burek

Hasta la victoria siempre!

21.11.2019.

Rotterdam: SRPSKA CRKVA I UDRUZENJA PROTIV ''SREBRENICA MONUMENT''!

Ne pamtim da se u Holandiji u posljednje dvije decenije i po jednom pitanju od interesa i znacaja za bh.zajednicu u ovoj zemlji oglasila Srpska pravoslavna crkva i srpska udruzenja koja okupljaju bosanske Srbe. Ima ih, a kao da ih nema. I tako je bilo sve do prije nekoliko dana.

Crkvenu zajednicu (SPC) i srpska udruzenja ujedinila je - Srebrenica. Da budemo precizniji, ujedinila ih je ideja o izgradnji ''Srebrenica monumenta'' u Rotterdamu sto je na prijedlog stranke ''DENK'', 9 jula nacelno podrzao opcinski parlament, ali bez ikakvih konkretnih naznaka o njegovoj realizaciji. No, i to je bilo dovoljno za uzbunu.

Iako ih ne zanimaju nikakve aktivnosti Platforme BiH, krovne zajednice bh. udruzenja, jos manje proslave Dana drzavnosti BiH i slicno. Ne zele doci cak ni na uctive pozive Islamske zajednice Bosnjaka na proslave bajrama.
Ni baklava im nije bila privlacna, ali eto jedna inicijativa u vezi obiljezavanja genocida nad Bosnjacima Srebrenice jeste da udruze olovke i potpisu jedno pismo.

U zajednickom istupu gradskom parlamentu osim sto se protive ideji za ''Srebrenica monument'', potpisnici pisma nude i vlastiti prijedlog.

´´Krvavi rat nakon raspada Jugoslavije posebno je pogodio Bosnu i Hercegovinu. Tri etnicke grupe, bosanski muslimani/Bosnjaci, bosanski Srbi i bosanski Hrvati, u medjusobnom sukobu 1992-1995 bile su medjusobno sukobljene a tom prilikom pocinjeni su zlocini na svim stranama. Zato se protivimo formiranju slike o Srebrenici koja se provlaci u zahtjevu partije ´´DENK´´ od 9. jula dok paznje za stradanja drugih etnickih grupa nema. Kao posljedica rata u Bosni i Hercegovini koji je jos svjez u sjecanju, sada je Bosna i Hercegovina jedno podijeljeno drustvo u kojem tri najvece etnicke grupe vise zive jedni pored drugih nego zajedno´´.

U pismu se jos negira postojanje ´´Holandsko-bosanske zajednice´´ u Holandiji, kako je stoji u parlamentarnom prijedlogu stranke ´´DENK´´, vec da su u pitanju zasebne etnicke grupe koje kao takve i djeluju i nastupaju. (...)

´´Zato smatramo da je u provodjenju prijedloga o gradnji ´´Srebrenica monumenta´´ kolegij gradonacelnika i gradska vlada obavezno trebao uzeti u obzir ucesce i predstavnika bosanskih Srba i bosanskih Hrvata. Najveca koncentracija Srba, medju kojima i bosanskih Srba je upravo u regiji Rijnmond (Rotterdam) i zato savjetujemo kolegij gradonacelnika da u predstojece razgovore ukljuce i druge etnicke grupe porijeklom iz Bosne i Hercegovine´´.
Na kraju pisma, potpisnici ove molbe isticu da gradnja spomenika iskljucivo za zrtve Srebrenice ne vodi pomirenju izmedju etnickih grupa porijeklom iz Bosne i Hercegovine u Holandiji pa nude i rjesenje.

´´Mi podrzavamo inicijativu da, ako opcina Rotterdam vec misli graditi spomenik za zrtve rata u Bosni i Hercegovini da to bude u sirem smislu, za sve zrtve rata iz bivse Jugoslavije, pa da to bude jedinstveno mjesto sjecanja za sve ratne zrtve, neovisno o vjeri ili etnickom porijeklu. Takvo mjesto bi moglo doprinijeti pomirenju medju etnickim grupama iz bivse Jugoslavije. Gradnja monumenta iskljucivo za zrtve Srebrenice doprinijet ce upravo suprotno- daljoj polarizaciji medju etnickim grupama iz bivse Jugoslavije koje u Rotterdamu i Holandiji zive u velikom broju´´, kaze se na kraju otvorenog pisma/molbe predstavnika SPC i srpskih udruzenja u Holandiji upucenog opcinskim vlastima Rotterdama.

Pismo su na memorandumu Zapadnoevropske eparhije Srpske pravoslavne crkve, Srpske pravoslavne parohije Svete Trojice Rotterdam potpisali:

Vojislav Bilbija, rektor, vladika Svete pravoslavne parohije ´´Svete trojice´´, Rotterdam
gospodja N.Canak, predsjednica Srpskog kulturnog drustva ´´Vuk Karadzic´´, Rotterdam, gospodin M.Vukas, predsjednik Srpskog omladinskog prijateljstva (SOP) Rotterdam,
gospodin M.Barjaktarovic, predsjednik Srpskog kulturnog i informativnog centra ´´Stefan Nemanja´´ iz De Meerna i
gospodja C.J.M. Grbic-Buddingh, predsjednica Srpskog informativnog i kulturnog centra u Arnhemu.
18.11.2019.

Burek blog i Srebrenica: ´´KAKO HRVATI NAPRAVE VJERSKI SKUP NA BLEIBURGU!´´

Skoro dvadeset godina pratimo sve oko Srebrenice u Holandiji, odlazimo na tuzne godisnjice, promocije, sudske procese u Den Haagu i vrlo cesto pisemo o njima, ne prezajuci ni od kritike.

Cinili smo to u formi vijesti, osvrta, poziva, humanitarnih akcija, ali i angaziranim prilozima kako na ovom blogu tako i na bh portalima i listovima u domovini. Bili smo redovito dobronamjerni u kritici, kad je bilo povoda za nju, a posljednja je neshvatljive promjene u ´´Srebrenica herdenking´´ u Den Haagu 11 jula o cemu smo u vise navrata pisali prosle godine.

Ukratko, Organizacioni odbor je na evaluaciji skupa u Utrechtu potpuno neocekivano 2016 godine nadglasao holandske organizacije i predstavnike u tom tijelu i na mala vrata u programm ugurao klanjanje dzenaze namaz, vaz efendije, vise ilahija i vjerskog sadrzaja.

Nije to vise bila gradjanska komemoracija kakvu je znamo 20 godina, a u njoj je od vjerskog bila samo Fatiha koju bi naglas proucio roterdamski imam.

Od 2016 godine sve se tumbe promijenilo a u IZ Bosnjaka Holandije su likovali bas kao da je rijec o velikoj pobjedi islama a holandske organizacije i pojedinci s dvije decenije probosanskog staza u svim projektima u i oko Srebrenice bili su prostim jezikom receno - nogirani. Nas je toga stid i sramimo se, kako smo i napisali davno u poruci holandskoj gospodi iz nevladine organizacije PAX.

E, zbog svega toga smo na portalu Oslobodjenja (www.oslobodjenje.ba) objavili kriticki tekst ´´Zasto je gradjansku komemoraciju zamijenio (polu)vjerski skup? Evo linka:

https://mojabih.oslobodjenje.ba/b-v-logovi/den-haag-zasto-je-gradansku-komemoraciju-zamijenio-poluvjerski-skup/1671?fbclid=IwAR3C9UT5F69qh1TvnjdAl8KfjDw1WpnOdTxRD5Wjn8RYcXMELVDAEqLkxlg

Dobili smo jako puno reakcija, i ako izuzmemo par izrecenih bez ikakvog argumenta, vise ´´ad hominem´´ na Facebook profilima koje slucajno upratismo, ostali su vrlo pozitivni i dali su nam nepodijeljenu podrsku.

Osim nasih intelektualaca, obrazovanih i mislecih Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji, podrzali su nas cak i neki bosanski muftije, imami, prakticni muslimani i clanovi Islamske zajednice. Nije to nebitno jer u osnovi upucene kritike je guranje vjere i IZ tamo gdje ne treba.

