono sto Losa muci po povratku na Zemlju nisu toliko ni ekonomske ni politicke prilike na Marsu koliko sudbina nesudjene mu Aelite, a utjehu u dugim i hladnim ruskim nocima pruzaju mu tek sporadicne radio poruke sa Marsa koje mu ime zazivahu.
Jednostavna i zabavna, Tolstoyeva novela naslovljena po marsovskoj princezi Aeliti dosla je u vrijeme velikih promjena u Sovjetskom Savezu kada se vec shvatilo da razvoj socijalizma nece ici bas lagano pa je narodu trebalo nesto da mu skrene paznju sa surove realnosti. U tu svrhu je sovjetska kinematografija po ovoj noveli snimila i izuzetno gledan film, sto je mozda i prva uspjesna ekranizacija jednog znanstvenofantasticnog literarnog djela. Po grofu Tostoyu, ime Aelita na marsovskom jeziku znaci "svjetlost zvijezde vidjena posljednji put". Srecom, literarne i filmske zvijezde poput ove publika ce u narednim decenijama imati priliku vidjeti jos puno, puno puta.

23.10.2009.

Baraz za SP u J. Africi Portugal-BiH: KAKO DO LISSABONA I KARATA?

Ostale su tri sedmice do historijskog ogleda fudbalske reprezentacije BiH protiv Portugala u barazu za SP u Juznoj Africi naredne godine. Ako je suditi prema brojnim bh. portalima ni u dalekom Lissabonu nasoj reprezentaciji nece izostati podrska s tribina iako ce se, zbog udaljenosti, tesko ponoviti Bruxelles od prije pet godina, kada je oko 12000 bh. navijaca bodrilo nasu ekipu i Genk, od proljeca ove godine, gdje je nazocilo blizu 9000 BH Fanaticosa..

Posto Burek blog putuje na ovu utakmicu, kako smo ranije rekli, donosimo korisne informacije za sve potencijalne putnike u portugalsku prijestolnicu. Provjerili smo, jos uvijek ima karata iz Eindhovena preko low cost kompanije Ryan Air (www.ryanair.com) za Porto odakle je tri sata voznje odlicnim auto putem do Lissaabona. Cijena je oko 110 eura,  ovisno pozurite li s rezervacijom. Rent a car u Portu nije skuplji od 32 eura za manja vozila za jedan dan ukoliko se vratite letom u nedjelju ujutro. Iz nekih njemackih i belgijskih gradova moze se za male novce letiti i s Air Berlin, Easy Jet, LTU, Brusselairlines, Vueling ali za Lissabon.

S Balkana pak, ukoliko nasi navijaci uz sve potrebne papire za vizu, prikupe i potrebno strpljenje, mogu letiti preko Zadra i Osijeka s low cost kompanijama pa preko drugih aerodroma stici do Porta ili Lissabona, takodjer za puno manje novca od redovnih linija a bogme i ponude Centrotransa da za carter let Sarajevo-Lissabon izdvojite 1295 KM..

Za opcije autom ili mini busom, ako se i ne uracuna dug put, ma odakle dolazio, uz putarine, gorivo  i brojne rizike koje nosi tako naporan put, tesko ce se naci ozbiljniji broj kandidata mada i za to ima putnika, govore neki posjetioci bh.internet foruma.

I da, ostaje problem karata. Kako smo culi, online prodaja pocinje 6 novembra iako ce oko 3000 karata biti u prodaji u N/FSBiH a jedan broj mora biti i na dan odrzavanja utakmice, prema propozicijama FIFA. Helem, ukoliko ima volje i nesto malo novca, za dva-tri prijatelja koji bi podijelili neke troskove (hotel, rent a car, putarine), prisustvo na utakmici za pamcenje izabranika Cire Blazevica, u jednom od najljepsih gradova na svijetu, kako je govorio rahmetli Zulfikar Zuko Dzumhur, ne bi trebalo vise kostati od 250 eura. Sretno!

22.10.2009.

Debate: BOSANCI GRADE POVJERENJE

U cetvrtak 29 oktobra, holandski SPIOR, nevladina organizacija i Islamski kulturni centar Selam Rotterdam organiziraju debatu pod nazivom 'Izgradnja povjerenja'.

Gosti su dr Senad Agic, glavni imam IZ Bosnjaka u SAD, Rik Grashoff, jedan od sekretara gradske uprave Rotterdam, Mostafa Hilali, major Holandske vojske i Lourine de Jong, predstavnica lokalne krscanske zajednice Pelgrimvaarderskerk Delfshaven.

Domacin je bosnjacki dzemat Rotterdam na adresi Ebenhazaerstraat 58B Rotterdam a skup, posvecen prije svih omladini pocinje u 19 i 30 sati.

Ovo je lijepa prilika da i bh. zajednica u Kraljevini Holandiji da vlastiti doprinos izgradnji povjerenja medju ljudima, posebno omladinskoj populaciji kojoj drustvo u ovoj zemlji zeli sve vise posvetiti paznju.

20.10.2009.

Čudo neviđeno: NA BEBI IZ DAGESTANA SE POJAVLJUJU AJETI (RECENICE) IZ KUR'ANA I HADISI (KAZIVANJA MUHAMMEDA A.S.)

Internetom je protutnjala vijest o medicinskom fenomenu koja se čini kao da bi mogla biti i nezapažena u poplavi drugih. Da ne duljim - na www.index.hr je objavljena, pa pročitajte. U dnu donosimo video na ruskom jeziku, čim bude dostupan prijevod molim da neko ostavi link u komentarima. Link za vijest je na ovom mjestu

NA TIJELU bebe iz Dagestana pojavljuju se dijelovi Kur'ana. Sure, reci iz Kurana se na djetetu pojavljuju svaki ponedjeljak i petak i svaki put se radi o novim recima. Roditelji o tome nisu nikome govorili, dok se jednoga dana na tijelu njihova djeteta nije pojavila poruka "Pokažite moje znakove ljudima". Dijete je odbio uzeti hranu na Ramazan, i jelo je samo nakon vremena predviđenog za iftar, islamsku ramazansku večeru u prvi sumrak kojom se prekida dnevni post.

Od rođenja, na tijelu dječaka imena Ali Jakubov se pojavljuju poruke na arapskome pismu. Isprva su se pojavljivala samo slova, a kasnije su se počeli ispisivati dijelovi teksta, prenose Vesti navode dječakovih roditelja.

Reci ozdravili dječaka?

Isprva smo vidjeli hematom na njegovoj bradi, ali nakon nekog vremena se pojavila riječ Allah, opisuje dječakova majka Madina. Na jednoj nozi dječaka stoji tekst "Allah je stvoritelj svih bića".

Aliju je nakon rođenja dijagnosticirana ishemija drugoga stupnja i dječja paraliza. Međutim, nakon što su se na njegovom tijelu počeli javljati znakovi, nakon liječničkog pregleda, svi su mu nalazi bili uredni.

Nakon što je vijest objavljena u medijima, velik broj dagestanskih vjernika pohodi kuću u kojoj je mali Ali, što je primoralo policiju da okruži kuću i zaštiti obitelj Jakubov.

20.10.2009.

Statistike: MUSLIMANA 1,57 MILIJARDI U SVIJETU!

Prema posljednjim istrazivanjima, muslimanska populacija u svijetu vec broji 1,57 milijardi sto znaci da je skoro jedan od cetiri covjeka na planeti - musliman! Krscani se jos uvijek 'ne daju' pa ih je izmedju 2.1 i 2,2 milijarde.

Muslimana siitske provenijencije je izmedju 10-13% a zanimljivo je da je broj pripadnika islama u Evropi vec dostigao 38 miliona sto je oko 5% ukupne populacije. Samo u Njemackoj je 4 miliona.

Posebno je zanimljivo da od izrecenih 1,57 milijardi skoro 3/4 su manjine u pet velikih zemalja: Indiji (161 milion), Kini (22 miliona), Etipiji (28 miliona), Rusiji (16 miliona i Tanzaniji (13 miliona!

Mozda se u ovoj posljednjoj brojci najbolje ocituje nistavnost brojki jer pripadnici islama na svjetskoj pozornici, i pored prirodnih resursa, ne predstavljaju bitan medjunarodni faktor.

19.10.2009.

Burek u Parizu: IPAK, PORTUGAL!

Protekli vikend bio sam u Parizu. Predivno je bilo doci u neposrednu blizinu Trijumfalne kapije, Monmartre, vidjeti Ajfelov toranj a najjaci utisak je bio posjeta oko tridesetak kilometara udaljeni Versailles. Zaduzbina Luja XIV naprosto ostavlja bez daha.

Na slici je mala 'burek blog provokacija' bosanskom zastavom pred Louvrom. Imao sam neki predosjecaj da ce selekcija BiH u barazu igrati bas s Francuskom, naravno u Parizu i vec se spremao mislima za taj mec, setajuci oko staklene piramide. Racunao sam, evo napokon prilike da Francuzi saznaju 14 i 18 novembra sta ja to drzim u rukama sada.  No, ipak je to se nije desilo. Izvukli smo Cristiana Ronalda i Portugal.

Svejedno, upravo sam rezervirao karte za Lissabon. Burek blog ce ponovo biti na licu mjesta da bi pratio najvecu utakmicu koje bh. reprezentacija igra od osamostaljenja nase zemlje.

19.10.2009.

In memoriam: ALIJA IZETBEGOVIĆ O NJEGOVANJU IDEALA BOSANSKE DRŽAVE

19.10.2003. godine, na bolji svijet je preselio Alija Izetbegović. Da je 11 i po godina prije toga rekao "Biće rata!" nazvali bi ga ratnohuškačem. Da nije potpisao Dejtonski sporazum rekli bi "svakim danom rata je doprinijeo da bude više siročadi i ratnih vojnih invalida" i šta sve ne. Proćiće još mnogo vremena dok povijest mogne dati svoj objektivan sud, a svi građani BiH se ne prestanu odricati državnosti BiH i uloge ovog čovjeka. A vrijedi se prisjetiti njegovih riječi:

"Ako hoćemo Bosnu i Hercegovinu onda ne smijemo previše podcrtavati nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini. Trebamo pokušati da budemo ako je moguće Bosanci ubuduće što više, ne zaboravljajući naravno nikada ono šta smo, ne zaboravljajuci svoje tradicije. Niko ne treba da zaboravlja svoje tradicije i nigdje nije uvijet da budete dobar Bosanac, da zaboravite svoje tradicije. Upravo obrnuto stoji stvar. Svako treba da njeguje svoje tradicije ali i da njeguje jedan ideal bosanske države" (1996.)

18.10.2009.

