Ništa bez Sandžaklija: VALTEROVA POBJEDA NAD FAŠIZMOM
Sutra je Dan pobjede nad fašizmom, najznačajniji datum u malo je reći burnoj istoriji 20. stoljeća, koji itekako vrijedi spomenuti kao i sve antagonizme koje prate Evropu. Nastankom hladnog rata velika antifašistička koalicija se raspala na dva ideološki nepomirljiva bloka i taj je antagonizam trajao dok nije došlo do pada Berlinskog zida. Najveći antifašisti u Evropi postali su Nijemci, a Jugoslavija koja se ponosila antifašizmom raspala se zbog mitskog kosovskog nacizma koji je otvorio "Pandorinu kutiju". Ne samo u Bosni, nego i u Hrvatskoj i Srbiji nastupio je period estradnog teizma i estradnog ateizma, estradnog antifašizma kojem je svako nacionalno određenje estradni fašizam. Polarizacija svim šefovima na vrhovima ledenih brijegova baš godi, podijela na Naše i Njihove, na Partizane i Švabe uz veliku kakofoniju po pitanju državljanstva - ili si bosanac ili si švabo? Dreče li dreče crno-bijeli antagonizmi i dok se narod utapa u sivilu jedino što mu daje boje je sve ružičasto: sapunice i TV Pink (koji je na drugom mjestu, tek par procenata "za vratom" FTV po gledanosti).
I onda pročitam danas u "Oslobođenju" - sutra će (mislim u tržnom centru Merkur u Sarajevu) prvih 49 kupaca Oslobođenja dobiti i majicu sa likom Vladimira Perića - Valtera. Ironije li - zadnjih godina gledamo u BH Magazinima naslove tipa "Sandžakjevo" ili "novi naziv Sarajeva - Najnoviji Pazar" koji lokalpatriotski objašnjavaju kako Sandžaklije i njihov lobi drma Sarajevom, valjda iz razloga što je lokalpatriotama postalo ofucano govoriti da se "go seljak slio u "ćaršiju". Sad kontam, nekako su mu Sandžaklije još draže kad sam saznao da je Vladimir Perić - Valter (na slici) iz Prijepolja. Da, onog Prijepolja u Sandžaku.