Na drugoj strani, kako smo zakljucili, ostali su bosnjacki nacionalromantici, politicki nepismeni ljudi, tvrdokorni i slijepi SDA glasaci i dzamijski golubovi koji ne vide dalje od nosa.
Jedan od njih, kaze ´´najlakse je nase kritikovati. Kako mogu Hrvati napraviti vjerski skup na Bleiburgu!´´ (!??)

Sta bi mu covjek odgovorio na usporedbu ´´Srebrenice herdenking´´ s ustaskim skupom na Blajburskom polju na jugu Austrije koji je uvijek pod kisobranom Katolicke crkve u Hrvata!

Na kraju, da budemo iskreni, da cemo nesto puno promijeniti s jednim kritickim tekstom na bh.web portalu ne vjerujemo, ali smo htjeli eto ´´bar vrisnuti kako treba´´, sto bi rekao rahmetli Mehmedalija Mak Dizdar, te iskazati stav da je krajnje vrijeme da organizatori bh.skupova u iseljenistvu, pa i u slucaju Srebrenice, pocnu ozbiljnije i opreznije promisljati kakve posljedice mogu izazvati neki nepromisljeni potezi.

Dok Bosnjake ionako sve vise pokusavaju ugurati u vjersku skupinu a oduzeti mu atribucije naroda, (polu)vjerski skup u Den Haagu 11 jula samo hrani autore takvih opskurnih teza.
Kome su tekbiri, efendijin vaz i ilahije na Het Pleinu u Den Haagu dika, ponos i trijumf islama, neka mu je dragi Bog na pomoci.

03.11.2019.

Nedzad Ibrisimovic: DEMANTI

´´Ako ja u današnjim novinama napišem da je jedan lijep čovjek ružan, a sutra da demantujem i napišem da je lijep, ništa od toga; u najboljem slučaju taj čovjek će od sutra biti i ružan i lijep, a nikada više samo lijep. A čovjek stvarno lijep. Ali, džaba! Gotovo!

Dakle, psihološki, demanti ne postoji, ali kako to vi novinari kažete: vijest je kad pernati jastuk raspeš s balkona, a demanti je kad ideš skupljati sve ono rasuto perje.

Hajde ga skupi, uvijek će neku perku odnijeti vjetar daleko od tvog domašaja.

                                                                                                     (rahmetli Nedzad Ibrisimovic)


Sjajno napisano!
18.10.2019.

In memoriam: Halil Dzananovic (1952-2019): BOSANSKI RŠUM IZ AMSTERDAMA

Zvao sam ga ´´Rsum´´, po srbijanskom pjesniku Ljubomiru Rsumovicu Rsumu.
I nije se ljutio, naprotiv, kao da mu je godilo. Uvijek se smjeskao kad bih viknuo:
´´ Gdje si, Rsume!´´.
Govorio sam to iz neskrivenog respekta prema njemu kao intelektualcu, kako zbog njihovog istog, pjesnickog backgrounda, tako i podobro zbog izgleda i stila zivota koji je dijelio sa slavnim pjesnikom iz Srbije.Mislim da sam bas pogodio.

Bio je to nas Halil Dzananovic, Bratuncanin, rodjen 1952 g., vrstan pjesnik, knjizevni kriticar, jedno vrijeme i novinar i boem kakvih je malo bilo u bh. holandskom izbjeglistvu.

Na prvom susretu me iznenadila njegova ekavica, ali mi je odmah pojasnio da je u Beogradu proveo ´´pola zivota´´ i iz belog grada odjezdio u zemlju lala.

Odmah, vec u prvim kafanskim druzenjima odusevio me njegov uvid u literaturu. Znate, to ne mozete nabubati pa glumiti da ste nacitan. Ne, nikako. Jos vise me odusevio njegov sjajan pjesnicki dar, ali i porazila neshvatljiva skromnost. Naime, tada je bio bez objavljene knjige poezije. Koliko sam ga samo puta od 2003-2008 godine gurao i molio da objavi svoje pjesme jer je bolji od toliko ´´odstampanih´´ bosanskih poeta da me bilo stid.
I uspjelo mu je to, kasnije, uz pomoc nekih ljudi, sto me jako obradovalo. Objavio je, ako se ne varam ukupno tri-cetiri zbirke poezije.
O Evropi i njenoj sramnoj ulozi u BiH tokom agresije na nasu zemlju napisao je odlicnu pjesmu koju je govorio na nekoliko skupova u Holandiji u znak podrske domovini a cak i holandska kritika primijetila i cijenila.

Jedne godine smo zajedno putovali na par sastanaka Svjetskog saveza dijaspore BiH. Nezaboravan mi je ostao nas put u BiH.

Tada sam posve smetnuo s uma da ce to biti njegov prvi ulazak u rodnu zemlju nakon godina i godina boravka u Srbiji i Holandiji.

Nije se dobro razumio gdje ko sta ´´drzi´´ u novoj BiH nakon agresije pa je svasta zapitkivao a od ulaska u BiH se mrstio na silne ´´ruske´´ zastave pored puta.
Negdje oko Doboja mi se unio u lice i rekao kako hoce da mu precizno kazem kad budemo usli na zemlju koju su krvlju natopili bosanski vojnici slavne Armije BiH. I odbranili je.

Negdje kod Matuzica je i mene ponio prizor pred nama.

´´Onda gledaj, lafcino, obratim se Halilu s cuvenom replikom Surija iz Valter brani Sarajevo, vidis ga! Evo ovdje blizu su nasi skoro goloruki junaci s ljiljanima razbili cetnicke tenkove generala Lisice. Uh, kako se ovdje junacki borilo i ginulo za svaki metar zemlje, bude me stid sto sam ziv´´, rekao sam mu i sam pod emocijama nakon dugog odsustva iz domovine.

´´Skreci, Amire, na prvi slijedeci parking, molim te!´´, zapovidio je Halil vozacu.

Stali smo a on je zurno izasao iz auta.

´´Izvinite, ali ja ovo moram uraditi´´, rekao nam je.

Kleknuo je tada Halil kao da ce sedzdu uciniti i njezno poljubio komad zemlje koju je Armija BiH odbranila u teskim borbama s cetnickim jedinicama na juznim prilazima u Doboj a kamiondzije i auta su usporavali cudeci se nesvakidasnjem prizoru. Bio je to Halilov prvi dodir s rodnom grudom nakon skoro 20 godina zivota u tudjini pa je osjetio potrebu da i tako iskaze, iako teatralno, ljubav prema domovini koja ga nikad nije napustila. A zivio je godinama s nozem u grudima jer su mu roditelje, cetnici zive spalili u rodnoj kuci kod Bratunca u ljeto 1992 godine.

Onda smo se par godina urijetko vidjali. Sve dok nas smrt dr Alme Djozic u novembru 2015 godine nije spojila. Alma je bila njegova Bratuncanka u Amsterdamu a moja malenkost je osmislio i preuzeo sve na sebe da joj organiziramo dostojnu promociju za izvrsnu knjigu proze ´´Bijeli tunel´´.
Imali smo prakticno samo par sedmica za ne mali posao oko organizacije knjizevne veceri jer su joj ljekari prognozirali tek par mjeseci zivota nakon trogodisnje borbe s teskom bolescu.

Nije bilo lahko sve sam. Znao sam koga cu zvati jer sam moderirao promociju. Halil je bio jako radostan sto ce biti promotor. Uh, kako se samo dobro pripremio i nadahnuto govorio o Alminoj knjizi tu vecer u Amsterdamu.

I onda srijeda uvece i vijest da ga je brat Ramo pronasao mrtvog u stanu! Boze dragi!

A samo prije par sedmica zapitam se gdje je covjek i odlucim da bar kontaktiram Enesa s kojim se cesce druzio pa da se vidimo svi negdje na kahvi. Halilov telefonski broj zagubio sam odavno pa nisam znao kako doci do njega.

Jos jedan dokaz kako ne treba oklijevati kad su u pitanju kontakti s ljudima koje cijenite i imate sta s njima podijeliti cak i kada vam se godinama razdvoje putevi.

Rahmetlija iz ponosnih bratunackih Dzananovica je bio jedan od tih. Na arapskom Halil znaci - prijatelj.

Neka ti je rahmet dusi, dragi Rsume!


29.09.2019.