Vrela politicka jesen u BiH: BUTMIRSKI NEMIRI

Pozicije dvaju suprostavljenih političkih strana(ka) u BiH pred "popravni" sastanak na sarajevskom aerodromu Butmir otprilike su iste kao i 2005. godine kada je neslavno propao tzv. aprilski paket ustavnih promijena. Čini se da niko od domaćih sudionika ovih razgovora nema mandat da potpiše bilo šta što bi s jedne strane ugrozilo pravo na etnički bazirano političko odlučivanje (npr. ograničavanje korištenja entitetskog veta), a s druge slabljenje i ono malo ingerencija što ih državne (da, državne a ne zajedničke) institucije imaju. Potpis na takve dokumente značio bi političku smrt za sudionike i svjesni toga političari iz manjeg BH-entiteta su, umjesto da se po zamisli organziatora razgovora (EU i SAD) dogovaraju sa svojim politickim protivnicima u BiH, sjeli u avione i razletili se širom pravoslavnog svijeta dajući zvučne izjave kako je situacija teška, ali odstupanja neće biti. Ove izjave su naravno razumljive i usmjerene su prije svega ka sopstvenom biračkom tijelu, a osnovni cilj im je amortizirati efekat koji bi eventualni ustupci domaćinima sastanka mogli napraviti kod birača u manjem BH-entitetu. Da je situacija teška i da je ugroženo ono za što se ginulo i ratovalo oni već znaju, ali čak i ako kola krenu nizbrdo, entitetska vlast želi da birači znaju kako su Rusija, Grčka i Srbija uz njih, a ne uz političku oporbu.
Druga strana nastavlja sa svojom strategijom nečinjenja, ako izuzmemo bošnjačkog člana Predsjedničtva BiH, dr. Harisa Silajdžića, koji kroz bilateralne susrete u Turskoj ne propušta naglasiti svoj status najpopularnijeg bošnjačkog političara u islamskom svijetu. Prijetnjama EU i SAD da BiH neće ni u NATO ni u EU bez političkog dogovora oni se naizgled čude, jer zaboga nisu bošnjački delegati ti koji koče usvajanje zakona u državnom Parlamentu, no u sebi su svjesni da će kontinuirano loša situacija u zemlji rezultirati iseljavanjem prije svega Hrvata (što se već uveliko desilo), zatim Srba a najmanje Bošnjaka, što će u konačnici rezultirati dvotrećinskom većinom bošnjackog stanovništva na državnom nivou. Koja će to onda međunarodna zajednica spriječiti prirodni proces  dokidanja postojeceg političkog terora manjine nad većinom? Zato nikakve prijetnje propuštenim vozovima za EU bošnjačke političare neće uplašiti, a što se NATO-članstva tiče odbranjena je Bosna već jednom bez NATO-a, pa će ako-Bog-da i drugi put, misli većina njih srčući svoju kahvu i pijući mineralnu vodu "dijamant". Svega ovoga su vlasti manjeg BH-entiteta uveliko svjesne i jasno im je da se nešto mora učiniti kako bi se ovaj proces zaustavio i lokalno etničko stanovništvo motiviralo za otanak na svojim "vekovnim ognjištima" i redovito razmnožavanje. To je na njihovu zalost povezano prije svega sa EU integracijama i boljim materijalnim uvjetima za život što opet sa svoje strane znači predavanje ključeva svoje etničke sehare europskoj mješavini naroda i rizik da se etnička posebnost vremenom izgubi. Nužno predavanje dijela etničkog suvereniteta državi i samoj EU također nije nimalo poželjno i tako im ne ostaje ništa drugo nego pokušati vješto balansirati između mogućnosti ili za dogovor i EU integracije ili za novi oružani sukob, i nadati se da će očuvavši stečevine i tradiciju oružane pobune sa početka 90-tih ostati na vlasti.
Sa druge strane SAD i EU djeluju kao da ne znaju šta hoće (u šta sve manje sumnjamo), ali zato odlično znaju šta neće - takvu BiH gdje bi Bosnjaci uzeli sebi sva prava demokratske većine koja im po logici stvari pripadaju. To njima iz nekog razloga ne treba, ali im ne treba ni nekooperativan manji entitet pa će vjerojatno biti spremni garantirati mu kontinuirano pravo da u određenim stvarima sam odlučuje o svojoj sudbini. Da li će i koliko to zagarantirano pravo koštati odgovor možda nećemo dobiti već u utorak u Butmiru, ali njegovi će se oblici nazirati kroz sva ustavna rješenja do kojih ce se eventualno doci.

17.10.2009.

Preuzeto iz Dnevnog avaza: BLAĆENJE I MAGARČENJE TUZLE U REŽIJI OPĆINSKOG NAČELNIKA

S obzirom da se bliži dan protestnog skupa za podršku Iliji Jurišiću, red je da se podsjetimo i sagledamo iz drugog ugla događaj zbog kojeg je Ilija Jurišić osuđen. Stoga donosimo test Fatmira Alispahića objavljen u „Dnevnom avazu“, u prilog „Sedmica“, od danas (17. oktobar/listopad 2009. godine). Dio teksta dajemo ovdje, a dio u komentarima. Ipak, najveća misterija će ostati nad pitanjem: "Kako je Fatmir Alispahić dospio u jutarnji program Tuzlanske televizije sat-dva nakon izlaska teksta "Blaćenje i magarčenje Tuzle u režiji njenog načelnika", s obzirom da Tuzlansku televiziju pod apsolutnom kontrolom drži vlast Jasmina Imamovića?". Snimak gostovanja na TVTZ pogledajte na linku: Umijeće nemogućeg ili VIŠA SILA
Jasmin Imamović je Tuzlu oklevetao za ratni zločin 2004. godine, kada je bez objašnjenja ukinuo dotadašnje obilježavanje 15. maja 1992., a beogradsko pravosuđe je tu istu klevetu realiziralo pet godina poslije
U bosanskoj historiji se nikada nije dogodio paradoks kakav preživljava Tuzla - da se dvojica glavnih progonitelja jedne stvari prikažu kao dvojica glavnih branitelja te iste stvari koju i dalje progone. Jasmin Imamović, kao načelnik Tuzle, i Sinan Alić, kao njegov portparol za pitanja Brčanske mlate, bili su glavni progonitelji uspomene na 15. maj i slavnu odbranu Tuzle na Brčanskoj malti. Progon tuzlanskog ponosa na 15. maj ima značenje tuzlanskog pokajanja i priznanja da se na Brčanskoj malti dogodio zločin nad srpskim vojnicima. U protivnom - a što bi se iz Tuzle istjerivala uspomena na 15. maj?! No, danas su Imamović i Alić kobejagi glavni branitelji Ilije Jurišića, koji je u Beogradu osuđen na 12 godina zatvora za Brčansku maltu. Ali, kakva je razlika između beogradske presude Jurišiću i Imamovićeve presude Brčanskoj malti? Zar to nije jedno te isto? U oba slučaja se podrazumijeva laž da se na Brčanskoj malti dogodio ratni zločin. No, razlika postoji. Jasmin Imamović je Tuzlu oklevetao za ratni zločin 2004. godine, kada je bez objašnjenja ukinuo dotadašnje obilježavanje 15. maja 1992., a beogradsko pravosuđe je tu istu klevetu realiziralo pet godina poslije.
 
Poltroni Beograda
Tuzla je fasovala šizofreniju, pa vjeruje kako „ima ljepše i duže plaže od Opatije“, kako ima „najveće parkove u Evropi“, kako je turistička velesila (iako se Panonsko jezero još finansira iz Budžeta), kako je starija od Rima i Atine (jer u njoj multikultura vlada 7000 godina u kontinuitetu), a najnoviji izum maštovitog načelnika je kako će Tuzlom hodati viseći tramvaji. Tuzlaci su presretni u ovoj iluziji, pa im je teško objasniti kako bi gnijev zbog slučaja Ilije Jurišića trebali prvo raščistiti u svojoj,  a tek onda u beogradskoj avliji. Za početak bi se mogli upitati – a zašto načelnik Tuzle skriva idejne tvorce Panonskog jezera, dva obnovljena trga i nekoliko arhitektonskih zahvata koje lažno prikazuje kao svoje?
Do dolaska na vlast Jasmina Imamovića, 2001. godine, 15. maj se obilježavao svečanim sjednicama Općinskog vijeća. Već 2003. nije bilo svečane sjednice, nego je 15. maja samo položeno cvijeće na spomenike. Iduće, 2004. godine Jasmin  Imamović je potpuno ukinuo 15. maj, jer je kompletan program, pod kapitulantskim naslovom „Dan tuzlanskih jedinica“, pomjeren na 16. maj. A šta je to što je Jasmin Imamović znao još 2003. godine, a što nije znao Ilija Jurišić kada je 14. maja 2007. godine krenuo u Beograd,  ne sluteći da će biti uhapšen na Aerodromu „Nikola Tesla“? Zar nije kontradiktorno što je Imamović naporedo sa ukidanjem uspomene na 15. maj formirao „Komisiju za pripremu materijalnih dokaza za istinu o odbrani Tuzle“? Ako je odbrana Tuzle 15. maja časna ISTINA, kako se istovremeno ta istina može i negirati i podržavati? Prije će biti da je Imamović ukidanjem proslave 15. maja nastojao poltronisati velikosrbima i Beogradu, a istovremeno putem Komisije ovladati slučajem, s obzirom da se i on sam pominjao među osumnjičenim za Brčansku maltu.
Ali, otkud se u svemu tome nađe Sinan Alić, koji je kao nastavnik apsolutno nekompetentan za pitanja pravne i diplomatske naravi? Kao posljednji direktor opljačkanog i uništenog „Fronta slobode“, jednog od spomenika tuzlanske kulture, valjda je zasluživao rezervu, a ne povjerenje svih stranaka u Općinskom vijeću?! Ako u Tuzli postoji osoba za koju se može stopostotno tvrditi da je protiv časnog 15. maja, onda je to Sinan Alić!  Kako je onda moguće da načelnik Tuzle izabere najvećeg lokalnog dušmanina istine o Brčanskoj malti, da bude glavni branitelj te Brčanske malte? Tu mora postojati neka logika.
(u nastavku "U odori žene")
15. maj se nekada svečano obilježavao
17.10.2009.

Beslatni časovi instruktivne nastave za osnovce: MATEMATIKA.BA

Ko bi rekao da novi matematički model, koji su objavili istraživači Ohio državnog univerziteta, budi nadu kod ljudi sa tzv. ishemijskim ranama? Ishemijske rane, koje se često javljaju kao popratni efekat oboljenja kao što su dijabetes, gojaznost i visoki krvni pritisak, veoma sporo, ili gotovo uopšte ne zarastaju te tako uzrokuju gubitak dijelova tijela ili čak smrt pacijenta. Nedovoljan protok krvi u pogođenim dijelovima tijela uzrokuje da do rane dolazi manja količina kiseonika i proteina kao glavnih komponenti u procesu njenog zarastanja. A ko bi rekao da su numeričkim proračunima otkrivene nove metode skrivanja koje će u budućnosti podmornice učiniti nečujnim za sonar, avione nevidljivim za radar i zgrade zaštititi od zemljotresa?
Ipak, najinteresantnije je da se pojavio 
Logicomix, - strip koji se bavi matematikom, logikom i ludilom i vjerovatno bi probudio ljubav prema matematici nekima, da ga je bilo svojevremeno. Video o nastanku ovog stripa pogledajte dolje, a vijesti koje smo pominjali na početku posta možete pročitati na matematika.ba
, ali i pronaći za svoju djecu (ukoliko su predškolskog uzrasta do petog razreda) priručnik "Kako pomoći djetetu da savlada matematiku" (.pdf dokument). Ista ekipa koja stoji iza ovog nadasve interesantnog sitea i ove školske godine volontira i u saradnji sa Medžlisom Islamske zajednice Tuzla organizira kurs matematike za učenike osnovne škole.
Kurs će se održavati ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom u prostorijama biblioteke Behram-beg (Fakulteta islamskih nauka Tuzla) u 19.00 h. Kurs je besplatan. "Nadamo se da ćemo vam pomoći u boljem shvatanju i rješavanju vaših matematičkih nedoumica i nedostataka. Svim zainteresovanim želimo dobrodošlicu." kažu u saopštenju na
www.miztuzla.com

17.10.2009.

Bijeli šengen: KO ĆE OSTATI?

Trideset posto visokoobrazovanih građana Hrvatske napustilo je zemlju, 1000 visokoobrazovanih na godinu napusti Hrvatsku, a njih gotovo polovina mašta o odlasku iz Hrvatske, javlja HRT. Ovaj fenomen pogađa cijelu jugoistočnu Europu, ali u Hrvatskoj je najizraženiji - stopa migracije visokoobrazovanih hrvatskih građana je 29,4%. BiH u inozemstvu ima 28,6%, Makedonija 20,9%, a Albanija 20% visokoobrazovane populacije. Zašto ovo spominjem? Prvo, vrijeme uzleta SAD upravo je bilo uvjetovano otvorenošću prema školovanom kadru širom svijeta što je politika koju i dan danas sprovode. Štaviše - u padu kvalitete obrazovanja vide razloge neuspjeha i krize. Ova povezanost uspjeha i obrazovanja, jasno je, za svaku državu je od ključne važnosti. Veliki novci trebaju da se odškoluje jedan doktor (ne samo medicine, nego i prirodnomatematičkih znanosti i dr.), ali to naše političare, čini se, ne zabrinjava pošto im se a.) djeca školuju u inostranstvu; b.) čuvaju mjesta na katedrama kad se prestanu baviti politikom, pa se čak i zakoni Univerziteta (npr. Tuzlanskog) šteluju, zbog čega je izbio sukob ministrice i rektora. Neki će u cinizmu reći da joj je omiljena pjesma "uzalud vam trud svirači", a o čemu se radi pročitajte ovdje.

