burek

Hasta la victoria siempre!

31.10.2008.

Bombe odjekuju Tuzlom: FANTOM SA MOPEDA

Bacanje bombi koje je uobičajeno za akcione filmove trebalo je ostati na filmovima. Trebalo je - kad se u čaršiji zvanoj Tuzla već nije nikada desio - ni prije rata ni za cijelog rata niti za proteklih 13 godina nakon Dejtonskog sporazuma. Bilo je ispaljenih hitaca (poneki smrtni ishod), ali za strane policajce (EUPM) sve je to bilo izuzetno malo. Ispod jednog talijanskog prosjeka. Kao da se narod ispucao u ratu ili je zapamtio kakva je bila "slatka" policija prije rata. Kako je drotovima oduzet pendrek, a svaka šuša mogla prijaviti i decertificirati policajce, došlo je i do pada u sigurnosti uz sveprisutnu korupciju. Nekim se ljudima ne može stati u kraj, posebno ako imaju veze koje su ipak presudne kad je efikasnost suda u pitanju.
A razloga za većih pucanja i bacanja bombi je bilo ranije. Itekako. Toliko bijesnih/očajnih/gnjevnih ljudi, toliko PTSP-ovaca, toliko deložiranih i onih kojima je prijetila deložacija. Danas sretnem prijatelja koji radi kao novinar, ali ni on kao ni policija pojma nema ko bi mogao biti osoba koja je bacila ili naredila da se baci bomba na pekaru Elvis kod Ina-ine pumpe u blizini eljezničke stanice u Tuzli i na
stambeno poslovni objekat vlasnika firme "Tom Cat" Senada Mujkanovića. Naravno, svi nešto sumnjaju ali niko ništa ne govori. Neki ove događaje vide kao nit iz klupka koje se krenulo odmotavati sa aferom korumpiranih ispita, a šta će na kraju ispasti - Bog zna!
Sve u svemu, jedno je sigurno - ni Tuzla ne zaostaje za Zagrebom. Osim u istrazi, ali ona je u toku.
Do tada možemo samo hoditi noću
strpljivo uz živčano okretanje vratova na zvuk motora sa kojih "fantom sa mopeda"  može baciti kašikaru i učiniti nas (kako ono Ameri kažu) kolateralnom štetom.
Mala napomena, nazvasmo ga fantomom jer nosi "fantomku" tj. kapu koja prekriva cijelo lice osim očiju, naravno.

31.10.2008.

Euforija: SVI PUTEVI VODE U BRUXELLES

Kako nasem covjeku malo treba za euforiju. Poslije dvije ubjedljive 'domacinske' pobjede i dva poraza (Spanija i Turska) u kvalifikacijama za Svetsko fudbalsko prvenstvo 2010 g. u Juznoj Africi, trznuli su se bh navijaci na svim meridijanima, pa cak i oni dojucerasnji kriticari N/FSBiH i njegove bahate vrhuske. Euforija je, kako to vec biva, najveca u bh iseljenistvu, pa se vec kuju planovi o podrsci nasoj reprezentaciji na buducim gostovanjima. Tako se desilo da, iako je do naredne utakmice s Belgijom u Bruxellesu ostalo jos skoro pet mjeseci (28.3.2009) neki su toliko nestrpljivi da vec salju ponude za zajednicki odlazak na utakmicu!!!?? Dobio sam nekoliko e-mail poruka u kojoj se vidi ozbiljna namjera ljudi da prevezu sto veci broj ljudi koji bi s tribina dali pomoc fudbalskoj ceti Miroslava Cire Blazevica.

Javljaju se kako iz turistickih agencija, tako i obicni navijaci, koji izgleda vide mogucnost da nesto usicare od meca koji ce biti mali bosanski 'fudbalski Gazimestan' u Evropskoj uniji. S takvim interesom navijaca za jednu utakmicu, pet mjeseci prije njenog odrzavanja, nema nikakve sumnje da ce biti potucen rekord jednog okupljanja nasih ljudi na jednom stadionu van granica BiH. A desilo se to upravo u Belgiji, na istom stadionu (Konning Boudewijn), prije cetiri godine, kada su isti akteri odigrali susret za Svjetsko prvenstvo u Njemackoj i to pred oko 12000 vatrenih navijaca od Bosne, Francuske, Engleske, Norveske, Svedske do Amerike i Kanade... Na maloj slicici koju donosimo uz ovaj post mozete vidjeti bakljadu navijaca kada je Bajramovic u prvoj minuti doveo BiH u vodjstvo od 1:0. Bio je to nezaboravan mec za sve nas koji smo bili taj dan uz reprezentaciju BiH i pored potopa nasih momaka (1:4) pa ne treba sumnjati da ce narednog marta biti samo bolje. Ne manje od 15000 navijaca, vjerujemo, jer upravo toliko i prima juzna tribina na koju dolaze gostujuci navijaci. Zato se moze 'volterovski konstatirati - Svi putevi Bosanaca i Hercegovaca marta naredne godine- sigurno vode u Bruxelles!

Hocete li i vi ici na utakmicu belgija-BiH? Ako hocete, mogao bi i Burek blog organizirati par autobusa za belgijsku prijestolnicu, pa da zaradu posaljemo Mehi Terzicu u Prijedor!

30.10.2008.

Popis stanovništva u BiH: ĆORAK IZ BANJA LUKE

Dokle ide drskost i bezobrazluk vodecih politicara iz manjeg BH-entiteta svjedoce i posljednje izjave nakon sto je Parlamentarna skupstina BiH odbila usvojiti prijedlog odluke o popisu stanovnistva u kojem bi se gradjanima brojala krvna zrnca i mimo svih europskih i civilizacijskih normi pitalo ih se za etnicko porijeklo te vjersku pripadnost.

Svima je jasno da vladajuca politika u manjem BH-entitetu hoce popis stanovnistva koji bi pokazao da je BiH vjerski i etnicki duboko podijeljena drzava, te da etnicke podjele manje-vise ocrtavaju granice samih entiteta. Zato i cudi to sto ta ista politika uporno vrijedja inteligenciju gradjana BiH i medjunarodne zajednice s jedne strane insistirajuci na tome kako su "podaci o stanovnistvu potrebni zbog planiranja ekonomskog razvoja BiH", a s druge strane ne pristajuci na popis stanovnistva na drzavnom nivou, koji ce u sebi sadrzavati samo podatke koji su za taj ekonomski razvoj zaista i bitni. Neka nam neko objasni kakve veze ima etnicka i vjerska pripadnost sa planiranjem ekonomskog razvoja? Hoce li to gospoda politicari mozda planirati ekonomski razvoj na etnickim i vjerskim osnovama? Bilo kako bilo, BiH i dalje ostaje talac svoje entitetske podjele jer ako neko ne stane u kraj ovom raspomamljenom etno-fasistickom ludilu koje iz manjeg BH-entiteta dolazi, od ekonomskog razvoja po svoj prilici nece biti nista. Naime krnji popisi koji bi entiteti eventualno mogli organizirati odvojeno, za EU i njene donatorske fondove nece imati nikakvu ulogu, a bez toga nece biti ni investicija ni planiranja bilo kakvog ekonomskog razvoja.

Tesko je ovdje ne povuci paralelu sa Frankenstein-projektima zajednickih juznoslavenskih drzava. Posljednja takva drzava se i raspala izmedju ostalog upravo zbog toga sto joj ekonomija nikad nije uspjela stati na vlastite noge, a klin u kovceg je udario Milosevic svojom doslovno samoubilackom politikom upada u monetarni sistem, dostampavanja novca i stimuliranja inflacije te kada je sve drugo propalo insistiranja na etnickim podjelama. Republike koje su se oslobodile okova srpske hegemonije gotovo su istog trena rijesile problem inflacije (dok se Srbija nastavila grcati u njemu jos godinama), a ekonomije su im koliko su to okolonosti dozvoljavale krenule putem oporavka. To ni najmanje ne cudi jer Srbija sama po sebi u cijeloj historiji svoga postojanja nikad nije bila ekonomski uspjesna drzava, ali je zato njeno stanovnistvo uvijek bilo lako mobilizirati u borbu za neki cilj sa vjersko-etnickom pozadinom. Beskompromisnost i odsustvo ljudskosti kojom je Srbija u XX vijeku ulazila u borbe za svoj vjerski i etnicki identitet, te na kraju i u katastofalne avanture za obranu teritorija dobijenih nakon I svjetskog rata, mogla se samo porediti sa kolicinom odbojnosti prema bilo kakvoj zelji za izgradnjom transparetnih demokratskih institucija vlasti i ekonomskim prosperitetom koji takvo drustveno uredjenje obicno donosi.

Ocigledno, problem Bosne i Hercegovine nije u popisu nego u mentalitetu stanovnistva njenog istocnog susjeda i onih njenih drzavljana koji se s tim susjedom poistovjecuju. Zato vlastima manjeg BH-entiteta niko relevantan i ne vjeruje kada u usta stavljaju ekonomski progres, a njihovi biraci ih u tim trenucima svakako ni ne slusaju. Tim istim biracima samo mozemo poruciti da se po vjeri i svome etnickom porijeklu (koje je ionako historijski upitno) mogu slobodno popisivati, ali ne na nivou drzave Bosne i Hercegovine. Drzavu za lijecenje svojih polumilenijskih vjerskih i etnickih kompleksa nece uspjeti sebi formirati niti u medjunarodno priznatim granicama BiH, pa ako im je bas takvo nesto potrebno neka se izvole odseliti tamo gdje ce to i dobiti. Neka budu, sto rekao jedan od mnogobrojnih katastrofalnih PR uradaka Stranke demokratske akcije, "u svojoj vjeri na svojoj zemlji".

Od onog momenta kada su na nas ispalili prvu granatu, u nasoj sigurno vise nisu dobrodosli.

 

29.10.2008.

Sjećanje na Zmaja Majevice: KAPETAN HAJRO

Dana 30. oktobra navršava se tačno 16. godina od dana pogibije jednog od najhrabrijih sinova Bosne i Hercegovine, Kapetana Hajre. Kapetan Hajro je poginuo u najplemenitijoj misiji, u odbrani Bosne i Hercegovine od srbočetničke agresije. Prvo je tu bio herojski slalom kroz četnička uporišta širom Majevice, pa odbrana Teočaka, malog Staljingrada, i Sapne, i onda zajednički pokušaj sa komandantom Naserom da otvori koridor prema opkoljenom i napaćenom narodu Kamenice, Cerske i Srebrenice, onom narodu koji je mjesecima umirao od gladi i četničkih najezda, onim herojima koji su nadčovječanskim naporima očuvali veliku slobodnu teritoriju, koji su mjesecima apelovali, molili, zvali - a niko prije Hajre nije se našao da im pomogne.


Povodom njegove pogibije žurnalista Semir Salihović zapisa i ovo:

“Kad odlazi neko velik i drag kažu da nebo plače, zvijezde padaju i ruši se sav naš svijet. Zvijezde nad zemljom Bosnom već odavno padaju od količine zla koju pod njima čini čovjek čovjeku, ali i kad odlazi Hajro Mešić, veliki Kapetan Hajro, onda naš svijet prkosa i borbe za ovu pravednu stvar ne smije se srušiti, jer bi to bio Božiji grijeh prema čovjeku koji založi svoj život, da bi ova zemlja Kulinova i ovi ljudi na njoj, bili uvijek gazde svog bića i svoji na svome.
Kad neko kao kapetan Hajro još za života postane legenda, onda mu se po inerciji ljudske duše samo od sebe stvori mjesto na prvoj stranici istorije ove zemlje koju ćemo sigurno pisati mi, jer kako god se odvijala ova bitka između srca na jednoj i gvožđa i nečovještva na drugoj strani, mi već sada jesmo pobjednici. Dok je Bosna negdje na početku najezde ovih varvara bila samo prkosna od sna, Kapetan Hajro je već uveliko trasirao puteve kojima će hoditi novi naraštaji.”


Hrabra pogibija spriječila ga je da ne zada odlučujući udarac, već razbijenim agresorskim snagama između Sapne i Kamenice. Poginuo je negdje kod sela Nezuk gdje je kako priča kaže pokušavao da osposobi tek zarobljen četnički top. Slučaj je htio da Kapetan Hajro baš tog kobnog dana nije nosio pancirku, te da ga je samo jedan geler od četničke granate pogodio u leđa. Ipak Teočak je bio i biće tvrd orah za četničke zube. Posthumno mu je dodijeljen Orden narodnoh heroja.
Neka je rahmet Hajri Kapetanu i svim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine koji tako plemenito i hrabro dadoše svoje živote za našu nam jedinu Bosnu i Hercegovinu.


LAVOVI IZ TEOČAKA

Sa prkosne Majevice, legenda se Bosnom širi,
Teočanska prva gazi, na slobodu zemlja miri.

Sa Majevice, širom Bosne, vjetrovi mu ime zbore,
Gdje njegova noga kroči, slobodarske sviću zore.

Pamti nam ga, zemljo Bosno, pamti Hajru Kapetana,
Čuvaj nam ga, zemljo Bosno, od izroda i dušmana.

Refren:

To kapetan Hajro ide,
Sa brigadom div junaka
Srca vel’ka kao Bosna,
Lavovi iz Teočaka.

PS: Pjesmu koju slušate je za vrijeme rata odpjevao tuzlanski MAT (Muzički Atelje Tuzla) i Fahrudin Nadžaković- Fare i time stvorio patriotsku pjesmu broj 1 na tuzlanskom kraju. Ovo potvrđuje i činjenica da je pjesma ‘Lavovi Teočaka’ sedmicama bila na prvom mjestu u emisiji ‘Top-hit patriot’ koju je vodio Damir Šehanović.