Should I Stay or Should I Go: PROFESORSKU KLUPU U TUZLI ZAMIJENIO BAGEROM U HRVATSKOJ!!

O masovnom odlivu bosanskohercegovackog stanovnistva u zemlje Evropske Unije ili i dalje, ko sta nadje, znamo svi i tako je od Unsko-sanskog kantona do Gorazda i Trebinja. Da ne ide samo mladost govori i podatak do kojeg sam slucajno dosao ljetos u Tuzli.

Covjek kojeg poznajem dugo, profesor bosanskog jezika iz gradu na Jali, nezadovoljan zivotom i perspektivom odlucio je ucionicu u srednjoj skoli zamijeniti ni manje ni vise nego - baustelom u Hrvatskoj.

Zelja za odlaskom je bila vrlo izrazena, kako mi je rekao.

´´Ne mogu vise, druze, spalio sam sve iluzije da ce biti bolje´´, rekao mi je razocaranim i sjetnim glasom u basti jedne tuzlanske kafane ljetos.

Nije ga pokolebalo ni to sto ce uskoro napuniti 50 godina! Ostavio je zenu i djecu i vec par mjeseci radi na bageru i rovokopacu. Prave veliko apartmansko naselje i hotel na Jadranu.

Javio sam mu se prije par hefti.

´´Kako ide?´´, pitam.

´´Nije lose, a da ti iskreno kazem, vise se pitam sto ne odoh ranije, pa i na ovu baustelu, nego da preispitujem ovu moju odluku da u poznim godinama krecem ispocetka´´, odgovorio mi je u FB poruci.

U skoli je uzeo neplaceno odsustvo, a sve su prilike da ucionice vise vidjeti nece.

To je nasa Bosna i Hercegovina 2019 godine. A vjerovatno ce biti i u godinama koje slijede.

Nacionalisticka politika, stranacko zaposljavanje i besperktivnost cijedi sve vise ljudskih resursa nase domovine.

´´Ovdje samo ´´reset´´ cijelog drustva moze nesto donijeti, a da li je to realno´´, rece mi jedan prijatelj. Odcutao sam.

Sretno, druze na jadranskoj bausteli.
13.09.2019.

Dno bh.novinarstva: NI SLOVA O BH.SUDIJI ADEMIRU ZURAPOVICU U POLUFINALU SP U KOSARCI!?

Danas je polufinale SP u kosarci izmedju Argentine i Francuske u dalekoj Kini sudio Ademir Zurapovic (na slici) , proslavljeni bh.kosarkaski sudija iz Tuzle. Nisam gledao utakmicu ali sam se nekako dokopao informacije koja je na cast posrnuloj kosarci u BiH. I zamislite sada da niti jedan medij onoga sto je ostalo od tzv.bh.novinarstva to nije objavio!?
Zapravo, objavila je web stranica bhbasket.ba, koliko znam oficijelna stranica KS BiH, ali njima je to posao, gdje su bh.mediji.
Zamislite, polufinale SP u kosarci sudio covjek pored cijeg imena je zastava BiH i niko da to nigdje ne spomene.

Koje dno i kakvo odsustvo nacionalnog samopostovanja.

Takva vijest bi bila dika i u vecim kosarkaskim nacijama jer je u pitanju najveca kosarkaska smotra u svijetu, mjesto gdje sudi sama sudijska krema pa nista ne prodje nezabiljezeno.

No, skromni Tuzlak s 24 godine internacionalnog iskustva ocigledno nema svoje novinare niti od toga pravi vijest.

Kako god, na ispitu su danas pali novinari u Bosni i Hercegovini. Ti silni zurnalisti koji se svake godine proizvode kao na traci na univerzitetima koje vise ne mozes ni popamtiti.

Neka se zna, polufinale SP u kosarci, kako napisasmo, u Kini je danas sudio Tuzlak Ademir Zurapovic. I to odlicno.

Bravo, Ademire.
06.09.2019.

ARISTOTEL I ALEKSANDAR VELIKI

Godine 334 prije nase ere kralj Filip Makedonski angazirao je Aristotela, slavnog grckog filozofa i naucnika da bude ucitelj njegovom sinu, jednom od najvecih vojskovodja svijeta - Aleksandru Makedonskom. Na tom poslu proveo je sedam godina!

Citam to danas u jednoj filozofskoj hrestomatiji i prebirem po glavi taj podatak- nisam znao! Malo me bilo stid, ali je tako.

E sad, moze biti i da sam zaboravio, stari se, ali trece nema. Nekako bih najprije kazao da je ovo drugo posrijedi jer o Aristotelu smo uglavnom sve procitali cak i mi koji nismo studirali filozofiju, ali jesmo bili pod krovom Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na jednom drugom odsjeku. Gdje ces zaboraviti i taj fakt iz njegove biografije?

Kako god, hocu podcrtati, kako ni veliki vojskovodje nisu bili tek misicavi ratnici koji su umjeli mlatiti buzdovanom, macem, puskom i imati veliko srce u borbi s neprijateljem.

Eto, Alkeksandra Makedonskog, jednog od najvecih vojskovodja svijeta koji je hodao dunjalukom ucio je slavni Aristotel. Sedam godina.
23.08.2019.

Hakija Husejnovic, Srebrenicanin, britanskim lordovima: ´´ZNATE VI DOBRO STA SU ONI NAMA URADILI!´´

Covjek na slici zove se Hakija Husejnovic. Rodom iz Suceske kod Srebrenice. Ovaj nesretnik je dozivio, a eto Bozijom voljom i prezivio mozda najvece zivotno iskusenje - strijeljanje! Jedan je od rijetkih koji su pred srpskim eskadronima smrti jula 1995 godine - ostali zivi.

Ni sam ne zna kako, ali je gazeci preko stotina leseva i danonocnim skrivanjem stigao na slobodnu teritoriju pod kontrolom Armije BiH.
Hasan Nuhanovic mi kaze da je u svojim iskazima pred Haskim tribunalom pokazao sjajan stav i inteligenciju.
´´Poput doktora nauka, Hakija je govorio hirurski precizno, cini mi se bolje nego iko, a znam mnogo Srebrenicana koji su svjedocili, izdvajajuci najbitnije od onoga sto je prezivio u svom iskazu pred sudijama Tribunala´´, veli mi Hasan.
Pozelio sam vidjeti i upoznati Hakiju.
Desilo se to prije par sedmica kad sam cuo slijedecu pricu.

Pozvalo Hakiju, kao haskog svjedoka i teskog stradalnika koji je uspio prezivjeti i srebrenicka polja smrti, bilo je to prije 4-5 godina na svjedocenje u London, pred Dom lordova. Hasan je sve, kao i nebrojenu puta do tada, pripremio, britanska ambasada je sve platila i trebalo je krenuti.
Hakija nevoljko pristaje, sit svega.
Britanci ga ustificali ko momka, jer valja pred stati pred visoko drustvo britanskih lordova da cuju iz prve ruke sta je to bilo u Srebrenici. Platili i hotel pred jutarnji let iz Sarajeva.

Hasan ga zatekne u hotelu u odijelu i jednoj cipeli. Druga noga u -papuci. Dan prije polaska, u nekim poljskim radovima, Hakiji predje preko noznog prsta motokultivator i nateceni prst ´´kao jabuka´´ nije mogao u cipelu. Iz britanske ambasade jedva prihvate objasnjenje. Gdje ces u papuci pred lordove.
Takav Hakija, s papucom i natecenim prstom pojavi se u najvisem drustvu britanskog plemstva.
Pred punom dvoranom, prozovu Hakiju da im se obrati. Ustane nas Hakija, stane pred govornicu i pocne razgledati po sali. Lijevo desno. Tajac. Nikad Hakija da pocne.
Hasan se promeskolji, nagne se i dobaci mu da napokon pocne, sta vise ceka. Stoji Hakija ponosno i pomalo skilji ocima i skrguce zubima a sa strane poput upaljene lampe u dvorani strci ona papuca iz Sarajeva i nabrekli nozni prst.
Nelagoda u dvorani.
Bit ce nesto, ipak.
Nagnu se Hakija malo na mikrofon i poce.