U ekonomiji koja baš i ne bilježi strahovit uzlet, u nicanju privatnih univerziteta koji služe i neškolovanim da se pokušaju dočepati diplome nije nikakvo čudo da velik broj mladih nije baš optimističan. Oni će vjerovatno napustiti zemlju, spremni raditi bilokakve poslove samo da žive život dostojan čovjeka, no bojim se da će EU i tu postaviti neke zapreke (čini mi se da već postoje, ili sam samo loše načuo). A što se tiče privatnih univerziteta, stvari nisu baš tako crnobijele i zato kažemo - čast nekim privatnim Univerzitetima kakav je Sarajevo School of Science and Technology (SSST), koji su se uspjeli izboriti za imidž uspješnih i faktički (vani i u BiH) uposliti sve svoje studenate.

Trenutno nepostojanje državne agencije za akreditacije ovakvih ustanova (u formiranju je) znači i neusklađenost sa EU standardima što će u uslovima vrlo upitnog priznanja naših fakulteta u inostranstvu (da, poneki se priznaje), donekle i spriječiti odliv onih koji bi trebali graditi budućnost ove zemlje. Ko će ostati? To je pitanje koje se ne mili u glavi minstrice na slici.

15.10.2009.

Duhovi prošlosti: ŠBB-KBB

"ŠBB-KBB" je skraćenica uzrečice iz jedne dječije emisije (Aca poštar) u kojoj su na pedagoški način analizirani mogući scenariji, a puno značenje uzrečice je "Šta bi bilo kad bi bilo". Na to me podsjetila izjava predsjednika Stjepana Mesića koji je danas u Kumrovcu rekao kako zahvaljujući Titu Hrvati nisu izbrisani s političke karte svijeta. "Saveznici su se sastali i dogovorili da takve tvorevine kao što je NDH moraju nestati i da će se vratiti države koje su na tim prostorima bile prije niih. Ovdje je to bila Kraljevina Jugoslavija. Dakle, po odluci saveznika, vratio bi se kralj Petar 2. Karađorđević, čiji je ministar obrane bio Draža Mihajlović. Da nije bilo antifašista, što neki ustašoidi nikako da shvate, nestali bi Hrvati i o njima bi se danas govorilo kao o precima, kao o Ilirima ili Keltima", rekao je Mesić.Iscrpnije..

Pitanje revizije prošlosti mnogi tretiraju kao moguće rukavace u alternativnu budućnost, u budućnost koje nema. Nekako iz tog isključivog stava ostaje pitanje - kada će se smiriti duhovi prošlosti? Da li će se nacionalizam nekada postati obični patriotizam koji ima poštovanja prema komšiji? Agresivni ateizam nije bio odgovor - pokazalo je to prošlo vrijeme, ali kako biti patriota u BiH, gdje se voljeti BiH često znači samo - biti bošnjak? I kako biti bošnjak, a da ne budeš optužen da si "bošnjačina"?

p.s.

U nedostatku slike Ace poštara, donosimo prikladniju - sliku albuma "Nervoznog poštara". :)

 

14.10.2009.

BiH 2 : 5 Španija: SAMO DA PROĐEMO BARAŽ

Hvala Bogu pa u Estoniji nismo zabrljali, pa da se sad moramo čupati na Špancima. U svakom slučaju dobra tekma, sreće nije bilo, ali ni naše agresivnosti zbog žutih kartona. Ostaje da vidimo koga ćemo dobiti u baražu. Žrijebanje u ponedeljak. Za sada donosimo prva dva komada. Ostatak poslije u komentarima. Iako mnogi kao naš argument za prednost nad Grcima (ukoliko ih dobijemo u žrijebu) navode Džeku i njegovih 9 golova, ne treba zaboravit da i Grčka ima Theofanisa Gekasa koji je dao 10 golova u ovim kvalifikacijama. Ako je već tako, onda kad je bal - nek je maskenbal: draže bi mi bilo da izbacimo Portugal (17) ili Francusku (10). U svakom slučaju više bi napredovali na FIFA-inoj rang listi. Više nego da pobjedimo Ruse koji su na 6. mjestu FIFA-ine rang liste 

13.10.2009.

Amsterdam Sarajevu: NAKON TRAMVAJA NAPOKON I UNFORME ZA VOZACE GRAS-a

Kao sto smo ranije pisali na ovom blogu, poslije vrijedne donacije sarajevskom GRAS-u slanjem 16 dobro ocuvanih tramvaja, amsterdamski GVB nije stao na tome. Zalaganjem Bosanca Narcisa Skelica, Sarajlije su dobili oko 200 000 vrijednu, vecim dijelom, potpuno novu opremu za vozace tramvaja. Poslije visemjesecnih problema s carinom, koja je nepotrebno zatezala, prije nekoliko dana, sarajevski vozaci tramvaja napokon su obukli amsterdamske uniforme. Vijest nam je javio Narcis Skelic, bez koga ovo ne bi sigurno nikad stiglo u glavni grad BiH.

Na slici je vozac sarajevskog GRAS-a, u uniformi iz Amsterdama ali i pored tramvaja, kojije pocetkom godine stigao u glavni grad BiH.

Ljetos sam na Bascarsiji sreo Fuada Sabetu, bivseg ambasadora BIH u Den Haagu. Nakratko smo se ispricali i jedno mi nije propustio kazati.

Vidi, zajedno smo uspjeli u ovoj donaciji s tramvajima ali jedno je golema istina. Ti tramvaji iz Amsterdama su najljepsi u voznom parku GRAS-a, pa nek' prica ko sta hoce - rekao nam je Sabeta, a ubrzo smo se i sami uvjerili u ovu tvrdnju.

Helem, cestitke nasem Narcisu ali i zahvala holandskom GVB koji je fino obukao nase vozace u Sarajevu koji od jucer deveraju i sa -snijegom.

12.10.2009.

Književni klasici znanstvene fantastike: TVORNICA APSOLUTNOG (Karel Čapek, Čehoslovačka, 1922.)

Ako se ijedna od bivsih carskih zemalja velike Austrougarske monarhije mogla zvati pionirom industrijskog razvoja onda je to bila Bohemia a njen glavni grad Prag vec je u to vrijeme slovio za kulturnu prijestolnicu Istocne Europe. Cehoslovacka Republika, koja je na tim prostorima zamijenila Austrougarsku poslije I svjetskog rata, imala je stoga sve preduvjete da njeni pisci ostave traga u znanstvenofantasticnoj literaturi i tako je zaista i bilo. Upravo Karelu Capeku, ocu ceske znanstvene fantastike, i njegovoj predstavi "Rossumovi univerzální roboti" iz 1920. mozemo zahvaliti za rijec robot, koja oznacava inteligentno (obicno mehanicko) bice, konstruirano od strane covjeka. Sam naziv robot potice od ceske rijeci "rabota" za rad, i jasno je kako je ideja robota prostekla iz vizije da ce covjek nekada u buducnosti moci konstruirati inteligentne pomocnike za obavljanje svojih svakodnevnih aktivnosti.
Kao uspjesan univerzalni knjizevnik i filozof, Capek se u knjizevnoj historiji etablirao kao jedan od velikana Ceske i Europske literature, no ovdje cemo se ipak ograniciti na znanstvenofantasticni segment njegovog zivotnog djela i u modernoj literaturi izuzetno utjecajan roman "Tvornica apsolutnog" ("Továrna na absolutno"). Jaka i drska vizija, jasna i jednostavna forma, citljivost i slobodan jezik zajednicke su karakteristike moderne ceske literature, a ova prica u tome nije izuzetak. Radnja romana zasnovana je na pretpostavci da je cetrdesetih godina XX vijeka znanstvenicima uspjelo konstruirati reaktor koji materiju pretvara u jeftinu i dostupnu energiju, sto je zapravo derivacija Einteinove specijalne teorije relativiteta. Misleci da ce jeftina energija rijesiti sve njihove probleme covjecanstvo usvaja nove reaktore koji doduse osim energije proizvode i nusprodukt imenovan "apsolutno". Apsolutno je zapravo, u filozofiji odavno predvidjena kategorija onoga sto je u poretku stvari prethodilo materiji, a s kojom su se ljudi u praksi susreli tek kad im je materiju konacno uspjelo i razgraditi. Na veliku zalost covjecanstva, koje je pocelo razgradjivati materiju bez da zna ista o tome kako da je ponovo sastavi, velike kolicine apsolutnog kao nusprodukt jeftine energije pocele su se nepovratno izlivati u materijalni svijet uzrokujuci nepredvidjene posljedice. Prva od njih bila je rast religijskih osjecaja i svega sto to sa sobom nosi, obzirom da je apsolutno neposredno povezano sa razvojem religijske svijesti kod ljudi. Kao rezultat uzburkanih religijskih strasti ubrzo dolazi do izbijanja lokalnih ratnih sukoba u cijelom svijetu, a dodatne osobine apsolutnog poput one da ono ima vlastitu volju i sposobno je vrsiti fizicki rad, samo su doprinijele prerastanju sukoba u globalni konflikt. Da stvari ne budu bas tako jednsotavne, apsolutno zna ono sto ljudi ne znaju - kako iz energije ponovo napraviti materiju i to u bilo kojem obliku, pa tu svoju sposobnost obilato koristi praveci najrazlicitije vrste roba koje na svijetu postoje, svodeci cijene tih roba na nulu i totalno unistavajuci svetske ekonomije. Ratovi odjednom nemaju vise znacaja jer je priliv materijalnih dobara toliki da se niko vise ni ne trudi proizvoditi ih i distribuirati, sto opet vodi u apsurd i totalne nestasice odredjenih roba. Jedino sto apsolutno ne proizvodi je hrana, i upravo u tom trzistu ljudi pronalaze ekonomsku oazu svog opstanka i ujedno nacin da se postepeno oslobode problema koje im je na vrat natovarila potreba za jeftinom energijom, masovnom proizvodnjom i vecim profitom.
Nema kruha bez motike osnovna je poruka ove knjige, a onaj koji pokusava osloboditi natprirodne sile mora prije svega biti svjestan da se one ne zovu uzalud nadprirodnima tj. da je njihova upotreba u prirodi uvijek povezana sa posljedicama koje covjek nije sposoban sagledati. Capek je, kao sto je vec receno ovdje bio prilicno inspiriran (uspjesnim) naporima tadasnje kvantne fizike da prodre u sustinu strukture materije i oslobodi golemu energiju koja je u njoj zarobljena. Kao knjizevniku modernog industrijskog drustva nije mu bilo tesko vidjeti religiju kao uzrok mnogih ratova, sto se u tadasnjoj Europi smatralo prilicno naprednim stavom, a njegove vizije inteligentnih bica koje ce covjek stvoriti svjedoce da mu katolicke dogme uz koje je odrastao i nisu bas predstavljale neko sveto slovo. No i pored ovih blago receno diskutabilnih uvjerenja (mogu Intel i AMD zajedno praviti procesore do sudnjega dana ali tesko da ce od njih ikad napraviti i jednu amebu a kamoli inteligentan mozak), Capek vrlo dobro zapaza kuda vodi neodgovoran razvoj potrosackog drustva koje je u industrijaliziranom zemljama vec tada pocelo poprimati svoj oblik propagirajuci proizvodnju energije i materijalnih dobara te kupovinu istih kao neki oblik moderne religije. Proizvesti vise, brze i jeftinije a pri tom i zaraditi preraslo je maltene u idolopoklonstvo industrijske generacije i Capek nas desetljecima prije svih klimatskih problema koje nam je industrija donijela upozorava na moguce posljedice ovog destruktivnog nacina razmisljanja, dok oni koji hoce gledati malo dublje mogu iz ovoga romana nauciti i nesto o krhkosti globalne ekonomije bazirane samo na industrijskoj proizvodnji i trgovini bez ikakvih moralnih nacela.
Vrijedno i sveobuhvatno djelo, koje u zemljama bivse SFRJ po svoj prilici nikad nije prevedeno. Poznavateljima ceskog jezika besplatno je inace dostupan i originalni tekst, dok ce se ostali koje to zanima morati zadovoljiti engleskim prijevodom u obliku e-knjige ili brosiranog izdanja iz neke online knjizare. Knjiga je citateljima u modernim industrijskim drustvima zapravo bila dostupna vec toliko dugo (jos od prije Velike ekonomske krize 30-tih godina) da broj i obim ekonomskih problema i ratova koji su od tad snasli i jos uvijek snalaze danasnji kapitalizam zaista cudi. Smrcu Karela Capeka i ulaskom Crvene armije u zemlju, ceska knjizevnost se je u cjelini okrenula prema klasicnim temama (poput ljubavi ili politike) i nostalgicnim prisjecanjima na prosla vremena kada je austrougarskom plemstvu odmor u nekoj od prestiznih ceskih banja predstavljao dio godisnje socijalne rutine. Utjecaj koji su ceski autori izvrsili na znanstvenu fantastiku pao je tako u nepravedan zaborav, no nikoga ne treba cuditi ako nam danas-sutra iz te zemlje ponovo dodje prica ovakve specificne tezine.