28.10.2008.

Susreti: NISAM MOGAO ZAMISLITI DA JE BOSNA TAKO LIJEPA!

Ranije na ovom blogu, pisali smo o Abdulahu Yaşaru, Turčinu iz Utrechta, čiji se pradjed prezivao Halilović, a rodom bio iz Bosanske Otoke. Ti njegovi preci su prije 128     godina napustili su Bosnu i stigli u turski Adapazar. Za razliku od djeda i oca Abdulah nikad nije bio u BiH iako je godinama planirao posjetu domovini predaka. Želja mu se ispunila u maju ove godine o čemu nam prenosi utiske.

Nemam riječi da kažem kako mi je bilo. Sve ljepše od ljepšeg. Zamišljao sam Bosnu godinama kakva li je, ali da je toliko lijepa, stvarno nisam mogao zamisliti. Te rijeke, šume i planine, to je ljepota kakve malo gdje ima- bio je prepun dojmova s devetodnevnog putovanja po BiH.

Na put je krenuo saBosancem Samirom iz Utrechta koji mu je prvih dana bio i vodič ali se ubrzo odomaćio i sam putovao. Priča da je najuzbudljivije bilo kada je potpuno ne najavljen pokucao na vrata rodne kuće Halilovića u Bosanskoj Otoci.

Zapamtio sam s 12 godina od oca rahmetli našu adresu Ivanovski put 5 u Bosanskoj Otoci. Pamtio sam je 42 godine i eto, našao je. Bilo je jako uzbudljivo i emotivno. Pokucao sam na vrata sina od babinog dajdže Hasana koji sada tu ima kuću a oni nisu mogli vjerovati s kim razgovaraju. Rekli su mi da od Halilovića u Turskoj znaju samo Hasana a ja im velim, e, ja sam njegov sin, selam alejkum!

Za devet dana pored rodnog mjesta pradjeda, Abdulah je posjetio Sarajevo, Visoko, Mostar, Blagaj na Buni (na slici) i Bihać a naredne godine planira posjetu s cijelom familijom. Abdulah bi najradije kupio i kuću u Otoci ‘samo kad ne bi bilo nekakve zakonske zapreke’.

A ima li fotografija, pitali smo.

Jakako. Sve sam uslikao ali od tolikog uzbuđenja nisam dobro držao digitalnu kameru i većina slika nisu uspjele, kaže Abdulah za kraj.

 

 

27.10.2008.

Ljubljanski Dnevnik:SARAJEVO JE MUSLIMANSKO KOLIKO JE LJUBLJANA KATOLICKA A BEOGRAD PRAVOSLAVNI!

Prekjuce je ljubljanski Dnevnik prenio veliku reportazu iz Sarajeva iz pera jednog od najboljih slovenskih novinara, Ervina Hladnika-Milharcica. Pod naslovom Muslimani su sami pokrenuli sukob civilizacija u BiH (ako sam dobro preveo) Ervin pise o najsvjezijim problemima Sarajeva i Bosne, izmedju straha od raspada zemlje i neizvjesne buducnosti, opasnosti vehabija te istrazio opsesivno pitanja bosanskoga komsiluka-koliko je Sarajevo muslimanski grad. Ervin je izabrao dobre saradnike za svoju reportazu, medju kojima i novinarku Adisu Busuladzic koja je na pitanje je li Sarajevo muslimanski grad britko i ostro odgovorila, isto koliko Ljubljana je katolicka a Beograd pravoslavni!

Ervin je jedan od rijetkih dosljednih prijatelja Bosne i Hercegovine, iz novinarskoga esnafa, jos iz perioda agresije na BiH. Sjecam se njegovih dolazaka u Tuzlu tokom blokade, kada je svojim neobicnim vedrim duhom podizao nas slomljeni moral i vjeru da ce sloboda ikad doci, a rat prestati. Covjek koji, kako kaze, iz ljubavi prema zeni, nosi i njeno prezime uz svoje (!?), napravio je sijaset izvrsnih reportaza s bh ratista, a i posljednja je primjer izostrenog oka iskusnoga novinara. Kako slovenski nije tezak za citati, vjerujem da cete izdvojiti vremena i procitati ga jer to zasluzuje..

26.10.2008.

Facebook na bosanskom jeziku: KO VOLI - NEK IZVOLI! :-)

Iako ne koristim često Facebook, moram priznati da mi je bilo drago kada sam vidio da postoji mogućnost da bude na našem jeziku. Naime, od grupe Srednjevjekovni bosanski gradovi i utvrde dobio sam poruku u kojoj se između ostalog pominje i ta novost, a zasluge za prijevod idu Alenu iz pomenute grupe. Ukoliko želite da vaš Facebook bude na bosanskom slijedite ove upute:

 
1. Kliknite na "Settings" na vrhu stranice sa desne strane, pa na "Account Settings". Ovo otvaranje malo će malo potrajati, pa pričekajte.

2. Kliklite na tab "Language" iza taba "Mobile".

3. U donjem dijelu prikazanog teksta ćete naći naslov "Translate Facebook" i ispod plavim slovima označeni link "Translations Application". Kliknite na njega.

4. Sada kliknite na "Allow".

5. Sa desne strane karte je napisan naslov "Set your Language". Tu je već izabran English (US), a vi izaberite Bosanski ili neki drugi jezik naroda Bosne i Hercegovine.

6. Uživaje u domaćem Fejsu. ;-)

25.10.2008.

Kapitalizam i socijalistički pregaoci: DOBRA LOVA DOBAR PUT LAFO LOVA LAFO PUT!

U proteklih nekoliko postova i njihovih komentara raspravlja se dosta o komunizmu, socijalizmu i kapitalizmu, te se potonjem uglavnom suprostavljaju neki tipicno komunisticki principi uredjenja drustva. Kroz komentare se pak vidi, da vecina sudionika u diskusijama ne razlikuje koncepte socijalizma i komunizma, pa nije lose iskoristiti priliku jos jednom ponoviti gradivo marksizma i socijalistickog samoupravljanja iz srednje skole.

Postoje bitne razlike izmedju socijalizma, koji smo vec vidjeli i vidimo ga jos uvijek na djelu u nekim zemljama; te komunizma, zamisljenog drustvenog sistema, koji nikad niko jos nije vidio. Prije svega, socijalizam se vodi principom "od svakog prema mogucnostima, svakom prema radu". To implicira postojanje materijalnih razlika u socijalizmu, gdje najvise imaju oni ciji rad najvise vrijedi. Opravdanje za ovakve razlike lezi u cinjenici da je po Englesovim teorijama iz oblasti politicke ekonomije slozen rad zapravo pomnozen prost, tj. inzinjer kreira za sat vremena rada nekoliko puta veci visak vrijednosti nego sto to kreira fizicki radnik. Objasnjenje za ovo opet lezi u cinjenici da je u inzinjerovu naobrazbu i sredstva za rad drustvo i ulozilo nekoliko puta vise, pa je logicno da se ta ulaganja pretacu u vece dobitke. Dalje u socijalizmu postoji ekonomija (dogovorna i planska doduse), novac, vojska i na kraju drzava. Sve je to jos uvijek potrebno iz dva razloga - "neprijateljskog" okruzenja kapitialistickih zemalja, te nedovoljnog stupnja razvoja proizvodnih snaga koji jos uvijek ne omogucava raspodjelu materijalnih dobara prema potrebama. Ipak, za razliku od kapitalizma, socijalizam ne iskoristava ljude pa se od svakog uzima prema mogucnostima, niposto vise.

Upravo zadovoljavanje potreba (materijalnih uglavnom) je u teoriji pretpostavka prelaska iz socijalizma u komunizam - drustvo u kojem se razlike medju ljudima brisu, ekonomija gubi smisao, a s njom i vojska, policija i drzava uopce. U komunizmu bi vrijedilo pravilo "od svakog prema mogucnostima, svakom prema potrebama". Opet, za ovakav princip potrebne su dvije pretpostavke: sredstva za proizvodnju moraju biti visoko automatizirana (tako da je udio zivog rada u stvaranju viska vrijednosti zanemraljiv), dok ljudi moraju imati razvijenu svijest koja im kaze "ne uzimaj nesto sto ti zaista nije potrebno". U takvom sistemu o ekonomiji nema smisla govoriti jer ekonomija pretpostavlja upravljanje ogranicenim sredstvima. U komunizmu, gdje bi se materijalna dobra mogla proizvoditi u onolikoj mjeri u kojoj su potrebna, a niko se pri tome ne bi pretjerano iscrpljivao, ekonomisti bi ostali bez posla pa bi prema svojim mogucnostima slobodno mogli izabrati da se bave necim drugim. No, ako je udio zivog rada u stvaranju viska vrijednosti zanemarljiv zasto bi onda ljudi uopce radili? Engels i na ovo ima odgovor - ljudi bi radili ne zato sto je to im je to kriticno za opstanak, vec zato sto je rad u samoj njihovoj prirodi. Po Engelsu, ono sto je covjeka odvojilo od zivotinja je potreba za radom, te visak vrijednosti koji ljudski rad stvara. Drustvene zivotinje koje takodjer rade (pcele, mravi, itd.) nemaju kreativne inteligencije, te u rezultatima njihovog rada nema viska vrijednosti. Njihove gradjevine su uvijek iste, ispunjavaju samo svoju direktnu svrhu u ogranicenom periodu vremena i shodno tome nemaju vecu vrijednost od materijala koji su upotrijebljeni. Ljudi pak svojom kreativnoscu udahnu novu vrijednost u sirove materjale koje koriste, pa se tako zeljezna rude "pretvara" u transportna sredstva, alate, stambene jedinice ili bilo sta drugo sto se moze koristiti i dalje te doprinositi opcem boljitku. Rezultati kreativnog ljudskog rada imaju trajnu vrijednost koja drustvo pokrece naprijed, akumulirajuci znanje i vjestine neophodne za podizanje produktivnosti i konacni prelazak u komunizam.
Sustina kapitalizma je da se sredstva za proizvodnju, stvari koje covjeku pomazu u ovoj transformaciji kreativnosti u vrijednost (fabricke hale, orudja, itd.), u vlasnistvu pojedinca, kapitaliste, koji za svoje usluge uzima proviziju tj. radniku ne isplacuje cijeli visak vrijednosti koji je u proizvodnom procesu kreiran. Ovaj fenomen se naziva otudjenje radnika od rezultata svoga rada, a socijalizam to pokusava popraviti uzimajuci sredstva za rad od kapitaliste nasilnim putem, te isplacujuci radniku trzisnu vrijednost svog kreativnog rada. Kako se pri tome doslo da radnik u kapitalizmu dobija visestruko vecu placu od socjalistickog pregaoca sasvim je druga prica, ali upravo je to jedan od razloga zasto socijalisticke revolucije predvodjene komunistickim partijama barem u Europi nisu uspjele.

 

24.10.2008.

Bh tenis: MERVANA U POLUFINALU LUKSEMBURGA

Vijest dana za sve bh navijece stize iz Luxembourga, gdje Mervana Jugic-Salkic, nasa najbolja teniserka svih vremena, nastupa na velikom 225 000 dolara vrijednom turniru Fortis/Championships, koji se igra u dvorani, na tvrdoj podlozi. U pojedinacnoj konkurenciji, Mervana je nakon dvije pobjede posustala u trecem kolu od Ukrajinke Fedak a u dublu nastupa u glavnom turniru, s Francuskinjom Aureliom Vedy, i prema ocekivanju, nize odlicne rezultate. Nakon glatke pobjede u prvom kolu, protiv svedsko/finske kombinacije Arvidsson-Laine , 2-0, danas je nasa teniserka nastupila u cetvrtfinalu, protiv vrlo jake cesko-kineske kombinacije Iveta Benesova-Suai Peng.

Sjajno su otvorile mec, 6:4, u drugom skoro identicno ponovile i jedan od dvadesetak ponajboljih svjetskih dublova morale su priznati kapitulaciju 2:0, za sto im je trebalo samo sat i sest minuta..  U borbi za veliko finale, Mervanu i Aureli cekaju rusko-ukrajinska kombinacija Dushevina-Koryttseva. Cestitke za veliku pobjedu i sretno do jos jedne titule.

24.10.2008.

Za Mehinu sobicu (update IV):KUĆA GOTOVA ZA DVADESETAK DANA!

Sve su prilike, da ce humanitarna akcija za Mehu Terzica iz Prijedora, siromasnog povratnika koji nema osnovna zivotna primanja, u najskorije vrijeme zavrsiti s uspjehom. Na slici vidite kako uzurbano teku radovi na kuci, u njegovoj Celi kod Prijedora, i kako se trosi prvih 5000 KM (tacnije 7000 KM kad se doda novac koji su skupili njegovi zemljaci u Svicarskoj). Amela i Edin kamberovic, Tuzlaci koji su zapoceli akciju, nakon sto su citaoci jednog bh dnevnika ostali nijemi, mogu biti zadovoljni, a i mi, na ovom blogu, koji smo bar malo doprinijeli da se prica o Mehi i njegovoj neimastini prosiri. Majstori na kuci Jasmin Duratovic i tri Kadirica, Elvir, Suad i Mirzet, koji poslove rade besplatno, optimisti su i vjheruju da u naredne tri sedmice Meho treba useliti, ako Bog da iako nedostaje jos oko 3000 KM za sve radove koji su predvidjeni pa i ovaj put molimo sve da se ukljuce u akciju i pomognu koliko mogu. Meho se nikad nije zenio, tako da nema poroda i blize rodbine na koju se moze osloniti. Uz sliku iz Cele kod Prijedora, nas optimizam za zavrsetak akcije i Mehino skoro useljenje u kucu, sada je upotpunjen.