´´Znate vi dobro sta su oni nama uradili!- rece Hakija okupljenoj lordovskoj sviti i gegajuci se ode do mjesta u prvom redu.
Ni muha se ne cuje u dvorani.
Nikome nista nije jasno. Sta se desava?
Hasan bi najradije opsovao, naginje mu se i ostro dobacuje.
´´Sta ti je, covjece, zar sam te mjesec dana spremao da kazes jednu recenicu i poslije tolikog puta da dodjemo ovdje!? Idi, bolan, se vrati i nastavi!´´
´´Hasane, ja sam svoje rekao sto sam imao reci´´, mirno je odgovorio nas Hakija gordo i stalozeno, s podignutom bradom gledajuci tupo u neku tacku na zidu.
Tako je i bilo.
Hakija je svoje rekao. Lordovi ostali zabezeknuti, skoro svima bilo neugodno.
Srebrenicanin iz Suceske  tako je jednom recenicom rekao bolje od najspreljenijeg govora koji se mogao zamisliti.
Zbog ovoga htjedoh ga upoznati, stisnuti ruku i zahvaliti mu se za takvo drzanje godinama svjedoceci o srebrenickom dzehennemu a i dati mu malo novcane podrske.
I desilo se to napokon u Podlugovima kod Ilijasa, gdje zivi bez prakticno ikakvih primanja s kceri, zetom i njihovom djecom.
S grupom prijatelja skupili smo mu 720 KM. Bajramluk jer smo bili par dana pred Kurban bajram.
Halal olsun, Hakija i da nam jos pozivis, ako Bog da.
17.08.2019.

Prodjoh Bosnom: ´´ WE WERE SOLDIERS´´ U GORAZDU

Od Bosne a i Hercegovine, cini mi se nisam bio samo u Srpcu, odakle bijase moj osnovnoskolski ucitelj Djordje. Makar malo, prosao, zagledao se u ljude, fasade, okolis, ali bio, vidio, osjetio jos malo Bosne, dalje od tuzlanske termoelektrane ili sarajevske Kozije cuprije, kako govore u sarajevskoj prijestolnici, skoro da nema bar malo zabiljezeno u mojoj memoriji.

Tako sam davno bio u Gorazdu, kao dijete i sjecam se samo zgrade socrealistickog hotela u centru grada. Sad sam otisao na dva dana da to sve po tabijatu vidim i dobro zagledam.

A ljudi moji, pa ono nema nidje. Sta su ti ljudi prezivjeli i kako je ono opstalo nema rijeci za objasniti.
Da je taj grad, to Gorazde, danas pod zastavom BiH, pa makar to bio samo onaj pipak s desne strane Sarajeva na karti nase domovine, koji kao da bocka u trbuh Republiku Srbiju i razbija opnu fantomske Republike Mrske, nemoguce je rijecima opisati.

Imali smo odlicne vodice, culi kompletnu pricu o otporu tog grada heroja velikosrpskoj nemani i vidjeli smo sve izbliza. Bili na obroncima grada gdje su danas konzervirani tenkovi, PAT-ovi, boforsi, PAM-ovi...posjetili industrijsku zonu, zavirili u gradske kafane po onoj mucnoj augustovskoj vrucini.

Sve mi se cini, onaj grad su mogli samo odbraniti Mel Gibsonovi vojnici iz holivudskoga klasika Randalla Wallaca ´´We Were Soldiers´´, niko drugi, osim dakako hrabrih srca branilaca Armije BiH na obali Drine 1992 do 1995, koji su izdrzali bas sve sto jedna opsada moze donijeti. Ali baska je braniti Sarajevo od Poljina do Trebevica, Kozije cuprije do Otesa, ovo je tako mali prostor gdje nisi mogao ni ustati posteno a da te mitraljez ne skrati za glavu.

Zato velika hvala rahmetli Selveru Sijercicu, tom genijalnom inzinjeru koji je osmislio ´´most ispod mosta´´ pa su nasi branioci mogli nesmetano prelaziti rijeku do prvih linija odbrane, kao i civili, posebno 1994 g. kada je sve gorilo u ovom gradu.

Neka je posebna hvala onoj odvaznoj grupi od 13 junaka Armije BiH, kada su skoro svi vec bili pobjegli od uzasa bombardovanja i na putu prema Rogoju.

Ta hrabra grupa koju bi trebao posjetiti spomenuti Mel Gibson pa da cuje bosansku verziju ´´We were soldiers´´, kako se u Bosni o(p)stajalo i kada nikakve realne sanse nije bilo.
Sam dragi Bog je, cini mi se, intervenisao u Gorazdu, bas preko tih hrabrih momaka da danas s osmijehom i radoscu, pod zastavom BiH i s ezanom s Kajzerije dzamije uz samu obalu Drine mogu slusati o privrednom cudu Bekto Precise-dasnas Emka Bosnia, Pobjede, Preventa i ostalih industrijskih feniksa Gorazda koji danas zaposljavaju cijelo srednje Podrinje.

Nigdje u danasnjoj BiH nisu kafane praznije nego u Gorazdu. Ne zato sto ljudi nemaju markicu za kaficu vec - sto rade! U 16 sati popodne vidio sama pune autobuse koji odvoze radnike kuci kao prije rata u Tuzli i Lukavcu - i srce mi bilo puno. Ti hrabri i odvazni sinovi Drine su ga odbrani a pametni inzinjeri podigli iz pepela da se tamo danas rado ide raditi i zivjeti jer neke perspektive ima.

Tada sam shvatio posalicu nekog Srbina iz Foce, ne znam odakle je, jednog od oko 300 koji dolaze na posao u Gorazde, kako sam cuo.

´´Hvala Bogu da nismo zauzeli i Gorazde, gdje bismo danas radili!´´
04.06.2019.

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN

Jutros su muslimani cijelog svijeta, pa tako i Bosnjaci u domovini Bosni i Hercegovini i dijaspori, obiljezili zavrsetak ramazanskoga posta klanjanjem bajram namaza. Bio je to nezaboravni dvadesetdevetodnevni put posta i ibadeta za sve bogobojazne muslimane ciji zivoti u ramazanu dobiju bitne promjene u odnosu prema sebi i drugim ljudima pa oni s pravom imaju razloga biti veseli i radosni prvog dana sevvala kao nikada tokom godine. Ramazan neponovljivo mijenja nase zivote i cini ih boljim i smislenijim.

Ovaj ramazan ce ostati i za moju malenkost nezaboravan jer moj djecak Emir koji je tek navrsio 11 godina uspio je i pored skolskih obaveza ispostiti cijeli ramazan, hvala Allahu.

Dabome, i vama, muslimanima iz blog zajednice blogger.ba koji svrate na ovu stranicu zelimo cestitati ovaj veliki dan - ramazan serif mubarek olsun uz najbolje zelje vama i vasim porodicama.
10.05.2019.

Prvi put u svadji s komsijom: NE MOGU SPAVATI OD VASEG PARAVANA NA BALKONU!

Nikad se u zivotu nisam posvadjao s komsijom, kako zbog odgoja, prirode a tako i prakticne strane: komsija ti je cesto blizi od brata, kaze jedna narodna poslovica.
Velim, nikad si nisam dopustio ni najmanju svadju, iako je bilo sijaset prilika. Presutis ljudski poganluk i podvalu jer valja zivjeti dalje. Sve do neki dan.

Dodje komsija koji stanuje ispod nas na vrata oko 21 sat.

''Dobro vece! Ne znam gdje je vasa, ali nasa spavaca soba je ispod vaseg balkona i moram vam reci da ne mozemo spavati nocu od vaseg balkonskog paravana koji stvara buku kada puse vjetar!'', rece mirnim tonom covjek u ranim cetrdesetim godinama s kojim se uljudno pozdravim u haustoru i to je to iz naseg kontakta u proteklih godinu i po od kako su doselili.
I nije mu to bilo prvi put, uzgred. Ucinio je to vec dva puta ranije.
Jednom je poslao zenu a jednom je dolazio sam.

''Ne razumijem, velim. Ne cujemo nista, mojoj djeci ne smeta koja spavaju jos blize balkonu od vas. Osim toga, balkonski paravan je dobro ucvrscen i postavljen kao i kod svakog zivog u ovom gradu'', odgovorim mu jednako mirnim tonom.
Poceo je jos nesto da vazi nas komsija, inace tradicionalni Zidov koji cesto okuplja sunarodnjake na rostilju u prostranoj avliji i bivao sve nervozniji.