11.10.2009.

Kako je nastao efekt: MADE IN...

Naziva se "The Country of Origin effect", a nastao je kao potreba da se kazne Nijemci. Naime, prije 1918. godine niko nije znao odakle dolazi neki proizvod. Te godine Njemačka je izgubila Prvi svjetski rat. Kako bi kaznili njemačku industriju i upozorili evropske konzumente tog vremena njemački proizvođači su bili obavezni na svaki svoj proizvod koji su izvozili upisati ‘Made in Germany’ (na engleskom jeziku). Uskoro je to postao znak kvaliteta. (Morello 1984: 5).
Danas imamo njemačko auto, švicarski sat i priliku da apelujemo - kupujte bosansko!

10.10.2009.

Estonija:BiH 0:2: A SADA, BARAŽ!!!

Poslije tmurne i mucne sedmice, ljepseg vikenda niti jedan Bosanac i Hercegovac nije mogao zamisliti. Fudbalska reprezentacija BiH sjajnom igrom nadigrala je u Tallinnu reprezentaciju Estonije sa siguirnih 2:0 i prvi put od sticanja nezavisnosti nase zemlje izborila baraz za Svjetsko prvenstvo u Juznoj Africi naredne godine. Dolazak oko 3000 navijaca u daleku estonsku prijestolnicu najbolja je potvrda kakvu podrsku imaju izabranici Cire Blazevica i kakva ce tek biti, na gostujucem mecu nase reprezentacije 14 ili 18 novembra.

RyanAir, GermanWings, ce morati uvesti dodatne letove za Lissabon, Moskvu, Dublin, koje ce zasigurno okupirati navijaci BiH, a bude li Francuska protivnik za 'bitku svih bitaka', lahko cemo i autom stici. Bravo Dzeko, Misimovicu, Ibisevicu, Ibricicu, Rahimicu, Salihovicu...

 

10.10.2009.

Fatmir Vs Jasmin: KO JE ANTIFAŠISTA?

U Tuzli se šapuće o "načelniku načelnika" nakon teksta koji je objavio Danijel Senkić (Ko je prodao Iliju Jurišića?) i skrenuo pažnju na neke nelogičnost u "liku i djelu" Jasmina Imamovića. Kažemo "nelogičnosti" jer stvarno treba biti "pobožno odan" da se čovjek ne zamisli nad činjenicama koje kažu da je Jasmin nakon dolaska na vlast ukinuo obilježavanje 15. maja, kao gradskog praznika, čime je neformalno Tuzlake okrivio za ratni zločin na Brčanskoj malti. Potom je načelnik Tuzle uspio nestati sa beogradskog spiska osumnjičenih za Brčansku maltu, a na kome Ilija Jurišić nikada nije ni bio. Tuzlaci će isto tako vjerovatno još dugo čekati na informaciju koliko je sredstava utrošeno za odbranu Ilije Jurišića, preko kojeg računa su išla ta sredstva i ko je ustvari odgovoran za lošu odbranu ovog čestitog Tuzlaka.
Iako u izjavi za BH Dane veli "
Ilija Jurišić je za nas svetinja" bolje upućeni u ovaj slučaj Jasminovu izjavu doživljavaju kao ateistički cinizam skrečući pažnju da je Općina Tuzla sa Imamovićem na čelu bila ignorantski opredijeljena, bez obzira na Ilijine vapaje iz Beogradskog zatvora, sve dok na adresu Općine Tuzla nije stiglo i zvanično pismo njegove supruge Stoje u kojoj moli za pomoć. Vrlo indikativno, posebno ukoliko se vratimo malo unazad, kaže Senkić, kao slučajno, načelnik Imamović gubi se u nepoznatim pravcima kada god se održava bilo kakva manifestacija vezana za 15. maj i Brčansku Maltu.

Sve je to "materijal za razmišljanje i istraživanje",

Ono što je najsmiješnije je to što se načelnik okomio na Tuzlake koji su na Brčanskoj Malti protestirali u znak podrške Iliji Jurišiću. Stvarno, otkuda im pravo da organizuju proteste bez njegovog odobrenja? Odakle im potreba da odmah reaguju izlaskom na ulice? Odmah? Ko je to vidio! Zar nije bolje da sačekaju bar sedmicu - dvije, pa da onda izađu. Eto, lijep datum je 19. oktobar (!?) kako javljaju iz načelnikovog kabineta. Popunjen raspored majstore, aaa?

Eh, sad nakon što je magazin „Dani“ zatražio da Fatmir Alispahić bude prvi građanin BiH koji će biti kažnjen kaznom od jedne do pet godina zatvora za raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje, a u povodu njegovog teksta „Dejtonske straže đenerala Draže“, hajci se pridružio i načelnik Tuzle Jasmin Imamović koji je u intervju „Danima“ optužio Fatmira Alispahića da svojim tekstovima, zajedno sa Miloradom Dodikom, „provocira bošnjački nacionalizam u Tuzli“, jer „javno proziva tuzlanske Srbe što se nisu izjasnili povodom tako očite Dodikove laži o zločinima na Kapiji“, te „prebrojava rukovodeće pozicije u Tuzli na kojima se nalaze nebošnjaci“.

U današnjem "Dnevnom avazu" u tekstu "
Zašto je Imamović  šutio u ratu?" Fadil Mandal je povodom opetovanih napada uzeo izjavu druge strane. Fatmir Alispahić kaže da nakon ove Imamovićeve izjave konačno nema nikakve dileme oko toga ko stoji iza njegove višegodišnje satanizacije i progonstva u vlastitom gradu, te da je Jasmin Imamović posljednja osoba koja bi njemu mogla išta spočitati.

- Jasmin Imamović ima kratko sjećanje pa zaboravlja ko je bio ratni sekretar Skupštine opštine Tuzla koji je šutnjom odobravao ratne progone tuzlanskih Srba; koji je kao glavni gradski pravnik formulirao sramotnu odluku „Persona non grata“ kojom se izbjeglim tuzlanskim Srbima oduzima imovina i zabranjuje povratak u Tuzlu; koji je kreirao ili šutnjom odobrio ratna ukidanja antifašističkih naziva škola i ulica, te lično nadgledao skidanja Titovih slika; koji je dozvolio ratno ukidanje najvećeg antifašističkog praznika Drugog oktobra; koji je kreirao da Tuzla postane jedini grad u Evropi u kome će se dvije ulice zvati po pripadnicima Hitlerovih formacija; koji ni jednom riječju, a kamo li rečenicom, tekstom ili knjigom (za razliku od mene!) nije reagirao na postojanje i pisanje glasila „Zmaj od Bosne“, a kao sekretar Opštine i glavni gradski pravnik bio je dužan tražiti reakciju javnog tužioca i zabranu glasila koje javno poziva na ubistva tuzlanskih Srba, na progon mješovitih brakova i djece iz mješovitih brakova, na uvođenje šerijatske države... Jasmin Imamović nema ni jedne rečenice kojom bi dokazao da je u toku rata bio antinacionalista, a ja imam milion objavljenih ratnih rečenica kojima sam se u zlo doba borio protiv nacionalista ali i ratnih karijerista kakav je Jasmin Imamović. Zato sam ja danas u njegovoj Tuzli do te mjere ponižen da me je sramota o tome govoriti, ali je to moje ponižavanje jedini način da Jasmin Imamović retušira svoju ratnu prošlost – kaže Fatmir Alispahić.

Moram napomenuti da je kao ilustracija ratne angažovanosti načelnika Imamovića u Avazu objavljena njegova fotografija u ratnoj uniformi, kao starog propagandiste,  u prostorijama informativno propagandne službe OŠ Armije BiH.

Ali najjasnija odbrana Fatmira leži upravo u stavu SDP-a i samog načelnika Imamovića. Naime, u povodu Imamovićevih optužbi o "prebrojavanju nebošnjaka" Alispahić kaže da nije on prebrojavao Bošnjake i nebošnjake, već su se Imamović i SDP hvalili tuzlanskim modelom multietničnosti po kojemu većinski narod ima manjinsku zastupljenost u vlasti, a da je on, u ime antinacionalizma, samo primijetio tu segregaciju Bošnjaka koja se prodaje kao demokratsko dostignuće. Zaista, teba se upitati - u kojoj Americi vladaju manjine? Valjda vladaju sposobni, a ne podobni! Nije li ovo autošovinizam većine? Koji je to princip demokratije?

Fatmir još veli:
- Moja porodica u Tuzli živi pod pritiscima, kao i pod nekim još gorim oblicima zlostavljanja, ali ja nisam u prilici zasad o tome govoriti. Kada Tuzlaci odgovore na pitanje ko je i zašto je ukinuo „Vječnu svjetlost“ na Kapiji, ko je i zašto je 2001. izbacio 15. maj sa liste gradskih praznika i time priznao da su Tuzlaci skrivili ratni zločin na Brčanskoj malti, ili ko i zašto izmišlja da je Tuzla u Drugom svjetkom ratu bila grad zločina, a ne grad koji je zaštitio Srbe i Jevreje, e onda će Tuzlaci konačno upoznati proračunatog Jasmina Imamovića – rekao je Fatmir Alispahić.

Alispahić  kaže da ne želi ulaziti u konflikt sa Imamovićem, ne zato što ga se boji, već zato što bavljenje Imamovićem smatra gubitkom vremena, ali kaže da će, ukoliko Imamović ne posustane u progonu njega i njegove porodice, biti primoran javnosti predočiti dokaze o skrivenom licu Jasmina Imamovića, ali i dokaze iz kojih se vidi kako je Imamović tuđe ideje, kakva je jezero na Pingi, drsko uzurpirao i lažno predstavljao kao svoje. 

09.10.2009.

Kineska demokracija (de-mokra-ti-ja): BLOGERE U ZATVORE!