Mi iz Holandije, tada cemo, na useljenje donijeti jos jednu hediju, ako Bog da.

24.10.2008.

Historija Bosne: KRALJICA KATARINA NIJE POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA!

Sutra se navršava tačno 530. godina od smrti predposljednje bosanske kraljice Katarine Kosača-Kotromanić. Iako se u mnogim izvorima Katarina navodi kao posljednja bosanska kraljica, to de facto ali ni de iure nije tačno.

Naime, posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, sin Stjepana Tomaša, je poslije smrti oca 10. jula 1461. godine, naslijedio svoga oca kao legitimni kralj Bosne. Ovim činom je i Katarina izgubila svoju titulu kao bosanska kraljica.

Prije toga on je 1. aprila 1459. godine u Smederevu stupio u brak sa Helenom Branković, najstarijom kćerkom Lazara II i Jelene Palaiologine, koja prilikom stupanja u brak mijenja svoje ime u Marija. Istom prilikom Tomašević postaje i kralj ostatka srpskog kraljevstva, ali Smederevo pada u ruke Osmanlija već 20. juna iste godine, tako da on od ovog zapravo i nema ništa.

Poslije svoga krunisanja kao bosanski kralj, Stjepan svojoj maćehi Katarini daje titulu kraljice majke, iako on i nije bio njen pravi sin, tako da ona sve do pada Bosne ostaje na dvoru sa svojom djecom. Znači samim ovim činom dato je do znanja da Katarina nije više bila kraljica Bosne, već je to bila Marija. Status kraljice majke je isti onaj status kojeg je imala i pokojna majka engleske kraljice Elizabete II. Elizabeta je zahvaljujući ranoj smrti svoga oca već od 1952. godine kraljica Engleske i Škotske, a njena majka dobila je status kraljice majke.

O historijskoj laži i poturanjima sa hrvatske strane koja traju već od 19. vijeka da je Katarina Kosača bila Hrvatica ili hrvatska kraljica ovdje uopšte i nebi raspravljali, jer smatramo da nema koristi dokazivati nešto što je svima, a pogotovo onima koji se ozbiljno bave historijom, jasno kao dan, a odbijati nešto što je i onako i ovako laž i podmukla propaganda.

Katarina preko nekih bosanskih mijesta, pa onda i Dubrovnika, bez svoje djece koju više nikad i neće vidjeti, dospijeva do Rima. U Rimu umire usamljena 25. oktobra 1478. godine. Sahranjena je u crkvi Santa Maria in Aracoeli. Sam značaj crkve da se vidjeti i u činjenici da su u istoj crkvi sahranjeni i Helena Augusta (Sveta Helena), majka Konstantina Velikog, i papa Honorius IV. Na pločniku njenog groba stoji uklesano:

Catharinae Reginae Bosnensi, Stephani ducis santi sabbae sorori, et genere Helene et domo principis, Stephani natae Thomae regis Bosane, vsori Qvanrum vixit annorum LIIII, et obdormivit Romae anno Domini, MCCCCLXXVIII dei XXV oteobris, monumentum ipsus scriptis positiv.

U svom testamentu bosansku krunu ostavlja Vatikanu u slučaju da se njena djeca koju su odevli Osmanlije ne vrate u katoličku vjeru. Iako je Stjepan Tomašević bio ubijen Katarina nije imala pravo na ovo, jer prema podacima Marija i Stjepan imali su djecu, ali povodom pada Bosne pod Osmanlije i Mariji i djeci gubi se svaki trag. Ipak bilo kako bilo Katarina je se do poslijednjeg daha borila za Bosnu i sanjala o njoj. Iako je Katarina bila primjerna katolkinja pomoći od Vatikana u borbi protiv Osmanlija Bosna nije dobila pa je Venecija 14.juna 1463. godine pisala Firenci da je “pred očima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo”.

Na kraju je katolička crkva proglasila Katarinu Kosaču-Kotromanić blaženom. Neki su pokrenuli inicijativu da se njene kosti vrate u Bosnu i Hercegovinu i cijela ta akcija još je u toku. Ostaje samo za kraj da se kaže spokoj joj duši i vječna slava.

23.10.2008.

50 godina Štrumpfova: UMBERTO EKO O ŠTRUMPFASTIČNOJ KRITICI KAPITALIZMA

Smurfs (Les Schtroumpfs) su izmišljena mala bića plave boje, koja žive u kućama od gljiva negdje u nekoj šumi u Europi. Izmislio ih je belgijski crtač stripova Peyo, a prvi put objavio u Belgijskom crtanom magazinu Le Journal de Spirou 23. oktobra 1958. Ako se sjećate, glavni neprijatelj Štrumpfova je Dodik, pardon Gargamel sa svojim mačkom Azrijelom. Vođa plavih stvorenja Papa Štrumpf inače čarobnjak, dok jedini ženski lik među Štrumpfovima je plavuša Štrumpfeta.

Postoje teorije da je političko i ekonomsko uređenje Štrumpfova nalik komunizmu, s totalitarnim poglavarom Papa Štrumpfom. Svi Štrumpfovi žive u šumi, plavi su, neodređene dobi, veličine razvijene gljive, osim Papa Štrumpfa, koji je star, i koji nalikuje Karlu Marxu sa svojom širokom bijelom bradom, crvenim hlačama i kapom, inače stereotipnom bojom komunizma. Štrumpfovi žive u savršenom gerontokratskom društvu, gdje su više-manje svi neodrasli i postoji samo jedan časni starina, autoritativni, no očinski lik u kojemu je pohranjena sva mudrost. U svim epizodama Papa Štrumpf ima glavnu i zadnju riječ, dok u epizodama gdje Papa Štrumpf izbiva iz sela u svijetu Štrumpfova zavlada nered. Zločesti je Gargamel, u ljudskom liku, s mačkom mu Azrielom, oličenje kapitalizma i nazadnjaštva.
O
filozofskom i semiotičkom značaju Štrumpfova pogledajte više u Umberto Eco, "Schtroumpf und Drang", u Sette anni di desiderio, Bompiani, Milano, 1983. (ISBN 88-452-0955-5).

23.10.2008.

Kapitalistički sistem: NIČIJA NIJE DO ZORE SJALA!

I pored nevjerovatnih novčanih “injekcija” (samo za ING banku, koja je kako to vlast kaže “zdrava” holandska vlada je izdvojila 10 miljardi eura) koje Zapadanjačke vlade izdvajaju poslijednjih sedmica kako bi spasile banke, osiguranja i ostale firme koje su upale u “đavolovo kolo” kreditne krize, povjerenje na berzama svakim danom pada li pada.

Jedan se požar ugasi, a drugi je već potpaljen, i tako evo već nekoliko mjeseci, dan za danom, a povjerenja sve manje. Prije nekoliko mjeseci pričalo se o tome kako je sve manje crnog blaga, pa je cijena sa 70 skočila na preko 150 dolaro po barelu, da bi se ovih dana pričalo o tome kako ima i previše crnog blaga zbog kreditne krize, pa su OPEC-zemlje odlučile da smanje proizvodnju. Zapadnjači kapitalistički sistem počeo je da liči na tuku bez glave.

Mnogi se sada već usuđuju da otvoreno kažu kako je došao kraj kapitalističkom sistemu i da je Zapadnjački svijet došao do tačke od koje treba da krene pravcem nekog novog sistema. Prema protivnicima ovih tvrdnji kapitalistički sistem nije propao, ali njihovo mišljenje je da su pali ljudi koji su bili zaduženi za nadzor sistema. Hmmmm, čim sam ovo čuo sjetih se riječi mnogih sa prostora ex-Yu koji su raspadom SFRJ govorili kako socijalističko-komunistički sistem u biti nije pokvaren, nego da su ljudi ti koji su pokvareni. Bilo kako bilo, ali činjenica je da Marxov “Das Kapital” doživljava svoj novi reprint širom Evrope, te da je za primjer u Njemačkoj već skroz rasprodan. Haman da je se za mnoge napaćene profesore “marksizma i socijalizma” opet ukazala svjetlost na kraju tunela.?

Pretenciozno je govoriti da su naši ljudi očekivali ovakav krah, ali u zadnjih 13. godina često puta sam bio svjedok tvrdnji mnogih, od kojih i mojeg oca, da je zapadnjački sistem “truho”, da je pokvaren, te da će se razbiti gore nego li onaj u ex-Yu, te da su ljudi zaslijepljeni parama, i devizom “samo pare”, i da je nenormalno da “menadžeri” zarađuju milijarde, i ako firme ne idu naprijed, a radnici tek jedva neku normalnu crkavicu.

Kad ovako sagledam i nije bio daleko od istine. Zadnje vrijeme sve više i više skandala izlazi na vidjelo dana o astronomskim bonusima, pohlepi, lopovluku, prostakluku i laži mnogih menadžera i firmi koje su vodili. Posljednji primjer je da je jedan od vodećih ljudi sada nacionalizirane banke Fortis dobio u avgustu ove godine bonus od 4 miliona eura!? I dok je radnička i srednja klasa dolazila sve više u probleme: porast cijena svega i svačega potrebnog za život, ovi su se, kako to reče jedan holandski profesor, “huligani” ponašali kao 'bogovi novca na zemlji'. On ih je u ovom poređenju uporedio čak sa Hitlerovim sistemom, jer nemaju ni malo morala ni etike. Ali eh eto, nije ničija do zore sjala, pa nije ni njihova. Samo oni su toliki prostaci, pa je ovdje pala i ona "ni pas s'maslom ne bi mogo pojesti", jer zadnjih dana isti ovi psi savijenih repova širom svijeta traže pomoć svojih vlada kako bi spasili sopstvenu kožu. Pa tako su čak i projektanti u Holandiji, koji su godinama dobivali bonuse i dizali cijene kućama i stanovima do nebesa kako ih srednja klasa sve teže i teže i može kupiti, a da i ne pričam o radničkoj, ispružili dlanove kako u njih ne bi upala koja milijarda poreznog novca.
Malo mi je
čudno da jos nema protesta, ali vjerujem da će ih biti ako vlade Zapadnih zemalja po ko zna koji put upadnu u varku ovih prevaranata, a haman da su to opet počeli davajući inekcije svima i svakom.

Ali eh eto “nadošla Drina” pa počela polahko da nanosi mulj i smrad sistema na obale, kako bi narod vidio kakvi ljudi su ih vodili u čisti propast. Sadašnja nacionalizacija mnogih banaka također je i primjer da privatizacija i nije baš dobra stvar za sve struke i zanate, i da je nekada neophodno da država ima svoje ja.

Šta nam je činiti i raditi?

Sada se pojavljuju mnogi “doktori” kako bi prikazali svoj lijek i način na koji oni misle da se treba okončati sa krizom. Jedan mi je ipak zapao za oko, a tiče se “halal bankarstva”, tojest islamskog vođenja bankarstva.

Prema tvrdnjama mnogih biznis analitičara u Holandiji ali i svijetu, sam naziv je veoma bolan za Zapadnjački svijet, jer i sami znamo kako je se ovaj odnosio prema islamskom svijetu, ali prema njihovim tvrdnjama zapadnjačke zemlje morale bi zaista dobro razmotriti implementiranje ovakvog načina bankarstva, jer ono u sebi sadrži komponentu koja je sada veoma neophodna postojećim bankarskim sistemima na Zapadu. Tiče se naime sistema koji je zasnovan na etici i moralu, sistemu koji je otvoren i transparentan i sistemu koji je iskren, koji ne prodaje maglu, već je konkretan i jasan; a sve ovo sadašnji kapitalistički sistem nije.

Znam da je se i u Bosni i Hercegovini svašta i pisalo i govorilo o Vakufskoj banci, te da je jedna ovakva hipotekarna banka prošle godine propala u Holandiji, jer nije imala dovoljno korisnika, ali eto, ko zna, možda i ovo postane novi način vođenja biznisa, iako je za teško povjerovati da će Zapad biti spreman da prizna poraz.

Ipak ovo nebi bio prvi put u historiji da svjetlo i spas dolazi sa istoka. Činjenica je da se centar svijeta okreće prema Kini, Indiji i Bliskom Istoku (Dubai), možda i brže nego li bi to mnogi od nas voljeli i htjeli, pitanje je samo, šta nam je činiti.?

22.10.2008.

Sa premijere filma "Snijeg": IMPLOZIJA KOJA TRAJE

Filmove cijenim po slikama koje ostaju u meni danima nakon odgledane projekcije, ali i godinama. Kada se recimo sjetim nekih scena Danisovog "Inferno"-a nisam baš ravnodušan. Ovaj put riječ je o "Snijegu" koji se duboko nastanio. I u potpunost razumijem začuđenost novinara u Kanu kada su na press konferenciji shvatili da Zana Marjanović nije pokrivena i da je samo dobra glumica. Način na koji je nemušto oslikala bol i čežnju za suprugom kojeg su ubili četnici, njena krotka poslušnost svekrvi Safiji, ali i cijela galerija likova koja je za ukupan dojam bila na istoj ravni (ali iz objektivnih razloga ne mogu nabrajati), dakle, za 10 - sve to ostavlja trag u gledaocu. Tu nema velikih eksplozija koje je možda očekivala publika svikla na holivudske akcije, niti kokošarskih raspravljanja nalik španskim sapunicama. Tih je to film, ali pun implozija koje iščekivanje nedočekanih uvlače u tmine, dok rasprave lebde nedokučive kao kosa jedinog istraumiranog dječaka, koja neprestano i bez opravdanja raste i kojeg strpljivo i uporno šišaju.
Snimak Vahinog obraćanja je nakon projekcije. Kako je sniman iz XX reda drhtanje slike je opravdano. Mislim da
film vrijedi pogledati, ali i ovo Emirovo obraćanje jer je u njemu pojasnio mnogima značaj ovog filma za BiH, kao i razumijevanje problema sa kojima se susrećemo.