''Znate, dosao sam da ovo ljubazno rijesimo ali vi ocigledno necete'', odjednom je postao ofanzivniji.

''Stvarno vas ne shvatam, gospodine. Sta sada da radim? Da ga skinem? E, to zaista nece ici. Ne mogu nista uciniti, zaista'', dodao sam a on je smrknuta lica i razocarano otisao nazad uz laku noc i lijep san.

Pokvari mi covjek i noc i cijelu sedmicu.

Da objasnim ko je, dodat cu da je njegova hanuma, inace jedna sitna mrsavica iz Portugala, prvi vikend po dolasku u stan koji su kupili i temeljito renovirali, zakucala na nasa vrata.

Bila je subota oko 13 sati (sic!), bas kad je moja zena usisavala kucu i preslagala odjece u ormaru.

''Znate, vi pravite buku. Cula sam nesto kako klizi i bucno je!'', reklo je malo spicasto lice od 45 kg s zimskim kaputom i debelim cizmama.

''Mozda je od nekog drugog, ne znam stvarno!'', pravio sam se nevjest a zapravo u nevjerici da mi neko u pola dana dolazi i upozori me zbog kliznih vrata ormara!

I tako, dolazili su jos dva puta zbog balkonskog paravana koji stoji, kako rekoh, sasvim fino pricvrscen sa svih strana, ali zbog jakog vjetra, sto se desava u Holandiji, prirodno je da neki put proizvodi neke zvukove, ali valjda je to normalno.
No izraelsko-portugalskom bracnom paru vrlo niskog stepena tolerancije i osjetljivosti koji mora imati besprijekorno miran san, ocigledno malo fali. On bi valjda da zacepim sve rupe na ogradi, cak i one koje paravan ne pokriva pa da vjetar ne moze napraviti ni najmanji sum! Ili da ga skinem. O desetak komsija koji imaju skoro isti paravan na balkonu da i ne govorim. Besmisleno, dabome.

Jednom sam pisao protestni e-mail udruzenju vlasnika stanova u gradu zbog neshvatljivog ponasanja komsija i oni su evidentirali problem, vjerovatno i prenijeli. No, nije pomoglo.

Nabusiti i arogantni potomci Izraela i Portugala idu dalje. Kako se covjek odjednom moze naci u belaju a da nicim nije kriv. Jednostavno naletis na neljude. Sto kazu, mnoge stvari u zivotu mozes birati ali komsiju ne! Kako ti se zalomi.
I kako sada?
Sta ciniti u vec de facto otvorenom svadjalackom frontu s komsijama ´´a nit luk jeo, nit luk miris´o´´?
Paziti da se na stepenistu niposto ne mimoidjes i izbjegnes dodatni stres, i zivjeti tako godinama.
Ili odseliti prvom prilikom? :(
20.04.2019.

Slike Bosne: IPE, ESMA I MILE

Sve mi je u slikama i imenima. Neizbrisivo.

Tako recimo kad neko spomene Vares, bosanski gradic u centralnoj Bosni i Hercegovini, ne pomislim na rudnik i propalu zeljezaru te stare varosi, omatorjele simbole koji jedini otimaju ovaj gradic od otuzne stvarnosti. Moja prva pomisao je na Ipeta Ivandica (1955-1994), sjajnog bubnjara ´´Bijelog dugmeta´´, (na slici) virtuoza s udaraljkama i bubnjevima, vjerovatno najboljeg koji je ikada hodao Balkanom, muzicara bez kojega se meteorski uspon kultne sarajevske grupe ne moze zamisliti a koji je tragicno zavrsio u Beogradu 1994 godine.

Rodio se nas Ipe upravo u tom malom Varesu, taman na zavrsetku cuvene Titove ´´prve petoletke´´, kada se dobro stegnuo kais da se osiromasena i gladna Jugoslavija digne iz bijede i cemera u teskoj poratnoj obnovi zemlje. I sve se to desava u gradicu koji danas jedinu nadu vidi u uvrnutim Amerikancima koji traze zlato u njegovim okolnim potocima i bivsim rudnim nalazistima.

Prije mjesta koje ne vodi nigdje i zapravo je slijepa ulica pred planinom Zvijezda, pomislim i na Mila Andjelica, rijetko dobar vokal nekad popularne grupe ´´Bolero´´ a koji je eto rodjen u Varesu.
Kad Mile zapjeva ´´O Jesenjinu´´, ´´Galebovi´´, ´´Jelena´´, ´´Konjuh planinom´´, tek tada shvatite kakve je sjajne glasove imao bosanski rock u prijeratnom periodu a kojih vise nema, osim na youtube i nasoj memoriji. Boze, tako malo bosansko mjesto a dva takva muzicara iznjedriti! Golemo. Naci ce Ameri, cim kopaju godinama, vjerovatno i tu zlatnu zilu, a mi svjedocimo o zlatnoj muzickoj zili grada kojeg ce malo ko prstom znati pronaci na karti.

Jutros slusam ´´Esmu´´ od Bijelog dugmeta i sjeca me samo na jednu Esmu. I uvijek ce biti tako.

Zvala se Esma Muratovic, desetogodisnja Sarajka iz nekadasnje Kozaracke ulice, unuka bivseg naibu reisa Ismet ef. Spahica. Jednom smo klanjali podne namaz, znam kako je vezala mahramu sitnim rucicama, gdje je sjedila, kako se lijepo smijala i skakutala.
Boze dragi, kako je samo to pametna, umiljata i draga djevojcica bila. Nasa mila rahmetli Esma koja bi danas imala 37 godina.

Pogled mi se zaledio na slabom signalu BHT u Tuzli, nekog 25 augusta 1992 godine, tako nekako, kad je kijamet bio nad Bosnom a reporter s uzdahom govorio o nezamislivoj tragediji u sarajevskoj porodici Spahic koja je ostala bez tri kceri i jedne unuke. Ubili su Esmu srpski zlikovci tog augustovskoga dana 1992 godine dok je zajedno s mamom Melihom, tetkama Almasom i Mahirom sipala vodu u ´´Dairama´´, cuvenom dvoristu restorana na Bascarsiji. Sve su poginule u jednom trenu, da ih Allah kao sehide pocasti dzennetom.

Nema ih danas, ima samo negdje u Svicarskoj vec u trecoj zivotnoj dobi stari roker Mile. Ostala su sjecanja...


08.04.2019.

Aerodrom Tuzla: NIJE ´´INFORMATIONS´´!

Na Burek blogu smo vise puta do sada pisali o Medjunarodnom aerodromu Tuzla i nevjerovatnoj ekspanziji u proteklih pet godina da su dostigli skoro 600 000 prevezenih putnika u 2018 godini.

Posljednjih mjeseci se zavrsavaju radovi na rekonstrukciji putnickog terminala cime bi napokon u punom ljepsem svjetlu trebali predstaviti jedan bh.aerodrom kako pred domacim tako i pred stranim putnicima koji u sve vecem broju dolaze u Tuzlanski kanton.
Premda direktor Karasalihovic, tipicni SDA uhljeb sa vrlo skromnim znanjem za tako odgovornu funkciju, od maja prosle godine bar 5-6 puta u kameru laze kako ce radovi biti gotovi za par mjeseci, u septembru, decembru, martu, evo sad ce skoro maj a enterijer jos uvijek nije zavrsen.

Neke stvari, da ne pretjerujemo, ipak jesu i aerodrom zaista izgleda neprepoznatljivo. A i ne izgledao, ako ulozite 6 miliona KM. Tako su se ukazali i kontrolna tabla sa svim informacijama o odlazecim i dolazecim letovima kao i led tv aparati u glavnom holu aerodroma na kojima su obavjestenja o letovima.

Nekima ce mozda izgledati kao sitnicarenje, ali kada smo vidjeli da ´´Informacije ´ prevode na engleski kao Informations (na slici), nije nam bilo mrsko napisati im e-mail da to maknu, odnosno izbace slovo ´´S´´ na kraju.