Vijest da susjedna Hrvatska jedina u Europi šalje blogera u zatvor iznenadila je mnoge. Posebno kad se uzme u obzir to da se uticaj blogosfere, ali i brojnih afera upravo pokretao odatle. Da, bilo je zaplijene kompjutera, ali ovo što se dešava novinaru i blogeru Damiru Fintiću (27) u najblažu ruku podsjeća na ono što se u šali naziva "kineskom demokratijom". Potpunu vijest imate ovdje, a interesantan komentar dao je Radoslav Dejanović u svojoj kolumni Even parity. Razumljivo je što je to učinio plašljivo, nazivajući ih tajanstvenim jer bi vjerovatno bio tužen zbog klevete. Zato svodi ime tužiteljske porodice na samo jedno slovo. 
Slovo "Š".
Veli:
"Prvi krivci u ovoj priči jesu zapravo tužitelji, tajanstvena obitelj Š. Pronašavši način za lukrativan obračun sa neistomišljenicima, nizom tužbi čine si dvostruku korist: ušutkavaju ljude i medije koji o njima pišu loše, a usput im i uzimaju novce. Sve legalno.
Drugi je krivac država koja tako nešto dozvoljava. Zaista, krajnje je vrijeme da država ukine taj pravni tumor koji je izrastao u doba Predsjednika Tuđmana, a koji je služio istoj svrsi: ušutkavanju nepodobnih i političkih protivnika.
Obitelj Š. nije izmislila ovaj trik, on je već postojao."

Za sada RAK ne metastazira na blog u ovom obliku. Prijavljivali su i burek.blogger.ba zbog govora mržnje. Do kada će - vidjećemo! U međuvremenu gledaćemo Slavuja kako pokušava progurati zakon koji je na ovom fonu, ali i prepisivanje još represivnijih zakona iz Srbije kojim je skoro zabranjen naučni rad jer nikog ne možeš citirati bez njegovog dopuštenja.
U suprotnom, bezbeli, može te tužiti.

09.10.2009.

Butmir kao Dayton: UN KAO HOLANDSKI BATALJON NEKADA!?

Tresla se gora, rodio se mis, tako bi se mogao, ukratko, rezimirati danasnji skup visokih americkih i diplomata Evropske Unije s glavnim protagonistima bh. politicke scene u vojnoj bazi Butmir kod Sarajeva. Sinoc se dobro veceralo, pilo, danas malo razgovaralo, dati su rokovi i - a onda sve po starom. Doduse, do isteka roka koji je dat bh. stranackim liderima da se izjasne o ponudjenim prijedlozima (20 oktobar)  ima jos 11 dana pa 'more bit' bidne', kako bi nekad rekli Nadrealisti, imitirajuci bivseg potpredsjednika Vlade BiH. No, sve su prilike da od pompezno najavljivanog Dayton2 - nece biti nista.

No, danas je zanimljiv uvodnik donio bh.sedmicnik Dani, pod nazivom Od Potocara do Butmira: Holandski bataljon. Preporucujemo:

Prema svjedočenjima tadašnjeg prevodioca holandskog bataljona u Potočarima Hasana Nuhanovića, glavna briga komande holandskog bataljona u Srebrenici bila je kako ne iritirati Ratka Mladića i njegove vojnike koji su zauzeli gradić kojeg su Ujedinjene nacije proglasile zaštićenom zonom. O kakvim su sitnicama u toj brizi seriozni Holanđani vodili računa najbolje svjedoči sljedeći detalj: holandski vojnici unutar svoje baze, među desetinom hiljada golorukih srebreničkih nesretnika koji su četrdesetak sati vjerovali da ih UNPROFOR neće isporučiti Mladićevim zločincima, kretali su se pod punom ratnom spremom - u uniformama, s pancirima, naoružani puškama, pištoljima i noževima; istovremeno, dok su srpski vojnici s druge strane žice koja je ograđivala UN-ovu bazu već uveliko vršili masovne egzekucije civila i razdvajanje muškaraca od žena, desetine holandskih vojnika među njima bili su potpuno nenaoružani, odjeveni u vojničke kratke pantalone, majice kratkih rukava, s bejzbol kačketima sa znakom UN-a na glavama. Između ostalog, i tako je realizirana naredba majora Frankena u skladu s kojom treba po svaku cijenu izbjeći iritiranje srpskih vojnika.

Jedna druga međunarodna vojna baza u Bosni i Hercegovini, ona EUFOR-ova u Butmiru, ovih dana je u žiži domaće javnosti. Na razgovore s osam ključnih političkih lidera o budućnosti Bosne i Hercegovine dolaze zamjenik američkog državnog sekretara James Steinberg i predsjedavajući Ministarskog vijeća Evropske unije Carl Bildt. Višegodišnje toleriranje rušilačkog pohoda premijera Republike Srpske Milorada Dodika na državu natjeralo je i skoro najkrupniji kalibar predstavnika međunarodne zajednice da se uključe u rješavanje problema koji najozbiljnije prijeti da razori ustavno krhku dejtonsku tvorevinu. Koristeći upravo dejtonski ustavni aranžman, Dodik uspješno realizira svoju strategiju: zloupotrebom entitetskog glasanja, na koje su javno ukazali srpski lideri Dragan Čavić (pa čak) i Mladen Ivanić, on je paralizirao normalno funkcioniranje praktično svih državnih institucija i organa, a stanje stvoreno takvim činjenicama koristi kao ključni dokaz da je država Bosna i Hercegovina - neodrživa. Upravo je na entitetsko glasanje, kao tempiranu bombu ugrađenu u krhke temelje bh. države, ukazala i svojom analizom Venecijanska komisija, a Evropski parlament, Vijeće Evrope i Kongres SAD-a su svojim rezolucijama zatražili ukidanje ovog mehanizma efikasne paralize države Bosne i Hercegovine.

Prema svim javno dostupnim informacijama, kao i prema informacijama Dana iz više stranih diplomatskih izvora, predstavnici SAD-a i Evropske unije u butmirsku bazu dolaze sa strategijom majora Frankena iz holandskog bataljona u bazi u Potočarima. Njen sažetak glasi: ne iritirati Srbe! Iako je izvjesno da se Steinberg i Bildt na pregovorima neće pojaviti u golferskim bermudama, T-shirtsu i s kačketima na glavi, skoro je sigurno da među njihovim prijedlozima neće biti ukidanje entitetskog glasanja. Pukovniku Karremansu i majoru Frankenu uspjelo je da Srebreničane ubijede da spas za njih predstavlja napuštanje UNPROFOR-ove baze u Potočarima; Steinberg i Bildt dolaze s planom da svoje diplomatsko umijeće i moć koju zastupaju upotrijebe za uvjeravanje "Srebreničana" da problem BiH može biti prevaziđen i bez ukidanja entitetskog glasanja - dovoljno je zatvoriti OHR, raskrčmiti državnu imovinu, povećati broj poslanika u Parlamentu BiH, ukinuti direktno glasanje za izbor članova Predsjedništva BiH, dobiti Dodikovo obećanje da neće ukinuti Ministarstvo za izbjeglice u Republici Srpskoj i časnu riječ da više neće "baš toliko" opstruirati državu i negirati genocid... Naravno, u skladu s unproforovskim pristupom međunarodne zajednice, i Dodik će morati da učini neki važan "ustupak": prekinut će započete opstrukcije davno usvojene odluke o članstvu BiH u NATO savezu!

Onog trenutka kada su Dodik, Boris Tadić i Dragan Čović shvatili da su u Sulejmanu Tihiću pronašli respektabilnog bošnjačkog lidera spremnog da proda temeljne državne interese Bosne i Hercegovine, inauguriran je prudski proces. Logikom "ako je prihvatljiv Tihiću, što ne bi bio i nama", Prudski sporazum su prigrlili i posljednji ostaci Bushove administracije koji stoluju ili se motaju po Bosni i Hercegovini (ambasadori English, Gregorian i Bond). Naravno, slijepo su praćeni visokim predstavnicima Lajčakom i Inzkom, a Bildta nije trebalo nagovarati da preuzme inicijativu i njenom realizacijom dovrši posao koji je započeo svojim angažmanom još tokom rata u Bosni i Hercegovini. Zato je sastanak u Butmiru, ustvari, posljednja etapa prudskog procesa, ali moguće i jedna od posljednjih u nestajanju države Bosne i Hercegovine.

08.10.2009.

Knjizevni klasici znanstvene fantastike: Mi (Yevgeny Zamyatin, SSSR, 1921.)