22.10.2008.

Omer Pobrić u Holandiji: SEVDAH U LIMBURGU

Malo je onih u Holandiji koji su znali da na krajnjem jugu zemlje, u provinciji Limburg, vec godinu dana djeluje aktivno bh udruzenje Libertas BiH, koje su pokrenuli Aida i Samir Kasum, Bosanci iz Bosanskog Novog. Zajedno s nevelikom grupom dobrovoljaca registrirali su udruzenje, napravili nekoliko kulturnih programa, a niti jedan mjesec ne prodje da se nasi zemljaci iz nekoliko gradova i sela Limburga ne sastanu i porazgovaraju, sto je rijetkost u bh iseljenistvu. Proteklog vikenda Libertas BiH organizirao je koncert Kenana Mackovica iz BiH, na koji je doslo preko 100 gostiju a prava poslastica uslijedit ce 1 novembra, u subotu, u 20 sati kada ce u Brunssumu kod Heerlena nastupiti Omer Pobric, doajen bh sevdaha, utemeljitelj Instituta sevdah.

Posto se ocekuju i Holandjani, koncert ce dijelom biti i simultano preveden zbog potrebe organizatora da domacoj publici i na taj nacin prezentiraju historiju sevdaha i sevdalinke.

Koncert ce se odrzati, kako rekosmo u Brunssumu, u zgradi Brikke Oave na adresi Lindeplein 5A, pa bujrum, porucuju iz Libertas BiH koji imaju i lijepo uredjenu web stranicu.. 

Sve dodatne informacije mogu se dobiti na telefon 0636330203. Cijena ulaznice je 15 eura.

21.10.2008.

Rezultati lokalnih izbora u BiH: U PRIJEDORU VIŠE BOSNE

Pise nam prijatelj jutros, cak iz Ammana: Jeste vidjeli li rezultate lokalnih izbora za Prijedor? Od 32 mjesta u Opcinskom vijecu, probosanske stranke osvojile osam-pise razdragan zbog izbornih rezultata iz rodnoga kraja! U tom skoru, SDA i SBiH osvojile su tri vijecnicka mjesta, SDP dva plus nezavisni kandidat i Nova gradjanska inicijativa dva, o kojima smo pisali i na ovom blogu. Uglavnom, pise nas Kozarcanin, tri je vise nego prosli put  a glasovi iz dijaspore su na postojeca cetiri dodali jos cetiri vijecnika!  Uz objavu rezultata iz Centralne izborne komisije BiH juce, kada nije bilo bas prilike za radost probosanskih snaga, posebno u manjem bh entitetu, prica iz Kozarca moze biti podstrek da se s dijasporom vec ovih dana pocne raditi za naredne, opce izbore za dvije godine. Sada u Opcinskom vijecu Prijedora cetvrtina ce vijecnika biti iz stranaka ciji je interes cijela BiH a ne samo njen manji dio. Pa, neka je sa srecom, Kozarcani i Prijedorcani.

20.10.2008.

Preporuka: MAPE UMA

Ima tome bar tri godine kako sam se upoznao sa interesantnim konceptom "Mape uma". Opisuju je kao "izraz briljantnog razmišljanja i prirodnu funkciju ljudskog uma, moćno grafičko sredstvo koje osigurava univerzalni ključ za oslobađanje potencijala mozga." Još kad tome dodamo i izjavu da bi mogla biti "upotrijebljena  u svakom aspektu života u kome će poboljšano učenje i jasnije razmišljanje povećati čovjekov učinak" sve izgleda kao pretjerivanje. E, pa sve ovisi za šta ti treba - dafintivno je ne koristim samo za učenje. U svakom slučaju toplo preporučujem da se upoznate sa ovim konceptom.

20.10.2008.

I mi konja za trku imamo: ODLIČNI KEKS IZ BOSNE!

Holandski dnevnik Trouw, pod naslovom Halal slijedi isti put kao i bioloski proizvodi,  prije tri dana, donosi zanimljivu pricu o halal hrani na holandskom trzistu a koja se dotakla, zanimljivo i Bosne i hercegovine. Ovaj put u posve pozitivnom kontekstu.

Mi smo uskocili u ogromnu rupu na trzistu, kaze Gjalt Landman, direktor prodaje Marhaba Foods koja ce, kako tvrdi, postati A-marka u svijetu u prodaji halal proizvoda, jer su nezadovoljni cinjenicom da se halal proizvodi tako tesko mogu kupiti u, npr. Holandiji gdje zivi preko milion muslimana. On nasiroko prica u razgovoru za ovaj list o paleti halal proizvoda gdje, izmedju ostalog ima halal cokolade iz Belgije ali i odlicni keks iz Bosne! Nije direktor kazao o kojoj bh fabrici rijec ali je lijepo bilo procitati da probirljivi Holandjani izdvoje bosanski keks i uvrste ga u lanac prodaje.

Pa, merhaba, bosanskom keksu u Holandiji, i neka mu je sa srecom.

19.10.2008.

Godišnjice: DAN KAD JE OTISAO ALIJA

Prije pet godina na bolji svijet preselio je Alija Izetbegovic, prvi predsjednik Predsjednistva BiH (1990 g.), jedan od glavnih simbola borbe Bosne i Hercegovine za nezavisnost, drzavnik koji je hrabro vodio velicanstvenu borbu svoje zemlje na putu slobode u opsjednutom Sarajevu tokom agresije na BiH 1992-1995. 

Sta god ko mislio o njemu, ona zelena beretka s ljiljanima iz okupiranog Sarajeva ostat ce nezaboravna dok god zivi i jedan bh. patriota koji ce sve dati za Bosnu 'ali Bosnu nizasta'!

Rahmetullahi alejh

p.s.

Prije nekoliko dana Burek blog je obiljezio drugu godinu postojanja. Zahvaljujemo svima koji s nama svakodnevno dijele bar po zvrk informacija, komentara, osvrta na najvaznije dogadjaje i zbivanja vezana za nasu domovinu Bosnu i Hercegovinu, od politike, kulture do sporta. Radovali smo se i radovat cemo se svakom uspjehu Bosne i njenih ljudi a pisati i upozoravati na sve sto je moze slabiti ili ugroziti. Hvala svakom od oko 600 posjetilaca koji s nama, svako jutro, dan i noc, dijeli dobro i zlo s nasom domovinom.

18.10.2008.

Monako prekida lanac: BOSANSKO-SRBIJANSKA INVESTICIJA VRIJEDNA PREKO 100 MILIONA EURA U OPASNOSTI.?

Kako saznajemo od ANP (holandska novinska agencija) a koja prenosi vijest od Interpola policija je juče u Monaku uhvatila dvojicu članova svijetski poznate i opasne transnacionalne grupe lopova na zlato i nakit. Grupa je dobila naziv “Pink Panter”, jer vrijednost njihovog lova ima veliku cijenu. Tako iza sebe imaju preko 100 krađa, a prema navodima ANP vrijednost tih krađa je veća od 100 miliona eura.
Uhvaćeni su jedan državljanin Srbije i jedan Bosanac, Duško Poznan, koji je inače rodom iz Bihaća. (Više informacija na stranici Interpola)
Policija je prepoznala jednu od dvojice, najvjerovatnije Duška, posle jedne saobraćajne nesreće koja je se desila u Monaku. Ovim činom za sigurno je dat udarac jednoj od top “investicija” koje na Balkanu sada već decenijama uspjevaju zahvaljujući prije svega korumpiranom sistemu i motu “care samo pare”.

18.10.2008.

Dani bosanskih pobjeda: MERVANIN TRIJUMF U LUXEMBOURGU

Nakon lijepog uspjeha bh fudbalera i bh teniserke su nastavile s dobrim igrama u svijetu cime uspjesno predstavljaju bh sport. Ove sedmice se u Luxembourgu igra veliki teniski turnir Fortis Championships iz programa WTA na kojem su bh navijaci imali rijetku priliku vidjeti i dvije bh igracice: Mervanu Jugic-Salkic (na slici) i Sandru Martinovic. Na turniru ciji je nagradni fond 225 000 dolara nase teniseke nastupile su u kvalifikacijama singla i zabiljezile polovican uspjeh. Mervana je pobijedila Belgijanku Feys sa sigurnih 6:2,6:2 a Sandra nije izdrzala protiv Cataline Castano bivse top 50 igracice iz Kolumbije 4:6, 2:6.

Iako prave rezultate ocekujemo u dublu, posebno Mervane, koja je u tome specijalista, nadati se lijepom rezultatu i u singlu nase najbolje teniserke svih vremena. Za ulazak u glavni turnir u singlu potrebna joj je pobjeda sutra a za takvo nesto ce joj sigurno biti potrebna podrska bh navijaca iz najmanje drzave clanice Evropske Unije. Bude li onih koji ovo procitaju danas, a zive u Luxembourgu, voljeli bismo da sutra budu u teniskoj dvorani s bh zastavama.

Zanimljivo kako turnir devera s organizacijom jer nosi ime propale banke Fortis, sto znaci glavni sponzor. Sta god bilo, Mervanu za nastup u singlu i dubl ceka puno veci ulov bodova ali i zarada od dosadasnjih na manjim tuirnirima. Sretno. 

18.10.2008.

Akcija 'Izgradimo Mehi sobicu' (update III) : POČELA OBNOVA

Za sve koje interesuje šta se dešava se Mehom Terzićem i humanitarnom akcijom 'Izgradimo Mehi sobicu', evo par informacija koje sam dobio a koje bude optimizam da privodimo dobar posao svom kraju:
- Amela i Edo, Tuzlaci koji su otvorili bankovni racun za akciju, poslali su danas 5000 KM za kupovinu materijala majstoru i čim ga kupi počet će sa izgradnjom.
- Meho je u Bihaću jer se prehladio. Drago mu je za akciju. Amela i Edo su planirali za dvije-tri sedmice otići da vide dokle je došlo sa obnovom i nadaju se da će do tada
Meho ozdravitii, a i obnova biti bar upolovljena. U svakom slučaju bit će u kontaktu sa majstorom.
- Amela i Edo su u kontaktu sa web portalom www.prijedor.ba koji je sam organizirao akciju prikupljanja novca za prijedorskog povratnika i skupio oko 2.000 KM. U Holandiji se jednako iskuplja novac preko autora Burek bloga pa smo optimisti da ce Meho u novembru, ako Bog da, biti u svojoj puno udobnijoj sobici i kupatilu dostojnom covjeka.

Kada bude više vijesti javit ćemo...
:)

17.10.2008.

CRKVENA ZVONA ‘POZDRAVILA’ OTVARANJE DŽAMIJE!

Kako bi bilo lijepo da se naslov ovog posta odnosi na neki grad ili bh varos u kojoj pravoslavna ili katolicka  crkva pozdravlja otvaranje neke obnovljene dzamije. Nazalost,  nije. Vijest dolazi iz Bejruta, iz dalekog Libana, u kojem je otvorena  dzamija Mohameda Al-Amina (na slici) i najveca je dzamija u toj zemlji. Gradjena je u osmanskom stilu, po uzoru na istanbulsku ljepoticu-Plavu dzamiju a jedan od prvih donatora je bio rafik Hariri, libanski premijer koji je ubijen u teroristickom aktu prije tri godine i nakon cega je Liban sunovracen ponovo u rat i stradanja. Najzanimljivije u svemu je da su deset crkava iz dzamijskog komsiluka zvonili da pozdrave otvaranje jos jedne Bozije kuce u libanskoj prijestolnici, kako prenose svjetske agencije. Iako je tesko porediti Liban s Bosnom i Hercegovinom, i burnom recentom prosloscu koja je skoro potpuno obnovljeni Bejrut ponovo ucinila rusevinom, cinjenica o postojanju velikog broja vjerskih tradicija na malom prostoru (islam,(od kojih ima i sunnija i siita), katolicanstvo, pravoslavlje, Druzi (vrlo cudna muslimanska skupina koja zavredjuje poseban post), i te kako je usporediva s nasom zemljom. Izranjavan sto agresijom (Izrael) sto unutarnjim sukobima, Liban eto ipak pokazuje spremnost da se moze covjek danas radovati otvaranju tudje bogomolje sto je u BiH skoro pa nezamislivo, treba biti iskren, niti s jedne strane. Daj Boze, ali '' prije ce deva proci kroz iglene usi' nego sto ce crkve Banjalucke eparhije pozdraviti otvaranje Ferhadije ili katolicke crkve biskupa Perica, obnovu neke srusene ljepotice mostarskih Bosnjaka, kao sto bi to jednako tesko bilo i Bosnjacima u Zenici, Tuzli prema njihovim komsijama, ako vec dodju u priliku otvoriti crkvu.

Sta imamo fajde od price o cetvornom kilometru u Sarajevu u kojem je dzamija, saborna pravoslavna crkva, Katedrala i sinagoga ako u nama stanuje otrov i nesnosljivost prema drugom i drugacijem? S druge strane, mozda u svemu ima i simbolike da se sve vraca svom iskonu, pa tako i vjerska snosljivost i lijepi komsijski odnosi na vrelo Bliskoga Istoka, koje je iznjedrilo sve najvece svjetske vjerske tradicije i dalo najveci broj Bozijih navjestitelja vjere. 

16.10.2008.