Poslali smo, bezbeli, u prilogu i fotografiju jednog medjunarodnog aerodroma u svijetu (na slici ispod) da bismo dokumentovali nasu tvrdnju. Na nase iznenadjenje, javila se izvjesna Aldijana Zubcevic iz direkcije aerodroma.

´´Hvala na ukazanom, greska je ispravljena´´, odgovorili su.

Kakvi¨smo bahati i arogantni, posebno uposlenici javnih preduzeca u BiH, nama je ovo, iskreno, bilo ugodno iznenadjenje.

Ima nade za nas kad hocemo priznati i gresku, rekli bismo kratko.
04.04.2019.

Izgradnja cesta u BiH: NEUM NAPOKON U CESTOVNOM ZAGRLJAJU S OSTAKOM BiH

Gledam ovu sliku u prilogu koja govori o gradnji ceste izmedju Neuma i Stoca a koja se sve vise vrti i postavlja tamo gdje ljudi diskutuju o gradnji cesta u BiH. Boze, koliko uopce znamo vlastitu zemlju. Neum i njegovo zaledje gradi cestu.

Bezbeli, ne ono kako smo navikli iz pravca Granicnog prelaza Doljani jer tada izadjemo iz BiH pa nakon nekih pola sata ili vise voznje kroz Lijepu njihovu, ponovo udjemo u BiH i to u Neum, jedini bosanskohercegovacki grad na Jadranu. Nonsens. Malo je drzava na svijetu koje si to dozvole.

Kako god, da skratimo, nakon 40 godina neshvatljivog skanjivanja, kako drzavnih organa bivse zajednicke drzave do ovih danasnjih u BiH, krenulo se s mrtve tacke. Neum napokon nece biti povezan samo serpentinama i skoro kozijim stazama od nekih 40 km s ostatkom BiH, vjerovatno najgore po mnogima sto BiH ima a zove se cesta, od kojih se smuci voznja i najsaburli vozacu, vec finom magistralom kakvu i zasluzuje pomorski grad.

Federlana vlada je eto odrijesila kesu, i ako ne bude nekih nepredvidjenih problema, oko 14 km ceste vec do juna, od Neuma prema Stocu ce biti uredjeno i asfaltirano ''kako Bog zapovijeda''.
Dva tunela su takodjer pred otvaranjem a dobra vijest je sto ce se odmah moci prikljuciti na staru cestu i tako izbjeci patnja od voznje.. Ostaje jedna dionica blize Stocu (iz pravca Drenovca) koja je u tenderskoj proceduri i dva manja sastojka koja tek treba da eksproprisu zemlju pa krene s tenderom.
Uskoro ce blizu 40% biti u potpunosti izgradjeno a izgledno je da do 2020 godine oko 65%-70%  ceste Neum-Stolac bude gotova a vrlo mali dio u gradnji. Vjerovatno do 2021 ili 2022 g. bude sve u komadu zavrseno jer novac je prakticno osiguran.

E, sad. Ne treba pricati koliko ce to biti vazno da ostatak BiH stigne na more bez guzvanja u Doljanima, i tako kroz svoju zemlju dodje na vikend ili duze na more i usput uziva u lijepom pejzazu novootkrivog kutka domovine.

Povecat ce to i prihode kako Neumu tako i BiH a i otvoriti jedan nepoznat dio nase lijepe zemlje turistima i putnicima namjernicima.

Zar to nije lijepa vijest u moru losih?

Mogle su se ove pare u budzetu F BiH bezbeli davno naci kada se zna na sto se sve trosilo, sasvim sigurno jer je turizam jedna od rijetkih grana privrede koja ni izbliza nije iscrpila sve nase mogucnosti u punjenju budzeta grada Neuma a tako i F BIH. Da ne govorimo da bi se time ispravila nepravda prema generacijama jednog dijelu BiH koji je skoro slijepa ulica i u cestovnom mraku. Kako rekosmo, saznat cemo s izgradnjom nove ceste nesto vise o tom dijelu BiH.

Uzgred, davno sam u popisu stanovnistva BiH otkrio kako u Neumu zivi i 4% Bosnjaka (prema popisu 1991 g. 190 a po posljednjem 2013 samo 63!) pa tako niko ne moze govoriti o ekskluzivno hrvatskom gradu, ma koliko bi neki zeljeli da on ''ne sijece'' kteritorijalni kontinuitet Hrvatske. Ima saka, naravno, Bosnjaka na obali, u samom gradu, s apartmanima za iznajmljivanje, koji dolje i zive, ali skoro svi ti neumski Bosnjaci su se ugurali u dva mala sela Rabrani i Cerovo. Odatle su, zapamtio sam, Tucakovici.

Mic po mic, kao i sve u Bosni, polahko se eto i Neum otvara i upoznaje svoje zaledje prema ostatku zemlje. Vec ovog ljeta, nasa je preporuka, mnogi koji ljetuju u tom pomorskom gradu a ne zele biti u kolonama u Doljanima, mogu upoznati nove kutke domovine i sigurno brze stici na more.
Sretan put!
01.04.2019.

Bosanski nepoznati genijalci u svijetu: NEDZAD GLUHBEGOVIC

Jedna vijest sa stranica ´´Oslobodjenja´´, onih gdje obavjestavaju koga je od nas proteklih dana otelo bosanskom gradu i selu, kako u domovini tako i u iseljenistvu, svejedno, bas me dobro bocnula. Na njoj pise da je u holandskom Utrechtu umro emeritus prof.dr Nedzad Gluhbegovic (na slici). U 85-oj godini.

Koliko ima Bosanaca i Hercegovaca koji su ikada culi za Nedzada Gluhbegovica? Ako izuzmemo uske naucne krugove, pazljive studente medicine, neke strastvene hronicare Sarajeva, vjerovatno jako malo.

E, ovaj nas rahmetli Nedzad je od 1971 godine, od Kartuma (Sudan) do Utrechta gradio sjajnu naucnu karijeru, istrazivaca profesora, voditelja katedre za anatomiju na univerzitetima medicine u pomenutim gradovima. Posebno se specijalizirao u anatomiji mozga gdje je ostavio dubok trag u svijetu medicine. Jako je bio zbog toga cijenjen u medjunarodnim naucnim krugovima.
Da je to tako pokazali su njegovi kolege u velikim nacionalnim udruzenjima strucnjaka u anatomiji.

Tako je nas Nedzad bio clan Americkog udruzenja anatomista, Njemackog udruzenja anatomista, nekoliko akademija nauka... Dobro, neko ce reci da je ispred njegovog imena stajalo ´´nizozemski profesor i naucnik´´, tacno je to, bili su to i mnogi drugi znanstvenici i uglednici u svijetu, ali ime i porijeklo je neizbrisivo i neotudjivo i obiljezi covjeka cijeli zivot.

Nedzad je bio Sarajlija i Bosanac s holandskim pasosem o kojem eto, haman do njegove smrti skoro da nista nismo znali. A bio je od onih bosanskih genijalaca koji su dali puno covjecanstvu a otisli su daleko od domovine, prije skoro 50 godina.

Neka je rahmet njegovoj dusi.
29.01.2019.

Rahmetullahi alejha: AJNA

Otisla je moja mati, Ajna rahmetullahi alejha (na slici pored). Po onom kijametu, debelim januarskim minusima, snijegom i ledom okovanoj Bosni.

U avliji puno svijeta. Ta poznata tisina nasih dzenaza. Mahrame bosanskih muslimanki koje nikad nisu ljepse podvezane nego tada. Gusenje u grlu. Brada podrhtava a suze se otimaju,  klize i nestaju u ledenoj ploci. Odnekud podsjecanje na rijeci pjesnika Hadzema Hajdarevica, koje mi onomad rece kad je otac rahmetli preselio:

''Covjek je, znas, uvijek siroce kad ostane bez roditelja, koliko god imao godina kada se to desi. Uvijek''.
I odista je tako.

Posvjedocio sam tome prije par dana.

Siroce.

Praznina, gubitak i osjecaj da vise nemas nikoga na svijetu.

Na prvu sam pomislio, kud bas po ovoj zehmeriji ode od nas, draga mama! Od toliko dana u godini da nas zapadne kopanje smrznute zemlje za tvoju vjecnu kucu i dova s promrzlim rukama nad sledjenim kaburom.
I nije to, bezbeli  zbog nas sto ce nam biti malo teze vec zbog tebe.