Pocetak XX vijeka u Europi, posebno u njenom zapadnom dijelu, obiljezio je veliki optimizam prema buducnosti, napretku i tehnoloskom razvoju. Industrijska proizvodnja, elektricna struja, film, radio, automobili, avijacija i luksuzi kakvi se do tada nisu mogli zamisliti vec su postajali dio svakodnevice, no stoljetnim carstvima koja su jos uvijek odlucivala o sudbini kontinenta i svijeta on kao da je postajao pretijesan. Serija lokalnih ratova kulminirala je na kraju i dotad nevidjenim svjetskim sukobom koji je za sobom ostavio Europu u rusevinama i otvorio vrata novim avantgardnim ideologijama da zauzmu svoje mjesto u historiji. Predstavnici jedne od takvih ideologija, orjentiranih prema ispravljanju nepravdi u samom nacinu proizvodnje modernih drustava i raspodjeli materijalnih dobara iskoristili su vakuum u vlasti napravljen padom carske Rusije kako bi na istoku Europe uspostavili novi rezim - socijalizam. Kriticari su novim ruskim vlastima spocitavali da socijalisticko drustveno uredjenje korijene vuce iz destruktivnog anarhizma i jalovih utopistickih teorija XIX iz vijeka o jednakosti svih ljudi i pravdi za sve, no istina je bila da je nova drzavna ideologija bila najvise zasnovana na radu njemackog filozofa Karla Marxa, koji ju je sam definirao kao znanstveni socijalizam. Znanstvena fantastika bi se po logici stvari trebala osjecati na domacem terenu u okruzenju znanstvenog socjalizma, no bilo je i onih koji su od pocetka mislili drugacije i upozoravali na moguce stranputice kojima bi nova ideologija mogla krenuti, bas kao sto su pisci znanstvene fantastike u XIX vijeku upozoravali na posljedice zloupotrebe novih tehnologija. Kritika socijalistickog drustvenog uredjenja ili utopije, kako su ga protivnici nazivali, dobila je tako naziv antiutopija cime je otvoreno novo poglavlje u znanstvneoj fantastici. Pisac u ovakvim osvrtima prikazuje zamisljeni poredak, obicno negdje u bliskoj buducnosti, proistekao iz pretpostavke da je nesto krenulo naopako u planiranju i razvoju postojeceg, modernog drustva, a znanstvenofantasticnom ugodjaju obicno doprinose i opisi razlicitih tehnoloskih dostignuca do kojih se u medjuvremenu doslo. Prvi znak upozorenja koji je nova ruska vlast dala demokratskom Zapadu bio je da ce socijalistickim drustvom upravljati jedna, komunisticka partija koju niko nikad nece moci smijeniti na slobodnim izborima, pa je kao prvo pravilo u antiutopiji uspostavljeno da je kritizirani drustveni poredak nepromjenjliv tj. totalitarni. Kolektivizacija privatnih posjeda i ukidanje privatnog vlasnistva u novoj Rusiji, kojoj je cak i ime promijenjeno u Sovjetski Savez, doveli su do toga da se antiutopija usmjeri prema kritici negiranja osobnog integriteta i velicanju kolektivnih, zajednickih vrijednosti. Ove se karakteristike antiutopije nisu promijenile ni do danasnjeg dana, a ona najbolja djela na ovu temu dozivjela su naravno i ekspresnu zabranu objavljivanja u drustvima i drzavama koje kritiziraju. Bio je to slucaj i sa prvim antiutopijskim romanom ruskog pisca Yevgenya Zamyatina jednostavnog naslova "Mi" iz 1921. ocigledno inspiriranin korjenitim drustvenim promjenama u tadasnjoj Rusiji.
Zamyatin nas kroz lik imena D-503, po struci matematicara i konstruktora svemirskih brodova, vodi u XXVI stoljece i tzv. Jedinu Drzavu ciji gradjani zive unificiranim i efikasnim zivotima doprinoseci svojim radom opcem boljitku i svijetloj buducnosti. Prorocanski predvidjajuci Staljinovu tajnu policiju i Hitlerov Gestapo, pisac objasnjava kako su stambene jedinice u Jedinoj Drzavi napravljene od providnog stakla kako bi se olaksala totalna drzavna kontrola nad svakodnevnim zivotom. Brojne su drustvene kategorije (npr. novac, policija ili vojska) koje je znanstveni socijalizam markirao kao "klasne", tj. karakteristicne za drustvo u kojem postoje klase, predvidjajuci njihov nestanak sa ulaskom u besklasno drustvo ili komunizam. Je li obitelj bila jedna od njih ostaje za raspravu strucnjacima, no pojedini novi ideolozi u nisu bas prijateljski gledali na stare, patrijarhalne obiteljske odnose smatrajuci ih tradicijom koju treba izbrisati, te nam Zamyatin ovdje koristi priliku prikazati do cega takvi ekstremni stavovi mogu dovesti pola milenija kasnije. Gradjani Jedine Drzave po zakonu su raspolozivi drugim gradjanima za zadovoljavanje seksualnih potreba, a ko ce s kim i koliko odredjuje na medicinskoj znanosti zasnovan i od drzave kontroliran sistem "ruzicastih bonova". Nekih posebnih ogranicenja u smislu spola, dobi ili cak i samog broja sudionika u seksualnom cinu po svoj prilici ni nema, s tim da je to jedina prigoda kada gradjani Jedine Drzave mogu uzivati i u malo privatnosti. S kriminalcima se drzava uglavnom obracunava po kratkom postupku, dok je hrana jednolicna no ima je dovoljno za normalno funkcioniranje svih jedinki. Sve je kao u raju dok D-503 ne upozna zenu I-330 koja ima veze sa pripadnicima subverzivnog pokreta Mephi, koji kako izvana tako i iznutra pokusavaju oboriti poredak Jedine Drzave. D-503 se pocinje kolebati u svojim uvjerenjima, a kako pobuna dobiva snagu u tome ne ostaje jedini. Velikom Dobrocinitelju, upravniku Jedne Drzave i njegovim pristasama Uspijeva uhvatiti I-330 i demonstrativno je dezintegrirati, dok D-503 kao vrijedan clan drustva biva pomocu X-zraka rijesen samo dijelova svog mozga odgovornih za mastu, no spirala emocija i politickog nasilja je nezaustavljiva i kako se roman zavrsava granice Jedne Drzave padaju, a njen opstanak doveden je u pitanje. Kao sto na ovom svijetu ne postoji vjecni zivot, tako ne postoji ni vjecna revolucija zavrsna je i prorocanska poruka Zamyatina predvodnicima socijalisticke revolucije u njegovoj domovini, a oni su se za nagradu pobrinuli da mu ova knjiga bude zabranjena u Sovjetskom Savezu sve do 1988.
I dok neki kriticari idu tako daleko da ovaj roman predstavljaju kao alegoriju same Biblije (D-503 kao rajski Adam koji uzima jabuku od I-330 sto vodi do "gubitka raja"), a drugi ga smatraju nekom vrstom pisceve autobiografije, svi se slazu kako su se ovdje otvorila vrata kako ruskoj znanstvenoj fantastici tako i antiutopiji koja se, iako zabranjena u SSSR-u i njegovim satelitima, narednih desetljeca prosirila na ostale europske zemlje cijim je demokratijama prijetila opasnost od socijalisticke revolucije. Socijalisticka Jugoslavija koja ce samo dvije-tri decenije poslije ove knjige imati znacajnih problema sa apsolutistickim rezimom u SSSR-u prihvatit ce antiutopiju kao konstruktivnu kritiku drustva i nacin da se sagledaju stvari koje na putu iz socijalizma (klasno drustvo diktature proleterijata) u komunizam (besklasno drustvo) treba izbjegavati. Sa ili bez antiutopijskih upozorenja ni Jugoslaviji, ni drugim bivsim socijalistickim zemljama do komunizma nije uspjelo stici, a pravac kojim se krece danasnji socijalisticki svijet, uz lokalne izuzetke poput DNR Koreje, sve je osim onoga sto su vodje ruske revolucije zamisljali. Za to vrijeme antiutopija potvrdjuje svoju univerzalnu vrijednost prelazeci na aktuelnu kritiku tzv. informacijskog drustva u kojem zivimo i gdje se svacije aktivnosti mogu slijediti zahvaljujuci jakim digitalnim nadzornim sistemima. Informatizacijska revolucija koja nas je sve zajedno snasla krajem XX vijeka barem je u aspektu privatnosti i integriteta pojedinca zamijenila socijaliticku prijetnju demokratiji koja je postojala do tad, a upravo je zadatak antiutopije da na takve pojave kontinuirano upozorava.

07.10.2009.

Rad ukratko: PRAVLJENJE REISOVE ARMIJE VEHABIJA

Donosim skraćen i širokoj javnosti prilagođen rad objavljen u Preporodu (bez pojašnjavanja teorije), a isti post je i na blogu Public Relations (Паблик рилејшнc�):
Na marginama konferencije.

PRAVLJENJE REISOVE ARMIJE VEHABIJA 

     Na konferenciji održanoj u subotu u okviru medijskog panela predstavljao sam rad pod naslovom „Primjena Habermasove teorije komunikativnog djlanja na slučaju >Magdy<“. Ukratko, analizirajući napise dnevnih novina „Oslobođenje“ i „Dnevni avaz“ u periodu od 17. do 21. jula 2009. godine, pokušao sam pokazati kako se zloupotrebom slobode govora manipuliše činjenicama, osporava istina i re/interpretiraju postupci kako to novinari žele. Rezultat pokazuje da „Oslobođenje“ manipulira činjenicama i stvara željenu sliku svijeta u kojoj se reis Cerić ili IZ BiH, neposredno, optužuju da žrtvuju Armiju BiH kako bi napravili svoju armiju. Vehabija.

     Znao sam da postoji potencijalna opasnost da rad bude shvaćen kao pokušaj ustavnovljavanja metode za mjerenje islamofobije, no to mi nije bio cilj. Jednostavno, želio sam ukazati kako nam nauka, u ovom slučaju Habermasova teorija komunikativnog djelovanja, dozvoljava da vidimo kako se formiraju pogledi na svijet, iz kojih se mržnja prema islamu i islamskoj zajednici toliko podrazumjeva da nije potrebno napisati mnogo sumnjivih riječi koji će svakog protivnika dovesti preko prijekog medijskog Suda direktno u tamnicu i to bez prava na žalbu.

     PUT U DŽENNET

     Danas je imidž prava na islamsku vjeroispovijest gotovo doveden u ravan sa naklonošću ka terorizmu, a koji je zapravo moderna forma kanibalizma. No, za razliku od kanibalizma i vjerovanja da konzumacijom ljudskog mesa dolazi do preuzimanja svojstava, kao što su hrabrost i snaga ubijenog neprijatelja, ovdje se ubijanje nedužnih civila (i vojnika koji uvode demokratiju) posmatra kao put u raj/Džennet. Kada je već tako, onda je ubistvo Magdya Dizdarevića jednostavno ubistvo vehabije/kanibala i samo treba još pratiti kako se Islamska zajednica kanibala ponaša da bismo je optužili kako je zapravo ona kriva za sve.  Negativan odnos prema svim religijama, Davor Marko tvrdi, na snazi je od objavljivanja članka „Sukob civilizacija“ 1993. godine u časopisu „Foreign affairs“. Pisati o religiji, usredotočeno na njen „ratnički potencijal", jednostavno  je „in“ iako sve svjetske religije posjeduju mirotvorne vizije koje mogu biti i politički plodotvorne. Može se takvo pisanje objasniti i kao zarobljenost novinara i čitatelja/gledatelja „fascinacijom fatalnim" te njihovom nezasitnom žeđu za senzacionalističkim vijestima u duhu slogana: „Dobra vijest, nikakva vijest!". Odgovornost je svakako i na crkvama/vjerskim zajednicama, no ostaje pitanje: šta ukoliko se u medijima općenito tretiraju kao krivi i prije nego što se incident desi?

nastavak u komentatarima - (sa podebljanjima i kurzivom na stranici preporod.com. Link na dnu teksta u komentaru)
06.10.2009.

Knjizevni klasici znanstvene fantastike: RAT SVJETOVA (H.G.Wells, Velika Britanija, 1898.)