Vrijeme bosanskih uspjeha: POBJEDA KAO NADA

Trijumf nad Armenijom od 4:1, sinoc u Zenici, i definitivno je potvrdio da fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine ima snagu da se u nastavku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u grupi «5» bori sa Turskom i Belgijom za drugo mjesto koje vodi u baraz za 19. šampionat planete u Južnoafričku Republiku u ljeto 2010. godine. Da, samo za drugo mjesto, a što se tiče Španije, Ćiro Blažević je bio jučer u intervjuu jasan - njihovo je prvo mjesto. Kako sada stvari stoje čini se da za to drugo mjesto, bar kada smo mi u pitanju, neće biti dovoljno pobjeđivati na domaćem terenu i igrati bar nerješeno u gostima (u Belgiji), nego i pobijediti Španiju. U kalkulacije tipa "ako Belgija odigra sa Turskom nerješeno" ne bih ulazio. Ovo 4 mjesto u grupi, kada pogledamo u bod listu, izgleda prihvatljivo i ostavlja nadu.

Ne bih da budem pesimističan, ali poučen dosadašnjim iskustvom navijanja za reprezentaciju i vječnim trećim mjestom koje nigdje ne vodi ne mogu ne spomenuti onu narodnu: "Ko živi u nadanju - umire u očajanju!".
Detaljniji izvještaj sa utakmice i golove pogledajte na: Pobjeda 4:1 i «Savez napolje»! Video Fotogalerija

16.10.2008.

Лев Никола́евич Толсто́й: MATEMATIKA I SKROMNOST

Čovjek je poput razlomka,
čiji je brojnik ono što jest,
a nazivnik ono što misli o sebi.

Što je nazivnik veći,
razlomak je manji.


Lev Nikolayevich Tolstoy

15.10.2008.

Slovenski predsjednik Turk ne zna: SLOVENAC RUDOLF HREN SREBRENIČKA ŽRTVA JULA 1995 G.!

Danasnji bh listovi donose izvjestaj iz posjete slovenskog predsjednika Danila Turka Bosni i Hercegovini. Turk (na slici) je uspio posjetiti i Srebrenicu, sto mnogim drzavnicima nije u agendi kada dodju u nasu zemlju a tamo je kazao da se 'genocid ne smije ni zaboraviti ni ponoviti'.

Ne znam jesu li Turku rekli, znaju li to uopce, sto sumnjam, jer bi u izvjestajima sigurno bilo, ali od oko 8000 srebrenickih zrtava samo dva su nemuslimani. Obojica su bili katolici, jedan je bio Hrvat i drugi  Slovenac!

Ovaj drugi se zvao Rudolf Hren, Slovenac koji je zivio, radio  i zasnovao familiju u Srebrenici i za koga ne znam da li je do sada identificiran medju hiljadama njegovih sugradjana cije kosti jos cekaju smiraj. Sjecam se njegove slike, pokazala mi ju je njegova supruga Zlata, s kojom sam imao priliku i razgovarati nakon srebrenickog genocida.

Zasto Slovenija, njena Ambasada u Sarajevu pa, eto ni slovenski predsjednik kad vec dodje u Srebrenicu, ne spominju to - pitanje je sad!?

15.10.2008.

Da nam bude Laka pobjeda: GLASAJTE ZA NAJBOLJEG U EVROPI! :)

OK, svi znamo da Laka ide u Liverpool, ali zar ne bi bilo super da Laka bude najbolji u Evropi? Hm, dobio sam poruku na Facebooku sa linkom za glasanje a to je ova adresa:


http://ema.mtvadria.com/vote/#_274530725

Kad vam otvori idete:
1. CATEGORIE - Europe's favorite act (nalazi se na dnu)
2. NOMINEES - skrolate opet do dna, do ADRIA - Laka je predzadnji, baš iznad onog ruskog Tarzana Dime Bilana što riče ko mladi jelen u doba parenja,
3 ARTIST INFO - Pokaže vam na Laku, a vi klikćite, klikćite, klikćite baš kao na slici ispod, i to koliko god možete

Haj'mo Bosno, Bosno, Bosno, haj'mo Hercegovino!

klikćite, klikćite
klikćite, klikćite


14.10.2008.

Burek blog arhiva: Priča o jednoj upornosti: MIRKO S. KOJOTOVSKI SUPER GENIJE

Jeste li znali da su junaci crtanih filmova, onomad, dok je ‘šest plamenova sa državnoga grba još bilo u jednoj baklji’, nakon što dođu sa ‘mrskoga Zapada’ uglavnom ‘kršteni’ u beogradskoj Politici prije nego krenu u distribuciju po republičkim tv centrima?
Donald Duck postao je Paja Patak,Goofy – Šilja, Mickey Mouse – uglavnom kako se izgovara iako su Politikini komesari 'bezuspešno' insistirali na Mika Miš(!?), Duffy Duck - Patak Dača, Woody Woodpecker-Pera Detlić, Bugs Bunny-Duško Dugouško, Popajev rival–Badža, Lucky Luke-Talični Tom... Ima tu i Brzi Gonzales, Gusztav... sjećate li se Ljupčeta Dragoljupčeta, ćuke utegnutog poput gestapovca Mišića iz Valter brani Sarajevo, detektiva od kojeg niko nikada nije umakao? No, sve na stranu ali crtić o Kojotu ili 'Politikinom' Mirku S.Kojotovskom Super Geniju - ostao je nezaboravan.
Pravim imenom  Wile E. Coyote and Road Runner ili samo The Coyote, nastao je iste godine kada je Tito Informbirou rekao historijsko 'NE'-1948 g., dabome u radionici Warner Bross u SAD– i bio je parodija na tadašnje crtiće hvatanja mačke i miša, poput Tom&Jerry. Jedna je snimljena epizoda iz 1961 g. kandidirana čak za Oscara!
Nema šta taj nesretni vuk nije smislio ne bi li se domogao komada ptičijeg mesa. Neke su njegove ideje bilo tako savršene u onim pustinjskim kanjonima, da sam goluždravog vuka već vidio nasmijanog s nogom naslonjenom na trup dugovrate ptičice ali, ništa, opet je mali kljun veselo cvrkutao beep, beep, beep i tanke noge vec bi zbrisale. Kao zagovorniku moderne tehnologije Kojotu nije pomogao ni arsenal paklenih mašina.
Nije mu to uspjelo ni kada ga je autor nakratko 'preselio' kod Bugs Bunny iliti 'D.Dugouška', gdje je imao IQ 207. Ne bi mu ručka makar žrtva bila u zečijem 'suretu’.

Suosjećajući sa neuspješnim Kojotom, razočaran da je vjerovatno nikada neće uhvatiti, onako mršav i izgladnio možda i umre, kontao sam, ili ću kasnije izgubiti interes za crtićima, bavio sam se mišlju da pošaljem pismo autoru i producentima samo s jednom idejom:pogađate, da snime bar jedan nastavak crtanoga filma gdje ce Mirko odrati i očerupati Pticu trkačicu da joj prisjedne svaki bijeg iz genijalno smišljenih Kojotovih klopki. Nije to zbog moje naklonosti prema krvoločnoj zvijeri, Ptica trkačica je ne samo za djecu, neko za koga ipak treba navijati, nego iz najobičnije sućuti. Pitao sam se, u čijem interesu autor koji i jesteudahnuotoliko upornosti Kojotu, nije bar jednom nacrtao da i ptičje perje poleti u zrak? Ne bi li to bila nagrada jednoj upornosti?
Oni koji ne znaju, to se na sreću i desilo. Pobrinuli su se, ko drugi nego gledaoci, Fan club The Coyote, bezbeli miljama daleko od mog bijelog Rudi Čajavca. Ti ljudi su nakon velike kampanje skupili 2 miliona dolara za produkcijske troškove snimanja samo jedne serije u kojoj će Kojot napokon dohakati ptici. Snimili su to oni, a ja sam je na moju žalost vidio tek nedavno! Užitak gledanja ni tada me nije napustio!:)
U njoj je i sam Kojot bio toliko iznenađen da se pitao:šta da čini, a potom pustio pticu!!!
Zamislite, nakon toliko uloženog truda i decenija potrošenih na jurcanje te iste ptice koja mu se toliko puta narugala s onim beep, beep u onim pustinjskim bespućima i opasnim kanjonima gdje je Kojot bio osuđen na najteže preživljavanje!? Pa, Kojot, fakat nije ni zaslužio bolje! Al', opet, nije ni to. Držim da je to najmanje važno. Naravoučenije- upornost se ipak isplati!
Evo updejtovan video "
Coyote catches Road Runner"

13.10.2008.

Dokumentarni film Graffiti Street: KO SE JEDNOM NAPIJE VODE SA...

Kao sto smo usput kazali prekjuce, na Balkan Snapshots Film Festivalu u Amsterdamu prikazan je i dokumentarni film Graffiti Street Sergeja Krese, bosanskohercegovackog novinara, rezisera a po hobiju strastvenog bubnjara, trenutno bez angazmana! Rijec je o filmu koji govori o prijeratnoj sarajevskoj grupi LaBanda, cijih pet clanova (ako medju njima racunamo i producenta Mustafu Cengica) nakon izbijanja agresije na BiH se razilaze a skoro potpuno zavrsen album nikad nije ugledao svjetlo dana. Ideju da zavrse album a usput i snimi film dosao je upravo Sergej, od 1993 g. holandski poreski obveznik. Do tada je u Sarajevu jedini bio Vlado  Kajevic, tokom rata pripadnik Armije BiH, gitarist i vokal grupe. Brzo je pao dogovor, nasli su se u Sarajevu, iznajmili kucu u prekrasnim padinskim dijelovima Sarajeva za boravak i jedan omladinski centar z aprobe i rezultat je - zavrsen album LaBande ali bogme i posljednji kadrovi filma, Graffiti Street, koji govori o ljudima koje je rat rasturio na pet strana svijeta a koji su ostali u vezi jednako kao i s rodnom zemljom.

Sergej u filmu koristi poznatu legendu o sarajevskoj vodi koja je opjevana u sevdalinci (Ko se jednom napije vode sa Bascarsije, nikad vise iz Saraj'va taj otici ne umije).

Eto, mi smo se Sarajevu vratili. Vratila nas je sarajevska voda, rekao je zadovoljno Sergej ciji je film vec prikazan os Sarajevo Film festivala prosle godine, Mostara, Zagreba, Rijeke, Montreala, Praga a sljedece prikazivanje ga ceka u Trstu.

Jedan bh film ponovo je u kinu Kriterion (domacin Balkan snapshots festivala) okupio Bosance i Hercegovce koji zive u Amsterdamu, gdje se nasao i jedan autor Burek bloga. Sreo sam od Nine, Arcija, Sergeja, Ede do Kamenka i puno nekog naseg svijeta koji je znao da ga ceka u Kriterionu dobra zabava jer kino tradicionalno okuplja uglavnom studentsku populaciju i one 'koji se tako osjecaju', sto zbog dugog studiranja sto zbog drugih stvari. :)Helem, jedino me iznenadilo koliko se u kafani i hodnicima pricao bosansko/srpski/hrvatski. Doznao sam ubrzo. Raja je, nazalost, najvecim dijelom dosla zbog debate Exotic/Excluded: Je li Balkan: rat, kalasnjikovi, i slike Cigana iz filmova i muzike Kusturice i Bregovica, o cemu smo vec pisali.

12.10.2008.

U Stambolu na Bosforu: NEKO NOVO LICE BOSNE

Nismo fudbalska velesila - to je jasno kada se pogleda na FIFA-inu rang listu, mada su naša očekivanja (ko kad smo navijači) upravo takva. Ono što se može konstatovati, nakon sinoćnje utakmice, je to da smo postali protivnik vrijedan poštovanja i da nikako nismo za potcijeniti. Evidentno je da je Ćiro dao našoj selekciju potrebnu svježinu i kompaktnost.
Ako uzmemo u obzir oscilacije u rezultatima koje smo imali u ranijim kvalifikacijama, kao i kvalitet protivnika koji smo imali, koliko god da to zvuči preskromno, moram reći da su naši momci pokazali kvalitet. Džekini prodori su mamili uzdahe, ali je razočaravala i njegova usamljenost između četiri protivnika igrača kada mu se niko nije priljučivao. Bilo je tu i "pjesničkih" izleta, tako da je ova utakmica pokazala da je ovo tim koji nije uigran, u kojem ima neiskusnih igrača, ali i da je to tim kojem fali još brzine i eksplozivnosti.
Ono što je bitno je to da nisu razočarali, bar po pristupu igri i borbenosti, kao što su znali u ranijim kvalifikacijama.
O problemima koje su pravili naši navijači, (zbog bakljade) i neradu Ambasade BiH u Turskoj i nebrizi prema njenim gradjanima pročitajte
vijest
Sedam naših navijača u zatvoru!
Golove i izvještaj možete pogledati na:  Izgubili bitku, ali ne i rat za SP Video

11.10.2008.

Bh perspektive: BOSNA KAO MONACO!

Etnicko ciscenje, pocetkom 90-tih sustavno provodjeno od paradrzavnih institucija Republike Srpske, dijela BiH pod kontrolom pobunjenickih vlasti bosanskih Srba, kao jednu od svojih posljedica imalo je i "pojacanje" brojcanog stanja BH-dijaspore. Dotadasnjim "gastarbajterima" pridruzili su se tako i ljudi istjerani iz svojih kuca uglavnom samo zato sto nisu bili Srbi ili nisu imali odredjeno politicko opredjeljenje. Losa ekonomska situacija i nedostatak perspektive za mlade ljude taj je broj u godinama poslije rata i pojacao, pa se sada spekulira ciframa od cak petine stanovnistva BiH koji zive, rade, studiraju u dijaspori. Struktura dijaspore neravnomijerna je prije svega po regiji porijekla njenih clanova, pa se u Bosanskoj Krajini ili Hercegovini rijetko moze naci obitelj u kojoj barem neko ne zivi "vani", sto sa Tuzlom Zenicom vec nije slucaj.