Zasluzila si, mislim se, dunjalucki rastanak u puno ljepsem ambijentu, u nekom blagom proljetnom danu. Pod beharom poput sedefa za tvoju keranu samiju, kada je Bosna najljepsa i najumilnija i kada ce tvoji najblizi, s dzematom u tisini ponijeti tabut iz avlije.

Opet, ''U svemu imas znak, znak i znak'', kaze jedna pjesma, pa tako nalazim simboliku i u njenoj dzenazi.

U bjelini snijega zrcali se, eto i u noci susreta s melekima Munkerom i Nekirom, Ajnin kao bistri gorski potok cist zivot i, poput meleka skoro pa bezgrijesan ovozemaljski put, protkan dubokom i iskrenom bogobojaznoscu, podizanju djece, brizi za kucom i zivotnom maksimom - ''ne zalaziti u tudje zivote''.
Kad komsiluk kaze da ''ona ni mrava ne bi zgazila ili nesto ruzno o nekome rekla'', dovoljno ste rekli o toj osobe. Valja mi uz ovo prisloniti i pomalo bizarnu pricu koju sam cuo pred dzenazu, kako je valjda samo Ajna na ovom dunjaluku u ducanu znala kupiti i poneku natruhlu jabuku i krusku. Ne bez razloga.

''Hajde, bolan, pa mora i Zula nekome prodati te natruhle, sta ima veze. Eto, ja cu ih kupiti'', govorila bi nasa mati, prostodusno i najiskrenije i time iznova pokazivala siroko i dobro srce gdje je bilo beskrajno mjesta. I nije to sve.

I s osamdeset godina mama je pokadkad znala otici do standova s knjigama na otvorenjima dzamija, mevludima, pa nakon pazljivog razgledanja naslova uprijeti prstom i reci prodavacu:

''Hocu onu knjigu, dajte mi i tu tamo, i ovu, i tu...'' i tako utolila glad za pisanom rijecju i u poznom zivotnom dobu premda nije imala nikakvo formalno obrazovanje i zanimanje.
A onda bi prvom prilikom zaskiljila ocima, skupila obrve, prekinula neku ispraznu pricu za stolom, podigla kaziprst i ispricala najdomljiviji dio knjige. Citala ih je polahko, nekad podvlacila vazne recenice, a sa strane je znala u par rijeci dopisati vazne dogadjaje iz zivota familije. Tek da se ne otrgnu od zaborava.
Slicno je samo rahmetli amidza Ibrahim znao pripovijedati osvojena prostranstva knjige.

Ipak, vaznije od svega je da rahmetli Ajna ima sta ponijeti na Jewmul-hasr, Dan sudjenja i to podsjecanje me uvijek razgali i uspravi ovih dana.
Preko 60 godina klanjala je ona skruseno i pedantno bes vakat namaz (pet namaza dnevno) i po tome se mjerilo njeno vrijeme.
Samo priprema obroka, manji radovi u vrtu i djeca su mogli na tren poremetiti njenu dnevnu rutinu gdje se stalno pogledavalo na zidni sat. Da ne promakne namasko vrijeme.
Iza vrata se samo pomoli njena mahrama, fiksira kazaljke sata i - nestane.

I jos nesto mi naumpalo dok tipkam ovo a suze vlaze tastaturu.

Ima jedan stih rahmetli Nedzada Ibrisimovica, tog nesudjenog nobelovca u Bosnjaka, samo da je bilo malo ovozemaljske pravde:

''Bosna ima kucu, u kuci zivi starica,
njen osmijeh je ajet o dzennetu''.

E, taj stih godinama sam posebno osluskivao i nekako posesivno gurao u porodicne bisage. Svojatao sam ga uvjeren da bi i sam Nedzad rahmetli rekao da se to odnosi bas na nju, samo da je bio u prilici vidjeti moju mater. Ona je imala taj lijepi osmijeh bosanske hanume u kojem je Ibrisimovic vidio ''ajet o dzennetu''.

Da joj Allah ukabuli dobra djela i obraduje je najljepsim dzennetskim mjestom.

''A ti, o duso smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan. Pa udji medju robove Moje, i udji u dzennet Moj!'' (Kur'an)

07.01.2019.

Laktashenko iz nase avlije: 204 LETA GOSPODARA ENTITETA!!

Koliko Bosanaca i Hercegovaca, posebno onih u manjem entitetu zna o utrosku poreznog novca njihovih izabranih predstavnika? Vjerovatno malo, iako se tek poneki nas medij drzne zaviriti u vozni park, troskove reprezentacije, jednokratne pomoci i slicno. Iako BiH ima najskuplju administraciju na svijetu s prakticno cetiri nivoa vlasti: drzavni, entitetski, kantonalni i opcinski vecina su i dalje bezobzirni i drski u trosenju budzeta da cak odbijaju i novinarima u rijetkim prilikama odgovoriti na pitanja o rasipnistvu. U ovome po mnogim pokazateljima prednjaci manji bh.entitet RS koji prakticno od pocetka postojanja tog cudovista nastalog u Dejtonu ima tzv. Vazduhoplovni servis s helikopterima i avionom za potrebe predsjednika,Vlade i Skupstine tog entiteta.

Treba li pomenuti da visi, drzavni nivo BiH nema ni helikopter!

U zvanicnom opisu ´´Vazduhoplovni servis RS obavlja usluge prevoza za sluzbene potrebe predsjednika RS, Vlade i Narodne skupstine a moze obavljati i poslove za druge korisnike po odobrenju predsjednika RS´´.

Bosanskohercegovacki mediji nikako da se pozabave kuda, koliko i u koje svrhe leti Milorad Dodik, dojucerasnji premijer i predsjednik entiteta. Da nema nekih portala koji se bave iskljucivo avijacijom i putnom infrastrukturom koja zaviri i u broj letova sa svakog aerodroma te ko je taj ko leti tako ne bismo znali da je u godini koja je zavrsila prosle sedmice predsjednik RS koristio avion cak 204 puta.

Da je Laktashenko prakticno vlasnik i gubernator manjeg entiteta i da radi sta god pozeli kao najveci autokrata poznato je vec 20 godina a njegova bahatost u potrosnji javnog novca ogleda se upravo i u koristenju letjelice.

Ako malo preracunate skoro tri dana sedmicno je lider iz Laktasa, ili njegova svita, negdje letio! Dabome, najvise je letio za Beograd, cak 40 puta. Da nece autom ni do Sarajeva poznato je, navodno zbog sigurnosnih razloga, pa je letjelicom isao 14 puta u glavni grad BiH.
Isao je neprikosnoveni lider iz Laktasa njegovom omiljenom ´´cesnom´´ i u Bec, Solun, Dubrovnik, Dusseldors, Solun, Dubrovnik, Sofiju, Atinu, Birmingham.
Bilo je tu letova i za daleki Soci za susret s ruskim predsjednikom Putinom, a jedan do grckog otoka Krf vjerovatno nema poveznicu s svakodnevnim duznostima jednog nizerangiranog politicara iz siromasne zemlje kao sto je BiH.
Nema podataka kada je operacija napravljena ali nema sumnje da je rijec o ljetnim mjesecima kada se o trosku poreznih obveznika putovalo na grcke plaze kao i 2017 godine kada ga je ´´provalio´´ jedan beogradski medij.
Voli nesluzbeni vlasnik Republike Mrske avione pa eto. Malo sto mu se moze, malo i zbog tzv.drzavnog xafsinga kako potenciraju manji entitet u sklopu Bosne i Hercegovine.

Cak je i citani srbijanski portal Blic pisao o neshvatljivom razmetnistvu Milorada Dodika s letovima aviona a da ne zeli ni da prica o tome, a nekmoli polaze racun entitetskoj skupstini pa je i ta usamljena prica 2017 godine pala u zaborav. Treba otic´s obrazom na noge bacuski Putinu.

Avion (na slici) koji je trenutno u upotrebi je kupljen za 4,87 miliona dolara 2008 godine i za to je bez problema nadjen novac u inace skromnom budzetu manjeg bh. entiteta, prakticki malo vecem od Kantona Sarajevo.