Koliko god Mary Shelley bila Britancima znacajna kao prva SF spisateljica, tesko se je oteti dojmu kako ju se cak i u njenoj domovini ponekad poredi sa onim sto se u popularnoj glazbi definira kao "one hit wonder" ili zvijezdom kratkog sjaja. Dostojan britanski odgovor na kolosalno djelo Francuza Julesa Vernea dosao je tek krajem XIX vijeka u obliku legende klasicne SF literature Herberta Georgea (H.G.) Wellsa, koji se upravo zajedno sa Verneom smatra "ocem znanstvene fantastike". Kao izuzetno plodan pisac, Wells se nije bavio samo znanstvenom fantastikom ali je upravo tu njegov talenat najvise dosao do izrazaja, prije svega kroz danas svima znane romane poput "Vremenski stroj" ("The Time Machine"), "Nevidljivi covjek" ("The Invisible Man") i "Rat svjetova" ("The War of the Worlds"). Potonje se, kao viseslojna i duboka analiza modernog drustva i onoga sto covjecanstvu moze prethoditi, smatra uvjerljivo najutjecajnijim Wellsovim knjizevnim doprinosom, no ovaj je pisac dubokog traga ostavio i na filmsku umjetnost (klasicna ekranizacija njegovog romana "The Shape of Things to Come" o kojoj smo vec pisali), te nesto kasnije i u TV produkciji (inspiracija za odlicnu epizodu serije Star Trek "Wink of an Eye"). Trebao bi poseban post samo da se nabroje sva djela ovog velikana znanstvenofantasticne literature, pa cemo se ovaj put ipak zadrzati samo na romanu "Rat svjetova". Koliko god da je masta njegovih prethodnika isla daleko, H.G. Wells je ovdje uspio otici korak dalje i u znanstvenu fantastiku uvesti potpuno nov, spektakularan, a mozda cak i najekspolatiraniji motiv u ovom zanru - invaziju vanzemaljaca.
Glavni junak romana nalazi se u jednom od engleskih zvjezdanih observatorija kada se na teleskopima ukazu tajanstvene eksplozije na povrsini Marsa. Kada se nakon toga u londonsko predgradje blizu kuce glavnog junaka spusti i nepoznati objekat, njemu postaje jasno kako je vrijeme za evekuaciju obitelji i pripremu na najgore. Zaista, iz cilindricnog objekta koji se spustio na Zemlju izlaze neprijateljski nastrojeni marsovci u obliku velikih oktopoda i na licu mjesta grade svoju ratnu opremu. Nepozeljni promatraci drze se na distanci pomocu smrtnosnih zraka, a kada marsovci naposlijetku sastave svoje visoke tronozne borbene strojeve (tripode) s njima bez odgode krecu u osvajanje teritorije. Marsovski cilindri spusteni su i u druge dijelove juzne Engleske i invazija im na ocigled nemocne ljudske armije ide po planu. Kost u grlu marsovcima biva jedino nepobjediva kraljevska mornarica koja uspijeva torpedirati dva marsovska tripoda koji se usude svojim mehanickim nogama stupiti u svete britanske vode, no na kopnu je ljudski otpor brzo slomljen i marsovci su slobodni da nastave sa svojim genocidnim planovima. Dio tih planova je "marsijanizacija" Zemlje kroz sijanje tzv. "crvene trave", marsovske vegetacije koja unistava zemaljsku a zatim se siri na njenom mjestu. Glavni se junak se za to vrijeme probija kroz opustosenu zemlju do centra Londona gdje jos uvijek postoje usamljeni dzepovi jalovog otpora. No umjesto da budu dotuceni, ljudi uskoro uvidjaju kako marsovska invazija rapidno gubi na tempu. Na ocigled zaprepastenih Engleza, marsovski borbeni strojevi pocinju sami od sebe padati a iz njih izlaze smrtno bolesni oktopusi kojima su glave na kraju dosli zemaljski mikroorganizmi na koje nemaju imuniteta. Slicna sudbina snasla je i agresivnu marsovsku vegetaciju, i ljudi ni krivi ni duzni ponovo dobijaju nazad svoj zivotni prostor.
Iako sa glavnim motivom vanzemaljske invazije, Rat svjetova nam donosi i mnostvo drugih motiva, alegorija i otvorenih pitanja. I sama invazija predstavlja zapravo alegoriju napada na tada u svijetu neprikosnovenu Britansku imperiju, izuzetno popularan motiv u literaturi kasnog XIX vijeka, mada bez znanstvenofantasticnih elemenata. Sasvim razumljivo, najpopularniji fikcioni neprijatelj Engleskoj bili su vrlo konkretni i stvarni Nijemci. Ocekujuci konacni sudar dvaju imperija, pisci su bili svjesni da se to ovaj put ne moze zavrsiti samo na nekom obicnom lokalnom sukobu, a H.G. Wells je sve te strahove uspjesno prenio i na interplanetarni nivo. Sto se same znanstvene fantastike tice, najinteresantnija je zapravo koncepcija putovanja sa Marsa do Zemlje. Kako je ovdje objasnjeno, marsovski cilindri ispaljivani su iz tzv. "svemirskih topova", sto je bitno drugaciji koncept od onog koji je ljudima konacno omogucio da se oslobode od planetarne gravitacije i zaplove u Svemir. Tesko je naravno bilo ocekivati od pisca da u doba kada Wernher von Braun nije bio ni rodjen predvidi suvremene raketne motore, pa se treba zadovoljiti i samom vizijom da prostranstvo izmedju susjednih planeta ipak nije nepremostivo. Jos jedan koncept iz romana koji se (jos) nije ostvario su smrtonosni zraci, primarno marsovsko oruzje kojem se covjecanstvo najvise priblizilo kroz lasersku tehniku, no drugo oruzje iz marsovskog arsenala, otrovni gas, dozivio je nazalost svoju punu primjenu vec nakon deceniju i pol od objave romana u I svjetskom ratu. Vizija strane vegatacije koja uzrokuje ekolosku katastrofu mozda je i prva prognoza problema koje bi covjecanstvu mogla donijeti ubrzana industrijalziacija, imperijalizam i ratovi koje to sa sobom povlaci.
Buduci uvjereni darvinista H.G. Wells ocigledno ne vidi nikakav problem u koncepciji opstanka najprilagodjenijih, i bas kao sto marsovska inteligencija sasvim legitimno koristi svoj duzi razvojni put da superiornim oruzijima ukloni zemaljsku, tako je i njena neprilagodjenost zemaljskoj prirodnoj sredini razlogom njenog poraza. S druge strane, ovdje se tzv. socijalnim darvinizmom oponira tada preovladavajucem misljenju u Britanskoj imperiji kako je njihova vladavina nad pola svijeta nesto nepromjenljivo sto se samo po sebi podrazumijeva. Bolje organizirana i prilagodjena rasa uvijek ce po prirodnom toku stvari imati sansu da istisne Britance sa njihovih posjeda, sto se kasnije i ostvarilo serijom sramotnih poraza kojima su uspavanim Britanacima u II svjetskom ratu na Pacifiku zadali Japanci. Daleko od toga da je potapanje britanskih ratnih brodova i pad Singaporea dokazalo bilo teoriju socijalnog darvinizma bilo darvinizam uopce, no Rat svjetova je kako tada tako i danas knjiga puna poruka, upozorenja i inspiracije za one koji zele citati.
Sto se adaptacija ovog romana tice ona za veliki ekran iz 1953. ostat ce zasad najspektakularnija. Visoki marsovski tripodi koji u crno-bijeloj tehnici bljuju smrtonosne zrake jedan su od klasicnih simbola znanstvene fantastike, no uvjerljivo najuticajnije uprizorenje ovog djela u medijima je zapravo radio-drama amerikanca Orsona Wellesa iz 1938. Wellesova uvjerljivost preko radio-valova ostavila je brojne amerikance u uvjerenju da se invazija sa Marsa zaista desava i rasirila je stvarnu paniku sirom drzave. Bio je to vise dokaz i upozorenje demokratskom svijetu kako moderni mediji mogu biti (zlo)upotrijebljeni za formiranje javnog mnjenja nego nesto sto bi imalo veze sa znanstvenom fantastikom, ali se opet radi o nesumnjivom pokazatelju mjesta koje Rat svjetova zauzima u modernoj kluturi.

05.10.2009.

Historija nasilja: POCINJU LI BALKANSKI RATOVI NA NOGOMETNIM STADIONIMA?

Svima onima koji se pitaju ko bi to danas-sutra ratovao u BiH, odgovor je stigao proslog vikenda u obliku nemilih dogadjaja u Sirokom Brijegu. Ono sto eksplozivnu situaciju u zemlji drzi u ravnotezi po svoj prilici je nedostatak dovoljno jakih i drskih investitora koji bi tu vojsku nezaposlenih i frustriranih mladica opremili, obucili i poslali u izvrsenje vojnih zadataka. Tu je naravno i EUFOR koji dosljedno provodi jednu jedinu stvar oko koje je EU jedinstvena - ni po koju cijenu ne dozvoliti da se jos jedan milionski val izbjeglica iz BiH natovari na vec ionako iznemogle budzete zemalja clanica. Lose vijesti iz Sirokog Brijega su dakle vec poznate, a dobre su da ovo po svoj prilici ipak nije uvod u novi rat tj. nastavak onog starog, nasilno prekinutog jos 1995.
A da rat itekako moze poceti i na nogometnom terenu, primjere ne treba traziti samo u Hondurasu ili Guatemali, vec i u samoj bivsoj SFRJ krajem 80-tih godina proslog vijeka. Konstantna ekonomska kriza koja je SFRJ potresala vec desetak godina dostizala je tada svoj vrhunac, a slozena struktura saveznih vlasti davala je priliku brojnim ambicioznim pojedincima i grupama da se domognu sredstava i ljudstva za svoje projekte. Kada su tocno vlasti tadasnje Srbije na celu sa Slobodanom Milosevicem prepoznale potrebu za financiranjem posebnih paravojnih formacija koje bi bile pokretnije, agilnije i u svom djelovanju slobodnije od regularne vojske i policije tesko je reci. Mozda su takve formacije bile od pocetka zamisljene u glavama samog federalnog vojnog rukovodstva a mozda je inspiracija za njih dosla i od imigrantskih teroristickih skupina koje su tu i tamo znale zalutati u SFRJ sa ciljem da se bore protiv "narodne vlasti". Bilo kako bilo, pronaci ljude koji ce paravojnim jedinicama rukovoditi bila je cista obavjestajna rutina, dok je regrutacija samih pripadnika tih jedinica ocigledno zahtijevala inventivnije metode. Danas je izuzetno tesko rasvijetliti bas sve okolnosti pod kojima je nastala navijacka skupina "Delije" beogradske Crvene Zvezde, no cinjenicno je potvrdjeno da u doba kada su poceli siriti svoje parole sirom stadiona bivse SFRJ na drugoj strani u Zagrebu je vec odavno djelovao njihov pandan pod nazivom "Bad Blue Boys" ili skraceno BBB, navijaci NK Dinama. Ove dvije skupine odskakale su od ostalih navijackih grupa organizacijom i financijama, te je bilo logicno za pretpostaviti da njihov nastanak i razvoj nije isao bas u potpunosti spontano. Posebno je bilo indikativno kako niko relevantan u vlastima tadasnje drzave nikad nije dizao glas protiv ovih organizacija, odgovornih za brojne primjere nasilja i unistavanja imovine. Naprotiv, ovakvi vidovi druzenja mladih su se maltene reklamirali u medijima, a cijela stvar se ocigledno bolje "primala" od vec zastarjele propagande za sudjelovanje u omladinskim radnim akcijama.
Kako se situacija u drzavi iz mjeseca u mjesec rapidno pogorsavala, tako je i stanje na stadionima postajalo ozbiljnije. Ipak, kako posjedovanje kucnog oruzja barem u velikim gradovima jos uvijek nije bio bas toliko rasiren hobi, a policija jos uvijek nije bila obavezna postovati ljudska prava po zapadnim standardima, veci sukobi su uglavnom uspjesno izbjegavani sve do 13. maja 1990. kada je po misljenju mnogih zapravo i zapoceo rat u bivsoj SFRJ. Zagrebacki stadion Maksimir trebao je tad ugostiti ekipe Dinama i Crvene Zvezde u prvoligaskom derbi susretu, no navijaci su jos satima prije pocetka utakmice "ukrali dan" nogometu praveci seriju manjih ili vecih incidenata sirom gradskog centra. Na samom stadionu savezna policija je u pocetku jos i imala kakvu-takvu kontrolu, no brojnost navijaca je na kraju prevagnula, tribine su prokljucale a sukob se prenio cak i na maksimirski tartan. Buduci brojniji i na domacem terenu BBB su uskoro uspostavili kontrolu nad stadionom, a uspjelo im je odatle izvuci cak i Dinamovog kapitena Zvonimira Bobana koji se i sam uspijesno dao u sukob s policijom. Manji sukobi su se nastavili duboko u noc, dok su se grupe Delija izvlacile iz hrvatskog glavnog grada a policija pokusavala uspostaviti red. Epilog ovog sukoba bio je da su se prakticno direktno sa stadiona brojni sudionici ove masovne tuce uputili pravac u regrutne centre ZNG-a (za BBB-e) ili srpskih paravojnih formacija (Delije), te su svoj sukob uskoro mogli nastaviti i malo efikasnijim materijalno-tehnickim sredstvima nego su to polomljene stolice, metalne sipke i kamenje.
Nogometni klubovi iz Srbije prestati ce uskoro sa gostovanjima po Hrvatskoj, a post ce prekinuti tek igracki oslabljeni beogradski Partizan koji je ljeta 1997. u kvalifikacijama za Ligu sampiona na Maksimiru izgubio od Dinama (sluzbeno Croatie) cak sa 5:0. Popularni Zvone Boban, koji je nogometnu karijeru nastavio u Italiji, svoju ce ulogu nacionalnog heroja potvrditi naredne godine predvodeci hrvatsku izabranu vrstu do treceg mjesta na Mundijalu u Francuskoj. Navijacke tuce, kako u BiH tako i na cijelom Balkanu se nazalost nastavljaju, ali po svoj prilici bez realne sanse da ih neko iskoristi za izazivanje sireg sukoba, sto svakako nije i ne smije biti razlog da se okolnosti dogadjaja u Sirokom Brijegu detaljno i profesionalno ne ispitaju.

04.10.2009.

Rat u Sirokom Brijegu: ZABRANITI GOSTUJUCIM NAVIJACIMA DOLAZAK NA STADIONE!

Iz Sirokog Brijega stizu uznemiravajuce informacije o mrtvim navijacima pred pocetak utakmice Premijer lige BiH izmedju Sirokog  i Sarajeva!? Po gradu je pravi rat, prenose neki portali a jedan navijac Sarajeva je ubijen, u sukobu s domacim navijacima i policijom, uz desetke drugih koji su ranjeni. Hitna pomoc je u haosu, kazu ocevici. Pale se auta, puca iz vatrenog oruzja, to je slika danasnje Bosne i Hercegovine koja je, kao dosla na jednu derbi fudbalsku utakmicu, koja je, uzgred, nakon ratnih slika na ulicama grada, odgodjena.