Iako neorganizirana i dezorjentirana, ovako brojcano ojacana dijaspora se povremeno preko medija oglasi i ostatku BH-javnosti tek toliko da se ne zaboravi da su tu. Inace se redovite aktivnosti BH-dijaspore u domovini uglavnom svode na sezonska (uglavnom ljetnja) okupljanja u bosanskim disko- ili folkotekama u svrhu medjusobnog upoznavanja i eventualnog razmnozavanja. Odatle i fenomen folkoteka u Krajini koje rade samo sezonski nekoliko ljetnjih mjeseci i to punim kapacitetom, dok su ostatak godine njihovi zidovi postedjeni torture ritmovima turbofolka ili Dine Merlina u duetu sa Hari Mata Harijem (oprostite mojemu neznanju ako ovi cijenjeni umjetnici dosad nisu snimili takav duet). Osim sezonski i topoloski dirigiranog razmnozavanja (slicnost sa lososima koji svake godine putuju uz rijeku do mjesta gdje se mrijeste tesko je zaobici), dijaspora ima i druge redovite aktivnosti, a jedna od najznacajnijih je svakako i slanje novca u domovinu, uz zidovski visoke bankarske kamate (isprike Zidovima zbog upotrebe ovog izraza burekblog je vec davao u vise navrata). Novac uglavnom ide sto bolesnim roditeljima, sto nezaposlenim clanovima obitelji, te se time svakako nadomjescuje prakticno nepostojeci sistem socijalne skrbi u BiH. O znacaju tog novca za BH-privredu do sada su ispredane bajke, no po obicaju bajke su bajke a cinjenice su nesto drugo.

Jedna od njih kaze da nijedna normalna drzava nije nikad prvo razvijala sistem socijalne skrbi a tek nakon toga privredu. Jaka socijalna skrb u zravom drustvenom sistemu nikad nije nastala prije jake privrede i nece se nijedan sistem spasiti ulaganjima u socijalu, koja u najboljem slucaju mogu dati financijsku injekciju trgovini medicinskom opremom i lijekovima, te ostalim stvarima koje socijalno ugrozene i nemocne osobe trebaju. Lavovski dio novca iz dijaspore ide upravo u ovom smijeru i time najprije puni dzepove inozemnim proizvodjacima lijekova i medicinske opreme, te njihovim "kvislinzima" u samoj BiH. U procesu naravno zarade i inozemne banke sa svojim lokalnim predstavnistvima.

Drugi vazan kanal dotoka novca u BiH iz dijaspore je svakako vec spomenuti sezonski turizam, prilikom cega dijaspora ostavlja neregistrirane i vjerojatno dobrim dijelom neoporezovane kolicine novca ugostiteljima, od cega manji procenat ide na cevape, bureke i ostale proizvode domace kuhinje a veci na trgovinu uvezenim alkoholnim napicima. Postoje li u svijetu drzave koje su svoju privredu zasnovale na ugostiteljstvu, turizmu i trgovini? Naravno! Jedna od njih zove se Monaco, ali tu svako poredjenje pada kada se usporedi geografski polozaj ovog malog mediteranskog principata i BiH, te kada se zna da sportske kladionice u BiH nikada nece "okretati" tolike kolicine novca kao kockarnice u Monacu.
Koliko od novca iz dijaspore ide u ono sto BiH u ovom trenutku treba, a to je  ulaganje u proizvodnju i odrzivi ravzoj, niko ne zna, a zvanicne statistike nema. Bez statistike ulaganja u proizvodnju i kreiranje novih radnih mijesta tesko je parirati tvrdnji da sav registrirani novac (gotovinske transakcije) koji se godisnje "slije" u BiH ide zapravo u, za razvoj skoro beznacajne djelatnosti, bogateci pojedince a ne drustvo u cjelini, jer sistem u BiH nazalost jos uvijek ne zna uzeti od bogatih da bi dao siromasnima. Toliko o iluzijama ljudi iz normalnih zapadnoeuropskih zemalja, koji misle da jeduci cevape kod bogatog ugostitelja posredno pomazu svima u BiH.

Kako ce se onda na BiH odraziti svjetska financijska kriza? Dijaspora ce vjerojatno "srezati" dio sredstava kojima vec godinama financira vec prebogate privatnike u ugostiteljstvu, pa ce ova grana privrede sigurno osjetiti posljedice. Sektor socijalne skrbi isto ce pretrpjeti odredjene teskoce, pa ce privatne apoteke i lijecnicke ordinacije mozda konacno poceti prodavati samo ono sto ljudima treba i nista vise od toga. Tako ce biti manje novca u dzepovima onih koji ga vec imaju i previse, a obicni ljudi ce se snalaziti kao sto se snalaze i sad.

Niti su Bosni i Hercegovini novci iz dijaspore donijeli srecu niti ce je odnijeti. Sreca te zemlje u rukama je njenih gradjana ili bolje reci vecine njih. Da li ce je ta vecina znati "zgrabiti", kako je to prije nekoliko godina lijepo otpjevala grupa Drugo stanje pojacana pjevacicama iz sva tri konstituitivna naroda, potpuno je druga stvar.

 

11.10.2008.

Debate: JE LI BALKAN KUSTA I BREGA?

Da li je Balkan: Beats, war, Kalashnikov and romantic Gipsy images, bio je naslov sinocnje debate u amsterdamskom popularnom kinu Kriterion u sklopu Filmskog festivala Balkan Snapshots. Skoro puna dvorana,uglavnom mladoga svijeta s Balkana u holandskoj prijestolnici debatirala je u jednostavnijoj ponudjenoj verziji debate Je li Balkan Emir Nemanja Kusturica i Goran Bregovic i njihovo stvaralastvo: filmovi, muzika i slike rata, kalasnjikova i Cigana po cemu taj komad Evrope uglavnom znaju i razumijevaju ljudi u naprednijem dijelu zapadne Evrope? Naravno, malo ko je od balkanske mladosti u publici mogao prihvatiti takav stereotip zbog kojeg su se neki upravo i ispalili iz domovine u ravnu holandsku zemlju a puno pitanja je ostalo i ne postavljeno: medju njima ponajprije ko uporno jedan prostor od skoro 60 miliona ljudi moze zapadnome covjeku servirati upravo na takav nacin i s takvim slikama. Slike raspojajasanog i pijanog  Mikija Manojlovica u Undergroundu, muzika poznate  Bregoviceve pjesme Kalasnjikov dominirali su tokom debate jer 'to je Balkan kakav znamo', kao da su htjeli reci organizatori debate ciji je moderator bio, inace veliki bosanski prijatelj Chris Keulemans. Jedan od njegovuh gostiju je bio slavni reporter britanskog Sky news tokom agresije na BiH Arnout van Linden te glagoljivia feministica Danijela Majstorovic iz Banja Luke i Dj Soko, osnivac u posljednje vrijeme popularnog Balkan Beats hype, kako je predstavljen.

Balkan je dio Evrope a ove slike koje o njemu cesto susrecemo sigurno nije to sto on jest - bio je jasan Van Linden iako nije htio govoriti koliko sami mediji u posljednjih 15-ak godina su odigrali losu ulogu u serviranju upravo takve nakaradne slike o ludom, nasilnickom, raspjevanom i pijanom balkanskom barbarogeniju. Za nas nekolicinu iz Bosne to je bila prilika da se sretnemo i vidimo i podrzimo Sergeja Kresu koji je sinoc prikazao autorski dokumentarni film Graffiti Street u sklopu festivala.  

10.10.2008.

Financial crisis: BiH KRIZA DOLAZI PREKO NJENE DIJASPORE

Zanimljivo da dok se tresu finansijske berze diljem svijeta, vlade mnogih zemalja danonocno zasijedaju kako amortizirati strasan udar na trzistu novca koji je u Islandu vec nasao prvu zrtvu - bosanski Bosnjaci, Srbi i Hrvati, sinoc na gledanoj emisiji FTV Posteno raspredaju - Jesu li Bosnjaci Turci?

Zastrasujuce je posljednjih dana pratiti domino efekat ogromnog gubitka na finansijskim berzama pa je razumljivo sto se mnogi od nas nas pitaju dokle i koliko ce on pogoditi i BiH. Iako je nemoguce ostati zaobidjen, krizu u BiH do kraja ove, a posebno naredne godine treba posmatrati i iz jednog posve drugog ugla - kroz krizu njenog iseljenistva, koje ce tek osjetiti ili je to vec u Americi, recimo osjetio. Bosanci i Hercegovic u toj velikoj zemljii vec stenju, gube poslove, banke im uzimaju kuce, sve je evca besparica a oni u Svedskoj, par hiljada zaposlenih u Volvu, vec su dobili otkaze, a znam da je medju njima dosta nasih ljudi. Oni vec nagovjestavaju da ce tesko naredne godine moci u domovinu na odmor. Ako se zna da je prosle godine putem doznaka u BiH uslo oko 4 milijarde KM, sto predstavlja dobar dio bh ekonomije opcenito moze se tek slutiti sta ce biti u narednoj godini kada se zabrinuto iseljenistvo povuce u sebe i smanji slanje pomoci rodbini u Bosnu. Neki smatraju da ce tek tu pravi efekti krize u nasoj zemlji nastupiti jer bh indeks proizvodnje i rasta ekonomije i stranih investicija jos uvijek je slab pa je ulaz novca s racuna nasih ljudi iz inozemstva jos uvijek jedan od najznacajnijih inputa ukupnoj bh ekonomiji. Meni je zao sto ce se to vjerovatno odraziti i na humanitarnu pomoc koju nasi ljudi salju ugrozenim kategorijama u BiH. Licno sam mislio da cemo vec na racunu imati 10000 KM za obnovu sobice Mehe Terzica ali cemo za to jos morati pricekati.

09.10.2008.

Bh tenis: MERVANA BRILJIRA U FRANCUSKOJ

Malo je bh sportista koji u posljednje vrijeme biljeze uspjehe na medjunarodnoj sceni kao sto je bh teniserka Mervana Jugic-Salkic. Nakon dvije titule i jednog finala, nasa najbolja tenisrka svih vremena ove sedmice nastupa na 50000 dolara vrijednom turniru u francuskom Jou-les-Toursu koji se igra na tvrdoj podlozi. U prvom kolu skinula je skalp Svicarkinju Stefanie Voegele, pedesetak mjesta bolje plasiranoj na WTA listi a danas je stigao najbolji rezultat ove godine. Nakon 12 mjeseci, Mervana je pobijedila jednu od top-100 igracica, Cehinju Petru Cetkovsku, (trenutno 84 u svijetu), drugu nositeljicu turnira koja je prije par mjeseci bila i 49 u svijetu! Poslije teske borbe, Zenicanka je bila bolja sa 7:5, 3:6,7:5 cime je vec osigurala novi skok na listi teniserki svijeta koju ce narednog ponedjeljka objaviti WTA.

Danasnja pobjeda potvrda je da nasa teniserka igra ponajbolju sezonu u karijeri, nakon par godina obiljezenih povredama, i na najboljem je putu da se vrati u odabrano drustvo top-100 najboljih igracica svijeta gdje objektivno i pripada. Na istom turniru bh teniserka je izborila i polufinale u dublu, gdje tradicionalno biljezi svjetski vrijedne rezultate, ali ove sedmice treba se radovati i uzivati u singl pobjedama, cemu se i sama potpuno posvetila u cilju sto bolje pripreme za narednu sezonu gdje kani nastupiti na svim Grand Slam turnirima.

Za mjesto u polufinalu, Mervana ce se sutra boriti protiv Belgijanke Kirsten Flipkens (trenutno 113 u svijetu) s kojom ima nerijesen skor u dosadasnjim susretima 1:1. Nadamo se i sutra lijepim vijestima iz Francuske.

09.10.2008.

Poslije izbora: KAMO SA PRAZNIM STAKLIMA, BIJELIM ZIDOVIMA?

Tuzla nema ono što se naziva Eko-policijom. Ima privatnike koji se sigurno neće žaliti, jer znaju - kadija te tuži, kadija ti sudi. Između ostalog, u po grada nalaze se dva poslovna prostora izlijepljena plakatama. Pokušavali su početi sa radom, pa odustajali. Kazna za nesposobnost bi bila "izborne tapete". Svi znaju kako je dobro to ljepilo. Nema te ribe. Ovako će morati zamijeniti izloge.
Slika druga:
Dobili smo staklena autobuska stajališta. I ona su dobila tapete.
Šta dodati? Lamentirati nad profitom štamparija? Pa moraju i oni od nečega živjeti, kad su im uveli PDV i na knjige (ako si već toliko pametan onda plati porez).
Evo jedna prigodna pjesma iz neobjavljene zbirke "Trg heroja" (možda izađe iduće godine). Nastavićemo sa komentarisanjem izbornih akcija.
Valjda kiše speru ove plakate... vrati se bjelina na zidove, prozirnost na stakla, reklamne ikone među proizvode na billboardima, a mi svojim rutinama gutajući nova obećanja i nadajući se obnavljanjima ulica bar pred nove izbore.

               KARNEVAL

Udaram i udaram čelom o zid,

Kao kvaka klaparam: otvaram/zatvaram

Ni volt mi struje ne treba

Ni svjetla vat

Grad je dobio tapete od izbornih postera

Uskoro ćemo hodati ulicama u papučama

 

Čekam da prođe karneval

Da se psi vrate kontejnerima

Sjene krevetima…


preko puta Zonića
preko puta Zonića






BPS na interfonu
BPS na interfonu


08.10.2008.