U toj vijesti je receno da je avion kupljen u tvornici u americkom Kanzasu a osim dva pilotska mjesta ima jos sest putnickih sjedista. Predstavljen je kao jedan od najboljih modela aviona za VIP letove. Cinik bi rekao, da, ima se, moze se. Pa ne reci da mu stoji ime -Laktashenko.

Kakav bjeloruski diktator, kakav sjevernokorejski apsolutista kojem se podrugujemo i smijemo zbog nevidjene diktature u 21 stoljecu! Imamo mi nasu, na pragu, u Banja Luci!
03.01.2019.

Kladionice i kocka: ALBANIJA ZATVORILA 4300 KLADIONICA I ZABRANILA KLADJENJE!

Nevjerovatno zvuci vijest da je Albanija od jucer, 2 januara zatvorila 4300 kladionica a kocka zakonom zabranjena.
Od kocke ce ostati jedino kasina u luksuznim resort naseljima na albanskoj obali, porucio je premijer te zemlje Edi Rama.

Razlog ovako drasticnoj mjeri je taj sto je drzava Albanija procijenila da masovna ovisnost o kladjenju u toj zemlji je jedan od glavnih uzroka siromastva, sitnog kriminala i obiteljskog nasilja. Prema podacima drzavnih sluzbi Albanije cak 70% razloga za razvode lezi u - kockanju. Zanimljive su i druge statistike u vezi kockara: svaki cetvrti kockar je bar jednom pokusao samoubistvo a s jednom kockarnicom na 670 stanovnika ova je zemlja bila ispred drugih zemalja Balkana.

Vala, svaka ti je zlatna, Edi, rekli bismo, i cvrsto vjerujemo da nismo jedini.
A otkud ovakva snaga da se jedna drzava uhvati u kostac s najvecom posasti modernoga doba? Pa, vjerovatno samo zato jer tamo drzava radi i djeluje. I ima je.

E, zamislite sada da slicna vijest osvane na portalima i dnevnoj stampi u Bosni i Hercegovini o istoj odluci Vijeca ministara i entitetskih vlada! Tesko je i zamisliti, reci ce mnogi jer mocni kockarski lobi u BiH bi bio spreman mozda pokrenuti i teroristicke akcije samo da niko ne ugrozu tu zlatnu koku, prije svih nase Hercegovine, odakle dolazi vecina kladionica.

Taj film, te slike, mi vjerovatno nikad necemo gledati.

Uzgred, Edi Rama dolazi, nije zgoreg pripomenuti, iz katolicko-pravoslavne familije ali je odlucio prigrliti katolicanstvo, kako je pojasnio, premda to ne istice toliko koliko potrebu da se pohvali religijskom harmonijom u Albaniji. Cak je jednom izjavio da mu je zena muslimanka, ali ipak su prva dva sina pravoslavci a treci - katolik!

Sta god bio, njemu njegovo, ali ovom covjeku sa slike treba cestitati na takvoj hrabrosti. I da prezivi on i njegova vlada.

31.12.2018.

SRETNA NOVA 2019

Svim posjetiocima Burek bloga zelimo sve najbolje u nastupajucoj 2019 godini. Puno zdravlja i uspjeha svakovrsnog. Burek blog

19.12.2018.

Bosnjaci i hanefizam: EBU HANIFA I MALA LEKCIJA MODERNIM LIBERALNIM DEMOKRATAMA!

Proteklih sedmica ponovo citam ´´Historiju islamske filozofije´´, autora M.M.Sharifa koju je jos 1990 godine objavio zagrebacki ´´August Cesarec´´.
Ne znam da je iko bolje u dva toma sazeo sustinu islamske filozofske misli kao ovaj brilijantni Pakistanac, ali neka to bude subjektivni sud.

Ovaj put cu izdovjiti kratko poglavlje ´´Sloboda izrazavanja:Prava i obaveze´´, gdje se Sharif fokusirao na mezhebe (vjerske pravne skole) u islamu s posebnim akcentom na Ebu Hanifu (zivio u osmom stoljecu u Kufu i Bagdadu u danasnjem Iraku).

Za neupucene, muslimanski ummet danas broji cetiri najveca mezheba sunitskoga islama, dakle bez sija i siitskog tumacenja islama: hanefijski, malikijski, hanbelijski i safijski.

Bosanski muslimani, najvecim dijelom Bosnjaci, pripadnici su hanefijskoga mezheba koji broji otprilike blizu 700 miliona dusa danas. To su, osim Bosnjaka, Turci i debelo stablo turskih muslimana kojih osim u matici Turskoj ima i ne malo u zemljama bivseg Sovjetskog saveza (oko 100 miliona), Albanci, Afganistanci, Pakistanci, indijski muslimani, Indonezani, Egipcani, ruski, kineski muslimani, pola Iraka a mali dio je i Arapa pristalica mezheba kojeg je utemeljio Imami Azam, ili poznatiji kao Ebu Hanife.

Procitajte sta ovaj genijalni um kaze o slobodi izrazavanja:

´´Sloboda izrazavanja u muslimanskom drustvu i u islamskoj drzavi izvanredno je znacajna za nezavisnost sudstva. Kur´an odredjuje ovu slobodu terminima kao sto su ´´emr bil ma´ruf we nehju anil munker´´, (naredjivati pravicnost a zabranjivati nepravdu).
Ebu Hanifa je branio pravo na slobodu izrazavanja protiv sudova na isti nacin: ako neki sud donese pogresnu presudu on nije oklijevao ukazati na nedostatak zakona ili procedure. Za njega postovanje sudova nije podrazumijevalo dopustanje pogresnih presuda. S toga mu je dugo bilo zabranjeno iznositi misljenje o ovome pitanju.

Braneci slobodu izrazavanja, nije priznavao zakonitim hapsenje ili drugu kaznu nad osobom koja lose govori zak i o zakonitom upravljacu. ili njegovoj vlasti., pa isla i tako daleko da grdi halifu i izrazava namjeru da ga ubije, sve dotle dok se ne odluci na oruzani otpor ili narusavanje mira.
Zalagao se za ovo jos od jednog incidenta za vrijeme Alijevog halifata. Pred njega je bilo dovedeno pet osoba pod optuzbom da su ga otvoreno vrijedjali na ulicama Kufe. Jedan od njih je bio optuzen zbog prijetnje da ce ubiti halifu. Hazreti Alija je naredio da se oslobode.
Receno mu je: ´´Pa, oni su htjeli da te ubiju!´´

On odgovori:´´Zar treba da ih ubijem samo zbog toga sto su izrazili namjeru da me ubiju?´´

Opet mu je receno:´´Ali oni su te vrijedjali!´´

On rece:´´Ako zelite, ruzite i vi njih!´´

Koja slobodarska misao muslimanskoga pravnika iz osmog stoljeca! Koje slobodoumlje protkano i utemeljeno posve u izvorima vjere!

Ima li danas takvih liberala na politickoj pozornici Bosne i Hercegovine, komsiluka ili Evropske unije? Tako sirokih pogleda, slobodne misli koja brani pravo drugoga na stav, ma kakav on bio.

S druge strane, zanimljivo kako je nas veliki Imami Azam ´´dospio´´ simpatija bas turskih muslimana, muslimana srednje i daleke Azije i u uvodu pobrojanih velikih nacija a najmanjim dijelom - Arapa. Zanimljivo, zar ne? Eto, da i to ostavimo za razmisljanje.

Da li je ovakav hanefijski mezheb ikad mogao zazivjeti, recimo u Saudijskoj Arabiji, koja se danas ne moze pohvaliti niukoliko slobodama i ljudskim pravima.

Uzgred, u toj zemlji zvanicni je mezheb hanbelijski, koji se smatra tvrdim i konzervativnim. Tesko, zar ne?

Helem, eto i zbog ovoga, ko je izdurao pa procitao do ovog mjesta ovaj tekst, treba veceras prouciti fatihu Ebu Hanifi, nasem velikom Imami Azamu. Neka mu je rahmet i Bozija milost.

Stariji postovi

burek
<< 11/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


Dobro.ba



MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
2327941

Powered by Blogger.ba