Neshvatljivo je da arbitrazni organi F/NSBiH i policije nisu,iz ranijih iskusatva ili bar procjena, donijeli odluku da se napokon zabrani gostujucim navijacima u BiH dolaziti na utakmice gdje postoji i najmanji sigurnosni rizik a znano je dobro sta znaci utakmica klubova s 'narodnom sahovnicom' i Veleza, Sarajeva, Zelje, ili pak Borca i Celika, i drugih sarajevskih klubova.

Sta ce se desiti navijacima Veleza, njih 500, koji ce za 45 minuta izaci sa stadiona  Bijeli Brijeg, s utakmice dva tzv. gradska rivala, iako je o sportskom rivalitetu najmanje rijec!?

Za ubijenog navijaca danas na ulicama Sirokog Brijega, nista vise nije vazno 'kad ga prekriju ruzmarin, snjegovi i sas', ali bar zarad buducih 'pokusaja' normaliziranja medjunacionalnih odnosa u nasoj zemlji kroz sport i kulturna okupljanja, krajnje je vrijeme da se gostujucim navijacima kaze stop. U civiliziranijim zemljama donesu se i tako drakonske kazne, sve dok se navijaci 'ne urazume'. Mozda uspije i u BiH.

04.10.2009.

Kad Ćazim vodi debatu: MUKE PO OBN-u

Iako je „Mimohod“ glamurozno najavljen u sedmičnim i dnevnim novinskim TV programima, tokom subote je došlo do promjene programske šeme, tako da se na teletekstu OBN-a moglo vidjeti da „Mimohoda“ neće biti. Emisija je, kako je i najavljeno, snimana u Hotelu „Evropa“, u petak, dan ranije, a učesnici su bili: Sanja Vlaisavljević, Peđa Kojović i Fatmir Alispahić.Kako je voditelj Mimo Šahinpašić rekao Fatmiru Alispahiću - on je samo 15 minuta prije termina za emitovanje,  nešto prije 23 sata, saznao da se dogodio „kvar na traci“ i da emisija neće ići u eter.
više pročitajte ovdje:
Zašto nije emitirana prva emisija „Mimohoda“ na OBN-u

02.10.2009.

Svim paranoicima: ŠTA SMO ZAPRAVO REKLI

Paranoja je, vele, prisutna u BiH. Ali i u dijaspori. Posebno onoj koju je dojio komunizam (agresija na BiH je bila od '92 do 95, odn. sjećanje na njega je ured punoljetno). Iako inteligencija onih koji čitaju ovaj blog nije upitna, vrlo lahko dolazi do "prijenosa".  Naša pisanja su nešto kao  Rorschachove mrlje (na slici). Mrlja može podsjećati na zeca, ali neko će vidjeti medvjeda.
Tako je sasvim OK osnovati svojevrsnu "četničku akademiju",  i da se na to samo kaže "a šta ćeš od njih drugo očekivati", ali ako slučajno kažeš da ćeš biti spreman AKO ponovo krenu klati ti isti četnici, onda si, naravno, huškač. "Virtualni ratnik". To se zove
paranoja. To ukazanje nije ni Montipajtonovski zec ubica. Nego pravi mudžahedin žedan krvi.

Bravo majstori. Neka vam je po volji. Ali ja neću poturiti vrat pod četnički nož. Niti ću bježati iz Bosne.
A što se tiče Fatmirovog poziva Srbima da osude Dodika (bar onim uglednijim iz Tuzle), mislim da on više i ne vrijedi. Ovdje se Srbi ponašaju kao da ih nema. Dakle, Dodik je u pravu. Multietnične Tuzle nema. Onda bi realno trebalo biti da krenu smjene direktora Srba. Samo, čini se da isti Fatmir kojeg su '92 prozvali "četnik" jer je o tome pisao, neće biti tu da ih brani. Njih, rekli smo, nema. Isto važi i za Fatmirovu odbranu mješovitih brakova, pošto su ga promovisali i u onog koji je protiv njih. (Ne znam kojom lobotomijom je izbrisana njegova borba protiv napisa "nema više nina-nana svoga pehlivana, pola vlaha pola muslimana").

Soundtrack koji smo pripremili za
(nesumnjivo pismene) čitaoce je "Another brick in the wall" (poznata i kao "We don't need education") od grupe Pink Floyd i "Paranoid" od grupe Black Sabbath. Nije dug...

01.10.2009.

Knjizevni klasici znanstvene fantastike: 20.000 MILJA POD MOREM (Jules Verne, Francuska, 1870.)

Jos jedan istinski klasican znanstvenofantasticni roman iz XIX vijeka dolazi ovaj put iz Francuske. Njegovom autoru, legendarnom Julesu Verneu ovo nije ni prvi ni posljednji uradak iz ovog zanra, no svakako se radi o njegovom najpoznatijem i najuticajnijem djelu gdje se znanstvena fantastika srece sa avanturistickim romanom i proizvodi reference za daleku buducnost. Po svoj prilici ovo je jedini znanstvenofantasticni roman koji je ikad postao dijelom skolske lektire u bivsoj SFRJ, pa je za ocekivati da su ga procitali cak i oni kojima se od ovog zanra dize kosa na glavi. Prije nego se posvetimo radnji samoga romana, treba napomenuti da je on samo dio serije od pedesetak Verneovih avanturisticnih romana pod nazivom "Fantasticna putovanja" (Les Voyages Extraordinaires) od kojih je dovoljno spomenuti one najpoznatije poput "Put u srediste zemlje" (Voyage au centre de la Terre), "Put na mjesec" (Autour de la lune) te "Put oko svijeta u 80 dana" (Le Tour du Monde en quatre-vingts jours), da bi se shvatila velicina ovog literarnog pothvata.
Pisac inspiraciju ponovno crpi iz plodova industrijske revolucije modernog zapada i njegove kolonizacije ostatka svijeta. Dotad u historiji nezabiljezen tehnoloski razvoj doveo je do spekulacija sta je sljedece i kakva ce sve tehnicka cuda i prijevozna sredstva izaci na svjetlo dana u bliskoj buducnosti. Razvijenoj masti poput Verneove ovo je ocigledno dalo krila pa se u Fantasticnim putovanjima prvi put srecemo sa bitnom karakteristikom znanstvene fantastike - predvidjanjem buduceg tehnoloskog razvoja, ovaj put uglavnom u vidu futuristickih prijevoznih sredstava. Mogu kriticari do sutra prebacivati znanstvenoj fantastici kako nikad nije uspjela predvidjeti niti obicno PC racunalo niti internet, no niko joj ne moze osporiti da je put na Mjesec opisan cijelo stoljece prije nego se zaista desio, dok je detalje o velikim ratnim podmornicama pazljivi citatelj mogao saznati desetljecima prije nego je prvi njemacki U-Boot poceo sijati strah Atlantikom pocetkom XX vijeka.
No, godina je tek 1866. i strah Atlantikom umjesto njemackog ratnog stroja sije veliki morski monstrum koji napada prekookeanske brodove bez obzira na njihovu boju, velicinu ili pripadnost naciji. Medjunarodna ekspedicija koja ce ovoj opasnosti stati u kraj krece iz Brooklina americkim vojnim brodom Abraham Lincoln a pridruzuju joj se profesor Aronnax, poznati francuski biolog-oceanograf sa svojim asistentom Conseilom, te snazni kanadski harpunista Land. Negdje u Pacifiku posada broda konacno dolazi u kontakt sa cudovistem koji ne gubi vrijeme vec ih svim silama napadne. Pomenuta trojka biva u zaru bitke bacena sa brodske palube u negostoljubivu vodu da bi spas nasli upravo na trupu opasnog morskog cudovista za koje ubrzo ustanove da nije nikakvo cudoviste vec ogromni metalni brod sposoban za kretanje pod vodom. Da posadi opasnog broda nista ne promice tek tako, Aronax i njegovo drustvo se uvjere kad ih posada ubrzo otkrije, zarobi i uvede u unutrasnjost, gdje ih docekuje i sam zapovjednik neobicnog broda, misteriozni kapetan Nemo.
Sta je to Nemoa i posadu njegove podmorske ladje Nautilus posvadjalo sa civilizacijom Verne nam u ovom romanu detaljno ne objasnjava. Citateljima narednih knjiga u "Fantasticnim putovanjima" biti ce otkriveno kako je Nemo zapravo indijski princ kojemu su britanski imperijalisti pobili obitelj, te ga njegova cast i zelja za osvetom tjera da sirom svijetskih mora siri teror. Nemovim putnicima otkriveno je da su dobrodosli na brod iz razloga jer kapetan izuzetno cijeni ekspertizu francuskog znanstvenika kojem se na raspolaganje stavlja i vrhunska oprema za istrazivanje oceana, no zbog sigurnosnih razloga im nije dozvoljeno napustiti brod. Usprkos cinjenici da se prakticno nasao u zatvoru, Aronnax je odusevljen istrazivackim mogucnostima Nautilusa i rado sudjeluje u predstojecim avanturama sirom Pacifika i Atlantika. Radnja nas vodi kroz istrazivanje antarktickih glecera, koraljnih grebena, borbe sa ogromnim morskim nemanima, pa sve do rusevina potopljenog kontinenta Atlantisa. Kao sto je inspiraciju za Nautilus potrazio u prvim podmornicama i njihovim prototipovima, tako je inspiracija za ronilacka odijela opisana u knjizi takodjer dosla od vec postojecih izuma na polju podvodne tehnike. Da ce entuzijasti podvodnih istrazivanja na celu sa Verneovim sunarodnjakom kapetanom Cousteauom za manje od jednog stoljeca odbaciti svoje teske kombinezone, slobodno zaplivati po dubinama i pri tome jos snimati filmove, u knjizi doduse nije predvidjeno, no Verneu svakako treba odati priznanje za viziju samog koncepta podvodnih istrazivanja.
Kraj suradnje Nemoa i Aronnaxa naslucuje se kada Nemo, nakon potapljanja jos jednog broda koji se dao u potragu za njima, pada u depresiju i dozvoljava da Nautilus upadne u jake morske struje blizu norveske obale. Dok je posada zauzeta bobom za opstanak broda, Land koji cijelo vrijeme kuje plan za bjekstvo koristi situaciju i izvlaci sebe, Aronnaxa i Conseila na kopno. Kako se knjiga zavrsava sudbina Nautilusa ostaje nerazrijesena, cime nam pisac daje dodatni motiv za citanje knjiga koje dolaze. Poznato?
Nemjerljiv je utjecaj koji je knjiga 20.000 milja pod morem ostavila na popularnu literaturu film i kulturu opcenito. Visokobudzetne ekranizacije za veliki ekran bile su ucestale sredinom proslog vijeka, dok su prestiznu ulogu kapatana Nema dobijali i glumci poput Kirka Douglasa te Omara Sharifa. Cak je i Sovjetski Savez, inace operiran od zapadnih kulturnih utjecaja prihvatio ovu pricu kao zanimljivu i edukativnu, pa je 1975. u njihovoj produkciji snimljen film pod naslovom "Kapetan Nemo". Kontemporarnu holivudsku ekranizaciju ove knjige jos cekamo, no kapetan Nemo i njegov Nautilus pojavili su se ne bas tako davno u filmu "The League of Extraordinary Gentlemen" iz 2003. Na kraju, napomenuti treba i da prva operativna nuklearna podmornica na svijetu dobila ime "USS Nautilus". Po misljenju mudrih glava iz Republickih sekreterijata za obrazovanje u bivsoj SFRJ, ova knjiga je po svom sadrzaju odgovarala otprilike nivou starijih osmoskolaca. Ipak, ni oni stariji koji su je tada propustili procitati sigurno se nece razocarati ovim vrijednim klasikom, ne cekajuci da nam jos jedna holivudska interpretacija sa Jackie Chanom (ekranizacija knjige "Put oko svijeta u 80 dana" iz 2004.) ponudi svoje vidjenje ovog dijela knjizevne povijesti.

burek
<< 10/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


Dobro.ba



MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
2280314

Powered by Blogger.ba