Humanitarna akcija "izgradimo Mehinu sobicu": PRIKUPLJENO 4000 KM

Više informacija o onima koji su se uključili u ovu akciju objavićemo kasnije.
Za one koji poznaju osobe spremne donirati građevinski materijal e-mail adresa je:
emir.dzambegovic@gmail.com
Akcija i dalje traje.
I
ntesa SanPaolo Banka
Transakcijski broj: 154-001- 000000-1910
broj računa:
561291-22-20745 sa naznakom za svrhu: Pomoć za Terzić Mehu.

07.10.2008.

Den Haag: MAJKE SREBRENICE U ŽALBENOM POSTUPKU PRED HOLANDSKIM SUDOM

Nakon skoro cetiri mjeseca od 10 jula kada je sud u Den Haagu po tuzbi Majki Srebrenice izjavio da UN uziva potpuni imunitet u predmetu protiv drzave Holandije i UN, advokati Srebrenicanki iz Amsterdama danas su podnijeli zalbu na takvu presudu. Advokatska kancelarija Van Diepen van der Kroefe saopcila je da smatraju neprihvatljivim da UN, kao medjunarodna organizacija nikada ne moze biti pozvana za odgovornost te smatraju da imaju dovoljno dokaza da i u tuzbenom postupku pronadju nacina i utvrde odgovornost UN i drzave Holandije u srebrenickom genocidu kada je vise od 8000 srebrenickih muskaraca i djece ubijeno od strane Srba.

Axel van Hagerdorn, advokat iz Amsterdama cak smatra da je paradoksalno da sud u predmetu Hasan nuhanovic i familija Mustafic priznaju odgovornost UN a u drugom predmetu, koji se vodi pred istim sudom u Den Haagu proglase imunitet UN!?

Uglavnom, prica o Srebrenici pred holandskim pavosudjem ni izbliza jos nije zakljucena.

06.10.2008.

Burekblog u akciji: E, PA DOSTA!

Jutros je, po ko zna koji put, holandska novinska agencija ANP objavila vijest vezanu za BiH, ovaj put o lokalnim izborima, u kojoj na grub nacin negira postojanje jednog naroda u BiH. U vijesti se kaze kako su nacionalisticke partije Hrvata, muslimana (!?) i Srba veliki pobjednici izbora U BiH! Onda smo mi s Burek bloga odlucili reagirati (nije to prvi put) te smo nazvali gospodu iz ANP agencije u Den Haagu, Urednistvo za svijet i trazili pojasnjenje.

Neki se gospodin prvo pravdao holandskim pravopisom i leksemom musliman, iako to nema veze s onim sto smo prigovorili, jer je rijec da jedan narod uporno 'trpaju' u vjersku grupu a ne narod sto on jeste, da ne govorimo sto ga ne zele imenovati kako pise u Ustavu te zemlje. Nas drugi clan je zvao, da 'podeblje protest', rekavsi  da bi im sigurno bilo cudno kada bi mi rekli katolicki Brabant glasao za CDA a nevjernicki Friesland (pokrajina u Holandiji kao i Brabant) za PvdA! Helem, kako rekosmo, mi smo reagirali, protestirali ponovo, tek da se zna, a gospoda iz ANP se uozbiljila uz obecanje da ce razgovarati o tome ubuduce kada dodje slicne vijesti iz naseg regiona i pripaziti.

06.10.2008.

PROSVIJEĆENI BIRAČI IZ ŠUMSKE

Infantilnim naslovom "Najveci rast SNSD, krah Stranke za BiH" propratile su Nezavisne novine, dnevni list u vlasnistvu Dodikovog (SNSD) stranackog novinarskog tajkuna Zeljka Kopanje, lokalne izbore u BiH. Manirom djeteta koje je u partiji klikera upravo od svojih drugova osvojilo par "sestoperaca" i jedan "porculaner" raduju se Zeljkovi uposlenici sto je eto SNSD "trijumfirao" i osvojio par nacelnickih mjesta vise nego na proslim lokalnim izborima. Imajuci u vidu budzet opcina u BiH, mozda ta mjesta i ne vrijede vise od par klikera, a infantilini nacin komunikacije sigurno vise odgovara od ozbiljne politicke analize kako vecini biraca SNSD-a tako i vecini citatelja Nezavisnih novina. Za one ostale, evo i nekoliko cinjenica:

-          SNSD je pretrpio generalni neuspijeh na lokalnim izborima. Usprkos teatralnom otvaranju sampanjca i proglasenju izborne pobjede "dodikovci" nisu sa politicke scene u manjem BH-entitetu uspjeli "pomesti" jedinog ozbiljnijeg politickog protivnika, grogirani SDS. Stranka sa provjerenom tradicijom ratnih zlocinaca uspjela je zadrzati svoja najvaznija nacelnicka mjesta u Doboju i Bijeljini, nastavljajuci sa svojom ulogom "trna u oku" pomahnitaloj propagandnoj masineriji SNSD-a. Dzaba ti Milorade sto si na rijecima postao veci sovinista i nacionalista od durmitorskog psihijatra, dzaba i sto si na svoju stranu pridobio Bozidara Vucurevica (otud i izborni uspijeh SNSD-a u Trebinju), kad jos uvijek postoji znacajan broj Srba koji priznaju samo konkretne rezultate u etnickom ciscenju i genocidu. Zavijorit ce se mozda zastava SNSD-a i u Doboju, ali po svoj prilici ne prije nego i SNSD direktno uprlja ruke krvlju neduznih ne-Srba (indirektno su vec uprljane posredstvom bivse SDS-ovke dr Biljane Plavsic).

-         
- SBiH ili kako vec kratica te stranke glasi je uvijek bila i biti ce drustvo jednog lica, dr Harisa Silajdzica, i stranka nikad u biti i nije nikad imala strategiju ili kapacitete za neki znacajniji uspijeh na lokalnim izborima. K tomu lokalni rezultati SzBiH nisu ni relevantni, jer se dosta glasova preliva izmedju njih i SDA, stranke vrlo slicne lokalne politike. Ipak, kako svaka agresivna i revansisticka politika (poput one dodikovog SNSD-a) trazi neprijatelje, tako je i dr Haris Silajdzic proizveden u "neprijatelja br. 1 svega sto je srpsko", te treba iskoristiti svaku sansu da ga se ponizi. Kakve veze ovaj obracun na medjuentitetskom i drzavnom nivou ima sa lokalnim izborima, Dodik svojoj izbornoj bazi zatupljenoj infantilnim tekstovima iz Nezavisnih novina, vise doduse ni ne mora objasnjavati.
- Ako je neko pretrpio krah na ovim lokalnim izborima onda je to Nasa stranka! Jedno nacelnicko mjesto u Federaciji BiH mozda za stranku staru 5 mjeseci i nije los rezultat, ali strategijski cilj Nase stranke, jedinstvenu gradjansku BiH u EU integracijama, jednostavno nije moguce ostvariti bez znacajnog izbornog uspijeha u manjem BH-entitetu, cije vlasti i dan danas insistiraju na podjelama ljudi na osnovu etnickog i rasnog porijekla, dakle necemu sto je modernoj Europi nezamislivo. SDP BiH je pocetkom 2000-tih takodjer pokusao "progurati" koncept jedinstvene gradjanske BiH, cak je i u tradicionalno pluralistickom bosnjackom izbornom tijelu i ostvario dobar rezultat, ali na kraju je toj stranci "dosla glave" upravo cinjenica da nisu imali nikakvog uspijeha kod srpskog birackog tijela, koje i dalje insistira na srednjovijekovnim vrijednostima "roda i plemena" relativizirajuci monstruozne zlocine pocinjene u to ime. Naredni opci izbori ce ovaj krah Nase stranke vjerojatno dodatno potvrditi, a ono sto bi bilo logicno ocekivati je da se neka vrsta "reformiranog" SDP-a (gdje je samovolja dr Zlatka Lagumdzije uspjesno ogranicena) udruzi sa Nasom strankom i da one zajedno nastave svoju politicku borbu.
Na osnovu ovih cinjenica i dojmova, moze se reci i kako je tema ovih lokalnih izbora, poboljsanje zivota lokalnih zajednica, totalno promasena a da su se izbori pretvorili u pocetak kampanje za naredne opce izbore, gdje ce Nezavisne novine sigurno dati jos jacu podrsku "pobjednickom" SNSD-u koji ce ipak na glasackim listicima, zbog nesumnjive prosvijecenosti svojih biraca, ponovo morati pored imena stranke staviti i one dvije carobne rijeci - "Milorad Dodik".

 

06.10.2008.

Rezultati lokalnih izbora u BiH: MALO POMALO...

Jos zvanicno neovjereni rezultati lokalnih izbora u BiH vec sada govore da ce ostati upamceni po neobicno ubjedljivoj pobjedi Jasmina Imamovica (na slici) kandidata SDP BiH u Tuzli koji je sa 76,48% pobijedio u utrci za nacelnika protiv ipak nedostojnog rivala iz SDA Salke Bukvarevica koji je prikupio tek 16,46 %. Za ljude iz Tuzle to nije nikakvo iznenadjenje ali jeste malo cudo da kandidat Nase stranke (Nermin Hajder), koja je formirana prije sest mjeseci, pobijedi u Bosanskom Petrovcu, recimo ili da velike i vece bh gradove, pored Tuzle, Bihaca, Gracanice, Kaknju, Zivinicama te nekoliko centralnih sarajevskih opcina pobijede ljudi cija je stranka na opoziciji na drzavnom nivou. Na ovaj nacin, vec je neko objavio, milion ljudi koji politicki ne misle kao aktualna drzavna vlast 'kontrolira vece urbane centre' u BiH. Sta god ko mislio i za koga navijao, to je dobro za politicki pluralizam u nasoj zemlji.

Nazalost, opozicionih pobjeda multietnickih stranaka u manjem entitetu skoro da nema ako se izuzme selo/varos Vukosavlje gdje pobijedio kandidat SDP BiH a poraznije govori cinjenica da je od 65 opcina u njih 38 zasjeo kandidat SNSD sto se  s pravom moze nazvati pobjeda Dodikistana (prije cetiri godine imao sam 15 nacelnickih mjesta). No, malo pomalo, stvari se cini se ipak mijenjaju na bolje a pravi test za Bosnu i Hercegovinu ce biti za dvije godine, na drzavnim izborima, kada cemo birati clanove Predsjednistva BiH i parlamente na drzavnom i kantonalnom nivou. Nama nema druge, ja l' demokratija i sloboda za sve ja l 'opet - bombama, bombicama, pistoljima, strojnicama, a ovo drugo nikako ne moze biti, bar u narednih 30-40 godina. Tako kazu, ako im je vjerovati...

05.10.2008.

Lokalni izbori u BiH: SVE ISTO

Ima li ikoga u Bosni i Hercegovini ko danas, u nedjelju, 5 oktobra, punih pluca moze ocekivati opce dobro i prosperitet naroda i zemlje rezultatima lokalnih izbora u BiH? Tesko, ali ipak ce golemi procenat nas izaci i glasati. Kako nas svijet gleda, sjetio sam se rijeci tuzlanskoga slikara Nesima Tahirovica, koji bi znao kazati: Ama, sve 's ku isto', citirajuci neki rogobatni arhaizam koji je koristio jedan drugi slikar Mika Antic. Sto god mi uradili, izgleda, za koga god glasali, u nasoj se BiH tesko sta moze promijeniti od kako ju je 'sklepao' jedan mirovni ugovor iz 1995 g. i koja jos, osim njegovih recenica koje su umirile topove i puske po bosanskim brdima, ceka na pravi ustav zemlje po uzoru na druge demokratske drzave u svijetu. Podijeljena na dva entiteta od kojih onaj 'mrski' sve radi na njegovom podrzavljenju i tri etnokratije ciji je jedini zadatak da plasi vlastiti narod onim drugim, Bosna i Hercegovina jso ce morati cekati izlazak na zelenu granu. U Holandiji su jutros osvanuli naslovi u stampi o danasnjim izborima u BiH koji ne najavljaju spektakularne promjene izuzev potvrde ranijih izbornih uspjeha SDA, SBiH i Dodikovih SNSD. Podijeljena Bosna na glasanju, pise holandski dnevnik Telegraaf   , sa 72 politicke partije prijavljene za izbore i oko tri miliona glasaca, glasove ce podijeliti na SDA i SBiH od muslaimana (kako Bosnjake jos uvijek bezobrazno oslovljavaju mediji ove zemlje) i srpski SNSD.

Bosansku politiku trenutko karakteriziraju napetosti izmedju muslimanske vecine koja zeli vise moci za trenutno slabe centralne organe vlasti i Srba koji se drze potpune autonomije RS-pise list koji istice da je nacionalisticka retorika potpuno potisnula lokalne teme, iako je rijec o izborima za lokalnu samoupravu!

Ipak, sta god radili iz manjeg entiteta da BiH ne bude kao medjunarodno priznate drzave, i danasnje vijesti u svijetu govore o izborima u BiH, oslabljenoj i posrnuloj zemlji koja ce nadzivjeti sve one politicare koji joj danas sto nesposobnoscu s jedne ili svjesnom opstrukcijom s druge strane ne daju da 'udahne zrak' i krene u bolju buducnost.

Bosna i Hercegovina danas glasa i neka se zna - sve drugo ce proci - Bosna ce biti!

Sretno bilo!

04.10.2008.

Kineski specijaliteti među nama: DOBAR KOMAD PSEĆEG BUTA!

Mnogi od nas koji su domovinu počeli obilaziti poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma bili su iznenađeni brojem Kineza koji su se mogli naći širom Bosne i Hercegovine. To danas nije ništa novo, pa tako se čak tvrdi da ako nema Kineza u kojem gradu, da se to mjesto ne može ni računati kao grad.
I dok mi nosimo naše baklave, bureke i ćevapčiće širom svijeta i dijelimo ih puni ponosa svima i svakom, dotle su Kinezi donijeli svoj način ishrane i svoje običaje u naše krajeve. Većina je sigurno znala da Kinezi jedu sve i svašta, pa tako i domaće životinje poput mačaka i pasa. Pseće meso se ne samo od davnina jede u Kini, gdje ga nazivaju zemaljska ovca ili mirišljavo meso, već i u Vijetnamu,  na Artiku i Kanadi, Indiji, Filipinima, nekim dijelovima Indonezije, u obije Koreje,  Meksiku, Nigeriji, Polineziji, Tajvanu, u nekim dijelovima SAD-a gdje žive drevni američki narodi, ali vjerovali ili ne i u Švajcarskoj. Poznata je i činjenica da je se pseće meso jelo i u zemljama gdje je nekada vladala velika glad, poput Njemačke i Francuske. Ali zaista se ne sjećam da sam i od koga čuo da su jeli pseće meso tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Možda je bilo, ne znam.?
Ali kao što rekoh gdje su prispjeli Kinezi migranti s njima je stigla i njihova ishrana. Tako su prije nekoliko mjeseci u Moskvi uhvaćeni vlasnici jednog restorana koji su hvatali pse uličare i prodavali to meso kao jagnjetinu. Vrijeme je da pređemo na biznis.
Evo baš u vrijeme kad se približava zima bilo bi dobro da upoznamo malo bolje naše ‘nove’ komšije, i da posvetimo malo pažnje jednom njihovom receptu koji bi zasigurno ojačao komšijsku vezu. Radi se o receptu: “Pas na kamenom tanjiru”.

Potrebno: dobar komad psećeg buta (mislim da domaće pasmine Barak i Tornjak ne dolaze u obzir, ali koji pas lutalica možda može proći), ulje, malo vina za kuhanje, voda, mladi luk, đumbir, bijeli i crni luk, so, šećer, sos od soje, crveni i crni biber, i za ekstra ukus, tajenstveni kineski začin od  Herbe Agastaches (poznate kao korejanska menta, znači haman da bi mogla i naša nana, za malo bosanskog ukusa)

Način spremanja: Dlake sa kože poskidati sa dobro naoštrenim nožem. Ostaviti kožu da stoji na butu. Kuhati tri sata dok meso ne omekša. Pustiti da se malo ohladi i onda sjeckati na komadiće.
Zagrijati ulje i dodati đumbir i mladi luk. Malo ohladiti sa vinom i vodom. Dodati malo sosa od soje. Zatim pustiti da se sve zajedno ponovo počne kuhati. Onda dodati začine od Herbe Agastaches, biber, bijeli i crni luk i onda dodati pseće meso. Ostaviti nekoliko minuta da se kuha na jakoj vatri.
Servirati sa rižom na kamenom tanjiru.
Prijatno!

Bilo bi nam drago ako ko u međuvremenu spremi ovaj recept da nam pošalje svoje prve utiske.

03.10.2008.

BiH i Evropa: PORUKE VIJEĆA EVROPE

Jos jednu rezoluciju koja na kratki rok nista nece promijeniti u BiH donijelo je Vijece Europe (VE), organizacija koju su vecina polupismenih biraca u BiH mijesali sa Europskom Unijom, kada je tadasnjem Premijeru dr Zlatku Lagumdziji prije nekoliko godina uspjelo konacno staviti potpis na ugovor kojim BiH pristupa toj najvecoj zajednici europskih zemalja.

Zabuna je doduse donekle razumljiva kada se zna da VE i EU imaju istu zastavu (dvanaest bijelih zvjezdica koje oznacavaju savrsenstvo, kruzno postavljenih na tamnoplavoj podlozi), a svakako ni puno pismeniji ljudi, oni koji odlucuju o mnogim stvarima u Europi, uglavnom imaju zamagljenu predstavu o tome sta je to VE i sta ono zapravo radi. A sto ne znas nije te ni briga, pa je ta i takva organizacija po svoj prilici daleko izvan fokusa i paske europskih i svjetskih centara moci za razliku od recimo Vijeca za implementaciju mira u BiH (PIC) koje vaze svaku izjavu upucenu vlastima Bosne i Hercegovine. Da za razliku od PIC-a VE ne mora nista vagati dokazala je i posljednja rezolucija u kojoj organizacija neprijateljima BiH koji sjede u Vladi manjeg BH-entiteta jasno izmedju ostalog porucuje da:
- ne mogu vjecno blokirati volju vecine gradjana BiH zloupotrebljavajuci mirovni sporazum;
- mogu vjecno cekati na osamostaljenje njihovog geografski podijeljenog entiteta ali ga nece docekati;
- taj entitet nije samo njihov nego i svih gradjana BiH;
- je nedopustiva rasna diskriminacija koja je trenutno na snazi u BiH, i koja onemogucava gradjanima npr. zidovskog porijekla (cak i onima rodjenim i odraslim u BiH) kandidiranje za odredjene politicke funkcije.
Naravno premijer manjeg BH-entiteta u svom prostoprosirenom stilu (zapocinjuci svoju 101. kosovsku bitku protiv nadmocnog neprijatelja) je odgovorio kako taj entitet NIKADA nece prihvatiti ukidanje mehanizama blokade parlamenta BiH odbijajuci pri tom prvu poruku VE ali ocigledno prihvatajuci drugu, ovu o vjecnom cekanju, misleci valjda kako to podrazumijeva vjecnu podjelu BiH na entitete. Ipak poznato je da nista na ovom dunjaluku nista nije vjecno, osim mozda strpljenja srpskog birackog tijela koje vec godinama slusa svoje premijere koji im obecavaju samostalnost a nje jos nema ni na obzorju, sto daje Vladi manjeg BH-entiteta dovoljno vremena da rasproda sve sto se rasprodati da, dok ce zaradjeni novac potrositi u socijalne programe pomoci siromasnima (otprilike trecina stanovnistva), izgradnju reprezentativnih objekata za smjestaj institucija buduce zamisljene drzave, prezentiranje te i takve drzave u inozemstvu i naravno materijalno osiguravanje svojih uzih i sirih obitelji.
Sve se to naravno ne mora nuzno desiti bas tim redoslijedom.
Sta na kraju reci nego po ko zna koji put poruciti neprijateljima BiH - Bosne je bilo prije vas (mada vi to necete priznati), ima je i sad sa vama (koliko-toliko) a biti ce je i bez vas (ako tako nastavite), i to bez obzira na sve prosle sadasnje i buduce rezolucije UN-a, VE, PIC-a, OHR-a i ostalih.

 

02.10.2008.

BiH izbori 2008: KOJI JE MOBITEL NA SLICI?

U skladu sa predizbornom frtutmom burekblog-team najavljuje post o groznici predizbornih večeri u Tuzli, podmetanju, kako sa lijeve tako i sa desne strane.
Za sada evo jedne moje "umjetničke fotografije" na kojoj se nalazi interesantna plakata, dopala mi se prije svega zbog originalnosti. Dao sam joj naziv
"bolje mobitel u ruci nego mandat na grani".
Oličava ideal političara - mobilan, komunikativan itd.
Pitanje za vas glasi: koji je mobitel u ruci ovog kandidata?



02.10.2008.

Roke mandoljina: DAN BOŠNJAKA KOSOVA

Samo rijetki bh mediji u zemlji i svijetu prenijeli su pretposljednjeg dana ramazana vijest da je u Domu kulture Djemajli Berisha u Prizrenu odrzana svecana akademija u povodu Dana Bosnjaka Kosova! Ne vjerujem da slican primjer 'dana manjine' postoji negdje, ili nisam cuo, ne znam, ali eto Bosnjacima  s Kosova je to poslo za rukom i to u sredini gdje sve do skora osim Roke mandoljina, Bijelog dugmeta, na bosanskom jeziku niste bas mogli tek tako 'zapjevati'.

Ovom prilikom želim da isteknem da je bošnjačka zajednica dobro integrisana i aktivna je zajednica koja ima svoje predstavnike u svim strukturama institucija Republike Kosovo. U tom smislu želim da prenesem da će Vlada Kosova i dalje podžravati i ohrabrivati afirmaciju bošnjačke zajednice. U narednom periodu će naročito biti posvećena pažnja na relaciji projekata iz oblasti obrazovanja, kulture, zdravlja i infrastrukture“ – kazao je između ostalog ministar Jagdžilar na skupu u Prizrenu.

Iz ovog priloga saznajem da Bošnjaci na Kosovu imaju osnovne i srednje škole na bosanskom jeziku, kao i Edukativni i Fakultet za biznis u Prizrenu, odnosno Peći.

Na osnovu Ustava Kosova u opštinama gdje žive Bošnjaci, a najviše ih ima u Prizrenu, Dragašu, Peći, Istoku i južnom dijelu Kosovske Mitrovice, bosanski jezik je priznat kao zvanični jezik.

Imaju sedam političkih partija, pet poslanika u Skupštini Kosova, kao i odbornike u Opštinskim skupštinama. Trenutno imaju dva zamjenika ministara i više savjetnika. U Prizrenu, Dragašu i Peći potpredsjednici opština su Bošnjaci.

Jedino ne mogu razumjeti organizatore skupa da pored zvanicne zastave Kosova nisu postavili i zvanicnu zastavu Bosne i Hercegovine!

 

01.10.2008.

Drugi dan Bajrama: DAN ŠEHIDA

Drugi dan Bajrama, koji se obilježava i kao Dan šehida, dan je da se prisjetimo svih nastradalih za vrijeme zadnje agresije na Bosnu i Hercegovinu a i ranije, svih kojima je Bosna i Hercegovina bila na duši i srcu, da zijaretimo njihove mezare i da molimo dragog Boga za njihove duše.
Ovo je također i dan kada se sjećamo onih najhrabrijih, koji su na braniku domovine dali svoje živote pucajući u dušmanina Bosne i Hercegovine i din dušmanski. Ovo je dan da se sjetimo znanih i malo poznatih heroja Armije Republike Bosne i Hercegovine.
I dok listam “Armija Ljiljana”, list 2. Korpusa Oružanih Snaga RBiH od 1992. do 1996. god. , kroz misli mi prolazi tvrdnja jednog čovjeka iz okoline Tuzle koji reče “dobro zapamti da je se Bosna i Hercegovina odbranila, jer je bilo dosta hrabrih Bošnjana”, nailazim na jedan članak od 11. decembra 1993. kojeg zapisa M.Kreho, a tiče se baš malo poznate heroine Kladnja:

DOGAĐAJ KAO ISTORIJA: ODE EDINA U LEGENDU


“U najnovijoj i žestokoj ofanzivi pomahnitalih četničkih zlotvora na prostoru Olova, Crne Rijeke, Ravni i Zubeta, poginula je herojskom smrću 22-godišnja Kladanjka EDINA ČAMDŽIĆ. Ova mlada heroina bila je i majka dvogodišnje ALBE, koja vjerovatno neće upamtiti svoju majku i njene divne plave oči, a bila je ponos i dika IDG, koju popularno zovu Kikarići, po nadimku njenog komandira, a o kojima je nedavno pisao i ovaj list.
Odluku o pristupanju Armiji RBiH Edina je donijela prilikom jednog odlaska Kladanjaca na Gradačac, a vjerovatno je o tome razmišljala i od samog početka rata posmatrajući oca Sadika i brata Envera, koji su od prvih dana među ljiljanima. Da je bila posebno srčana i neustrašiva, te da je veoma brzo učila “zanat” vojnikovanja od svojih drugova, pokazuje primjer sa njenog pravog ozbiljnijeg i skoro bliskog susreta sa tenkovima.
Na legendarnim Požarikama, ostavši sama u rovu nakon ranjavanja njenog druga Edina, preuzela je njegov RPG i nanišanila na jedan od pet tenkova koji su se približavali našim linijama. Opalila je i ostvarila pun pogodak. Stali su ostali tenkovi i ubrzano se vratili natrag.
Svoju hrabrost i sigurnost u sebe Edina je pokazala na svakom izviđačkom zadatku, u svakoj diverzantskoj akciji. Zar i ono što je učinila u svojoj posljednoj akciji, gdje je zasigurno svjesno i odlučno izvršila akciju aktiviranja bombe na svom opasaču, ubivši pri tome i dvojicu zlikovaca, ne govori da se radi o osobi kojoj je sloboda iznad svega i da je odlučila da sebi oduzme život kako nebi pala krvnicima u šake, jer je znala da bi to bilo poniženje i predaja.
O Edini Čamdžić već se pišu rodoljubive pjesme, a njena smrt je kod mladih ojačala vjeru da se jedino borbom može doći do slobode i do mira. Ovih dana njena Brigada je pokrenula inicijativu da se Edini dodijeli odličje Zlatni ljiljan. Ona je to sigurno zaslužila.”


Edini je, posthumno, 5. aprila 1994. godine dodijeljen Zlatni ljiljan.
Ovo je samo jedan od hiljade svijetlih podviga onih koji nam trebaju služiti kao primjer kako se voli domovina i kao primjer da nam se zlo devedesetih godina prošlog vijeka nikad više nebi ponovilo. Neka je rahmet i vječna slava svim šehidima Bosne i Hercegovine.

burek


Dobro.ba


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1152942

Powered by Blogger.ba